Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-143/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4557/2024-18 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, dok se žalba tužitelja prihvaća kao osnovana te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-

4557/2024-18 od 13. studenog 2024.,

a) potvrđuje u točki I, II, III izreke

b) preinačuje u točki IV. izreke na način da ista glasi:

"Nalaže tuženiku da tužitelju (pored troška dosuđenog u točki III c) izreke u iznosu od 934,08 eura), naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 125,00 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. studenog 2024 pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 44,52 Eura.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 016-1848/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su dana 21. srpnja 2006.g. sklopili tužitelj UD ( OIB: [osobni identifikacijski broj] ) kao korisnik kredita i Hypo Alpe- Adriabank d.d. kao pravni prednik tuženika Addiko bank d.d. (OIB: 14036333877) kao kreditor kojom je tužitelj obvezan platiti tuženiku naknadu od 1,25 % od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prije isplate kredita, sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu.

II Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 016-1848/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su dana 21. srpnja 2006.g. sklopili tužitelj UD ( OIB: [osobni identifikacijski broj] ) kao korisnik kredita i Hypo Alpe- Adriabank d.d. kao pravni prednik tuženika Addiko bank d.d. ( OIB: 14036333877 ) kao kreditor u dijelu u kojem Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita uz uvjete koje odredi Kreditor.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

a) iznos od 1.191,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.08.2006. do isplate,

b) iznos od 3.367,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.06.2011. do isplate,

c) te mu naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 934,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.11.2024. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu tužitelju naknaditi troškove tuženika, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje, uz naknadu troškova žalbe. Tužitelj pobija točku IV izreke, kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova za pristup ročištu za objavu presude.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 5. Ugovora o kreditu broj 016-1848/2006 od 21. srpnja 2006., koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena obveza plaćanja iznosa jednokratne naknade za obradu kredita (ulazna naknada ), kao i odredbe članka 8. ugovora, kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, te vraćanje stečenog bez osnove, odnosno onog što je tužitelj tuženiku platio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovora o stambenom kreditu broj 016-1848/2006 od 21. srpnja 2006., temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje iznosu od 156.300,00 CHF , a koji ugovor ima obilježja potrošačkog kredita,

- da je člankom 5. ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi u iznosu od 1,25% iznosa kredita,

- da je člankom 8. ugovoreno da je u slučaju prijevremene otplate kredita, banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika,

- da je tuženik učinio nespornim iznos tužbenog zahtjeva, prema kojem je tužitelju ulazna naknada naplaćena u iznosu od 1.191,52 eura, a naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 3.367,31 eura,

- da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije imao mogućnost pregovaranja o navedenim odredbama , niti mu je objašnjeno na što se navedena naknada odnosi, niti koliko one iznose u apsolutnom iznosu,

- da se radi o standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavila banka, a da tuženik nije predložio dokaze na okolnosti da su predmetne odredba objašnjene tužitelju prilikom sklapanja ugovora, da su mu prezentirani parametri o kojima ovisi visina naknade, odnosno da se o toj odredbi pregovaralo.

7. Odluku o ništetnosti drugih dviju spornih ugovornih odredbi (o troškovima odobravanja kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita) prvostupanjski sud temelji na odredbama članaka 81. u vezi članka 87. ZZP/03, utvrđujući da o tome parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale, da su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika, da tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja odnosno te su odredbe ugovora nepoštene te time i ništetne.

8. Odluku o zahtjevima za isplatama (ulaznu naknadu i naknadu za prijevremenu otplatu) prvostupanjski je sud temeljio na članku 323. stavak 1. i članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. godine po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

10. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita, nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

11. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita tuženik ne navodi koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

12. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare pozivanjem na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto broj: Su-IV-47/2020 po kojem kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi jer se ovdje radi o ništetnim ugovornim odredbama, koja je ustanovljena u ovoj presudi.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate od dana kada je stekao iznose na ime ulazne i izlazne naknade, kolji datumi nisu sporni.

14. Osnovanim se ukazuje žalba tužitelja, u pogledu troškova postupka, s obzirom da tužitelju pripada trošak pristupa na ročištu za objavu presude primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife, jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, jer se na tom ročištu stranci uručuje pisani otpravak presude, a od toga dana teče i rok za izjavljivanje žalbe.

15. Neosnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu tarife, budući je u vrijeme donošenja odluke o troškovima u primjeni Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kojom je tbr. 52. točka 3. propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I.a) na temeljem odredbi iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u točki I. b) na temelju članka 373. stavak 3. ZPP-a.

17. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

17.1. Kako je tužitelj uspio u ovom žalbenom postupku pripadaju mu troškovi sastava žalbe prema Tarifnom broju 10. Točka 4. - 50% nagrade iz Tbr.7. točke 1., 3. i 6. Tarife, uvećano za pripadajući PDV od 25 %, u iznosu od 31,25 Eura i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 Eura, po Tbr 3 točka 2. i 4. Tarife sudskih pristojbi (Narode novine broj 37/23), ukupno 44,52 Eura, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora ožalbenog dijela (125,00 eura), pa je odlučeno kao u točki III. temeljem članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić