REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-744/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Igor Vujičić, odvjetnik u Puli, Držićeva 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/90, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 9. travnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/24-02/12059, URBROJ: 338-18-02-25-4 od 8. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/90, URBROJ: 338-01-06- 05-25-02 od 9. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/24-02/12059, URBROJ: 338-18- 02-25-4 od 8. siječnja 2025., a kojim je odlučeno da se tužitelju ozljeda nastala 6. rujna 2024. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S66.6 ne priznaje ozljedom na radu te s tim u vezi se ne priznaju ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlaže da se tužitelj ozlijedio na mjestu rada prilikom pomaganja kolegama u spuštanju hladnjaka s kamiona, a koje postupanje je bilo izvedeno na uobičajeni način, savjesno i odgovorno, vodeći računa o sigurnosti, a sve obzirom se nije radilo o zahtjevnoj radnoj operaciji. Tumačenje tuženika da bi se konkretno radilo o nesavjesnom i neodgovornom ponašanju tužitelja da je pretjerano formalističko, kao i potpuno neživotno pristupu radu i radnom procesu. U postupku inspekcijskog nadzora da nije utvrđena protupravnost u postupanju samog tužitelja dok je utvrđeno da je nadređeni tužitelja VA bio prisutan u trenutku ozljeđivanja. U postupanju radnika ne postoji ni jedna okolnost iz članka 67. Zakona koja bi isključivala priznavanje ozljede na radu. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ustraje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Poziva se na zakonske i podzakonske odredbe temeljem kojih je doneseno osporavano rješenje. Ukazuje da je neposredno nadređeni tužitelju PA, šef recepcije, dok je VA zaposlen na poslovima voditelja hrane i pića, pa da je nelogično da bi u toj funkciji mogao biti nadređen recepcionerima, stoga da činjenica njegove prisutnosti događaju nije od značaja. Obzirom da u konkretnom slučaju do ozljede nije došlo u obavljanju poslova recepcionera na kojima je tužitelj zaposlen, već pri samoinicijativnom prenošenju hladnjaka iz kamiona u kuhinju hotela, to da su ostvarene negativne pretpostavke iz odredbe čl. 67. t. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje isključuju mogućnost priznavanja takve ozljede ozljedom na radu, a ujedno se radilo i o nesavjesnom i neodgovornom postupanju tužitelja koji pri obavljanju ove fizičke aktivnosti nije vodio računa o zaštiti zdravlja korištenjem zaštitnih rukavica (čl. 67. t. 1. Zakona). U odnosu na okolnost da samoinicijativno ponašanje isključuje ozljedu na radu ukazuje na upravnosudsku praksu (presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3711/19-2 od 12. rujna 2019., Usž-340/-19-2 od 4. rujna 2019.).

Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Među strankama nije sporno, a navedeno proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj na dan 6. rujna 2024. bio zaposlenik trgovačkog društva Arena hospitality group d.d. na radnom mjestu recepcionera, odnosno da je s te osnove ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Nije sporno ni da se navedenoga dana tužitelj ozlijedio na mjestu rada prilikom prijenosa hladnjaka pri čemu je zadobio ozljedu dijagnoze po šifri MKB-10 klasifikacije S66.6 Ozljeda više mišića i tetiva fleksora u području ručnog zgloba i šake. Međutim, sporno je može li se tužitelju navedena dijagnoza, unatoč činjenici da je nastala na mjestu rada i u radno vrijeme, priznati kao posljedica ozljede na radu.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Dokazni prijedlog saslušanja tužitelja sud nije izvodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje odluke, a izvođenje takvog dokaza na okolnosti dinamike nastanka ozljede ne bi ni dovelo do drugačije odluke suda iz razloga iznesenih u nastavku obrazloženja presude, a sve kako je to odlučeno raspravnim rješenjem od 21. listopada 2025.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi čl. 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.; dalje: ZOZO) prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

9. Prema čl. 66. ZOZO ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz čl. 16. toga Zakona.

10. Ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (čl. 67. ZOZO).

11. Dalje, prema čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 19/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22.; dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. ZOZO te osiguranoj osobi iz čl. 16. istoga Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu čl. 66. Zakona. Prema čl. 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. tog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. ZOZO.

12. Sukladno čl. 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

13. Odredbom čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika. koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Prema stavku 2. smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da: 1. prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, 2. pravilno koristi sredstva rada, 3. pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto, 4. pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada, 5. odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju. kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu, 6. posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca, 7. prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada, 8. surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.

14. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut 14. listopada 2024. podnošenjem prijave ozljede na radu od strane poslodavca i izabranog liječnika opće/obiteljske medicine vezano uz događaj od 6. rujna 2024. Iz obrasca Podaci o ozljeđivanju osobe na radu od 19. rujna 2024. poslodavca, izjave neposrednog rukovoditelja PA (koji nije bio prisutan navedenom događaju), medicinske dokumentacije te zapisnika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite na radu od 7. rujna 2024. i 19. rujna 2024. s izjavama tužitelja i svjedoka VA, proizlazi da se predmetnog dana tužitelj, zaposlen na radnom mjestu recepcionera, našao u blizini kada je u hotel u kojem radi stigao kamion s hladnjakom, kojom prilikom je tužitelj, u cilju pomoći kolegama pri istovaru hladnjaka, uhvatio vrh hladnjaka s donje strane, bez korištenja zaštitne opreme u vidu rukavica, pri čemu mu je hladnjak skliznuo iz ruke i porezao ga po palcu.

15. S obzirom na okolnosti i utvrđeni način ozljeđivanja tužitelja, a koje okolnosti tužitelj ni ne osporava, te imajući u vidu relevantnu odredbu čl. 68. ZZR-a, ovaj sud smatra osnovanim zaključak tuženika i prvostupanjskog tijela da je tužitelj nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem, suprotnim propisima o zaštiti na radu, pridonio nastanku ozljede te da u konkretnom slučaju postoji zapreka za priznavanje navedene ozljede ozljedom na radu u smislu odredbe čl. 67. ZOZO.

16. Naime, tužitelj sam navodi (zapisnik od 19. rujna 2024.) kako se slučajno našao u kuhinji kada je vidio kolege da se spremaju nositi hladnjak te im je priskočio u pomoć bez posebnog pitanja ili naredbe. Dakle, za obavljanje radnje nošenja hladnjaka, pri izvršenju koje radnje se ozlijedio, nije imao nalog poslodavca, a isto proizlazi i iz očitovanja poslodavca tužitelja od 12. prosinca 2024. i Nalaza Državnog inspektorata od 19. rujna 2024. (točka 7.2.). Nije ni životno ni logično, a kako to ističe i tuženik, da bi radnja nošenja kuhinjske opreme predstavljala dio radnih zadataka recepcionera, a po kojoj osnovi tužitelj ostvaruje zdravstveno osiguranje. Uostalom, prema iskazu tužitelja u dijelu prema kojem se „slučajno“ našao u kuhinji proizlazi da mu taj dio prostora poslodavca ne predstavlja dio uobičajenog mjesta rada. Dodatno, pri obavljanju radnje (koja nije u opisu posla niti je za istu imao nalog) nije koristio ni zaštitnu opremu koju takav posao zahtijeva (zaštitne rukavice), već je od opreme imao radnu uniformu predviđenu za recepcionerske poslove. U tim okolnostima osnovan je zaključak tuženika i prvostupanjskog tijela da je ponašanje tužitelja doseglo takav stupanj nepažnje zbog kojeg mu se u smislu odredbe čl. 67. t. 1. ZOZO-a mogu uskratiti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu te da je ozljedu zadobio zbog samoinicijativnog djelovanja u okviru djelatnosti povezanih s radom, no izvan djelokruga poslova za koje je prethodno osposobljen za rad na siguran način, odnosno pri izvršavanju radnje za koju nije dobio nalog nadređenog niti je isto bilo njega radna obveza (čl. 67. t. 2. ZOZO), čime nisu ispunjeni uvjeti iz članka 66. istoga Zakona.

17. Nadalje, pravilno ističe tuženik kako se u postupku rješavanja o zahtjevu za priznavanje ozljede na radu ne primjenjuju pravila o tzv. podijeljenoj odgovornosti karakterističnoj za građanskopravne predmete te kako tuženik nije dužan utvrđivati omjer doprinosa pojedinog sudionika (radnika i poslodavca) štetnim posljedicama, već o nesavjesnom i neodgovornom ponašanju svojih osiguranika, pa ukoliko se utvrdi da je osigurana osoba (ovdje tužitelj) svojim propustom ili postupanjem u konkretnoj situaciji doprinijela ozljeđivanju, nema mjesta priznavanju povećanog opsega prava iz zdravstvenog osiguranja osnovom ozljede na radu.

18. Stoga ni prigovori koje tužitelj iznosi, a koji se odnose na nalaze inspektorata prema kojima je utvrđen propust poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu kako je to navedeno u točki 10. Zapisnika od 19. rujna 2024., obzirom na naprijed navedeno, nisu u ovome sporu od odlučnog značaja. Naime, ti se prigovori primarno tiču odnosa tužitelja i poslodavca i kao takvi eventualno utječu na odgovornost poslodavca za naknadu štetu zbog ozljede, a što nije predmet upravnog spora.

19. Dakle, da bi se određena dijagnoza iz određenog događaja mogla priznati ozljedom na radu, potrebno je da su ispunjeni uvjeti iz čl. 66. ZOZO te da ne postoje razlozi iz čl. 67. istoga Zakona. U konkretnom slučaju, a slijedom svega navedenoga, zaključak je i ovog suda da su nastupile okolnosti iz čl. 67. st. 2. t. 1. i 2. ZOZO, odnosno da je do ozljede tužitelja od 6. rujna 2024. označene dijagnozom prema MKB- 10 klasifikaciji S66.6 došlo uslijed samoinicijativne aktivnosti tužitelja (pomaganje kolegama pri prijenosu kuhinjske opreme bez zaštitne opreme) koje predstavlja nesavjesno i neodgovorno ponašanje te koje nije u vezi s obavljanjem njegovih radnih aktivnosti kao recepcionera.

20. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz citiranih odredbi ZOZO i Pravilnika za priznavanjem ozljede na radu, to javnopravna tijela svojom odlukom nisu povrijedila zakon na štetu tužitelja.

21. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u t. I. izreke presude.

22. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora te je donesena odluka kao pod t. II. izreke ove presude.

23. Tužitelj u konkretnom upravnom sporu ne plaća sudsku pristojbu iz čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) jer su stranke na temelju čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a oslobođene od plaćanja sudskih pristojbi kada pokreću postupke o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, što je u konkretnom predmetu slučaj.

U Rijeci 28. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).