REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-4853/24-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ iz [adresa], B [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 284, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Mateji Vidaković- Sertić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Franu Bazinu i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnicu Sofiju Petković, dana 30. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odredba članka 3. naknada, ugovora o kreditu broj 029-50-3896240, od 29. siječnja 2007. godine zaključenog između tužitelja BĆ, [adresa], Lučelnica Tom, Lučelnica Tom 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju BĆ, [adresa], Lučelnica Tom, Lučelnica tom 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 393,24 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3.2.2007. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema zakonu o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju BĆ, [adresa], Lučelnica Tom, Lučelnica tom 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je korisnik kredita te je zaključila ugovor o kreditu dana 26. siječnja 2007. godine kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 19.715,66 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, te je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca. U čl. 3. navedenog ugovora tužiteljici je nametnuta ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita kao jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se zapravo o ulaznoj naknadi koja je tužiteljici iznosila 393,24 eur koju je tuženi naplatio prilikom isplate kredita. Tužiteljica smatra da je ista ugovorna odredba ništetna, navodi da se o navedenoj odredbi uopće nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora jer smatra da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pregovaralo jer je ista ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužiteljica predlaže navedenu odredbu ugovora o kreditu utvrditi ništetnom te s obzirom na ništetnu odredbu predlaže obvezati tuženu na plaćanje tzv. ulazne naknade u visini od 393,24 eur sa kamatama koje teku od 3. veljače 2007. godine te potražuje parnični trošak sa kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osnovanosti zahtjeva, visina nije sporna, stavlja prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, kontrolni ispis unošenja korištenja, otplatni plan, saslušana je tužiteljica, izvršen je uvid u prijepis knjigovodstvene kartice, uvid u potvrdu banke od 9. lipnja 2023. godine.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik ugovora o kreditu sklopljen dana 29. siječnja 2007. godine.

6. Nije sporno da je tuženi "trgovac" u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Također nesporno proizlazi da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužiteljice da prije korištenja kredita tuženiku plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 3,30% iznosa kredita, obračunatu s datumom isplate. Također nije sporno da tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju, kao i to da je tužiteljica prilikom isplate kredita isplatila 3,30% naknadu za obradu i odobrenje kredita preračunato u eure iznos od 393,24 eur.

7. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva izvedeni su svi po strankama predloženi dokazi.

8. Ugovorna odredba o naknadi za obradu i odobrenje kredita sadržano je u Ugovoru o kreditu.

9. Odredbom čl. 173. st. 1. tada važećeg Zakona o bankama tuženi je bio dužan na pogodnom mjestu u svojim poslovnim prostorijama učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima. U skladu s st. 3. toč.4. čl. 173. pod obveznim informiranjem koje se odnosi na odobravanje kredita podrazumijevaju se podaci o naknadama, odnosno provizijama koje banka zaračunava korisniku kredita.

10. Sud je saslušao tužiteljicu te je ista navela da je podigla kredit za kupnju osobnog automobila jer joj je bio potreban za putovanje na posao. Sve je rješavala auto kuća što se tiče kredita, ugovor je pročitala, nitko joj nije objašnjavao što znači ulazna naknada i za što se obračunava. Dobila je otplatni plan, također je javni bilježnik ništa nije objašnjavao samo je uzeo osobnu iskaznicu. Navodi da nije bila obrtnik i da je radila kao zaposlenik u firmi.

11. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer smatra da je isti iskaz životan, logičan i istinit.

12. Tužiteljici je najkasnije prije sklapanja ugovora ova odredba morala postati poznata jer je sadržana u samom njegovom tekstu. Očito iz onoga što je tužiteljica izjavila istoj ta ugovorna odredba nije bila protumačena.

13. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

14. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 81. st. 1. Zakona o parničnome postupku odlučno je ocijeniti bi li tuženi pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem mogao razumno očekivati da bi tužiteljica bila prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ni informativni letci ni sama ugovorna odredba čl. 10. ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koja se ona odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužiteljici umanjen iznos kredita koji joj je stoga stavljen na raspolaganje ne u ugovorenom nego umanjenom iznosu, ne može se zaključiti da je tuženi mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

15. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi s jedne strane i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

16. Odredbe čl. 1021. do 1024 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije predviđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kako potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

17. U skladu s čl. 59. toč. 3. ZPP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojim se ti troškovi mogu promijeniti.

18. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti su troškovi koje je opisao tuženi (operativni troškovi rada djelatnike banke uključivo IT zaposlenika, materijalni troškovi uredskog materijala, informatičke opreme, energenata, razmjene podataka, poštarine, izrada ponude, provjera i unos podataka, savjetovanje, izrada i potpis ugovora, isplata kredita, arhiviranje kreditnog spisa i sl.) takvi da se mogu razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita.

19. Presude Europske unije pod brojem C-84/19 i C-224/19 sud je potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i koji nisu proporcionalni, pa je i ovaj sud mišljenja da je zbog svega navedenoga zahtjev tužiteljice svakako osnovan.

20. Dakle, odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je sud presudio kao u izreci ove presude.

21. Imajući na umu navedeno, tužiteljici na temelju čl. 1111. st. 1. ZOO-a pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinila na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe čl. 3. ugovora o kreditu o naknadi za obradu i odobravanje kredita i to u nespornom iznosu od 393,24 eur.

22. Tužiteljici je uz primjenu odredbe čl. 1115. ZOO-a dosuđena i zakonska zatezna kamata na iznos koji je plaćen na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekuće prvog idućeg dana nakon plaćanja pa do isplate.

23. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2 i 8 ZID- a ZOO-a.

24. Prigovor zastare od strane tuženika također nije osnovan.

25. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020 (SU-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka u toč. I ove presude još nije pravomoćna pa nije počelo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu zastario.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 200,00 eur, podnesak 7.1.2025. 200,00 eur, ročište 19.5.2025. 200,00 eur, ročište 7.10.2025. 200,00 eur, odnosno ukupno 800,00 eur. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je troška 1.000,00 eur. Tom iznosu treba pribrojiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eur te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eur tako da je ukupan trošak tužiteljice 1.106,18 eur.

27. Sud nije priznao tužiteljici trošak ročišta za objavu presude iz razloga što navedeni trošak nije nužan obzirom da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče, a punomoćnik tužiteljice je u sustavu e-komunikacije pa se navedena presuda može isti dan preuzeti.

U Zagrebu, 30. listopada 2025. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika