Posl. br. Kzd-22/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Nikolić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika HC po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. KOz-DO-23/2021 od dana 13. srpnja 2021. godine, koja je u Općinskom sudu u Dubrovniku zaprimljena dana 14. srpnja 2021. godine, radi kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st.3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 24. listopada 2025. godine, koje ročište je održano u prisutnosti optuženika HC, braniteljice optuženika Ive Orlić Šoletić, odvjetnice iz [adresa], oštećene JC, svjedoka DC i EC i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Marije Kiriđija, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, dana 28. listopada 2025. godine uz prisutnost zamjenika braniteljice Ive Orlić Šoletić, Ivana Ljubičića, odvjetnika iz Dubrovnika, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i KC, rođene J, rođen **.**.1944. u [adresa], stanuje  u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, umirovljenik, sa završenom VŠS, oženjen, dvoje djece, mirovina u iznosu 700,00 EUR, srednjeg imovnog stanja,

neosuđivan.

k r i v  j e

I. da je dana 21. svibnja 2021. u oko 19,40 sati u Dubrovniku, došao do stana u kojem živi njegov sin DC i njegova supruga JC s djecom, [adresa], kojom prilikom je sa sobom donio metalnu polugu tzv. pajser te lupao po ulaznim vratima stana, po ulasku u stan u nakani da kod nevjeste JC izazove osjećaj straha i prepasti, svjestan da time ugrožava daljnji psihofizički razvoj unuka HCK **.**.2007., došao u sobu u kojoj se nalazio unuk JCK i rekao:„ Gdje je ona, gdje je ona, ubit ću je“, potom došao u dnevnu sobu, a za njim je išlo i dijete JCK, rođ. **.**.2007., došao do JC i zamahnuo prema njoj metalnom polugom, a DC mu je uhvatio ruku da je ne udari i pokušavao ga udaljiti od JC, potom udario dlanom po licu JC, ponovno u kuhinji udario dlanom po licu JC, nakon čega ga je DC izgurao iz stana, a okrivljeni HC je u hodniku stambene zgrade ponovno u nakani da kod nevjeste JC izazove osjećaj straha i prepasti rekao JC, da će je ubiti, a sve se događalo u prisutnosti djeteta HCK, što je kod JC izazvalo osjećaj straha i prepasti i negativno utječe da daljnji odgoj i razvoj djeteta HCK,

dakle, zlostavio dijete, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona u stjecaju s kaznenim djelom protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Na temelju odredbe čl. 177. st. 2. KZ/11, u svezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, optuženiku HC se za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11,

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11, optuženiku HC se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

Na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, optuženika HC se

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku HC se izriče

UVJETNA OSUDA

s time da se izrečena jedinstvena kazna zatvora, u trajanju od 1 (jedne) godine, neće izvršiti ukoliko optuženik, u roku kušnje od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku HC se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i to od dana 24. svibnja 2021. godine, u 13:00 sati, do dana 25. svibnja 2021. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

V. Na temelju odredbe čl. 73. Kaznenog zakona optuženiku HC se

i z r i č e

sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja

JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1976., s prebivalištem u [adresa], i DCK, rođenog **.**.2007. s prebivalištem u [adresa], kojima se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 2 (dvije) godine.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju čl. 73. st. 1. KZ/11, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

VI. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-2221 (opis plaćanja: troškovi u predmetu Kzd-22/2021), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 14. srpnja 2021. godine optužnicu broj KOz-DO-23/2021, od dana 13. srpnja 2021. godine, protiv okrivljenika HC, radi kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

1.1Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Kovm-33/2021, od dana 19. kolovoza 2021. godine, potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva broj KOz-DO-23/21 od dana 13. srpnja 2021. godine.

1.2 Tužitelj je na glavnoj raspravi dana 24. listopada 2025. godine izmijenio optužnicu na način da u retku 6. činjeničnog opisa umjesto „ NC“ treba stajati „ RC“, dok u ostalom dijelu optužnica ostaje neizmijenjena.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, da će iznositi svoju obranu na kraju dokaznog postupka i da će odgovarati na postavljena pitanja.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj, te je ispitana oštećena JC, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka mlt. DCK, kod Županijskog suda u Dubrovniku sa prijepisom snimke ispitivanja sa DVD-om (list spisa 76-83 i 84), pregledani su i pročitani izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske postaje Dubrovnik br: KU- 80/2021 od 24. svibnja 2021. godine (list spisa 12-17), DVD sa snimkom predmetnog događaja (list spisa 22), podaci iz zemljišne knjige ( list spisa 38-40), izvješće Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 18. lipnja 2021. godine (list spisa 70-71).

3.1 Izvedeni su i dokazi obrane te su ispitani svjedoci DC i EC. Za istaći je da je braniteljica optuženika Iva Orlić Šoletić, predložila da se ispita svjedok JCK, a kako se radi o djetetu koje je ispitano temeljem odredbe čl. 292. ZKP/08, a na kojem ročištu je bio prisutan i branitelj optuženika to je odbijen prijedlog braniteljice optuženika za ponovnim ispitivanjem svjedoka, tim više što je iskaz tog svjedoka već ranije pročitan na glavnoj raspravi, i na isti stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

3.2 Na kraju dokaznog postupka pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika HC (list spisa 63-64).

4. Optuženik HC je na glavnoj raspravi, održanoj dana 24. listopada 2025. godine, u svojoj obrani je naveo da 2010. godine kada je pošao u zemljišnik ovoga suda i vidio stanje garsonijere koja je njegovo suvlasništvo, saznali su za dug njegovog sina i njegove supruge. Iako je sin navegavao i imao plaću od 4.000,00 eura, stalno su od njih tražili da im posude novac. Sin mu je imao dug 160.000,00 kuna, a njegova supruga 60.000,00 kuna. 2013. godine u poštanskom sandučiću našao je dopis da se ne plaća komunalna i vodna naknada i to četiri godine, iako je sinu davao uplatnice kao i nevjesti, a oni to nisu plaćali. Kada je dobio opomenu, pokazao je nevjesti i pitao je kako je to mogla napraviti i da četiri godine ne plaća račune. Nakon toga je vidio opomenu iz Čistoće, da tri i pol godine ne plaćaju račune Čistoći i točno je da joj je tada povišenim glasom rekao kako je to moguće da ne plaćaju račune. Kada je došla opomena sa kamatama ona je njemu istina sve to platila. 2021. godine ponovno je išao u zemljišnik, izvadio je ZK izvadak, a kasnije na drugom suđenju je saznao da je taj dug bio preko 60.000,00 eura. Došao im je u stan, upozoravao ih na njihovo ponašanje, istina povišenim tonom, međutim nije nikoga udario, niti prijetio. Kada je nevjesta uzela mobitel da snima, išao je da joj izbije taj mobitel iz ruke, ali je nije udario. Sin je rekao da ide iz stana, a DCK je rekao "platit ćeš za to." Kada je pošao u sinov stan ponio je jednu polugu, ali ju je ostavio, a polugu je ponio iz razloga, jer ga je sin napao 2013. godine, uhvativši ga za vrat, međutim nije je unio u sinov stan. U stanu je bio samo njegov sin i nevjesta, dok unuk nije bio. Podnio je tužbu za iseljenje sinove obitelji iz stana, a koji stan je njegovo vlasništvo. Inače ovu garsonijeru koju je kupio, polovinu je dao sinu. Na upit braniteljice optuženi je naveo da ne zna gdje je bio njegov unuk JCK te zgode, jer ga on nije vidio, a niti njegova žena, prijava protiv njega je podnesena tri dana nakon ovog događaja.

4.1 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika HC od 24. svibnja 2021. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom ( list spisa 26-30).

4.2 U svojoj obrani koju je dao kod Policijske postaje Dubrovnik dana 24. svibnja 2021. godine optuženik HC je naveo da ga je sin molio da mu da novac, davao mu je novac, bio je zabrinut zašto im treba novac kad imaju dobru plaću. Garsonijeru je stavio jednu polovinu na sina u slučaju da budu došli u situaciju da moraju prodati. Sinu je došao veliki dug nešto oko 160.000,00 kuna, plus još 70.000,00 kuna. Rekli su da će vraćati dug, a 2017. godine je pronašao da mu je ovrha 317.000,00 glavnica, plus kamate. Zaprepastio se, sin je bio dužan na OTP banci. Nije znao što treba učiniti, uzeo je i odvjetnika. Došao je doma oko 19,00 sati, ona je došla sa posla (JC), digla glavu i on je u revoltu otišao dole skupa sa svojom ženom i možda je on rekao, neće tvrditi da nije, ali ne zna, da će je ubiti, ali tu nije bilo dijete, nije to ni dijete, mali ima 14 godina, sin stariji 18 godina, nije bio tu. Rekao joj je da se kupi iz kuće, čim on riješi stvari. Ona se počela smijati i derati na njega, da šta on misli. Istina je da joj je zalijepio šamarčinu, ali nikakvim pajserom, nego joj je dao šamar i rekao smiri svoju ženu. Ona nema nikakve povrede, revoltirana je, jer mora ići iz kuće. 22 godine su kod njega, sve je ona profućkala i to je razlog zbog čega je išao dolje. Poletila mu je ruka i udario joj je šamar. Ona je jako pokvarena i prefrigana žena. Možda je i njegova žena ušla u stan minut iza njega. Izgubio je kontrolu i bio revoltiran njezinim osmijehom. Dao im je stan da žive u njemu, nije sa sobom donio ništa. Unuk je bio u svojoj sobi, nije ga uopće vidio, nije siguran da li je u revoltu izrekao neku prijetnju kad je udario HCKĐ, sin je bio pokraj njega, uhvatio ga je za ruku i rekao da izađe vani. Nije mahao pajserom to je njihova laž.

5. U svom iskazu oštećena ispitana kao svjedokinja JC je navela kako je od tog inkriminiranog događaja prošlo duže vrijeme, misli 4 godine, te će ispričati samo ono čega se sjeća. Navedene zgode bila je u svom stanu, bio je prisutan i njezin sin, došao je suprug kojem je dala večeru, začuli su nekakvu viku, ušao je u stan njezin svekar HC noseći u ruci metalnu polugu, vikao je, te joj je uputio riječ "ubit ću te, ubit ću te" odnosno točno je govorio "gdje je ona da je ubijem". Zamahnuo je tom polugom prema njoj, ali je reagirao njezin suprug, koji ga je pitao je li normalan i što to radi. Izgurao je svog oca iz njihovoga stana. Čula ga je kako viče vani, da bi potom u stan ušla njezina svekrva EC i udarila joj šamar. Njezin suprug je ponovno reagirao i izgurao je i majku iz kuće. Nije sigurna da li je u vrijeme ovog događaja kada je svekar došao sa metalnom polugom i zamahnuo prema njoj, kao i kada je svekrva došla i udarila joj šamar, tu bio nazočan njezin sin JCK. Bio je u sobi, ali je snimio jedan dio tog događaja. Razmišljala je tada što bi uradila, te je odlučila da svekra prijavi policiji. Na upit tužitelja svjedokinja je navela da je njezin svekar prijetio i kada je izašao iz stana i vikao da će je ubiti te misli da je njezin sin čuo te prijetnje te isto tako misli da je vidio tu metalnu polugu koju je njezin svekar donio u stan, odnosno morao je vidjeti, jer je svekar prošao pokraj njegove sobe, a prijetnje je morao čuti. Na upit braniteljice optuženika, svjedokinja je izjavila da misli da su vrata sobe njezinog sina bila otvorena, čim je on mogao sve to snimati ali da nije sigurna, jer je bila u drugoj prostoriji. U vrijeme korone njezin svekar nije izlazio iz kuće, jer se bojao da će se zaraziti, a jednoga dana je došao da razgovara sa njima, u početku je to bio normalan razgovor, da bi onda počeo vikati, govorio je njenom suprugu da je ona kriva što on ne ide na brod, ona je u jednom trenutku rekla da nije dužna njega slušati i njegovu viku, te je izašla vani. Od tog događaja sve ovo je krenulo, njezin svekar je stalno za nešto optužuje, šalje njenom suprugu razne poruke, govoreći protiv nje. Na upit navodi da živi u svekrovom stanu, sudskom odlukom su obvezani da moraju istom plaćati stanarinu, postoji ovršni postupak u kojem je ovršenik njezin suprug DC, a isto tako se vodila parnica za njihovo iseljenje iz stana u vlasništvu svekra, a koju parnicu je pokrenuo njezin svekar nakon što ga je prijavila policiji za ovo kazneno djelo. Ne zna točno koje godine datira postupak ovrhe na apartmanu koji se nalazi ispod njihovog stana, međutim, svakako prije ovog događaja. Misli da njezin svekar nije imao saznanja o postupku ovrhe na tom apartmanu.

5.1 Na temelju odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je iskaz oštećene kao svjedokinje koji je dala kod Županijskog suda u Dubrovniku dana 30. lipnja 2021. godine, kada je navela da je oko 18,30 sati nakon što je došla s posla i s djetetom nešto pojela malo prilegla da se odmori, a nakon 15-tak minuta došao je njezin suprug, odjednom je čula lupu i viku na ulazu u stan i prvo je mislila da je njezin sin pa se digla da ga opomene. Vrata nisu bila zaključana, ali je svekar dva puta udario u ista i ušao u stan. Tada je čula glas njenog svekra i ostala iznenađena, jer ga nije vidjela od 1. mjeseca 2020., naime, on vrši pritisak na svog sina, njenog muža na sve načine, a ovaj put je prešao i na fizičko maltretiranje. Vidjela je da je ušao u njihov stan i čula da se obraća njenom sinu s pitanjem „Gdje ti je majka da je ubijem“, tada je vidjela da nosi pajser, metalni, hrđavi u desnoj ruci, kojim je zamahno prema njoj, a njezin muž ga je pitao „Tata jesi li normalan?“. Nekako ga je njezin muž pokušavao od nje udaljiti i tad je dobila prvi šamar od svekra i rekla mu je jeste li normalni i da će zvati policiju, a on joj je odgovorio što me briga, zovi. U to u stan dolazi njezina svekrva, koja ni na koji način ne pokušava umiriti situaciju, već je i ona vrijeđa. Ona odlazi u kuhinju, gdje dolazi njezin svekar i svašta govoreći udara joj drugi šamar. Tada njezin muž zaista njega nastoji izgurati iz stana, a on i dalje govori dođi da te ubijem, on je i dalje prijetio iz hodnika, dok ga je njezin muž gurao i to ju je šokiralo, naime vikao je neka dođe da je ubijem. Suprug ga je uspio izgurati iz stana. Oba šamara zadao joj je desnom rukom, a misli da je tada pajser držao u lijevoj ruci. Njezina svekrva mogla je vidjeti da je dobila drugi šamar. Misli da je njezin sin tome nazočio. Svekrva je zvala susjedu imenom ECK, ECK, dođi. Misli da se inače zove ECK. Nakon što joj je pročitan njezin iskaz, svjedokinja je navela da joj je pored svekrve i i svekar udario šamar sigurno dva puta. Prošle su četiri godine pa se ona nije mogla sjetiti svih detalja događaja. Isto tako je točno da je vidjela i čula da se svekar kada je ušao u njihov stan, obratio njenom sinu s pitanjem „Gdje ti je majka da je ubijem?“.

6. U svom iskazu svjedok DC je naveo da je događaj bio prije 4 ili 5 godina. Bio je u stanu, njegov otac je došao na vrata, udarao je po vratima, ušao unutra, bio je nervozan i malo više je vikao, Ne može se sjetiti što je vikao, ali nije nikome prijetio. Mali je bio u sobi, a njegova supruga se prepala radi očeve vike, sjeća se da je i mali izašao iz sobe, jer je vjerojatno čuo tu viku. Rekao je ocu da izađe i da se smiri. Ne sjeća se da bi te zgode njegov otac nekoga udario, želi da se ova situacija smiri i da prestanu konflikti u obitelji. I majka je te zgode ušla u stan, pretpostavlja da vidi što se događa. Njegova supruga je bila jako ustresena. Na upit braniteljice optuženika svjedok je izjavio da je majka ušla u stan valjda kada je čula viku. Ne zna da li su vrata sobe u kojoj je bio njegov sin bila otvorena ili zatvorena.

7. U svom iskazu svjedokinja EC je navela da je prije nekih 4 do 5 godina bio taj događaj, sjeća se da je njezin suprug pošao u stan gdje živi njihov sin sa obitelji i ona je pošla za njim. U stanu su bili sin i nevjesta, dok njihov mlađi unuk tu nije bio. Muž je došao upozoriti sina i nevjestu kao i ona, a vezano za garsonijeru njihovog vlasništva na koju su netko od njih dvoje podigli kredit, koji nisu vraćali na dvije banke te je došla ovrha, a što oni nisu znali, jer im to oni nisu rekli. Isto tako nisu plaćali niti Čistoću, pa ih je suprug samo upozoravao na to, govorio je normalnim tonom, nije bilo vike, a niti je ikome prijetio. Ništa nije imao u rukama. Kratko su se gore zadržali i pošli doma.

8. U svom iskazu koji je dao kod suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku svjedok dijete JCK je naveo da je bio na kauču, gledao televiziju, a onda je čuo kako netko lupa po vratima, prvo je mislio da je brat, on nekad zna malo jače ući i onda je opet udarilo, digao se pogledati šta je to, vrata su se skroz otvorila, djed je provalio vrata, držao je pajser, ušao je prvo u hodnik, a onda je ušao njemu u sobu i pitao gdje je ona, ubit ću je. Onda je pošao u dnevni boravak, gdje su bili njegovi roditelji, išao je na njegovu mamu da je udari, opalio je dva šamara i onda je zamahnuo s tim, onda mu je tata uhvatio ruku, da je s tim ne udari. Bilo je zvonjenje na vratima, mislio je da mu je to tek brat, otvorio je da bi on pokušao i to smiriti, a to je bila njegova baka, ušla je i počela se derati na njegovu mamu „Vi ćete ići ća odavde, vi niste normalni“, tako te stvari. Njegov tata ih je izgurao iz kuće, kad ih je počeo gurati, on je uzeo svoj mobitel i onda je počeo snimati, jer zna da će zvati policiju, pa da pomogne i onda je uzeo i snimio. Otac ih je izgurao vanka, djed je govorio da će je ubiti, zatvorili su vrata i zaključili, a baka se derala ECK, ECK, oni nisu normalni i onda su otišli. To je sve bilo negdje oko 8 sati misli u petak, ne zna datum, a to je bilo možda prije 20, 25 dana. Bio je u sobi gdje ima dnevni boravak, kao da ima dva i tu je imao kompjuter i televiziju i onda je gledao televiziju. Prije nego što je djed ušao u kuću u stanu su bili samo otac i majka, i bili su u dnevnom boravku. Djed je držao u ruci pajser, kao poluga od nekog metala hrđavog, bilo je hrđavo. Baka je zvala susjedu i nešto je pričala sa njom. Kada je djed ušao u sobu rekao je „Gdje je ona, gdje je ona, ubit ću je“, mislio je na mamu koja je bila jedina ženska u kući, govorio je ona, tko bi to drugi mogao biti. Djed se samo derao, ne sjeća se točno što i samo je majci rekao „Ubit će je“, dok nije rekao nikakvu prijetnju njemu, bratu ili ocu. Čuo je kao mali udarac, mislio je da se otvaraju vrata, onda je bio još jači udarac i onda su se otvorila skroz vrata, a vrata prostorije u kojoj je on bio su već bila otvorena. Sa kauča se vide vrata od kuće čim se digneš možeš pogledati i vidjeti vrata od kuće. Djed je ušao u njegovu sobu, pitao gdje je ona, gdje je ona ubit ću je, onda je pošao u sobu, shvatio je da govori o mami. Djed kada je pitao gdje je ona, ubit ću je pitao je općenito, kad je ušao odmah je počeo gledati oko kuće lijevo, desno, onda je ušao u njegovu sobu, isto tako gledao lijevo, desno, onda je vidio da su oni u dnevnom boravku. Kada je djed pošao iz te sobe gdje je on bio u tinel, on je još bio u dnevnom boravku (sobi gdje je prije bio), bio je prepadnut i nije htio tamo poći, pa onda kad se malo pribrao onda je pošao i vidio da je djed mahao nad njom, i vidio je da ju je udario ona dva šamara. Prvo je bio u prostoriji, kako je opisao u početku, a kasnije pošao na vrata i gledao iza zida, stajao je na vratima i gledao što se događa. Vidio je da se djed približava. Njegov tata je bio kao pored mame, gurao je djeda od mame, koju je uspio udariti dva puta rukom šamar i onda je išao zamahnuti i tata je uhvatio njegovu ruku. Tada je vidio djedovo lice.

9. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, uspoređujući ih s materijalnom obranom optuženika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je optuženi HC počinio kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, sve u svezi sa čl. 51. KZ/11 u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno-pravnu odgovornost.

10. Sud je poklonio vjeru iskazu oštećene, ispitane kao svjedokinje, JC, kao i iskazu svjedoka DCK, koji je pročitan na glavnoj raspravi, čije iskaze smatra jasnim, detaljnim i uvjerljivim te, isto tako, cijeni da ovi svjedoci nemaju nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti.

10.1 Optuženik u svojoj obrani poriče učin kaznenih djela, koja mu se stavljaju na teret, navodeći da je saznao za dugove svoga sina i nevjeste, iako je sin navegavo i imao plaću 4.000,00 eura, stalno su od njih tražili da im posude novac, nisu plaćali račune za vodnu i komunalnu naknadu, kao ni za Čistoću, išao je u Zemljišnik i vidio da je dug preko 60.000,00 eura, došao je u stan sina i nevjeste, upozoravao ih je na ponašanje, istina povišenim tonom, međutim, nije nikoga udario, niti prijetio, a kada je nevjesta uzela mobitel da snima, išao je da joj ga izbije iz ruke, ali je nije udario, sin mu je rekao da izađe iz stana, dok je nevjesti rekao da će platiti za to. Unuka u stanu nije bilo, a stan u kojemu živi obitelj njegovog sina je njegovo vlasništvo. Kada je pošao u sinov stan ponio je jednu polugu, ali ju je ostavio, a polugu je ponio iz razloga što ga je sin napao 2013. godine. Obranu optuženika u dijelu kada poriče učin na teret mu stavljenih kaznenih djela, sud drži neistinitom, neživotnom, neuvjerljivom i nelogičnom te je u suprotnosti sa izvedenim, a prihvaćenim dokazima, iz kojih je sud utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava u stjecaju sa kaznenim djelom prijetnje, i za koja djela ga je sud oglasio krivim i osudio. Sama obrana optuženika na glavnoj raspravi nema oslonca u rezultatima izvedenih dokaza. Iz obrane optuženika, koju je dao u prethodnom postupku kod policije, kada je naveo da ga je sin molio da mu da novac, i da je bio zabrinut zašto mu treba novac kada ima dobru plaću, te je pronašao da mu je ovrha 370,000.00 kuna glavnica, plus kamate, te je kada je došao doma i vidio JC, oštećenu u ovom postupku, nevjestu optuženika, koja je došla sa posla i "digla glavu", u revoltu skupa sa suprugom odlazi u njihov stan, i možda je rekao, neće tvrditi da nije, ali ne zna, da će je ubiti, ali tu nije bilo dijete, zalijepio joj je šamarčinu, jer se počela smijati i derati na njega, a nije mahao pajserom i to je njihova laž, dakle njegova obrana kod policije upućuje na zaključak da ni sam optuženik ne isključuje mogućnost da je revoltiran ponašanjem svoje nevjeste, istoj uputio riječi prijetnje, tim više priznaje da je istu i ošamario. Naime, cijeneći iskaz oštećene, JC, koja je u bitnome dosljedno i uvjerljivo opisala predmetni događaj te čijem iskazu je poklonjena vjera, sud cijeni utvrđenim da je optuženik, konkretne zgode, prijetio oštećenoj, baš na način kako je to opisano u izreci presude, a sve u nazočnosti djeteta DCK, što ovaj svjedok potvrđuje u svom iskazu decidirano i jasno opisujući način na koji je njegov djed, optuženik HC ušao u stan, pritom ga pitajući "Gdje je ona, gdje je ona, ubit ću je", iz kojih njegovih riječi je dijete i shvatilo da se radi o njegovoj majci JC, koja je jedina ženska osoba u kući, potom da je ušao u tinel- dnevni boravak, gdje su bili njegovi roditelji, koje prilike je majci udario dva puta šamar, a potim zamahnuo metalnom polugom u njenom smjeru, kada ga za ruke hvata DC i sprječava ga u daljnjem napadu na oštećenu JC, te ga udaljava iz stana, da bi optuženik dok se nalazio na hodniku stambene zgrade ponovo govorio JC da će je ubiti.

10.2 Iskazi ovih svjedoka su životni, logični, uvjerljivi i sud smatra kako ovi svjedoci nemaju namjeru na bilo koji način lažno teretiti optuženika, protiv njega nije podnesen ni imovinskopravni zahtjev, pa po mišljenju ovoga suda, nema nikakvog razloga da bi optuženiku, ovi svjedoci, bez ikakvog posebnog povoda, išli naštetiti.

10. 3 Nije sporno da je oštećena JC u svom iskazu na glavnoj raspravi teretila optuženog da joj je prijetio na način da je došao u stan, inače vlasništvo optuženika, noseći metalnu polugu-pajser vikao joj „Ubit ću te, ubit ću te“ odnosno točno je govorio „Gdje je ona da je ubijem“, te je zamahnuo metalnom polugom prema njoj, ali je reagirao njezin suprug i udaljio ga iz stana, a prijetio je da će je ubiti i kada je izašao iz stana, pa, iako oštećena na glavnoj raspravi nije spomenula da joj je te prilike optuženik udario dva šamara, navodeći da joj je šamar udarila svekrva, međutim imajući u vidu da je od inkriminiranog događaja proteklo više od četiri godine, to nije bio razlog koji bi optuženika mogao ekskulpirati od kaznenopravne odgovornosti, tim više što je oštećena, a kada je na glavnoj raspravi pročitan njezin iskaz, koji je dala kod Županijskog suda u Dubrovniku, potvrdila da joj je optuženik njezin svekar, pored svekrve, udario šamar sigurno dva puta, da su prošle četiri godine pa se nije mogla sjetiti svih detalja događaja, te je čula da se prilikom ulaska u stan svekar obratio njenom sinu s riječima „Gdje ti je majka, da je ubijem“, dakle da ista nije odstupila od bitnih utvrđenja, odnosno činjenice da joj je optuženik inkriminirane zgode prijetio smrću.

10.4 Osim toga, za istaknuti je da oštećena JC po mišljenju ovoga suda nema nikakvog motiva da lažno tereti optuženika, a imajući u vidu činjenicu da je optuženik bio revoltiran činjenicom što njegov sin i nevjesta ne plaćaju redovno vodnu i komunalnu naknadu, da se od njega traži novac, iako imaju dobre poslove, da imaju velika dugovanja preko 60.000,00 eura, te je u takvim okolnostima, dakle, nezadovoljan ponašanjem oštećene i svoga sina, njihovim nagomilanim dugovima, hipotekom na garsonijeri, koja je suvlasništvo njega i sina, životno i logično za povjerovati da je optuženik došao do stana u kojem živi njegov sin sa obitelji noseći metalnu polugu-pajser, lupao po ulaznim vratima stana, a po ulasku u stan u nakani da kod nevjeste JC izazove osjećaj straha i prepasti govorio „Gdje je ona, gdje je ona, ubit ću je“, zamahnuo metalnom polugom prema JC, dok mu je DC uhvatio ruku da je ne udari, da bi potom dva puta udario dlanom po licu JC, nakon čega ga je DC izgurao iz stana te je u hodniku stambene zgrade u nakani da kod nevjeste JC izazove osjećaj straha i prepasti rekao da će je ubiti, a sve to u nazočnosti djeteta, njegovog unuka DCK, a što negativno utječe na njegov daljnji psihofizički razvoj. Osim toga, oštećena JC je zbog ovog incidenta pozvala i policiju, a što sve upućuje na zaključak da je do incidentne situacije i došlo, jer u suprotnom oštećena ne bi imala razloga pozvati djelatnike policije.

10.5 Dakle, iz iskaza oštećene JC i oštećenog DCK te pročitanih i pregledanih isprava, sud smatra dokazanim kako je optuženik HC prijetio oštećenoj, na način kako je to opisano u izreci presude, a što ukazuje na to da je postupao u nakani da kod iste izazove osjećaj straha i prepasti.

11. Za postojanje kaznenog dijela prijetnje dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići. Kod prijetnje je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost.

11.1 Navedene prijetnje upućene od strane optuženika predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj da će je ubiti i objektivno su kod oštećene mogle izazvati osobnu ugroženost, strah, uznemirenost i nesigurnost pod navedenim okolnostima.

11.2 Znači, zbog takvog ponašanja optuženika oštećena je dovedena u stanje osobne nesigurnosti, a očito je da je optuženik upravo htio inkriminiranim radnjama zastrašiti istu i da je želio da ona ove prijetnje shvati ozbiljno.

11.3 Dakle, sud je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u izreci presude, pri čemu je bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje, pa je postupao s oblikom krivnje, koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera.

11.4 Kako je optuženik HC prijetio svojoj nevjesti, supruzi svoga sina, dakle bliskoj osobi u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11, to su njegovim postupanjem na način opisan izrekom ove presude, ostvarena sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

11.5 Nadalje, iako optuženik u svojoj obrani poriče da bi u vrijeme inkriminiranog događaja, dakle, prilikom njegovog dolaska u stan u istom bilo i dijete njegov unuk, sin oštećene HCKĐ, njegovoj obrani sud nije poklonio vjeru cijeneći je neosnovanom i usmjerenom ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti. Naime, iz iskaza svjedoka djeteta DCK, koji je ispitan kod Županijskog suda u Dubrovniku, temeljem odredbe čl. 292. ZKP/08, a na kojem ročištu je bio nazočan i branitelj optuženika, i čijem iskazu je sud poklonio vjeru, cijeneći da isti nema nikakvog razloga da optuženika svoga djeda neosnovano tereti, proizlazi da je ovaj svjedok bio nazočan u stanu, kada dolazi njegov djed sa metalnom polugom u rukama, traži njegovu majku pro tome govoreći „Gdje je ona da je ubijem“, dolazi u dnevni boravak, gdje su se nalazili roditelji djeteta DC i JC, zamahuje metalnom polugom prema JC, dok ga DC sprječava u tom napadu, potom udara dva šamara oštećenoj, te od strane DC biva udaljen iz stana, da bi naposljetku dok se nalazio ispred stana u hodniku, ponovo uputio prijetnju oštećenoj JC da će je ubiti. Dakle, iz iskaza ovoga svjedoka nedvojbeno proizlazi da je bio nazočan inkriminiranom događaju, te je čak dio i snimio „da pomogne“, jer zna da će se zvati policija. Iako oštećena JC u svom iskazu na glavnoj raspravi, navodi da nije sigurna da li je u vrijeme ovoga događaja kada je svekar došao sa metalnom polugom i zamahnuo prema njoj, kao i kada je svekrva došla i udarila joj šamar, bio nazočan njezin sin JCK, a prilikom ispitivanja kod Županijskog suda u Dubrovniku navodi da misli da je njezin sin nazočio izrečenim prijetnjama i fizičkom napadu od strane njezinog svekra, međutim, imajući u vidu da je snimio jedan dio tog događaja, što po stavu ovoga suda zasigurno ne bi mogao da se tu nije nalazio, što ovaj sud upućuje na zaključak da je dijete bilo nazočno inkriminiranom događaju. Nadalje ova svjedokinja navodi, da misli da je njezin sin čuo prijetnje smrću koje joj je upućivao optuženik kada je izašao iz stana, misli da je sin vidio tu metalnu polugu koju je njezin svekar donio u stan, odnosno morao ju je vidjeti, jer je svekar prošao pokraj njegove sobe, a prijetnje je morao čuti, to je iskazu ove svjedokinje sud poklonio vjeru i u ovom dijelu, jer ista iznosi samo svoja zapažanja vezano za inkriminirani događaj, a u jednoj takvoj stresnoj životnoj situaciji kada optuženik zamahuje prema njoj sa metalnom polugom, strahujući da je ne ozljedi, zasigurno da u tom trenutku nije mogla pratiti gdje se točno u tom trenutku nalazilo dijete, njezin sin JCK, dok iz njegovog iskaza nedvojbeno proizlazi da se događaj zbio u njegovoj nazočnosti, da je djed ušao u stan noseći pajser, ušao je u hodnik, pa njemu u sobu, pitajući gdje je ona, ubit ću je, da bi potom otišao u dnevni boravak, gdje su mu bili roditelji, išao na njegovu mamu da je udari, opalio joj dva šamara i onda je zamahnuo sa tim, ali mu je tata uhvatio ruku da je sa tim ne udari. Nadalje, ovaj svjedok navodi da kad je djed ušao u tinel on je bio prepadnut, ali se malo pribrao i onda je pošao na vrata i vidio da zamahuje sa pajserom prema majci i da joj udara dva šamara. Navodima obrane optuženika da dijete nije bilo u stanu u vrijeme inkriminiranog događaja, sud nije poklonio vjeru, cijeneći njegovu obranu u ovom dijelu neosnovanom i usmjerenom ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Naime, oštećenik dijete JCK vjerno opisuje napad optuženika na oštećenu JC, majku djeteta, koju je prvo tražio noseći pajser u ruci, i prijeteći da će je ubiti te je vidio da je dva puta ošamario njegovu majku i zamahnuo sa tom stvari, misleći na metalnu polugu sa kojom je došao u stan, prema oštećenoj, u čemu ga je spriječio otac djeteta DC, izgurao ga iz stana, da bi optuženik nastavio prijetiti oštećenoj da će je ubiti. Kod takvog stanja stvari krajnje je neuvjerljiva tvrdnja optuženika da dijete nije bilo u stanu, pa njegovu obranu cijeni usmjerenom ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti, i po stavu ovoga suda bio je svjestan djetetove nazočnosti te znajući da ono promatra njegovo grubo i agresivno ponašanje prema oštećenoj djetetovoj majci ne suzdržava se, već nastavlja činjenje kaznenog djela, iako zna da to kod djeteta mora izazvati osjećaj straha i nesigurnosti. Takvim ponašanjem optuženik je zlostavio svog unuka DCK te, uz kazneno djelo prijetnje, počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Osim toga za istaknuti je da i samo dijete JCK, navodi da je bio prepadnut takvim postupanjem djeda, ali se je pribrao te je pošao i vidio postupanje djeda prema njegovoj majci, kojim radnjama optuženika je kod djeteta prouzročena psihička neugoda.

12. Iskazu ispitanih svjedoka DC i EC, sina i supruge optuženika sud nije poklonio vjeru cijeneći iste usmjerenim ka oslobađanju optuženika od kaznenopravne odgovornosti. Naime, svjedok DC navodi da konkretne zgode optuženik nikome nije prijetio, niti se sjeća da bi isti nekoga udario, dok svjedokinja EC, također navodi da njezin suprug konkretne zgode nikome nije prijetio, niti je imao išta u rukama, budući da su njihovi iskazi u suprotnosti sa iskazima oštećenika JC i DCK, čijim iskazima ovaj sud poklonio punu vjeru te iz čijih iskaza neprijeporno proizlazi da je optuženik inkriminirane zgode prijetio oštećenoj JC, a sve to u nazočnosti djeteta DCK. Osim toga, za istaknuti je, da su iskazi svjedoka DC i EC oprečni u pogledu postupanja optuženika te zgode, tako da svjedok DC navodi da je optuženik malo više vikao, a svjedokinja EC, da je govorio normalnim tonom.

13. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženiku, ovaj sud je optuženiku za kazneno djelo iz 177. st. 2. KZ/11, temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4 KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dakle primjenom odredbi o ublažavanju kazne, utvrdio blažu kaznu od propisane za to kazneno djelo, a sve cijeneći činjenicu da do sada nikada nije kazneno osuđivan, te posebice da se radi o osobi starije životne dobi, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te je, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu i odredio da izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme kušnje od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra kako će se ovakvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno da će se na optuženika dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, da će se utjecati na sve ostale da se klone počinjenja kaznenih djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kao olakotne okolnosti optuženiku je cijenjena dosadašnja kaznena neosuđivanost, starija životna dob, kao i činjenica da je bio uznemiren saznanjem da se vodi postupak ovrhe na nekretnini njegovog suvlasništva, jer obitelj njegovog sina nije vraćala kredit, dok neke posebno otegotne okolnosti nisu nađene.

14. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i to od dana 24. svibnja 2021. godine, u 13,00 sati, do dana 25. srpnja 2021. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

15. Po ocjeni suda, ovakva kaznenopravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

16. Na temelju odredbe čl. 73. Kaznenog zakona optuženiku HC je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1976., s prebivalištem u [adresa], i DCK, rođenog **.**.2007. s prebivalištem u [adresa], kojima se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 2 (dvije) godine, a radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

16. 1 Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju čl. 73. st. 1. KZ/11, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

17. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku, odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 100,00 eura, padaju na teret optuženika HC, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, vodilo se računa o trajanju i složenosti postupka, kao i o imovnom stanju optuženika.

U Dubrovniku, 28. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovoga suda.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KOz-DO-23/2021,

- optuženiku HC,

- braniteljici optuženika Ivi Orlić Šoletić, odvjetnici iz Dubrovnika,

- oštećenoj JC,

-zakonskom zastupniku oštećenog CC.