REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4656/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Saša Kačer, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-615/2025-2 od 22. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-407/2023-41 od 18. prosinca 2024., na sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude navedene u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio sljedeća pravna pitanja:
"1. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?
2. Je li u potrošačkom ugovoru o kreditu, u vezi odredbe o naknadi za obradu kredita, potrebno detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade?
3. -
4. Je li protivno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) odnosno čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07) odluka suda kojom se odredba o naknadi za obradu kredita (tzv. „ulazna naknada“) ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i trgovca utvrđuje nepoštenom, odnosno ništetnom samo na temelju utvrđenja da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
5. Je li dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe o naknadi za obradu kredita u ugovoru o kreditu, sukladno čl 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), ako je takva utvrđena jasnom, lako razumljivom i uočljivom te predstavlja li odredba o naknadi za obradu kredita odredbu o cijeni ugovora?
6. Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("ZOO")?“.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja nije osnovan.
4.1. Vezano za pitanje zastare (prvo pitanje) pobijana odluka je sukladna shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Za naglasiti je da iako pitanjem predlagatelj pita "koji zastarni rok valja primjeniti" razlozima kojima obrazlaže to pitanje ne dovodi u pitanje primjenu općeg zastarnog roka, već problematizira početak tijeka tog zastarnog roka. Tako i Revd-5086/2022-2 od 11. siječnja 2023.
4.2. U odnosu na drugo pitanje upućuje se na odluku Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024. u kojoj je, između ostalog, rečeno:
"19. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.
20. Prema shvaćanju ovog suda, to ne traži nužno u ugovoru o kreditu specificirano navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i odobravanje kredita. Međutim, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga, što su sudovi i raspravili.
20.1. Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade ali ne i o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih). S druge strane, proizlazi da je tužitelj prije sklapanja ugovora imao informaciju o obvezi plaćanja predmetne naknade i da je mogao razumno izvesti zaključak o njenoj visini (jer je određena u postotku od iznosa kredita), ali ne i njenoj krajnjoj svrsi.".
U tom smislu pobijana odluka je sukladna navedenoj.
4.3. Treće pitanje nije navedeno iako je kao takvo označeno, pa se uzima da je greška u pisanju.
4.4. Četvrto pitanje pogrešnog je polazišta da "... bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača" jer je i prvostupanjski sud (u odlomku 8. obrazloženja) dao razloge za utvrđenje da odredba, o kojoj se nije pregovaralo, uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. To, između ostaloga, kada se obrazlaže da je naknada za obradu kredita ugovorena u postotku od odobrenog iznosa kredita. Takovo utvrđenje i obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud, pa to pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu. S tim u vezi upućuje se na pravno shvaćanje iz ovosudne odluke Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024. u kojoj je rečeno:
"24. Imajući u vidu da je tužitelj kao potrošač pri sklapanju ugovora bio ograničen uvjetima iz ponude banke, kao i ostale ugovorne odredbe (pa i o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne), može se zaključiti da tuženica nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.".
4.5. Identično je i kod petog pitanja vezanog za pretpostavku da bi naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu predstavljale odredbe o cijeni ugovora i s tim u vezi provođenje testa transparentnosti. Pobijana odluka je sukladna u tom dijelu ovosudnoj odluci Rev-1214/2024-2 od 30. listopada 2024., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024. i Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024., te smjernicama iz odluka Suda Europske unije C-186/16 Đ i dr., C 186/16, EU:C:2017:703 , O i OS, C 26/13, EU:C:2014:282 t. 50, ZS, C 96/14, EU:C:2015:262, t. 33. – o glavnom predmetu ugovora i odredbama akcesiornog značaja.
4.6. Šestim pitanjem predlagatelj ispušta iz vida da je ovdje Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima u vezi pitanja nepoštenosti odredbi u potrošačkim ugovorima.
5. Stoga revizija u odnosu na naznačena pitanja nije dopuštena te prijedlog za njeno dopuštenje nije osnovan, s obzirom na to da je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja, a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno da nije riječ o važnim pitanjima u smislu te odredbe, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. ZPP odlučio kao u t. I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženik je tvrdio da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.), povredom aspekta tog prava na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti te povreda načela jednakosti oružja.
7.1. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati ni arbitrarnima niti očito nerazumnima, posljedično da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja kako tvrdi predlagatelj, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (ili pogrešne primjene materijalnog prava) bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Iz tih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, te je odlučeno kao u t. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
