Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-532/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužitelja ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženice BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja i tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. ožujka 2025. poslovni broj: Pn-44/2020-108, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja FG i ŠG te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Pn-44/2020-108 od 24. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja FG i ŠG odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Pn-44/2020-108 od 24. ožujka 2025. pod točkom II i IV izreke kojom su tužitelji obvezani tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.437,50 EUR i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.012,49 EUR

II. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Pn-44/2020-108 od 24. ožujka 2025. pod točkom I. izreke kojom je dopuštena preinake tužbe učinjena podneskom od 31. siječnja 2025. te pod točkom III izreke kojim je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.312,50 EUR.

III. Odbija se zahtjev tužitelja FG i ŠG za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se naloži tuženici isplatiti im iznos od 2.508,06 EUR (šteta radi nemogućnosti održavanja) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2019. do isplate, zatim iznos od 9.579,43 EUR (izgubljena dobit do dana izrade vještačkog nalaza) sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2019. do isplate te daljnji iznos od 10.557,00 EUR (izgubljena dobit nakon vještačkog nalaza) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečne iznose od 207,00 EUR počev od 1. rujna 2019. do zaključno 29. studenog 2023. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

1.1. Rješenjem prvostupanjske odluke pod točkom I izreke dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 31. siječnja 2025. (pravilno 21. siječnja 2025. - ops. ovog suda). Pod točkom II izreke rješenja naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.437,50 EUR dok je pod točkom III izreke odbijen kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.312,50 EUR. Pod točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.012,49 EUR.

2. Prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobijaju tužitelji u odluci o glavnoj stvari te u odluci o troškovima postupka "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom nadležnom županijskom sudu uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu te da obveže tuženu na snašanje parničnih troškova kao i troškova žalbe.

3. Prvostupanjsku odluku pobija i tuženica i to u dijelu kojim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe (točka I. izreke) te u dijelu kojim je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.312,50 EUR (točka III. izreke) ne navodeći određeno zakonske žalbene razloge s prijedlogom da se usvoji žalba, preinači prvostupanjsko rješenje na način da se ne dopušta preinaka tužbe i tuženici priznaju daljnji troškovi parničnog postupka.

4. Parnične stranke nisu odgovorile na žalbu protivne strane.

5. Prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitivanjem pobijane presude i rješenja na taj način utvrđeno je da donošenjem istih nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Donošenjem rješenja u dijelu kojim je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od tužitelja od 21. siječnja 2025. nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 190. stavka 3. istog Zakona na koju sadržajem žalbe upućuje tuženica. Naime, prema odredbi članka 190. stavka 3. ZPP nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6.2. Tužitelji su u tužbi osim troškova potrebnih za otklanjanje štete na nekretnini u iznosu od 18.685,00 kn i troškova potrebnih za otklanjanje ograde kojom je onemogućen pristup njihovoj nekretnini u iznosu od 2.312,50 kn zahtijevali i naknadu štete zbog nemogućnosti pristupa svojoj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 71.348,00 kn koja visina je utvrđena nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka mr. VG od 6. lipnja 2019. iz predmeta osiguranja istog prvostupanjskog suda poslovni broj R1-18/2019. Imenovani vještak je u tom nalazu i mišljenju priloženom uz tužbu utvrdio visinu najma za navedenu nekretninu tužitelja za vrijeme nemogućnosti korištenja iste kroz razdoblje od 46,27 mjeseci (od 28. srpnja 2015. do 6. lipnja 2019.) u iznosima od po 1.542,00 kn mjesečno u ukupnom iznosu od 71.71.348,00 kn. Stoga su navodi žalbe da tužitelji nikad nisu postavili tužbeni zahtjev po osnovi "izgubljene dobiti" te da su tužitelji proširili tužbeni zahtjev za isplatu glavnice od 9.579,43 EUR protivni sadržaju tužbe i tužbenom zahtjevu.

6.3. Podneskom od 21. siječnja 2025. tužitelji su preinačili tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa s osnova izgubljene dobiti (izgubljene najamnine) za razdoblje 1. rujna 2019. do 29. studenog 2023. u mjesečnim iznosima od po 207,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom (ukupno za iznos od 10.557,00 EUR) kojoj preinaci se tuženica sukladno članku 190. stavku 3. ZPP mogla protiviti što je i učinila, a isto tako je prvostupanjski sud na temelju iste zakonske odredbe bio ovlašten dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilnom primjenom te odredbe i učinio.

6.4. Protivno navodima žalbe tužitelja pobijana presuda nije arbitrarna niti je donošenjem iste povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje i „jednakost svih pred zakonom“.

6.5. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Tužitelji ne navode koja procesna jamstva su im povrijeđena donošenjem pobijane presude, a ona na koja ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti nisu ostvarena. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred sudom prvog stupnja tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima, iznesu činjenice i predlože dokaze te ravnopravno sudjeluju u postupku. U pobijanoj presudi sud prvog stupnja je odgovorio na sve odlučujuće navode, presuda je detaljno obrazložena i sadrži odlučne i dostatne razloge o svim bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužitelja o predmetu spora te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali uzročnu posljedičnu vezu između po tuženici postavljene ograde na javnom putu kojom je tužiteljima onemogućen pristup njihovoj nekretnini i štete nastale na kući prvostupanjski sud opravdao je logičnim i uvjerljivim razlozima koji su temeljeni na ocjeni svakog pojedinačnog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravo na pravično suđenje, dok nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred prvostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno člankom 26. Ustava Republike Hrvatske (pravo na jednakost pred sudovima) niti to sadržajem žalbe obrazlažu.

7. Ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete zbog neodržavanja nekretnine kčbr. [katastarska čestica] Župetići površine 704 m2 koja u naravi predstavlja dvorište od 588 m2, izgrađenog zemljišta površine 18 m2, gospodarske zgrade površine 15 m2 i stambene zgrade, [adresa] površine 83 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 2.508,06 EUR i izgubljene dobiti u iznosima od 9.579,43 EUR i 10.557,00 EUR zbog nemogućnosti iznajmljivanja naprijed navedene nekretnine, prvostupanjski sud utemeljio je na dijelom između stranaka nespornim činjenicama i onim utvrđenim na temelju provedenih dokaza čitanjem i uvidom u priložene isprave, saslušanjem svjedoka UG, KG, PG, ŽG i ĐG, provedenim dokazom vještačenjem po geodetskom vještaku ČG i građevinskom vještaku VG te saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja i to:

- da je tuženica postavila metalne ograde na kčbr. [katastarska čestica] k. [adresa] na način da je uz njezino znanje i dopuštenje ograde 2016. postavio njezin brat UG na južnoj strani te čestice označeno u skici geodetskog vještaka slovima A i B, te na sjevernoj strani te čestice označeno u skici istog vještaka slovima C i D na koji način je tužiteljima onemogućila pristup do njihove nekretnine koji su do tog vremena koristili tu nekretninu kao jedini pristup do svoje nekretnine i koja nekretnina je javni put

- da su tužitelji jedino preko čestice 4249 k. o. [katastarska općina] imali pristup na svoju nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tuženica postavljanjem metalnih ograda onemogućila tužitelje da pristupe na svoju nekretninu

- da je rješenjem Ureda komunalnog redarstva Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet Grada Velike Gorice Klasa: UP/I-363-04/2017-01/18, URBROJ:

238-21-05/210-2017-2 od 20. studenoga 2017. upravo tuženici naloženo ukloniti metalnu ogradu s kč br. 4249 k.o. [adresa]

- da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice BG susjedna čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je ograda postavljena i da iz iskaza tuženice proizlazi da ona nije osobno postavila predmetne metalne ograde već da je to učinio njezin brat, uz njezinu suglasnost i odobrenje pa da je stoga tuženica pasivno legitimirana u ovom postupku

- da kčbr. [katastarska čestica] predstavlja pristupni put u vlasništvu Grada Velike Gorice

- da se sukladno nalazu i mišljenju vještaka ing. VG sačinjenom u ovom postupku stanje nekretnine ne može dovesti u vezu s navodima iz tužbe jer se ne može tehnički pravilno utvrditi uzročno posljedična veza između pristupanja tužitelja kući i njenog održavanja dok uzroci lošijeg stanja kuće u odnosu na stanje utvrđeno u postupku osiguranja dokaza nisu nastali samo zbog neodržavanja već moguće i od djelovanja dva potresa koja su se u međuvremenu dogodila

- da iz iskaza tužiteljice FG proizlazi da su tužitelji izvjesno vrijeme nakon što je tuženica postavila ogradu na kčbr. [katastarska čestica] imali pristup do svoje nekretnine no nisu dokazali da su kroz to vrijeme pokušali pristupiti nekretnini, popraviti štetu na svojoj kući ili poduzeti bilo kakve radnje u smislu održavanja kuće

- da kuća tužitelja nije bila adekvatno održavana ni prije postavljanja ograde od strane tuženice kao štetnog događa budući nije imala kišne oluke, a nepostojanje kojih je sudski vještak u postupku osiguranja dokaza doveo u vezu sa pukotinama na kući

- da iz iskaza tužiteljice FG proizlazi da su ona i brat, drugotužitelj ŠG imali namjeru urediti kuću i omogućiti svojoj djeci stanovanje u njoj i da nisu imali upite za iznajmljivanje kuće.

7.1. Rukovodeći se pravnim shvaćanjem da odgovornosti za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene i koje sve pretpostavke mora dokazati onaj tko traži naknadu štete, te da je u postupku radi naknade štete između svih mogućih uzroka nastanka štete potrebno utvrditi upravo onaj koji je podesan da dovede do štete, prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica, posebno imajući u vidu nalaz građevinskog vještaka VG da se šteta uglavnom ogleda u pukotinama na kući koju dovodi u vezu s nepostojanjem oluka na kući koji nisu postojali ni prije štetne radnje (postavljanja ograde na javnom putu) zaključuje da tužitelji nisu dokazali uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete koju potražuju u iznosu od 2.508,06 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 15. srpnja 2019.

7.2. U odnosu na zahtjev za isplatu izgubljene zarade s osnove nemogućnosti iznajmljivanja kuće prvostupanjski sud prije svega ističe da pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi postoji jedino u slučaju da se izmakla korist mogla osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, a da u konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali da im je šteta u vidu izgubljene zarade nastala budući predmetnu kuću nisu iznajmljivali prije nego što je tuženica postavila ogradu niti da su imali konkretne ponude za iznajmljivanje, odnosno nisu dokazali tvrdnje o namjeri njezinog iznajmljivanja, već upravo suprotno, iz iskaza tužiteljice FG danom na ročištu 26. siječnja 2022., proizlazi da su uređenjem kuće imali namjeru svojoj djeci omogućiti stanovanje u njoj, te da osim toga na to upućuje i činjenica da ni nakon što je odstranjena ograda s javnog puta tužitelji nisu poduzeli nikakve radnje na uređenju kuće i okućnice niti su postavili oluke zbog nepostojanja kojih prema mišljenju građevinskog vještaka nastaje šteta na kući.

7.3. Posljedično utvrđenom činjeničnom stanju o nepostojanju svih potrebnih pretpostavki za nastanak odgovornosti tuženice za naknadu štete, prvostupanjski sud pozivom na članak 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 , 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) i članak 219. stavka 1. ZPP odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Iznesena činjenična utvrđenja i na temelju istih zasnovano materijalno pravo o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu zahtijevane naknade štete ovaj sud prihvaća pravilnima te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

9. Naime, u žalbi tužitelji ističu nespornu činjenicu da je otac tužitelja i prije gradnje kuće do nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] dolazio putem ulice Župetići koju je u naravi činila današnja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je javno dobro u vlasništvu Grada Velike Gorica uz tvrdnju da su kčbr. [katastarska čestica] sa 217 m2 iz javnog dobra prisvojila braća F u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina]. Smatraju da iz samog onemogućavanja pristupa njihovoj nekretnini proizlazi nemogućnost stanovanja radi čega i pravo na štetu u visini mjesečnog iznosa najma. U okolnostima postojanja jagme za najmom stambenih jedinica spekuliranje da nisu imali namjeru kuću iznajmljivati jer do zaključenja rasprave nisu stavili oluke smatraju ishitrenim te u okolnostima kad ne postoji kolni pristup nekretnini iluzornim i nerealnim očekivati konkretnu ponudu za najam. Ističu i da se u njihovoj borbi za pristup nekretnini trebao umiješati Grad Velika Gorica u rješavanju nastale situacije. Pozivaju se na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka iz postupka osiguranja posl.br. R1-18/2019 u kojem isti govori da su nastale štete ali i stupanj i vrste oštećenja koje su po ocjeni vještaka posljedica nemogućnosti pristupa tužitelja predmetnoj nekretnini kao i u dijelu u kojem navodi da je za investicijsko i tekuće održavanje bitan kolni pristup teretnim vozilom do kuće koji tužitelji nisu imali, a niti ga zbog psa sada imaju. Nastavno tvrde da je na ročištu održanom 29. studenog 2024. vještak mr.sc. VG objasnio kako bi šteta uslijed nemogućnosti održavanja (kad se izuzme štetni utjecaj potresa) iznosila 18.685,00 kn na koji iznos su uredili tužbeni zahtjev, a uslijed nemogućnosti stanovanja u iznosu od 71.348,00 kn.

10. Neutemeljeno i protivno sadržaju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka VG tužitelji u žalbi tvrde da je visinu štete na njihovoj nekretnini zbog onemogućenog pristupa taj vještak utvrdio u iznosu od 18.685,00 kn. Naime, taj vještak je u tom iznosu utvrdio radove koje je potrebno izvesti radi otklona štete sa specifikacijom troškova koji su sadržani u točki 2.3.3 i tablici 10 njegovog nalaza i mišljenja, a odnose se na ručno preslagivanje dijelova krovnog pokrova, izradu i postavu opšava krovišta i betonske ploče, izradu i postavu vertikalnih i horizontalnih oluka, zapunjavanje pukotina na kući i garaži, dobavu i izmjena stakla na garaži, dok je na ročištu održanom 29. studenog 2024., usmeno obrazlažući svoj nalaz i mišljenje, isti vještak naveo da ostaje kod „svog nalaza danog u postupku osiguranja dokaza kada je utvrdio da kod analize uzroka štetama nije moguće ustanoviti kada su te štete nastale, odnosno njihov vremenski slijed kao ni uzrok od čega su nastale (odnosno da li su iste nastale prije 28. srpnja 2015. od dana kada je predlagatelju onemogućen pristup na nekretninu ili poslije tog datuma). Stoga ovaj sud utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali da je šteta na građevinskim objektima na njihovoj nekretnini nastala zbog nemogućnosti pristupa na nekretninu prihvaća pravilnim, poglavito imajući u vidu da je pravno relevantni uzrok štete onaj štetni događaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta.

11. Izmakla korist je u smislu članka 1046. ZOO sprečavanje povećanja nečije imovine, odnosno dobitak kojemu se uz redoviti tijek stvari ili uz posebne okolnosti nada oštećenik i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje. Za nastanak štete s osnove neostvarene najamnine kao izgubljene koristi odnosno dobitka potrebno je da uz ostale pretpostavke odgovornosti za štetu (subjekte te odgovornosti i štetnu radnju) oštećenik dokaže nastanak i visinu te štete te uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete. U konkretnom slučaju nastanak te štete po redovnom tijeku stvari tužitelji nisu dokazali ni jednim relevantnim dokazom, kao npr. da su nakon smrti oca 2015. do postavljanja ograde od strane tuženice na javnom putu tijekom 2016., kako to navodi tužiteljica FG u svojem stranačkom iskazu ili tijekom 2017. kada je Grad Velika Gorica, Upravni odjel za komunalne djelatnosti 20. studenog 2017. donio rješenje kojim nalaže tuženoj ukloniti protupravno postavljenu ogradu s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ulici Župetići kao nerazvrstanoj cesti ili od 28. srpnja 2015. od kojeg datuma tužitelji zahtijevaju tu naknadu štete, naslijeđenu predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznajmljivali ili da su bili u pregovorima za sklapanja najma za tu nekretninu ili imali konkretnu ponudu za najam, dok iz iskaza tužiteljice nedvojbenim proizlazi da naslijeđenu nekretninu nisu imali namjeru iznajmljivati već urediti za stanovanje svoje djece. Prvostupanjski sud nije ocjenu da tužitelji nisu imali namjeru kuću uređivati ni iznajmljivati temeljio samo na činjenici da do zaključenja glavne rasprave nisu stavili oluke već je svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete prvenstveno temeljio na utvrđenju da tužitelji nisu dokazali da bi po redovnom tijeku stvari uredili kuću na način da na istoj ne nastaje šteta, pa i postavljanjem oluka) a niti da bi ostvarili zaradu od najma nekretnine da tuženica nije postavila ogradu na javnom putu temeljeći takvu odluku uz već izneseno u točki 7. do 7.3. ovog obrazloženja, i na činjenici da tužitelji nisu uredili i iznajmili kuću ni nakon što je odstranjena ograda na javnom putu krajem 2023. Sama činjenica da su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine i da postoji „jagma“ za najmom stambenih jedinica kako to tvrde u žalbi, protivno navodima žalbe, nisu dostatne okolnosti radi kojih bi tužitelji imali pravo na naknadu zahtijevane izgubljene zarade, koja se, kako je to već prethodno rečeno, ne podrazumijeva već su istu tužitelji bili dužni dokazati. Tužitelji čak ni u tužbi, a niti u podnesku kojim preinačuju tužbu nisu iznijeli činjenice na kojima temelje zahtjev za naknadu izgubljene zarade već se samo pozivaju na nalaz i mišljenje vještaka iz postupka osiguranja u kojem je vještak utvrđivao visinu najamnine za stambeni objekt kakav je u vlasništvu tužitelja.

