Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-439/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog HĐ i 2. optuženog AĐ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola broj K-250/2019 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli – Pola, 1. optuženi ŽĐ i 2. optuženi AĐ su na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci 1. i 2. optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, državni odvjetnik navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. Konkretizirajući spomenutu bitnu povredu, ističe da u presudi izostaje analiza i usporedba iskaza žrtve sa drugim iskazima svjedoka u postupku kao i materijalnom dokumentacijom, te da su nejasni razlozi za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka te 1. i 2. optuženika.

6.1. No, takav prigovor nije opravdan jer je prvostupanjski sud dao razloge o odlučnim činjenicama, kao i razloge zbog kojih utvrđuje da su te činjenice nedokazane. Iako su razlozi izneseni u 19., 20. i 21. odlomku obrazloženja prvostupanjske presude šturi, oni postoje i dovoljno su jasni da se mogu ispitati.

7. Stoga istaknuta postupovna povreda nije ostvarena, dok se ostalim žalbenim navodima sadržajno argumentira žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da državni odvjetnik polemizira s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, kojima suprotstavlja vlastite, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženici počinili kazneno djelo na način kako im je to optužbom stavljeno na teret.

8. Međutim, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud valjano i kritički analizirao izvedene dokaze pa se i zaključci do kojih je na takav način došao ukazuju prihvatljivima.

9. Državni odvjetnik prigovara kako prvostupanjski sud nije naveo što je utvrdio iz fotografija oštećenika koje je pregledao u dokaznom postupku, a da pritom ne ukazuje iz koje točno fotografije bi sud mogao utvrditi i koje konkretne odlučne činjenice. Naime, radi se o fotografijama oštećenika između njegova uhićenja i predaje policijskim službenicima policijske postaje, koje dakle prethode inkriminiranom događaju, a na kojima se što zbog položaja oštećenika, što zbog loše rezolucije, ne može nedvojbeno zaključivati o (ne)postojanju ozljeda na njegovu tijelu u tom trenutku. Fotografiju na kojoj oštećenik leži i to prilikom njegova uhićenja od strane tima specijalne policije sačinio je svjedok TĐ, slijede fotografije njegovog uvođenja i smještaja u policijsko vozilo te dovođenja pred policijsku postaju, dok službenih fotografija koje bi eventualno na jasan i nedvosmislen način evidentirale (ne)postojanje egzaktnih ozljeda na određenim dijelovima tijela oštećenika, nema.

10. Državni odvjetnik nadalje implicira kako iz iskaza dvojice svjedoka, DĐ i TĐ, proizlazi da oštećenik prilikom dolaska u policijsku postaju, a prije nego li su prema njemu preuzeli postupanje optuženici, nije imao vidljivih ozljeda.

10.1. No, radi se o segmentarnoj i posljedično pogrešnoj analizi iskaza imenovanih svjedoka, k tome izvan konteksta ostalih izvedenih dokaza. Svjedok TĐ je kao pripadnik specijalne policije sudjelovao u akciji uhićenja oštećenika, pa okolnost što sudjelujući u tom jednom dijelu postupanja nije zamijetio ozljede na oštećeniku, ne znači automatski da ih nije bilo. Svjedok DĐ iskazivao je da po dolasku oštećenika u postaju nakon uhićenja, na njemu nije uočio tjelesne ozljede. No, istodobno je pojasnio kako ga on naravno tom prilikom nije pregledavao, očito usredotočen na svoj zadatak, a to je isključivo provjera je li oštećenik tada kao uhićenik u fizičkom i psihičkom stanju koje omogućuje obavljanje obavijesnog razgovora. Stoga iskazi ovih dvojice svjedoka nemaju značaj kakav im državni odvjetnik pridaje, zanemarujući pritom ostale dokaze.

11. Ovdje treba krenuti od toga da niti za državnog odvjetnika nije sporno da je prije inkriminiranog događaja, oštećenik, danima prije uhićenja zbog dva kaznena djela ubojstva u pokušaju koje je okarakterizirano kao visokorizično, bio u bijegu, te da je u konačnici uhićen u kući svjedoka LĐ koji je već tada uočio na njemu neke ozljede, imao je po sebi i krpelje, bio je sav izdrapan, sa potrganom trenirkom, izgreben i prljav, a kako su ga pekle ogrebotine, misli da ga je čak tražio lijekove protiv bolova. Ovo treba povezati sa iskazom oštećenika kada potvrđuje da je prije uhićenja bježao danima, skrivao se, čak nije htio reći gdje je sve bio, te da je od LĐ tražio tablete protiv bolova, upravo zato jer ga je sve boljelo. Nastavno je i svjedok ČĐ kao pritvorski nadzornik pitao oštećenika za zdravstveno stanje, kada mu je rekao da je ozlijeđen u sukobu sa policijom, a na njegov daljnji upit gdje je točno ozlijeđen i kada te o kojim se točno policijskim službenicima radi, isprva mu je odgovorio da je to bilo u zgradi, zatim da se to dogodilo vani, te u konačnici da više ništa o tome ne želi reći. Iz bolničke prijave Opće bolnice Pula – Pola od 13. svibnja 2017., pak slijedi da je oštećenik izjavio da je pretučen od strane više osoba.

11.1. Iako iz nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu dr. Ilije Kučinara proizlazi da je oštećenik zadobio tjelesne ozljede koje su navedene u činjeničnom opisu optužbe, što se pak tiče mehanizma i vremena njihovog nastanka, vještak je zaključio kako nije moguće utvrditi kada su nastale niti raspored njihova nastanka, uz daljnje pojašnjenje kako se radi o nespecifičnim ozljedama, dakle ozljedama koje po svojim karakteristikama često ne upućuju na samo jedno točno određeno mehaničko sredstvo niti na samo jedan točno određeni mehanizam njihova nastanka, tako da nije moguće isključiti njihov nastanak na način kako je to pobliže izložio prvostupanjski sud u točkama 17. do 17.2. obrazloženja presude, odnosno da je oštećenik opisane ozljede zadobio prije nego li su u policijskoj postaji optuženici preuzeli postupanje nad oštećenikom.

12. Ovo tim više kada se ima na umu iskaz oštećenika koji prilikom ispitivanja u dokaznoj radnji iskazuje da su ga optuženici udarali jer nije htio odgovarati na pitanja iznuđujući na taj način njegov iskaz i to je trajalo čak 40 minuta, da bi na raspravi iskazao da su ga udarali zato što nisu bili zadovoljni sa njegovim odgovorima, dakle u ovoj varijanti je iskazivao, a to ispitivanje i udaranje je trajalo oko 30 minuta, pri čemu je na vratima stajala muška osoba, dok je ženska osoba u više navrata ulazila i izlazila iz te prostorije u kojoj se tada nalazio sa optuženicima, pa bi bilo za očekivati da najmanje dva svjedoka djelatnika policijske postaje potvrde njegov iskaz barem u nekom dijelu glede opisanog napada od strane 1. i 2. optuženika.

12.1. Stoga je ovdje bitno istaći iskaz svjedokinje GĐ koja je doista ulazila u tu prostoriju, ali je decidirana u svojim navodima da nije čula niti vidjela da bi optuženici udarali oštećenika, da apsolutno nikakvih zvukova koji bi na to upućivali nije bilo, iako je za pretpostaviti da bi to čula ne samo ona, već i ostali djelatnici postaje u susjednim uredima. Međutim, to je u konkretnoj situaciji izostalo jer niti jedan drugi svjedok navode oštećenika u tom dijelu nije potvrdio. Posve je logično i prihvatljivo njeno pojašnjenje da bi odmah reagirala da je bilo što čula te otišla provjeriti, baš zato što je bilo situacija u kojima su i kolege napadnute, tako da bi bilo kakav znak ili zvuk koji bi upućivao na nasilje zahtijevao reakciju. No, ovdje toga evidentno nije bilo.

13. Od značaja je i iskaz svjedoka ŠĐ koji je sa oštećenikom po standardnoj proceduri obavio razgovor na temu uporabe sredstava prisile, kojom prilikom mu je oštećenik ne samo rekao da nema primjedbi vezano za postupanje, već da nema ništa za izjaviti, niti se na išta žalio, a k tome je potpisao i izjavu odnosno obrazac na listu 59 spisa, iako je prema iskazu ovog svjedoka prethodno bio u kontaktu sa 1. i 2. optuženikom.

14. Posve je nevjerojatno da, u situaciji kako to prezentira oštećenik tereteći optuženike za nanošenje ozljeda, za napad i udaranje koje je trajalo 30 do 40 minuta uključujući i padove oštećenika na tlo, za koje vrijeme po njegovom iskazu ženska osoba, ispostavilo se svjedokinja GĐ, u više navrata ulazi u tu prostoriju, a još jedan djelatnik stoji na vratima, baš nitko od svjedoka o tome nema apsolutno nikakvih saznanja.

15. Kada se ovako nekonzistentan iskaz oštećenika konfrontira sa svim ostalim izvedenim dokazima koji ga ne podupiru, već ga štoviše iskaz prijatelja svjedoka LĐ izravno demantira u dijelu u kojem oštećenik prikazuje kako prije kontakta s optuženicima nije imao nikakvih ozljeda, tada s druge strane niti iskazi 1. i 2. optuženika u kojima poriču počinjenje kaznenog djela, rezultatima ovako provedenog postupka, nisu dovedeni u sumnju.

16. Kraj takvog stanja stvari i prema ocjeni drugostupanjskog suda, nema podloge za zaključak da bi optuženici nedvojbeno i izvan svake sumnje počinili kazneno djelo tjelesne ozljede na način kako im je to stavljeno na teret, a niti je državni odvjetnik u bitnom ukazujući na fotografije oštećenika te iskaze svjedoka DĐ i TĐ, doveo u pitanje pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda.

17. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac