Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-283/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog SŠ i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1411/2024 od 13. siječnja 2025., nakon održane rasprave 28. listopada 2025., u prisutnosti 1. i 2. optuženika i njihovih branitelja, te zamjenice državnog odvjetnika,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda na način:

1. optuženi SŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj], osobni podaci u spisu) i

2. optuženi AŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj], osobni podaci u spisu)

k r i v i  s u

da su:

u razdoblju od 4. rujna do 12. studenoga 1992., u Zagrebu, za vrijeme trajanja Domovinskog rata i u vrijeme kada je Republika Hrvatska upravo zbog ratnog stanja te embarga na uvoz oružja određenog od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda otežano nabavljala i financirala nabavu potrebne vojne opreme, pok. GŠ, 1. optuženi SŠ, 2. optuženi AŠ, te pok. JŠ djelujući zajednički i dogovorno, na nagovor pok. TŠ, direktora trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o., koristeći opisano teško stanje u kojem se zemlja nalazila zbog oružane agresije na Republiku Hrvatsku tijekom Domovinskog rata te zbog toga nepostojanja kvalitetne kontrole nabavke vojne opreme, u nakani stjecanja znatne nesrazmjerne nepripadne materijalne dobiti za trgovačko društvo "Omikroncommerce" d.o.o. nanošenjem znatne imovinske štete Državnom proračunu Republike Hrvatske, postupili protivno članku 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 55/91) od 25. listopada 1991., te određenju da se vojna oprema nabavlja isključivo od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH), te vršili narudžbe vojne opreme u ime Operativne zone Zagreb i 1. 2 Gardijske brigade ZGN-a i neosnovano odobravali avansno plaćanje po predračunima trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o. na ime navodne isporuke vojne opreme Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb i 1. Gardijskoj brigadi ZGN-u, a nakon što su pok. GŠ, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, i 2. optuženi AŠ, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku 1. Gardijske brigade ZNG- a, izdavali trgovačkom društvu Omikorncommerce d.o.o. neosnovane narudžbe u vidu zamolbi za donaciju za vojnu opremu, temeljem kojih je pok. MŠ, neosnovano u ime i za račun svog trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o. izdavao predračune Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb i 1. Gardijskoj brigadi ZNG-a za vojnu opremu, znajući da će dio robe za koju izdaje predračune biti isporučena kao donacija, odnosno da dio robe ne namjerava isporučiti, da bi potom pok. GŠ, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, i 2. optuženi AŠ, kao pomoćnik zapovjednika za logistiku 1. Gardijske brigade ZNG-a, bez izričitog odobrenja Uprave za logistiku ili Uprave za nabavu MORH-a, potpisali i ovjerili pečatom Zapovjedništva predračune trgovačkog društva "Omikroncommerce" d.o.o. broj 37/92, broj 51/92, broj 52/92, broj 54/92, broj 56/92, broj 57/92, broj 65/92, broj 68/92, broj 77/92, broj 78/92 i broj 79/92, na nekima navodeći da je navedeno izvršeno po nalogu pok. JŠ, kao zamjenika načelnika Uprave za financije MORH-a, te na taj način naložili isplatu u njima naznačenih novčanih iznosa na ime kupnje vojne opreme, znajući da će dio vojne opreme biti doniran, a dio neće biti isporučen, a nakon čega je pok. JŠ, kao zamjenik načelnika Uprave za financije MORH-a, doznačio sa žiro- računa Uprave za financije MORH-a na žiro-račun Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, kasnije Područnog odjela za financije DS Zagreb, novčana sredstva koja su uz iznos mjesečnog plana potreba i izvršavanja nabavki i usluga bila neosnovano uvećana za iznose navedenih predračuna, iako su pok. GŠ, pok. JŠ i 2. optuženi AŠ znali da je takvo postupanje suprotno članku 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 55/91) od 25. listopada 1991., te određenju da se vojna oprema može nabavljati isključivo centralizirano od strane MORH-a, te da je navedeno postupanje protivno organizacijskom ustrojstvu i postupanju podstožernih postrojbi Glavnog stožera Republike Hrvatske, koje su vojnu opremu morale naručivati i plaćati centralizirano putem MORH-a, iznimno uz prethodno odobrenje Uprave za logistiku MORH-a, odnosno Uprave za nabavu MORH-a, kao i da je navedeno postupanje suprotno Uputi za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991. prema kojoj novčana sredstva za financiranje nabavki i usluga za potrebe Operativne zone Zagreb osigurava MORH na osnovu mjesečnog plana potrebe koji obuhvaća taksativno navedene materijalne troškove materijala, potrošne energije, proizvodne usluge, neproizvodne usluge i ostale rashode, te koji mjesečni planovi ne uključuju nabavku vojne opreme, naoružanje, odjeću i obuću jer se ista morala naručivati i plaćati centralizirano putem MORH-a, a ne na nivou zapovjedništava, pri čemu svjesni da navedena uputa ne dozvoljava avansno plaćanje za potrebe izvršenja mjesečnog plana, dok je 1. optuženi SŠ, kao načelnik Odjeljenja za planiranje i materijalno financijsko poslovanje Operativne zone Zagreb, a potom i 3 kao voditelj Područnog odjela za financije Djelatne skupine Zagreb, u čiju nadležnost su spadale postrojbe Operativne zone Zagreb, Provedbene postrojbe MORH-a i Podstožerne postrojbe Glavnog stožera, među kojima je bila 1. Gardijska brigada, i kao takav između ostalog odgovoran za prikupljanje mjesečnih financijskih planova, kontroliranje osnovanosti i dopuštenosti računa i popratne dokumentacije u vidu primki za materijalna sredstva koja se knjigovodstveno prate kao i obrazloženja sačinjena od načelnika službi ili štaba Zapovjedništva operativne zone Zagreb kao i druge odgovarajuće dokumentacije, koje prate mjesečni financijski plan, prije slanja iste na plaćanje u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb te odgovoran za namjensko trošenje financijskog proračuna sukladno odobrenim mjesečnim planovima potreba i izvršenja nabavki i usluga, propustio utvrditi da navedeni predračuni trgovačkog društva Omikroncommerce d.o.o. za vojnu opremu, nisu niti mogu biti predviđeni kao stavke u mjesečnim planovima potreba i izvršenja nabavki i usluga, obzirom se vojna oprema nabavljala isključivo centralizirano od strane MORH-a, odnosno da navedeni predračuni nisu u skladu sa člankom 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 55/91) od 25. listopada 1991., te Uputom za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga Zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991., koja uputa ujedno ne dozvoljava avansno plaćanje, pri čemu je bio svjestan da ne postupa u skladu sa svojim dužnostima prilikom vršenja kontrole tako dobivenih naloga za plaćanje na temelju predračuna za vojnu opremu, te je propustio nepravilne naloge za plaćanje navedenih predračuna ovjerene od pok. GŠ i 2. optuženog AŠ vratiti kao neosnovane, već je navedene predračune kao osnovane proslijedio dalje u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb, gdje su temeljem takve dokumentacije sačinjavani virmani isplatu istih trgovačkom društvu za Omikroncommerce d.o.o. i vršene isplate, na koji način su 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ zajedničkim postupanjem sa pok. ČŠ, pok. JŠ, a na nagovor pok. TŠ omogućili da se trgovačkom društvu "Omikroncommerce" d.o.o. neosnovano plate predračuni broj 37/92, broj 51/92, broj 52/92, broj 54/92, broj 56/92, broj 57/92, broj 65/92, broj 68/92, broj 77/92, broj 78/92 i broj 79/92, u sveukupnom iznosu 481.273.460 HRD, a na ime plaćanja vojne opreme, propuštajući utvrditi da za vojnu opremu iz navedenih predračuna u iznosu 366.598.460 HRD na strani Zapovjedništva Operativne zone Zagreb i 1. Gardijske brigade ZGN-a nije postojala obveza plaćanja obzirom da se radilo o doniranoj vojnoj opremi, kao i da vojnu opremu iz navedenih predračuna u iznosu 114.675.000 HRD, trgovačko društvo "Omikroncommerce" d.o.o. nije isporučilo Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb i 1. Gardijskoj brigade ZGN-a, na koji način je opisanim postupanjem optuženika trgovačkom društvu "Omikroncommerce" d.o.o. pribavljena znatna nesrazmjerna nepripadna materijalna dobit u vrijednosti ukupno 7.476.858,13 kuna, što je protuvrijednost 992.349,61 euro, za koji iznos je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske.

d a k l e, 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ na opisani način iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije kao odgovorne osobe iskoristili svoj položaj i ovlast, prekoračili granice svoje ovlasti te nisu obavili dužnost te time prouzročili štetu državnom proračunu, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist ili prouzročena šteta, a kaznenim djelom je pribavljena znatna nesrazmjerna imovinska korist,

čime su počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom položaja i ovlasti, opisano po članku 291. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 291. stavku 2. KZ/11, u svezi sa člankom 5. točke 6 i članka 7. stavka 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije

te se na temelju 291. stavku 2. KZ/11, u svezi sa člankom 5. točke 6. i članka 7. stavka 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 2(dva) mjeseca – svaki.

Na temelju članka 148. stavak 3. i stavak 6. ZKP-a u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a, 1. optuženom SŠ i 2. optuženom AŠ, nalaže se djelomično snošenje troškova kaznenog postupka za provedena knjigovodstveno financijska vještačenja, u ukupnom iznosu 8.000,00 eura, koji trošak su 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ dužni podmiriti solidarno, te plaćanje paušalnog svote u visini od po 500,00 eura svaki.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1411/2024 od 13. siječnja 2025., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ oslobođeni su optužbe da su počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom položaja i ovlasti, opisano po članku 291. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 291. stavku 2. KZ/11, u svezi sa člankom 5. točke 6. i članka 7. stavka 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 57/11).

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP-a te nužni izdaci 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 2. optuženi AŠ osobno, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Prvenstveno treba naglasiti da državni odvjetnik povredu Zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. ne obrazlaže proturječnošću njezine izreke i obrazloženja zbog propusta prvostupanjskog suda da u izreku prvostupanjske presude u cijelosti prenese činjenični opis optužnice. Suprotno tome, državni odvjetnik istaknutu povredu zakona obrazlaže argumentima kojima u biti osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Međutim, razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika, te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud u izreci svoje presude ispustio čak 24 retka činjeničnog opisa, ispuštajući na taj način i bitne elemente kaznenog djela za koje je 1. i 2. optuženika oslobodio od optužbe. Na opisani način sama je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, a kako se prvostupanjski sud u svom obrazloženju činjeničnih utvrđenja osvrće i na dijelove koje je prethodno ispustio i ne obrazlaže razloge za takav svoj propust zbog čega je očito da se radi o propustu prvostupanjskog suda, a ne o njegovoj „namjernoj“ intervenciji u činjenični opis, na opisani je način i obrazloženje presude proturječno izreci presude. Dakle, prvostupanjski je sud ostvario povredu zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna svom obrazloženju.

8. U pravu je, međutim, državni odvjetnik kada ističe ostvarenu povredu kaznenog zakona iz članka 468. stavak 3. ZKP-a. Naime, upravo kao što je to i istaknuo obrazloženim argumentima u svojoj žalbi, prvostupanjski je sud u svom obrazloženju većim dijelom preslikao obrazloženje prethodno ukinute prvostupanjske presude. Dakle, iako je djelom izmijenio redoslijed i samo dijelom retoriku prethodno ukinute prvostupanjske presude, koju je donio u svom ponovljenom postupku a i sukladno ukidnoj odluci ovoga suda od 2. srpnja 2024., pred potpuno izmijenjenim vijećem, prvostupanjski sud je propustio postupiti u smislu odredbe članka 489. ZKP-a i raspraviti sva sporna pitanja na koja mu je ukazano (odluka od 2. srpnja 2024.). Propuštajući postupiti po uputi ovoga suda, i to ne samo uputi ovoga suda u prethodno spomenutoj odluci, već raspraviti i ona sporna pitanja na koja mu je ukazano u odluci ovoga suda od 24. studenog 2015., prvostupanjski sud je ostvario povredu zakona na koju ukazuje državni odvjetnik.

9. Naime, prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 9. ZKP-a dužan ocijeniti postojanje ili nepostojanje nekih činjenica a svoju odluku u smislu odredbe članka 450. ZKP-a donijeti cijeneći svaki dokaz pojedinačno, a potom i u svezi sa ostalim dokazima. Suprotno tome, sud u obrazloženju svoje presude ponavlja navode prvostupanjskog suda iz prethodno ukinute odluke, pa je tako primjerice: točka 9.1. ožaljene presude od 13. siječnja 2025. istovjetna sa točkom 22. presude od 12. srpnja 2023. godine, odnosno ista je izmijenjena samo u manjim jezičnim izričajima. Naime, osim što je u navedenom odlomku u presudi od 13. siječnja 2025. ispuštena posljednja rečenica iz prethodne presude, izmijenjen je i izraz „saslušani svjedoci“ sa izrazom „ispitani svjedoci“. Točke 23.-29. presude od 12. srpnja 2023., u „ponovljenoj“ presudi od 13. siječnja 2025. povezane su u točku 9.2. obrazloženja sa samo manjim izmjenama, kao primjerice kada svojim navodom sa listu 36. obrazloženja 2 i 3 redak, presude od 13. siječnja 2025. navodom: „…što proizlazi iz nalaza i mišljenja svih vještaka za financije i računovodstvo…“, mijenja navode iz prethodne presude; (list 23. presude od 12. srpnja 2023. godine) koji su glasili: „…utvrđeno iz pročitane dokumentacije“.

10. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik i kada ističe da je prvostupanjski sud ponovno temeljio presudu na dokazima koji nisu izvedeni bilo na prijedlog stranaka bilo po službenoj dužnosti ali i da je kao dio pročitane materijalne dokumentacije cijenio pisanu dokumentaciju koju je kao sastavni dio svoje obrane u spis uložio 1. optuženi SŠ, umjesto da istu cijeni kao dio same obrane 1. optuženika. Naime, upravo kao što to i proizlazi iz raspravnog zapisnika, prvostupanjski je sud sukladno prijedlogu stranaka, na raspravi održanoj 13. siječnja 2025. (list 1462 pa nadalje spisa) pročitao pisane dokaze kao što je to i taksativno navedeno u pisanom podnesku ZŽDO od 10. svibnja 2018. (list 1145-1148 spisa) te pisane nalaze i mišljenja vještaka za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec. Petre Blašković, ali nije odlučio da će čitanjem izvesti i pisane dokaze na koje ukazuje državni odvjetnik žalbom (list 5 drugi pasos žalbe). Međutim, suprotno tvrdnji državnog odvjetnika prvostupanjski sud na taj način nije ostvario povredu zakona na koju se ukazuje žalbom. Naime, iako je sud ovlašten izvoditi dokaze i po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 419. stavak 5. ZKP-a, činjenica da o tome nije formalno donio odluku ne predstavlja povredu Zakona o kaznenom postupku u smislu odredbe članka 468. stavak 3. ZKP-a, posebice jer se ne radi o pogrešnoj primjeni zakona koja bi bila od utjecaja na samu presudu. Osim toga za usput je i primijetiti da na sve pročitane i izvedene dokaze na raspravi, među kojima su i navedeni dokazi, prisutne stranke, pa tako i državni odvjetnik - nisu imale primjedbi.

11. Međutim, kako je ovaj sud u povodu žalbe državnog odvjetnika utvrdio povrede zakona o kaznenom postupku, te budući da je prvostupanjska presuda bila prethodno ukinuta, u smislu odredbe članka 484.a ZKP-a provedena je rasprava pred drugostupanjskim sudom, a žalbom osporavana činjenična utvrđenja po državnom odvjetniku - preispitana su pred ovim drugostupanjskim sudom nakon provedene rasprave.

12. Tijekom rasprave pred drugostupanjskim sudom, na koju su uredno pristupili 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ, njihovi branitelji te ZŽDO, sukladno raspravnom zapisniku o provedenoj raspravi pred drugostupanjskim sudom, a nakon ponovnog očitovanja o krivnji na izmijenjenu optuženicu, pročitani su pisani dokazi koji prileže spisu i to: podnesak Uprave za nabavu i ugovaranje MORH- a od 28. rujna 2000. (list 26-27), ugovor o poslovno tehničkoj suradnji broj 1/92 od 28. siječnja 1992. (list 31-33), ugovor o darovanju od 5. listopada 1992. i 9. listopada 1992. (str. 34-35), ugovor o darovanju broj 3050-1712-92-204-201 od 09. listopada 1992. (str. 36), računi TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 37-41), dopis Zapovjedništva 139. brigade HV-a (list 43), račun TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 44-46), dopis Zapovjedništva 157. brigade HV-a (list 47-48), računi TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 49), dopis Zapovjedništva 157. brigade HV-a (list 50), računi TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 51-53), potvrda glavnog stožera, zapovjedništvo OZ (list 54), računi TD „Omikroncommerca" d.o.o. (list 55-56), otpremnica „Omikroncommerca" d.o.o. (list 57), analitička kartica „Omikroncommerca" d.o.o. (list 61-73), pregled računa i plaćanja Chromos - boje i lakovi d.d. (list 74-75), „Omikroncommerca" d.o.o. račun (list 76), dopis Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 77-78), Rješenje Ministarstva financija (list 79-82), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 83), dopis Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 84-85), Rješenje Ministarstva financija (list 86-89), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 90-93), dopis Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 94-95), Rješenje Ministarstva financija (list 86-89), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 96-98), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 99), potvrda Glavnog stožera od Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 100), narudžba Operativne zone Zagreb (list 101-102), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 103), potvrda i skladišna primka Glavnog stožera od Zapovjedništva operativne zone Zagreb 2-28 (list 104- 105), narudžbenica (list 106-107), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 108), skladišna primka broj 05 (list 109), skladišna primka broj 365 (list 110), potvrda Glavnog stožera zapovjedništva OZ (list 111), Rješenje i Zaključak Ministarstva financija (list 112-114), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 115), narudžba Zapovjedništva operativne zone Zagreb (list 116), Potvrda Zapovjedništva zbornog područja Zagreb (list 117-118), račun i izvještaj o odobrenju „Omikroncommerca" d.o.o. (list 119-122), narudžba 1. brigade ZNG (list 123), potvrda I. gardijske brigade (list 124), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 125), otpremnica „Omikroncommerca" d.o.o. (list 126-130), zamolba 1. brigade ZNG (list 131), račun „Omikroncommerca" d.o.o. s izvještajem o odobrenju i skladišna primka broj 351 (list 132-134), narudžba VP3010 (list 135-136), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 137), potvrda Glavni stožer Zapovjedništva OZ (list 138), narudžba Zbora narodne garde 2. brigada (138a-139), otpremnica i račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 140- 142), zamolba 1. brigade ZNG (list 143), potvrda 1. gardijske brigade (list 144), otpremnica „Omikroncommerca" d.o.o. i izvještaj odobrenja (list 145-146), izjava „Omikroncommerca" d.o.o. (list 147-149), izvadak iz sudskog registra „Omikroncommerca" d.o.o. (list 181-190), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 191- 194), skladišna primka 2-11 (list 195), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 196- 197), skladišna primka 3-21 (list 198), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 199- 200), skladišna primka 3-3 (list 201), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 202-203), skladišna primka 2-3 i 2-4 (list 204-205), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 206- 208), skladišna primka 5/2, 13/2, 120, 119, 2-3, (list 209-211), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 212-213), skladišna primka 9-33, 2-28 i 3-3 (list 214- 215), narudžbenica Ministarstva obrane (list 216), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 225-228), skladišna primka br. 279, 276, 05,02/2, 280, 01, 08 (list 229-232), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 233-234), skladišna primka br. 01,08, 05 (list 235-236), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 237, 239), skladišna primka 274 (list 240), izjava o pravdanju predračuna Ministarstva obrane (list 241-242), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva obrane (list 248), narudžbenica Ministarstva obrane (list 264), račun „Omikroncommerca" d.o.o. (list 265-266), skladišna primka 3-3, 9-33, 2-28 (list 267-268), rekapitulacija štete učinjena na teret MORH-a (list 279-286), dostava cijena opskrbnih materijalnih sredstava Ministarstva obrane ( list 288-291), zapisnik o kontroli materijalno financijskog poslovanja Ministarstva financija (list 292-300), uputa o izrade mjesečnog plana potreba izvršavanja nabavki i usluga Zapovjedništva operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991. (list 304-305), nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financija i računovodstvo Branka Petanjeka (list 314-377), zapovijed Ministarstva obrane (list 390-393), shematski prikaz sistematizacije poslova i radnih mjesta (list 394-398), obavijest o upisu činjenice smrti za JŠ (list 424), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Branka Petanjeka (list 454-456), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Branka Petanjeka (list 568-575), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović (list 608-630), nalaz i mišljenje - razlike po nalazima vještaka stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović (list 663-666), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Branka Petanjeka (list 667-668), dopis Ministarstva obrane Glavnog stožera OS RH (list 686), saldo knjigovodstvene kartice „Omikroncommerc" d.o.o. (list 710-711), Rješenje o odobrenju izlučivanja registarskog gradiva tajništva Ministarstva obrane s prilozima arhivske građe i dokumentacijom (list 721-811), Zapovijed od 10. travnja 1992. (list 826 spisa), Izvod iz jedinstvenog registra osoba iz kojeg je razvidna činjenica smrti za GŠ (list 1057), dostavljeni podaci MORH prema traženju suda od 15. listopada 2018. (list 1290-1214), Podaci dostavljeni od MORH-a, Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove prema traženju suda od 15. listopada 2018. (list 1249a-1249h), nalaz mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i porez Petre Blašković (list 1165- 1184), smrtni list za MŠ (list 1256). Pročitani su i svjedočki iskazi PŠ sa zapisnika od 4. listopada 2005. (list 447-448) i 21.5.2009. (list 506- 507), ŽŠ sa zapisnika od 21. svibnja 2009. (list 507-508) 9. listopada 2017. (list 1090-1091), ZŠ sa zapisnika od 21. svibnja 2009. (list 508) i 13. studenog 2017. (list 1105-1106), VŠ sa zapisnika od 21.svibnja 2009. (list 508-509) i sa zapisnika od 9. listopada 2017. (list 1090-1091), ŠŠ sa zapisnika od 21. svibnja 2009. (list 509) 7. prosinca 2017. (list 1113), ĆŠ sa zapisnika od 21. svibnja 2009. (list 509) i zapisnika od 19. listopada 2017. (list 1098-1099), UŠ sa zapisnika od 21. svibnja 2009. (list 510) i zapisnika od 19. listopada 2017. (list 1100), svjedoka ĐŠ zapisnik od 8. srpnja 2009. (list 511-512) i 13.11.2017. (list 1106-1107), EŠ sa zapisnika od 8. srpnja 2009. (list 511-512) i 7.12.2017. (list 1111), svjedoka RŠ sa zapisnika od 24. rujna 2009. (515-516) i 7. prosinca 2017. (list 1112), svjedoka BŠ sa zapisnika od 17. rujna 2013. (list 713) i sa zapisnika 4. srpnja 2018. (list 1157-1158), svjedoka FŠ sa zapisnika od 15. studenog 2018. (list 1201-1202), HŠ sa zapisnika od 15. studenog 2018. (list 1202-1203), svjedoka IŠ sa zapisnika od 16. studenog 2018. (list 1204-1206). Nadalje, pročitani su i usmeni nalazi i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financija Branka Petanjeka sa zapisnika od 24. svibnja 2010. (list 547- 548) te sa zapisnika od 4. srpnja 2011. (list 606), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović sa zapisnika od 13. ožujka 2012. (list 644) te zajednički nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović i Branka Petanjeka sa zapisnika od 10. listopada 2012. (list 654-655) i sa zapisnika od 23. listopada 2012. (list 669), nalaz mišljenje stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i porez Petre Blašković sa zapisnika od 2. listopada 2018. (list 1190-1192), kao i obrane sada pokojnih: GŠ sa zapisnika od 21. svibnja 2014. (list 827-829) i TŠ sa zapisnika od 3.11.2004. (list 417) i 21. svibnja 2014. (list 831-832). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za 1. optuženog SŠ (list 1455-1456) i prekršajne evidencije (list 1451-1452) te kaznene evidencije za 2 optuženog AŠ (list 1457-1458) i prekršajne evidencije (list 1453- 1454).

12.1. Nadalje, pozvan da iznese svoju obranu, 1. optuženi SŠ je u cijelosti ostao pri ranije iznesenim obranama i to; iskazu sa zapisnika od 26. travnja 2004. (list 388-389), 21. svibnja 2014. list 829-830 i 12.srpnja 2023. (list 1375-1376), dok je 2. optuženi AŠ ostao pri iznesenim obranama danim na zapisniku od 16.studenog 2004. (list 419-420), 21. svibnja 2014. list 830-831 i 12.srpnja 2023. (list 1376).

13. Nakon provedene rasprave, a tijekom vijećanja i glasovanja ovaj je sud utvrdio da je 1. optuženom SŠ stavljeno na teret postupanje i kao „načelnik Odjela financijske službe Operativne zone Zagreb“ (list dva činjeničnog opisa), dok je utvrđeno da isti navedeno svojstvo tijekom inkriminiranog perioda (koje je činjeničnim opisom definirano vremenskim periodom 4. rujna do 12. studenoga 1992.) nije imao, a zbog čega je činjenični opis u tom dijelu izmijenjen, a na način da je navedeni dio činjeničnog navoda ispušten. Osim toga ispušten je i dio teksta činjeničnog opisa (treća strana činjeničnog opisa); „nakon čega su propustili utvrditi…“ pa do riječi „…kao vjerodostojnu“, jer se radi o dijelu teksta činjeničnog opisa koji nije vezan radnjama 1. i 2. optuženika, dok su radnje njihova činjenja opisane u preostalom, iscrpnom opisu kaznenopravne radnje. Na taj način prvostupanjski sud nije ulazio u bit kaznenog djela za koje je 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ nakon provedenog dokaznog postupka oglasio krivima.

14. Prije pojedinačne i međusobne analize svih izvedenih dokaza, a obzirom na vrstu kaznenog djela koja se stavlja na teret 1. optuženom SŠ i 2. optuženom AŠ, treba naglasiti da i ovaj sud prihvaća argumentaciju prvostupanjskog suda navedenu pod točkom 2.1. obrazloženja prema kojoj inkriminirano kazneno djelo ulazi u katalog kaznenih djela iz članka 3. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (NN 57/11, u daljnjem tekstu Zakon o nezastarijevanju). Međutim, tu je argumentaciju prvostupanjskog suda potrebno nadopuniti slijedećim obrazloženjem imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III-4149/2014. od 24. srpnja 2015., u kojoj je navedeno da u slučaju kada je nastupila zastara za kazneno djelo na dan stupanja na snagu promjene Ustava/2010. (16. lipnja 2010.), nema pravne mogućnosti kaznenog progona za kazneno djelo ratnog profiterstva u smislu članka 7. Zakona o nezastarijevanju.

14.1. Razmatrajući navedeno, utvrđeno je da je u konkretnom slučaju u odnosu na 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ (kao i u odnosu na GŠ, RŠ, JŠ i TŠ), **.**.2001. određeno poduzimanje određenih istražnih radnji, koje su u konačnici dovele do pokretanja istrage, rješenjem o provođenju istrage broj KIO-300/04 od 13. siječnja 2005. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ/98 (u odnosu na GŠ, SŠ, AŠ, JŠ i TŠ), a nakon provedene istrage tijekom koje je zbog smrti JŠ u odnosu na istog obustavljen kazneni postupak, i podizanjem optužnice u odnosu na GŠ, SŠ, AŠ i TŠ zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 1. alineja 6. i stavak 2. KZ/97. Navedena optužnica izmijenjena je 28.siječnja 2013. na način da je optuženicima stavljeno na teret navedeno kazneno djelo na temelju Zakona o nezastarijevanju. Prije početka rasprave 3. svibnja 2023. ponovno je izmijenjen činjenični opis, zakonski opis i pravna kvalifikacija, na način da je 1. optuženom SŠ i 2. optuženom AŠ stavljeno na teret kazneno djelo iz članka 291. KZ/11.

14.2. Odredbom članka 3. stavak 2. KZ/11 propisano je da ako se nakon počinjenja kaznenog djela zakon jedanput ili više puta izmijeni, a prije donošenja pravomoćne presude, obavezno će se primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja.

14.3. Kako je KZ/11 stupio na snagu 1. siječnja 2013. bilo je prvenstveno potrebno utvrditi je li za konkretno kazneno djelo nastupila zastara koju je trebalo ispitati prema KZ RH/77, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i prema KZ/97, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1998. i bio na snazi u vrijeme promjene Ustava 2010., pa sve do stupanja na snagu KZ/11. Prema odredbi članka 95. stavak 2. OKZ RH, koji je bio na snazi uz KZ RH/77, za kaznena djela za koja se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju 10 (deset) godina, bila je propisana relativna zastara kaznenog progona 10 godina i apsolutna zastara 20 godina. Prema navedenom, za kazneno djelo iz članka 102. stavak 2. OKZRH (kasnije članka 292. KZ/98) relativna zastara bi nastupila 12. studenog 2002., a apsolutna 12. studenog 2022.. Kako dakle nije sporno da je kazneni postupak započeo prije isteka navedenih rokova (relativne zastare), jer se relativna zastara sukladno odredbi članka 96. stavka 2. OKZRH prekida svakom procesnom radnjom koja se poduzima radi progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela, a to je svakako bio 1. lipanj 2001. kada je određeno poduzimanje određenih istražnih radnji od strane državnog odvjetnika, nije sporno da je ostvaren prvi uvjet za primjenu Zakona o nezastarijevanju, a sukladno prethodno spomenutoj odluci Ustavnog suda (točka 132. Ustavne odluke U-III-4149/2014. od 24. srpnja 2015.).

15. Nadalje, Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od strane pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga za vrijeme domovinskog rata (NN 117/03), Domovinski rat određuje vremenom od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.. Imajući u vidu da je inkriminirani period naveden u izreci ove presude, onaj koji ulazi u vrijeme Domovinskog rata, nije sporno da kazneno djelo koje je stavljeno na teret 1. i 2. optuženiku, ono koje u pogledu vremenskog ograničenja podliježe odredbama Zakona o nezastarijevanju čime je i ostvaren taj uvjet za primjenu Zakona o nezastarijevanju.

16. Nadalje, uvjet za primjenu Zakona o nezastarijevanju je i nerazmjerna imovinska korist u smislu odredbe članka 7. Zakona o nezastarijevanju koja mora biti rezultatom svjesnog iskorištavanja ratnog stanja. Jedan od modaliteta počinjenja može biti i slabljenje imovinskog supstrata države svjesnom radnjom počinitelja.

16.1. Razmatrajući taj uvjet za primjenu Zakona o nezastarijevanju, treba istaknuti da svjesno iskorištavanje ratnog stanja na strani optuženika proizlazi iz svijesti 1. i 2. optuženika o postupanju suprotno članku 10. Uredbe o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, te o gospodarskim i drugim odnosima u proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 55/1991 u daljnjem tekstu Uredba) a time i Uredbom određenim načinom plaćanja naručene vojne opreme. Naime, članak 10. Uredbe određuje da se u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, promet naoružanja i vojne opreme obavlja Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu MORH), poduzeća i druge pravne osnove koje proizvode naoružanja i vojnu opremu. Navedenu činjenicu izravno svojim iskazom potvrđuje i svjedok OŠ (list 1201-1202 spisa) koji navodi da se oprema nabavljala putem MORH-a i svjedok IŠ (list 1204-1206) koji je naveo da su se sredstva za centraliziranu nabavu opreme osiguravala proračunom. Svjedok KŠ (list 447-448, 506-507) ističe i da Operativne zone Zagreb nisu imale ovlasti za nabavku bilo kakve vojne opreme.

16.2. Imajući u vidu navedeno i u svezi sa istim svijest 1. optuženog LŠ i 2. optuženog AŠ o potrebnom i u skladu sa Uredbom propisanom načinu narudžbe robe, treba prvenstveno analizirati dijelove iskaza 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ. Naime, 1. optuženi SŠ je iskazao (zapisnik od 26. listopada 2004., list 388-389) da je „upozorio“ pokojnog GŠ da nabava vojne opreme ide preko Uprave za nabavu MORH-a, a plaćanje preko Uprave za financije MORH-a. Sam 2. optuženi AŠ ne spori da je bila potrebna njegova suglasnost za samu narudžbu vojne opreme ali je iznoseći svoju obranu i dajući razloge zbog kojeg narudžba nije išla preko MORH-a govorio i o svojoj svijesti da ne postupa u skladu sa Uredbom. Predmetno proizlazi iz njegovog obrazloženja da nabava predmetne vojne opreme nije išla preko MORH jer je MORH „pokušao pokrenuti domaću proizvodnju“, odnosno da je postojala bojazan da će „centralno naručena vojna oprema“ ići u centralno skladište i da ju onda neće dobiti ona postrojba kojoj je ta oprema nužna (list 830., zapisnik od 21. svibnja 2014.). Dakle, sa nespornom je sigurnošću utvrđeno da je 1. optuženi SŠ kao načelnik Odjela za planiranje i materijalno financijsko poslovanje, a potom i kao voditelj Područnog ureda za financije znao, kao uostalom i pokojni GŠ koji je jednako kao i 2. optuženi AŠ u svom svojstvu potpisao i ovjerio navedene predračune i JŠ koji je u svom svojstvu doznačio sredstva sa žiro računa MORH-a na žiro račun Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, da narudžba predmetne opreme po predračunima TD Omikroncommerce d.o.o. (čiji je direktor bio pokojni MŠ) na ime isporuke robe Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb i 1. Gardijskoj brigadi ZNG-a, kao i odobravanje plaćanja (avansno) samo na temelju predračuna iz doznačenih sredstva koja su uplaćena Operativnoj zoni Zagreb, nisu u skladu sa Uredbom i određenjem da se vojna oprema može nabavljati i naposljetku plaćati isključivo centralizirano od strane MORH-a. Navedeno je znao i u svojstvu koje je imao i 2. optuženi AŠ.

16.3. Nije dakle sporno da su 1. optuženi NŠ i 2. optuženi AŠ bili svjesni ne samo prethodno navedene Uredbe, ali i da su osim Uredbe bili svjesni i Upute za izradu mjesečnog plana potreba i izvršavanje nabavki i usluga zapovjedništva Operativne zone Zagreb od 14. studenog 1991. (u daljnjem tekstu Uputa, list 304-305). Naime, Uputa od 14. studenog 1991. izdana od strane Pomoćnika zapovjednika za logistiku, Pukovnika DŠ, izrijekom određuje da sredstva za financiranje nabavki i usluga Operativne zone Zagreb osigurava MORH na osnovi mjesečnog plana potrebe, a on, kako to izravno iz analize Upute proizlazi, ne obuhvaća nabavku vojne opreme, naoružanje, odjeću i obuću koja treba biti naručena centralizirano, a ne na nivou zapovjedništva.

16.4. Osim toga, navedena Uputa nije predviđala avansno plaćanje za potrebe mjesečnog izvršenja plana, a to znači plaćanje samo na temelju predračuna za naručenu robu (koja je bila obuhvaćena Uputom). Činjenicu da je plaćana samo ona roba koja je i primljena (a to ujedno i potvrđuje da se roba nije avansno plaćala), izrijekom proizlazi iz svjedočkog iskaza KŠ (list 447-448, 506-507). Dakle, isti su bili svjesni propisanog načina narudžbe vojne opreme kao i propisanog načina njezina plaćanja (isključivo na temelju zaprimljene robe), ali i činjenice da se čak niti zaprimljena vojna oprema (a kamoli ona koja se plaća samo na temelju predračuna a ne i potvrde o zaprimanju u skladište), ne može plaćati iz sredstava doznačenih na račun Operativne zone Zagreb.

17. Nadalje, tijekom dokaznog postupaka utvrđeno je (također kako je i stavljeno na teret) i da za navedenu narudžbu vojne opreme nije postojalo izričito odobrenje Uprave za logistiku MORH-a i Uprave za nabavu MORH-a.

17.1. Navedeno izravno proizlazi iz pisane dokumentacije (prethodno analizirane pod točkom ove presude) i analize obrane 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ kao i iz nalaza i mišljenja dipl. oec. Petre Blašković kojim nalazom je također analizirana spisu priležeća dokumentacija pa tako narudžbe (list 1168 spisa), primljeni predračuni (list 1169) a potom i uplate na račun TD Omikroncommerce d.o.o..

17.2. Naime, iz spisu priležeće dokumentacije razvidan je naručitelj predmetne vojne opreme a to je Zapovjedništvo Operativne zone Zagreb i 1. Gardijska brigada. Narudžbe u ime Zapovjedništva Operativne zone Zagreb potpisuje pokojni GŠ, dok narudžbu u ime Brigade ZNG-a potpisuje 2. optuženi AŠ. Nadalje, za TD Omikroncommerce d.o.o. izdane predračune (koji su predmet inkriminacije) potpisuje direktor tog trgovačkog društva pokojni MŠ. Iz te iste dokumentacije (taksativno pobrojane u tabelama nalaza financijskog vještaka dipl. oec. Petre Blaškić) razvidno je da je odobrenje za pojedine isplate dao pokojni JŠ (npr. list 206 i 212 spisa). Osim toga, činjenicu da odobrenje Uprave za logistiku ili Uprave za nabavu MORH-a nije postojalo razvidno je i iz činjenice da je odobrenje za te isplate dano za opremu koja nije isporučena, odnosno za opremu koja je bila predmetnom donacije, a kako je to također utvrđeno i analizirano nalazom i mišljenjem vještaka za financije dipl. oec. Petre Blaškić, čiji nalaz, u svim relevantnim dijelovima, potvrđuju i prethodno dani i usuglašeni nalazi i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije Branka Petanjeka te stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Smiljane Josipović.

17.3. Dakle, uvažavajući prethodno analizirano, odnosno način narudžbe robe, potom odobrenje plaćanja samo na temelju predračuna i bez isporuke robe i to plaćanja iz sredstava Operativne zone Zagreb koja nisu predviđena u tu svrhu i suprotna su prethodno spomenutoj Uputi (točka 21.1. pisanog obrazloženja ove presude), sa nespornom je sigurnošću utvrđeno i da je neosnovano odobreno avansno plaćanje po predračunima TD Omikroncommerce d.o.o., čije je plaćanje, nakon što je izdane predračune 2. optuženi AŠ potpisao i ovjerio pečatom Zapovjedništva prije slanja na isplatu, 1. optuženi SŠ (u svojstvu koje je imao) propustio na plaćanje u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb propustivši izvršiti kontrolu prethodno dobivenih naloga za plaćanje. Naime, isti je umjesto da navedene ovjerene predračune vrati kao neosnovane, propustio na naplatu, kao što je to i navedeno u izreci ove presude. Sredstva za plaćanje odobrenih naloga pokojni JŠ je prema unaprijed postignutom dogovoru o kojem je i iskazivao 1. optuženi SŠ doznačio sa žiro računa MORH-a na žiro račun Zapovjedništva Operativne zone Zagreb (kasnije Područnog odjela za financije DS Zagreb).

17.4. Sve prethodno opisane i utvrđene radnje pojedinih optuženika pa tako i ove kao posljednje navedene radnje postupanja pokojnog JŠ - koji je upravo sa žiro računa MORHa na žiro račun Operativne zone Zagreb, doznačio sredstva za plaćanje vojne opreme za koju nije bilo osnovano plaćanje (jer je u dijelu bila donirana a u dijelu nikada isporučena) nespornim ukazuje na svjesno iskorištavanje ratnog stanja i sa tim u svezi nedostatne kontrole u tom istom trenutku sa kretanjem i svrhom korištenja novčanih sredstava. Naime, u trenutku doznake sredstava sa računa MORHa i njihove doznake na račun Operativne zone Zagreb svrha njihove namjene mogla je biti samo plaćanje – zaprimljene opreme definirane Uputom. Suprotno tome - „plaćena“ je vojna oprema koja nikada nije trebala biti plaćena. Na opisani način, kroz svojevrsno „izvlačenje novca“ sa žiro računa MORH-a i njegovog preusmjeravanja na žiro račun koji je imao drugu svrhu plaćanja, došlo je do slabljenja imovinskog supstrata MORH-a za iznos novca u kojem je plaćanje izvršeno, svrha kojeg je bila - unaprijed dogovorena imovinska korist za TD Omikroncommerce d.o.o..

17.5. Imovinska korist pribavljena protupravnim postupanjem mora biti nesrazmjerna. Sam nesrazmjer, koji nije posebno zakonom ili prethodno spomenutom odlukom Ustavnog suda definiran, kao daljnji poseban element primjene Zakona o nezastarijevanju očituje se, osim u ukupnoj visini štete za proračun RH i u činjenici da navedeni iznos novca nije iskorišten bilo za nabavu vojne opreme koja je bila plaćana iz proračuna MORH-a, bilo za nabavu robe taksativno navedene u Uputi koja je plaćana iz sredstava osiguranih za redovno funkcioniranje Operativne zone Zagreb. Naime, iz same Upute proizlazi da se iz sredstava primljenih na žiro račun Operativne zone Zagreb plaća samo ona roba koja je taksativno navedena u samoj Uputi i pravdana mjesečnim primkama. Suprotno tome, da bi bilo izvršeno konkretno plaćanje taksativno navedenih narudžbi, bilo je nužno povećati ukupan mjesečni iznos doznake novčanih sredstava na žiro račun Operativne zone Zagreb. Taj iznos novca, da bi bilo izvršeno plaćanje „navodno naručene“ vojne opreme, doznačen je iz proračunskih sredstava MORH-a. U tom povećanom iznosu doznake novčanih sredstava u visini 7.476.858,13 kuna, što je protuvrijednost 992.349,61 euro, nesrazmjerno je povećana doznaka novčanog iznosa na žiro račun Operativne zone Zagreb u odnosu na iznos koji je bio potreban za redovitu mjesečnu potrošnju robe koja se plaćala iz sredstava zaprimanih na žiro račun Operativne zone Zagreb. Na taj je način u navedenom iznosu došlo i do nesrazmjerne imovinske štete za državni proračun RH, odnosno nesrazmjerne imovinske koristi za Omikroncommerce d.o.o. . Time je ispunjen i posljednji element primjene Zakona o nezastarjevanju.

18. Nadalje, člankom 5. Zakona o nezastarijevanju izrekom je navedeno da u katalog navedenih kaznenih djela ulazi i kazneno djelo iz članka 5. točke 6. Zakona o nezastarijevanju, odnosno kazneno djelo; Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292., počinjeno u svezi sa člankom 7. Zakona o nezastarijevanju. Treba pri tome naglasiti da su se, zakonski opis i pravna kvalifikacija u nekoliko navrata mijenjali tijekom kaznenog postupka, pa je tako već ranije utvrđen pravni slijed kaznenog djela iz članka 292. KZ/97, u kaznenom djelu iz članka 246. KZ/11. Međutim, nakon izmjene optužnice, zakonskog opisa i pravne kvalifikacije od 3. svibnja 2023. (list 1315-1318) optuženicima je stavljeno na teret kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporaba položaja i ovlasti, iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11. Navedeno kazneno djelo ima svoj pravni slijed u odnosu na kazneno djelo iz članka 337. KZ/97 (Kazneno djelo: Zlouporaba položaja i ovlasti) predviđeno člankom 5. točkom 14. Zakona o nezastarijevanju. Naime, i kod kaznenog djela iz članka 337. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 291. KZ/11 riječ je o službeničkom kaznenom djelu koje sadržajno nema izmjena u pogledu načina počinjenja i mogućeg počinitelja. Kako je dakle utvrđeno postojanje pravnog slijeda između tih kaznenih djela a time i primjenjivost Zakona o nezastarijevanju, bilo je potrebno ocijeniti koji je zakon u konkretnom slučaju blaži, a sve imajući u vidu odredbu članka 3. KZ/11.

18.1. U odnosu na navedeno treba istaknuti da je člankom 291. stavkom 2. KZ/11 predviđeno strože kažnjavanje od onog predviđeno člankom 337. stavkom 4. KZ/97, međutim kako je sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 19. prosinca 2012., u odnosu na kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11, „znatna imovinska korist“ ili „znatna šteta“, određena iznosom koji je viši od 60 000 kuna, dok je sukladno članku 337. stavak 4. KZ/97 „znatna imovinska korist“ ili „znatna šteta“, određena iznosom koji je viši od 30 000 kuna. Zbog tog višeg iznosa donje granice imovinske koristi kojim se određuje znatna šteta (ili znatna imovinska korist), članak 291. stavak 2. KZ/11 je blaži za potencijalne počinitelje spram članka 337. stavak 4. KZ/97, pa su stoga 1. i 2. optuženici oglašeni krivima za navedeno kazneno djelo, a kako je to i navedeno u izreci ove presude.

Analiza izvedenih dokaza, činjenična utvrđenja i zajedničko i dogovorno djelovanje

19. Nakon provedene rasprave, i ocjene svih pročitanih dokaza nakon provedenog dokaznog postupka pred ovim sudom kao drugostupanjskim, svi izvedeni dokazi cijenjeni su svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti i nakon njihove ocjene i ovaj sud prihvaća nesporno utvrđene činjenice taksativno navedene pod točkom 6. obrazloženja prvostupanjske presude, dok sve ostale navode iz optužbe, upravo kao što je i to naveo prvostupanjski sud pod istom točkom obrazloženja svoje presude, ocjenjuje spornim.

19.1. Nespornim su tako između ostalog utvrđena svojstva pokojnog GŠ, JŠ, TŠ, 2. optuženog AŠ te dva navedena svojstva za 1. optuženog SŠ. Naime, nesporna svojstva 1. i 2. optuženika proizlaze iz njihovih decidiranih obrana (obrana 1. optuženog SŠ od 26. listopada 2004, list 388-389 i obrana 2. optuženog AŠ od 16. studenog 2004. list 419-420).

20. Istinitom je cijenjena sva pročitana pisana dokumentacija koja u pogledu svoje vjerodostojnosti i istinitosti nije osporena od strane 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ a koja niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u dvojbu. Istinitim su cijenjeni nalazi i mišljenja svih vještaka za financije koji su dali svoja pisana ali i usmena mišljenja. Naime, osim što su svi navedeni nalazi i mišljenja vještaka u svim relevantnim elementima međusobno sukladni isti su dani od strane osoba ne samo obučenih za davanje navedenih nalaza i mišljenja već i od strane osoba koje su u cijelosti nezainteresirane za ishod samog postupka.

20.1. Obrana 1. optuženog SŠ samo je dijelom od strane ovoga suda prihvaćena kao istinita dok je u neprihvaćenom dijelu obrana ovog optuženika prema ocjeni ovoga suda usmjerena na otklon kaznene odgovornosti. Naime, prihvaćen je kao istinit njegov navod dan tijekom njegova prvog ispitivanja (zapisnik od 26. listopada 2004., list 388 pa nadalje spisa) koji se odnosi na centralizirani način naručivanja vojne opreme, te iskazane okolnosti razgovora sa pokojnim GŠ, pokojnim JŠ, ali i rezultatima vlastite kontrole (spornih) računa (tek) 2002.. Relevantnim je cijenjen i njegov navod dan tom istom prilikom, da je upoznao pokojnog MŠ (direktora TD Omikroncommerce d.o.o.) na proslavi rođenja sina pokojnog JŠ. Nije međutim istinitim cijenjen njegov navod (obrana 21. svibnja 2014. list 829-830 spisa) da on osobno nije nikada kontrolirao dokumentaciju prije plaćanja, jer je to izravno suprotno opisu radnih zadataka prema spisu priležećoj sistematizaciji ali i danoj obrani prilikom odgovaranja na pitanja državnog odvjetnika (list 830) kojom prilikom je naveo da je njegova uloga bila kontrola dokumentacije prije slanja na plaćanje. Osim toga, taj je njegov navod suprotan i njegovoj prethodno danoj obrani prema kojoj je tek naknado (deset godina kasnije) kontrolu spornih računa izvršio. U tom smislu nije prihvaćena niti ponovno osporena činjenica na zapisniku od 12. srpnja 2023. (list 1375-1376), kada je iznoseći svoju obranu ponovno osporio svoju obavezu vršenja kontrole računa pa tako i njihove „kompletnosti“, navodeći da se kontrola kompletnosti vršila u „računovodstveno operativnom centru“. Posebice je pri tome za istaknuti da je 1. optuženi SŠ u tom dijelu svoje obrane ponovno bio kontradiktoran samom sebi navodeći u nastavku obrane da je njegov odjel vršio provjeru računa i prateće dokumentacije i urednu evidenciju dostavljenog računa. Dakle, tijekom dokaznog postupka utvrđeno je upravo od strane 1. optuženog SŠ „propuštanje“ predračuna izdanih po TD Omikroncommerce d.o.o. za vojnu opremu koja nije mogla biti predviđena stavkom mjesečnog plana.

20.2. Obrana 2. optuženog AŠ također je samo dijelom prihvaćena kao istinita, a u neprihvaćenom dijelu ocijenjena je pokušajem otklanjanja vlastite kaznene odgovornosti. Relevantnim i istinitim cijenjen je dio njegove obrane u kojem je opisao način kontrole robe, odnosno svoju ulogu prije vršenja plaćanja, opisujući tom prilikom i da je postojao sistem nadzora i kontrole robe i financijske dokumentacije, kao i da je upravo tijekom te kontrole moralo biti ovjereno da roba odgovara kvantiteti i kvaliteti, ali i da je roba morala biti primljena prethodno na skladište da bi uopće došlo do same ovjere dokumentacije (zapisnik od 16. studenog 2004. list 419-420). U tom je naime dijelu njegova obrana sukladna sa spisu priležećom i pročitanom pisanom dokumentacijom pa tako i sukladna Uredbi i Uputi koja je, u kasnijem tijeku obrazloženja ove presude - posebno obrađena. Pokušajem otklanjanja vlastite kaznene odgovornosti cijenjena je obrana (zapisnik 21. svibnja 2014. list 830-831) u dijelu kojim je isti opravdavao naručivanje vojne opreme koja je naručivana prema predračunima koji su bili predmetom utvrđivanja u ovom kaznenom postupku. Naime, u tom je dijelu obrana ovog optuženika suprotna Uredbi na koju će se ovaj sud, kao što je to i navedeno, kasnije tijekom obrazloženja činjeničnih utvrđenja, posebno osvrnuti. Prihvaćeno je međutim kao istinito iskazano svojstvo i uloga kao pomoćnika za logistiku 1. gardijske brigade ZNG-a, dok nije istinitim cijenjen niti njegov navod kojim osporava svoju svijest da je plaćena roba (u dijelu) bila donirana jer je analizom utvrđenih činjenica nespornim utvrđeno na koji način je došlo do isporuke ali i odobrenja za plaćanje naručene vojne opreme po predračunima (taksativno navedenima u izreci ove presude).

20.3. Obrane pokojnih GŠ i MŠ također su ocjenjivane, dok je JŠ preminuo prije iznošenja obrane. Nije prihvaćen navod GŠ prema kojem je morao postupati kako je postupao jer je imao nalog nadređenih. Naime, kraj jasno opisanog radnog mjesta koje je sam naveo i opisane uloge i svojstva koje je imao, snosio je i odgovornost za svoja, kako zakonita tako i ona nezakonita postupanja i niti jedno od tih postupanja ne mogu opravdati nalozi nadređene osobe. Međutim, istinitim je cijenjen njegov navod da je poznavao 1. i 2. optuženike i pokojnog JŠ. Nije istinitim cijenjen njegov navod da je konkretno plaćanje po predračunima vršeno „jer je roba hitno bila potrebna“ jer je ta iskazana činjenica upravo suprotna utvrđenju prema kojem je najveći dio robe plaćen po predračunima bio doniran, a onaj preostali nije niti bio isporučen. Zbog navedenog, iskaz ovog, sada pokojnog GŠ kojom osporava činjenje inkriminiranog kaznenog djela, ocijenjena je pokušajem otklanjanja vlastite kaznene odgovornosti. Pokojni MŠ nije se u svojoj obrani osvrnuo na niti jednu relevantnu činjenicu, osporavajući svojom obranom samo radnju kaznenoga djela, a zbog čega ovaj sud nije posebno, a svakako ne kao relevantnu, tu obranu niti cijenio.

20.4. U cijelosti su prihvaćeni pročitani nalazi i mišljenja stalnih sudskih vještaka za knjigovodstvo i financije i to usuglašeni nalazi i mišljenja dipl. oec. Branka Petanjeka i Smiljane Josipović te nalazi i mišljenja vještaka dipl. oec. Petre Blašković, jer su dani od strane stručnih i neovisnih osoba. Međutim, kako je u procesu revalorizacije, a uslijed promjene valuta nalaz i mišljenje vještaka u pogledu iznosa (konačne visine štete za Državni proračun RH) različit, dok je iznos dobiven po vještaku dipl. oec. Petri Blašković manji, pa je u tom dijelu od strane ZŽDO pred ovim sudom kao drugostupanjskim i izmijenjen činjenični opis – isti je iznos utvrđene štete za proračun RH - prihvaćen kao relevantan.

20.5. Iskaze svjedoka KŠ (list 447-448, 506-507), ŽŠ (list 449-450, 507-508, 1090-1091) ovaj sud je cijenio ne samo istinitim već posebno relevantnima jer se radilo o svjedocima koji su iskazivali o činjenicama izravno vezanim za činjenična utvrđenja, i kao takvi na svojevrstan način „svjedoci vremena“ koji su iskazivali o načinu naručivanja vojne opreme, plaćanju prethodno naručene i zaprimljene vojne opreme, ali i činjenici postojanja donacija te načinu na koji su te donacije vojne opreme bile zaprimane u samo skladište.

20.6. Svjedočki iskaz VŠ (list 508-509 i 1091) iako najvećim dijelom cijenjen kao istinit, ali samo okolnosno cijenjen kao relevantan jer nema izravnih saznanja o činjenicama navedenima u izreci ove presude, nije prihvaćen u dijelu iz kojeg proizlazi mogućnost avansnog plaćanja jer je u tom dijelu njezin iskaz suprotan ne samo svjedočkom iskazu KŠ već i Uputi od 14. studenog 1991. koja prileži spisu (na koju se sud već ranije tijekom svog obrazloženja osvrtao). Relevantnim u pojedinim dijelovima cijenjen je iskaz ĆŠ (list 509 i 1098- 1099) jer se radi o svjedoku koji je opisivao način plaćanja računa i potrebnih naloga pomoćnika za logistiku, ali i činjenici da je za neke od računa izravno intervenirao pokojni JŠ i to upravo vezanim za plaćanje TD Omikroncommerce d.o.o.. Nadalje, svjedočki iskaz ĐŠ (list 511-512 i 1106-1107) prihvaćen je kao istinit, posebno je cijenjen također u dijelu koji se odnosi na način na koji je plaćan račun TD Omikroncommerce d.o.o., jer upravo iskazani „problemi“ oko samog plaćanja ukazuju na neregularnost postupka vezanih za konkretna postupanja u ovom postupku 1. i 2. optuženika. Iskaz svjedoka CŠ (list 512 i 1116- 1117) prihvaćen je kao istinit, cijenjen je u dijelu iz kojeg proizlazi činjenica da se vojna oprema naručivala centralizirano dok se samo dio robe moglo naručiti neposredno, jer navedeno potvrđuju i Uredba i Uputa (pobliže obrazložene tijekom obrazloženja ove presude). Na isti način cijenjen je i svjedočki iskaz SN (list 515 i 1112) jer je i ovaj svjedok u jednom svom manjem dijelu, iskazivao o centraliziranom načinu naručivanja robe. Iskaz svjedoka OŠ (list 1201-1202 osim što je prihvaćen istinitim, posebno je kao relevantan cijenjen. Naime, ovaj je svjedok iskazivao o načinu nabave vojne opreme te činjenici da ista „nije mogla doći“ pod Operativnu zonu Zagreb. Iskaz svjedoka HŠ (list 1202-1203) prihvaćen kao istinit, okolnosno je samo cijenjen u dijelu gdje je iskazivao o osobi sada pokojnog TŠ direktora TD Omikroncommerce d.o.o. dok je relevantnim cijenjen u pogledu iskazanog načina naručivanja vojne opreme. Svjedočki iskaz IŠ (list 1204-1206) posebno je relevantnim cijenjen u dijelovima koji se odnose na pojedina činjenična utvrđenja, pa tako posebice u pogledu centraliziranog načina nabavljanja vojne opreme.

20.7. Svjedočki iskazi: ZŠ (list 450,508 i 1105-1106), ŠŠ (list 509 i 1113), UŠ (list 510 i 1100), BŠ (list 713, list 1157- 1158), prihvaćeni su kao istiniti ali su samo okolnosno cijenjeni, jer nisu imali izravnih saznanja o činjenicama relevantnima za činjenična utvrđenja.

21. U odnosu na osporeno zajedničko i dogovorno djelovanje, 1. optuženog SŠ, 2. optuženog AŠ te pokojnog GŠ, JŠ i AN, na način kako je to opisano u izreci ove presude, treba prvenstveno analizirati činjenicu njihovog međusobnog poznanstva. Naime, 1. optuženi SŠ je tijekom iznošenja obrane 21. svibnja 2014. (list 829-830) osporio da je poznavao 2. optuženog AŠ i pokojnog MŠ (direktora TD Omikroncommerce d.o.o.), dok je 2. optuženi AŠ tijekom iznošenja obrane 21. svibnja 2014. (list 830-831), osporio činjenicu poznanstva JŠ. Naime, 1. i 2. optuženici na taj su način osporili mogućnost zajedničkog dogovora, a potom i zajedničkog djelovanja.

22. Međutim, okolnost da je 1. optuženi SŠ poznavao ne samo pokojnog JŠ i GŠ već suprotno svom iskazu i pokojnog MŠ (direktora TD Omikroncommerce d.o.o.), proizlazi također iz same obrane 1. optuženog SŠ koju je iznio 2004.. Naime, isti je naveo (list 388 pa nadalje spisa) da je na proslavi rođenja sina pokojnog JŠ upoznao sada pokojnog MŠ (direktora TD Omikroncommerce d.o.o.). Nadalje, 2. optuženi AŠ u svojoj obrani navodi svojstvo i ulogu 1. optuženog SŠ a time jasno ukazuje na zaključak i da je znao tko je 1. optuženi SŠ i koja je njegova uloga kod naručivanja vojne opreme, a što sve ukazuje i da je, na određeni način poznavao 1. optuženog SŠ.

22.1. Dakle, već iz detaljne analize samih obrana 1. i 2. optuženog, razvidno je da je 1. optuženi SŠ poznavao pokojnog JŠ, pokojnog GŠ i pokojnog MŠ (direktora TD Omikroncommerce d.o.o.) a nije sporno niti poznanstvo pokojnog TŠ sa pokojnim JŠ, na proslavi rođenja čijeg sina je i on bio pozvan, odnosno međusobno poznanstvo 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ.

22.2. Nadalje, iz iskaza pokojnog GŠ (zapisnik od 21. svibnja 2014. list 827-829) izrijekom proizlazi da je poznavao 1. optuženog LŠ i 2. optuženog AŠ te pokojnog JŠ, dok je za pokojnog MŠ čuo na „jednom sastanku u Ministarstvu obrane RH“.

22.4. Dakle, i iz navedene analize činjenica je razvidno da je 2. optuženi AŠ osim 1. optuženog SŠ (kojeg je poznavao makar u okviru radnog djelovanja) i TŠ poznavao i pokojnog GŠ.

23. Utvrđeno međusobno poznanstvo (ali dijelom i odnos subordiniranosti) bilo je realizirano i u svrhu zajedničkog dogovora na način naveden u izreci presude.

23.1. Predmetnu činjenicu potvrđuje sastanak u rujnu 1992. koji u svojoj obrani spominje 1. optuženi SŠ (zapisnik od 26.listopada 2004., list 388-389). Naime, iz obrane 1. optuženog SŠ proizlazi da mu je pokojni GŠ (njemu nadređena vojna osoba) koji je osobno i bio na tom sastanku rekao da se sastanak održao, što je na njemu odlučeno ali i da je na tom sastanku bio prisutan i pokojni JŠ (neposredno strukovno nadređena vojna osoba 1. optuženom SŠ), ali i svi načelnici uprava i načelnici logistike Operativne zone Zagreb (koji su i bili ovlašteni davati naloge za isplatu kako to potvrđuje i nalaz vještaka, list 1191 spisa). Da se navedeni sastanak doista i dogodio proizlazi i iz iskaza pokojnog GŠ. Iz njegovog iskaza naime također proizlazi „donošenje odluke“ da se određena (vojna) oprema naruči od TD Omikroncommerce d.o.o. (zapisnik od 21. svibnja 2014., list 827-832) čijije direktor bio pokojni MŠ.

24. Sadržaj odluke donesene na predmetnom sastanku također proizlazi iz analize obrane 1. optuženogIvana SŠ (obrana od 26. listopada 2004., list 388-389).

24.1. Istom je tijekom rujna 1992. pokojni GŠ, rekao da je na sastanku u Ministarstvu obrane dogovoreno da zapovjedništvo Operativne zone Zagreb ima odobrenje da određenu (vojnu) opremu naruči od TD Omikroncommerce d.o.o.. Pokojni JŠ (njemu neposredno strukovno nadređeni), mu je i usmeno potvrdio postignuti dogovor, nazvavši ga sutra dan i potvrdivši da će plaćanje TD Omikroncommerce d.o.o. biti izvršeno iz sredstava koja su doznačena za poslovanje Operativne zone Zagreb. Dakle, I optuženi SŠ je imao svijest da će vojna oprema biti naručena i plaćena protivno Uredbi koja je određivala centralno naručivanje i plaćanje vojne opreme, odnosno svijest o sadržaju odluke donesene na sastanku u rujnu 1992..

25. Nije sporno da je svijest o postignutom dogovoru na sastanku u rujnu 1992. imao i 2. optuženi AŠ.

25.1. Naime, 2. optuženi AŠ je znao da mora ovjeriti svojim potpisom sporne predračune da bi mogli biti plaćeni. Nadalje, 2. optuženi AŠ u svojoj obrani (zapisnik od 16. studenog 2004. list 419-420) potvrđuje da je 1. optuženi SŠ kao „načelnik odjela za financije“ morao potpisati fakturu nakon što je prekontrolirao kompletnu materijalnu dokumentaciju, odnosno da je tek nakon tako izvršene kontrole, dokumentacija bila dostavljena njemu na potpis. Nije dakle sporno da je i 2. optuženi AŠ znao da ovjerava predračune za vojnu opremu koja je trebala biti naručivana, a potom i plaćana centralizirano putem MORH-a, odnosno, prethodno samoj radnji izvršenja, da će konkretna vojna oprema od TD Omikroncommerce d.o.o. biti naručena, a potom i plaćena mimo uobičajene procedure.

26. Dio navoda 1. optuženog SŠ (obrana, zapisnik od 26. listopada 2004., list 388-389) da je njegova služba račune TD Omikroncommerce d.o.o., kao i druge račune proslijedila na plaćanje, ali da on o tome nije donosio nikakve odluke, dok je tek kontrolom računa 2002. utvrdio da postoje neopravdani predračuni TD Omikroncommerce d.o.o., odnosno predračuni za koje nije postojala dokumentacija, treba dovesti u svezu sa samim radnim zadaćama 1. optuženog SŠ. Naime, imajući u vidu svojstvo 1. optuženog SŠ (načelnik odjela za planiranje i materijalno financijsko poslovanje Operativne zone Zagreb a potom i voditelj Područnog ureda za financije Djelatne skupine Zagreb), ali i zadatke i poslove tog radnog mjesta kako to proizlazi iz sistematizacije poslova i radnih zadataka područnog odjela za financije djelatne skupine Zagreb (list 359-358 spisa), prema kojim opisu poslova voditelj područnog ureda organizira i rukovodi radom područnog ureda i snosi odgovornost za rad područnog ureda razvidno je da je isti bio svjestan te svoje uloge koja je određena radnim mjestom na kojem je bio, pa time i mimo pravila postupanja - po predračunima naručene i po predračunima plaćene vojne opreme - zbog čega autoritet nadređene vojne osobe, nije ono što bi ispričavalo utvrđeno protupravno postupanje 1. optuženog SŠ kako to pokušava prikazati svojom obranom.

26.1. Nadalje, u svezi sa navedenim potrebno je razmatrati svojstvo pokojnog JŠ kao zamjenika načelnika Uprave za financije te svojstvo pokojnog GŠ kao pomoćnika zapovjednika za logistiku Zapovjedništva Operativne zone Zagreb, ali i svojstvo 2. optuženog AŠ kao pomoćnika zapovjednika za logistiku 1. gardijske brigade i kao takvog odgovornog za logistiku. Dakle, razmatrajući navedena svojstva i odgovornosti radnih djelovanja, posebice 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ te prethodno navedenu okolnost - kada i gdje je donesena odluka da se naruči određena oprema od TD Omikroncommerce d.o.o. čiji je direktor bio sada pokojni MŠ, nesporno je utvrđeno da se radi o osobama nužnim za provođenje navedene odluke koja je protivna uobičajenom i propisom uvjetovanim načinom postupanja. Budući da je sam dogovoreni cilj i ostvaren pri čemu je svaki od navedenih aktera imao svoju ulogu– nesporno je utvrđeno i njihov zajednički dogovor i zajedničko djelovanje, od kojih je svatko od navedenih aktera imao točno određenu ulogu.

27. Naime, da bi bilo ostvareno kazneno djelo na način opisan u izreci presude, potrebno je da kod navedenih osoba postoji zajednička odluka i zajedničko djelovanje, odnosno zajedničko sudjelovanje u počinjenu kaznenog djela. Zajednička odluka u sebi obuhvaća podjelu uloga koja može biti i prešutna, dok zajedničko sudjelovanje u počinjenju kaznenog djela predstavlja bitan doprinos u počinjenju kaznenog djela. Nije zanemarivo i da supočinitelj može biti i osoba koja izravno ne ostvaruje obilježja kaznenog djela, ali je njezin ili njegov doprinos bitan da bi određeno kazneno djelo bilo ostvareno. Uvažavajući sve utvrđene činjenice zajedničkog djelovanja i doprinosa pojedinih počinitelja konkretnih aktera na način kako je to i navedeno pod točkom 18.- 21. obrazloženja ove presude, nesporno je da je svaki od njih sudjelovao u određenoj fazi činjenja vođen istim ciljem, pa nije niti sporno u tom smislu postojanje jedinstva namjere, odnosno njihovo pojedinačno djelovanje na temelju zajedničke odluke. Naime, njihova zajednička odluka (namjera) proizlazi iz činjenice da je svatko od njih znao za pravila naručivanja vojne opreme i njezinog plaćanja, usprkos čemu svaki od njih, a u konkretnom slučaju 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ, svaki u svom dijelu činjenja, nije poštivao potrebnu proceduru odnosno propisana pravila postupanja. Budući da se radnja kaznenoga djela ne bi mogla ostvariti bez doprinosa svakog od pojedinih počinitelja (uz 1. i 2. optuženog i sada pokojih: JŠ, GŠ i TŠ), nespornim je utvrđeno i osporeno zajedničko i dogovorno djelovanje svih navedenih aktera, odnosno 1. optuženog LŠ i 2. optuženog AŠ na način kako je to navedeno u izreci ove presude. Kako nije sporno da je njihovim radnjama upravo TD Omikroncommerce d.o.o., čiji je direktor bio pokojni MŠ, pribavilo protupravnu imovinsku korist, kao i uvažavajući činjenicu da je upravo on ispred TD Omikroncommerce d.o.o. izdavao predračune na ime navodne isporuke vojne opreme koja je većim dijelom bila donirana a u manjem dijelu (vojna oprema navedena na predračunima taksativno citiranima u izreci ove presude), neisporučena, utvrđeno je da je do narudžbe predmetne opreme i došlo na nagovor pokojnog TŠ.

28. Treba istaknuti da se 1. optuženom SŠ i 2. optuženom AŠ stavlja se na teret narudžba vojne opreme protivno članku 10. Uredbe, a navedeno postupanje već je prethodno obrazloženo. Naime, kao što je navedeno tijekom ovoga postupka nesporno je utvrđeno da su 1. optuženi NŠ i 2. optuženi AŠ bili svjesni ne samo sadržaja a time i obveze postupanja sa prethodno navedenom Uredbom, već i sadržaja Upute koja nije obuhvaćala nabavku vojne opreme, naoružanje, odjeću i obuću, ali i činjenice da tom istom Uputom nije bilo predviđeno avansno plaćanje naručene robe (koja je iz tog žiro računa mogla biti plaćena samo za potrebe mjesečnog izvršenja plana). Kako iz nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije nesporno proizlazi da je do isplate novčanih iznosa došlo na temelju predračuna koji su ovjereni od strane 2. optuženog AŠ, a propušteni u kontroli od strane 1. optuženog SŠ i proslijeđeni u Odjel za knjigovodstvo i platni promet Operativne zone Zagreb gdje su potom i sačinjavani virmani za isplatu navedenih iznosa TD Omikroncommerce d.o.o. te vršena isplata tom istom trgovačkom društvu, utvrđeno je i da su omogućili neosnovano plaćanje predračuna taksativno navedenih u izreci ove presude iz doznačenih sredstava na žiro račun koji nije imao tu namjenu.

29. Nadalje, osim što svojstva 1. optuženog LŠ i 2. optuženog AŠ koja su imali u inkriminiranom periodu nisu po njima samima osporena, dodatno je za istaknuti da njihova svojstva, a time i njihova ovlaštenja i ulogu, potvrđuje i analiza pisane dokumentacije koju je izložila vještakinja dipl.oecc. Petra Blašković (zapisnik od 2. listopada 2018., list 1190 pa nadalje spisa). Iz navedene analize naime, nesporno je utvrđena i po samoj vještakinji nadležnost postupanja 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ.

29.1. Posebice je tako relevantna činjenica da je 1. optuženi SŠ kao načelnik Odjela za planiranje i materijalno financijsko poslovanje, a potom i kao voditelj područnog ureda za financije Djelatne skupine Zagreb bio nadređen referentima platnog prometa koji su pripremali naloge za isplatu službi društvenog knjigovodstva Hrvatske, dok je odjel financijske službe kome je upravo 1. optuženi SŠ bio na čelu i koji je trebao vršiti kontrolu predračuna (pa tako i tko je izdao predračun, za koju isporuku i kome se treba izvršiti isporuka odnosno plaćanje) pribavljao suglasnost za plaćanje od pomoćnika zapovjednika za logistiku, odnosno 2. optuženog AŠ.

30. Pribavljena imovinska korist za TD Omikroncommerce d.o.o.. izravno proizlazi iz svih nalaza i mišljenja vještaka financijskih vještaka: dipl. oec. Branka Petanjeka, dipl. oec. Smiljane Josipović i dipl. oec. Petre Blašković, koji su suglasni u pogledu navedene činjenice. Naime, iz nalaza i mišljenja svih vještaka za financije proizlazi da su neosnovano plaćeni predračuni izdani od strane TD Omikroncommerce d.o.o. a taksativno navedeni u izreci ove presude, u iznosu 366.598.460 HRD-a na ime donirane vojne opreme i iznosa 114.675.000 HRD-a na ime neisporučene vojne opreme. Na taj je način, postupanjem 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ, u ukupnom iznosu 7.476.858,13 kuna, što je protuvrijednost iznos 992.349,61 euro i oštećen Državni proračun RH, odnosno pribavljena protupravna imovinska korist za TD Omikroncommerce d.o.o.. Potrebno je pri tome istaknuti i da činjenica da se u konkretnom slučaju radilo o vojnoj opremi koja je u dijelu prethodno bila donirana, a dijelom neisporučena, potvrđuju suglasno nalazi i mišljenja vještaka dipl. oec. Branka Petanjeka, dipl. oec. Smiljane Josipović i dipl. oec. Petre Blašković, koja ujedno i posebno u pojedinim tabelama vojnu opremu razdvaja po predračunima izdanim od strane TD Omikroncommerce d.o.o.. Navedene okolnosti podredno potvrđuju svjedočki iskazi KŠ i ŽŠ. Svjedok KŠ naveo je naime da su „neki računi šetali“ jer ih on nije htio prvotno ovjeriti i potpisati budući da je na temelju dokumentacije i informacije dobivene od pokojnog GN zaključio da se radi o donaciji, dok je svjedok ŽŠ (skladištar) rekao da je od KŠ dobio podatak da se radi o donaciji ali i da je on svu robu koja je zaprimana u skladište upisivao, pa je tako i robu iz donacije upisivao da se radi o donaciji.

31. Svijest 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ kao niti njihova ubrojivost nije dovedena u pitanje, stoga su isti za konkretno kazneno djelo utvrđeni ubrojivima. Postupajući na opisani način isti su radnju kaznenoga djela počinili u izravnoj namjeri i to svaki u svom dijelu činjenja znajući za prethodni dogovor, za sadržaj Uredbe kao i za sadržaj Upute. Dakle, njihova izravna namjera činjenja vidljiva je prvenstveno iz njihova postupanja protivno obavezi centralnog naručivanja vojne opreme, te odobravanju plaćanja samo na temelju proračuna i to iz sredstava žiro računa koji nije imao tu namjenu. Kako je u vrijeme njihova činjenja nesporno Republika Hrvatska bila u Domovinskom ratu, dok su oni postupajući sa namjerom pribavljanja imovinske koristi za TD Omikroncommerce d.o.o. a na štetu državnog proračuna s jedne strane iskoristili svoj položaj i ovlasti koje su imali jer su svojim potpisima ovjerili i propustili plaćanje robe samo na temelju predračuna, od kojih je dio navedene vojne opreme bio doniran i plaćanje nije bilo potrebno, a dio vojne opreme nije nikada niti isporučen. Postupajući suprotno navedenoj Uredbi i Uputi, 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ prekoračili ovlast koju su imali, dok samim utvrđenim i opisanim načinom postupanja, nisu obavili svoju dužnost u vidu kontrole koju su u okviru svojih svojstva imali.

31.1. Na opisani način 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ ostvarili su sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenoga djela za koje su i oglašeni krivima i osuđeni po zakonu, uz uvažavanje danog obrazloženja pod točkom 14. -18.1., ove presude.

32. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije za 1. optuženog SŠ i 2. optuženog AŠ, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje su bile od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno sve olakotne i otegotne okolnosti. Sud je vodio računa i o osobnim prilikama oba optuženika o njihovim pobudama, okolnostima njihovih postupka, odnosu koji su isti pokazali prema svojim postupcima kao i o jačini ugrožavanja i povređivanja zaštićenog dobra. Sud je imao na umu da su naznačena kaznena djela činile visoko rangirane osobe koje su za vrijeme Domovinskog rata bile dužne skrbiti i kroz nabavu vojne opreme i o vojnoj sigurnosti RH, dok su suprotno svojoj dužnosti, date im ovlasti iskoristili i prekoračili ostvarivši svojim činima iznimno visoku imovinsku korist za jedno trgovačko društvo. Suprotno tim činjenicama koje se nesporno otegotne, olakotnim je kod oba optuženika cijenjena njihova dosadašnja neosuđivanost i činjenica da su oba optuženika sređenih obiteljskih prilika. Međutim, protek vremena od vremena počinjenja ovoga kaznenog djela ovaj sud nije cijenio olakotnim. Ipak olakotnim je cijenjena činjenica koja nesporno proizlazi iz svih raspravnih zapisnika a to je činjenica da su se 1. i 2. optuženici uredno odazivali svim sudskim raspravama pokazujući prihvaćanje i poštivanje suda i sudbne vlasti. Zbog navedenog, uvažavajući i vrstu i visinu kazne koja je zakonom predviđena, ovaj je sud bio mišljenja da je 1. i 2. optuženiku potrebno odrediti kazne zatvora u jednakoj duljini trajanja jer nema značajnih razlika u njihovim osobnim prilikama ili načinu činjenja kaznenog djela. Uvažavajući sve prethodno navedeno, kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca je ona kazna koja je u cijelosti primjerena konkretnim počiniteljima ovog kaznenog djela, i istom će biti osvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena.

33. Odlučujući o trošku kaznenog postupka ovaj sud je 1. optuženom SŠ i 2. optuženom AŠ odredio djelomičnu obavezu plaćanja troška za provedeno vještačenje na način određen u izreci ove presude. Naime, ukupna visina troška za provedena vještačenja koja su tijekom kaznenog postupaka u ovom postupku provedena, iako 1. optuženi SŠ i 2. optuženi AŠ nisu priznali učin kaznenoga djela, ne može se u cijelosti pripisati krivnji ovih optuženika. Osim toga, sud je dužan prilikom ukupnog odmjeravanja troška kaznenog postupka u koji svakako ulaze i sva provedena vještačenja, pri čemu su u postupku provedena čak tri neovisna vještačenja, uzeti u obzir i materijalne prilike 1. i 2. optuženika s jedne strane, a nastalu štetu sa druge strane. Imajući u vidu te dvije oprečne okolnosti ovaj je sud bio mišljenja da je određivanjem djelomičnog snašanja troška za provedena vještačenja, čije je snašanje određeno njihovom solidarnom obvezom, neće biti ugrožena njihova materijalna egzistencija. Visina paušalnog troška ovog postupka, određena je u skladu sa radnjama koje su provedene, ali i u skladu sa visinom mirovine koju ima svaki od pojedinih optuženika. Dakle, iako nemaju obavezu uzdržavanja maloljetne djece, njihove imovinske prilike nisu takve da bi ukazivale na mogućnost snašanja višeg troška kaznenog postupka kojim neće biti ugrožena njihova materijalna egzistencija, iako isti, sukladno vlastitom kazivanju nisu u obvezi uzdržavanja drugih osoba.

34. Iako je kaznenim djelom ostvarena šteta za državni proračun, imajući na umu s jedne strane činjenicu da je TD Omikroncommerce d.o.o. prije nekoliko godina brisano iz sudskog registra to sud nije od istog mogao oduzeti imovinsku korist koje je to društvo protupravno steklo. Isto tako uvažavajući odredbu članka 155. stavak 2. ZKP-a prema kojoj Republika Hrvatska (koja je u konkretnom slučaju oštećena) može podnijeti imovinskopravni zahtjev samo do kraja prvostupanjskog postupka, a u konkretnom slučaju ova je presuda donijeta nakon provedene rasprave pred drugostupanjskim sudom, ovaj sud kao drugostupanjski nije odlučivao o iznosu utvrđene štete.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.