12. Iz naprijed navedenih razloga nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari.

13. Odluku o trošku koju pobija tuženica u točki III. izreke rješenja prvostupanjske odluke sud prvog stupnja temelji na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP, a visinu troškova na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) te tuženici troškove koje je ocijenio potrebnim za vođenje parnice prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dosuđuje u iznosu od 4.437,50 EUR. Ostale zatražene troškove do ukupnog iznosa od 8.750,00 EUR, a u iznosu od 4.312,50 EUR, prvostupanjski sud je odbio jer je nepotrebnim za vođenje parnice ocijenio troškove tuženice za sastav podnesaka od 15. listopada 2020., 9. ožujka 2021., 28. listopada 2021, 28. travnja 2022 i 10. veljače 2025. u traženim iznosima od po 500,00 EUR po radnji uvećano za PDV po stopi od 25%. Budući se na ročištima održanim 18. ožujka 2021. i 28. listopada 2021. nisu izvodili dokazi prvostupanjski sud tuženici nije priznao trošak preko iznosa od 250,00 EUR s PDV-om jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima dok je podnesak od 30. listopada 2024. ocijenio podneskom iz Tbr.8. točke 4. Tarife za koji joj priznaje trošak u iznosu od 50,00 EUR uvećan za PDV po stopi od 25%.

14. Osporavajući odluku o trošku u odbijajućem dijelu točke III izreke rješenja tuženica tvrdi da joj je trebalo priznati puni iznos od 500,00 EUR za zatražene radnje zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2021. i za podnesak od 28. listopada 2021. kao i za podnesak od 30. listopada 2024. jer se u „istom osnovano raspravljalo o glavnoj stvari", te da je i podnesak od 10. veljače 2025. bio bitan zbog rasprave o glavnoj stvari i iznošenja činjenica.

15. Ispitivanjem odluke o troškovima u granicama razloga iznesenih u žalbi tuženice utvrđeno je da se na ročištu održanom 18. ožujka 2021. protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, raspravljalo o glavnoj stvari zbog čega tuženici pripada trošak po Tbr. 9. točke 1. Tarife i to prema vrijednosti predmeta spora od 92.345,50 kn (12.256,35 EUR) u iznosu od 250,00 EUR sa PDV-om koliko je prvostupanjski sud i dosudio tuženici, a ne prema vrijednosti predmeta spora prema preinačenom tužbenom zahtjevu od 22.644,49 EUR kako to čini prvostupanjski sud odlučujući o visini troškova za pojedine radnje zastupanja. Podneska od 28. siječnja 2021. za koji tuženica smatra da joj pripada trošak u iznosu od 500,00 EUR i za koji prvostupanjski sud tuženici ne dosuđuje trošak, nema u spisu, pa su stoga žalbeni navodi o potrebi priznavanja podneska od 28. siječnja 2021. u iznosu od 500,00 EUR uvećanih za PDV neosnovani. U podnesku od 30. listopada 2024. tuženica predlaže da se na iduću raspravu pozovu vještaci ing. VG i ing ČG pa se stoga ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr.8. točke 1. Tarife i zbog čega je prvostupanjski sud osnovano tuženici za taj podnesak priznao trošak od 50,00 EUR uvećan za PDV, a što je u skladu s Tbr. 8. točka 4. Tarife. Podneskom od 10. veljače 2025. tuženica se jedino protivi preinaci tužbe, pa kako je već 12. veljače 2025. održana glavna rasprava, to je tuženica takve navode mogla iznijeti na samom ročištu zbog čega je trošak za taj podnesak prvostupanjski sud osnovao ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice.

16. Budući tužitelji rješenje u točki IV izreke kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka očito pobijaju posljedično pobijanju odluke o glavnoj stvari, dok ne iznose nikakve razloge zbog kojih pobijaju odluku o troškovima sadržanoj u točki II izreke rješenja kojom su obvezati tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.437,50 EUR, a da ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to je na temelju članka 380. točke 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja FG i ŠG i žalbu tuženice i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama II, III i IV izreke rješenja.

17. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom zbog čega im nije dosuđen zahtijevani trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 EUR uvećan za PDV, dok tuženica nije ni zahtijevala troškove žalbenog postupka.

U Varaždinu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer