REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-928/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d. Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Općine Omišalj, Omišalj, Prikešte 11, OIB: 72908368249, kojeg zastupa punomoćnik Igor Bezjak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Matković i Igor Bezjak iz Rijeke, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-333/2024-2 od 20. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-403/2022-17 od 30. lipnja 2023., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-333/2024-2 od 20. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 403/2022-17 od 30. lipnja 2023.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio prijedlog za dopuštenje odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan uz zahtjev za naknadu parničnog troška.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, iz dolje navedenih razloga.
5. Tužitelj u odnosu na I. pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjske presude donesene primjenom čl. 221.a ZPP jer to ne proizlazi iz sadržaja presuda stoga od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora.
6. U odnosu na III. i IV. pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je sud od tužitelja tražio dostavu bilance INA-e na dan 30. rujna 1990., a sud nije smatrao niti da je bilanca isključivi dokaz unosa nekretnine u temeljni kapital društva, već je odbio tužbeni zahtjev zato što tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao postojanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva. Iz istog razloga, jer tužitelj nije dokazao postojanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva nije važno niti II. postavljeno pitanje, a niti V. pitanje jer tužitelj koji nije dokazao da je vlasnik nekretnine ne može tražiti niti naknadu za izvlaštenje.
7. U odnosu na pitanja od VI. do VIII. koja se odnose na parnični trošak valja reći da ta pitanja nisu važna, jer odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetima Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske nisu primjenjive u konkretnom slučaju zbog različite činjenične i pravne situacije, a osim toga, drugostupanjski sud je obrazložio odluku o parničnom trošku (pravna osoba, visina parničnog troška, predmet spora) i u odnosu na te odluke ESLJP.
8. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelj je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 13. EKLJP, pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. i 50. Ustava, odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
10. Vezano za tvrdnje da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, presude su opravdane ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, a tužitelj je imao i djelotvorno pravno sredstvo (žalbu) koje je i koristio.
11. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovor o načinu na koji su nižestupanjski sudovi prihvatili dokazne prijedloge. Ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i o prigovorima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze. Sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, sukladno čl. 220. st. 2. ZPP. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, što ovdje nije slučaj.
12. Vezano uz navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. i 50. Ustava, odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, koja se opisno ističe u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnog troška, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižim sudovima povrijeđena gore navedena ustavna prava s obzirom na to da u konkretnom slučaju nisu primjenjive odluke ESLJP kako je obrazloženo pod točkom 7. ove odluke.
13. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
14. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
