Poslovni broj P-1328/2022-27
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andriji Miloševiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Grad Zadar, Narodni trg 1, Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku TA, djelatniku tuženika, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 07. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i izočnosti uredno pozvanog tuženika, 28. listopada 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužiteljica DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 78 m2 za cijelo što je tuženik dužan priznati i dozvoliti tužiteljici da uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužiteljica DA (dalje: tužiteljica) 13. srpnja 2022. sudu podnosi tužbu protiv tuženika Grada Zadra (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužiteljica vlasnica i posjednica za cijelo nekretnine oznake čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 78 m2, međutim, zemljišnoknjižno stanje te nekretnine da ne odgovara stvarnom stanju, budući je na istoj kao vlasnik upisan tuženik za cijelo te je kao kultura predmetne nekretnine upisano „put“. Naime, označena nekretnina da zajedno sa čest. 205/8 i 202/1 k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu te u naravi predstavlja kuću tužiteljice. Tužiteljica da je osobno i putem prednika u posjedu predmetne nekretnine još od 1980ih godina te je istu naslijedila od svog pok. muža EA koji da je na pobrojanim nekretninama izgradio kuću, a sve pobrojane nekretnine da je stekao kupoprodajom od ČA i JA. Za kuću koja je sagrađena na pobrojanim nekretninama da je od strane tuženika izdano rješenje o izvedenom stanju. Posjed tužiteljice osobno i putem njenih pravnih prednika da je miran i neometan od strane trećih osoba te da u svezi predmetnih nekretnina nikada nije bilo spora. Kako da tužiteljica ima pravni interes za sređivanje svog prava vlasništva, to podnosi ovu tužbu u kojoj postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnik nekretnine oznake čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] površine 78 m2 za cijelo što je tuženik dužan priznati i dozvoliti tužiteljici da uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika temeljem presude.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 20. ožujka 2023. tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti u cijelosti, budući da navodi iz tužbe te dokumentacija priložena uz tužbu nije dovoljna da bi tužiteljica dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz navoda iznesenih u tužbi da proizlazi da se tužiteljica poziva na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, međutim, iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni i barem pošteni posjednik nekretnine dosjelošću u vlasništvo stječe nekretninu protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je prema stavku 4. istog članka za nekretnine u vlasništvu RH, županija, jedinica lokalne samouprave itd. potrebno dvostruko vrijeme od trajanja iz čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle 40 godina. Ova materija da je na jednak način bila riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima kao i odredbama Općeg građanskog zakonika. Tužiteljica da nije dostavila relevantne dokaze kojima bi dokazala valjani pravni slijed do sebe niti dokaze kojima bi dokazala valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva u odnosu na Grad Zadar. Pred ovim sudom da se vodio postupak pod poslovnim brojem P- 1895/15 u parničnom predmetu tužitelja EA protiv tuženika IA, ĆA, FA i [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama oznake čest. 202/1, 191/19 i 205/8 sve k. o. [katastarska općina]. U odnosu na Grad Zadar i čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] da je postupak razdvojen radi ekonomičnosti postupanja te je isti dobio novi poslovni broj P-312/2016, u kojem da je postupku tužitelj povukao tužbu i to nakon što je tuženiku Gradu Zadru podnio zahtjev za otkupom utužene nekretnine. Tuženik Grad Zadar da se sa povlačenjem suglasio te je doneseno rješenje od 23. svibnja 2017. kojim se utvrđuje da je tužba povučena. Prethodno iznijeto činjenično stanje, posebno podnošenje zahtjeva za otkupom utužene nekretnine, da jasno ukazuje na nepostojanje savjesnosti (poštenja) pravnih prednika tužiteljice i same tužiteljice kao nužne pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.
3. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 4), preslik katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 6), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 7), Ugovor o kupoprodaji sklopljen 23. siječnja 1980. (list spisa 8-9), priznanicu (list spisa 10), rješenje o izvedenom stanju Grada Zadra klasa:
UP/I-361-03/13-05/6324, urbroj: 2198/01-5-15-14/RP (list spisa 11-13), presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1895/2015-10 od 04. ožujka 2016. (list spisa 14-15), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu (list spisa 16), zahtjev za otkup čest. zem. od 20. veljače 2017. (list spisa 26), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 27-29), spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1895/2015 (prileži predmetnom spisu), Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-312/2016 (prileži predmetnom spisu), presliku spisa Grada Zadra, Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom klasa: 944-01/17-01/08 (list spisa 41-80) i potvrdu o plaćanju predujma (list spisa 81-82), proveden je očevid na licu mjesta (zapisnik na listu spisa 102-104) te je pregledana skica sudskog očevida izrađena po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] s fotografijama predmeta spora (list spisa 107-108) te je saslušao svjedoke VA (list spisa 114), ZA (list spisa 114) i ŠA (list spisa 115). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi osim prijedloga tužiteljice za saslušanje svjedoka MA budući je tužiteljica na ročištu glavne rasprave 07. listopada 2025. odustala od tog dokaznog prijedloga navodeći da je taj svjedok terminalno bolestan te osim prijedloga tužiteljice za saslušanje svjedoka KA i Živka Kolege budući je tužiteljica na ročištu glavne rasprave 07. listopada 2025., ovo nakon što je sud saslušao svjedoke VA, ZA i ŠA, odustala od prijedloga za saslušanje svjedoka koji nisu do tada saslušani i predložila zaključiti raspravljanje.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.1. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje da je vlasnik čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] za cijelo, navodeći da je tužiteljica osobno i putem pravnih prednika u mirnom i neometanom posjedu označene nekretnine još od 1980tih godina, a istu da je naslijedila iza smrti supruga pok. EA koji da je ovu čest. zajedno sa čest. 205/8 i 202/1 k. o. [katastarska općina] stekao kupoprodajom od ČA i JA te potom na istoj izgradio kuću pa je tako predmet ovog spora stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju zakona.
5. Iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 4) proizlazi da je predmetna čest. 191/19, opisana kao put površine 78m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Grada Zadra ovdje tuženika za cijelo.
5.1. Međutim, pregledom preslike katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list spisa 5) kao i temeljem neposrednih opažanja suda stečenih tijekom provođenja očevida na licu mjesta (zapisnik na listu spisa 102-104), a sve navedeno cijeneći u svezi skice sudskog očevida izrađene po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] s fotografijama predmeta spora (list spisa 107-108), sud utvrđuje da čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] u naravi ne predstavlja put već uski središnji dio zemljišta unutar ograđenog dvorišta koje osim čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] čine i čest. 202/1 i 205/8 obje k. o. [katastarska općina], pri čemu je dio tog dvorišta u naravi betonirano dvorište, a dio vrt zasađen maslinama i hortenzijama, s tim da je objekt koji se nalazi unutar ograđenog dvorišta osim na dijelovima čest. 202/1 i 205/8 obje k. o. [katastarska općina] izgrađen i na dijelu čest. 191/19 k. o. [katastarska općina].
5.2. Dakle, sud utvrđuje da čest. 191/19 k. o. [katastarska općina], kako to tužiteljica i navodi u tužbi, zajedno sa čest. 205/8 i 202/1 obje k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu koja je u naravi obiteljska kuća i ograđeno dvorište u posjedu tužiteljice. Navedeno je jasno razvidno iz fotografija koje prileže skici sudskog očevida (list spisa 108), a sud u svezi navedenog ističe to da iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 6) i izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 7) proizlazi da je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] tužiteljica upisana kao vlasnica za cijelo i čest. 205/8 k. o. [katastarska općina] i čest. 202/1 k. o. [katastarska općina], dakle, obiju nekretnina koje uz predmetnu čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] u naravi čine obiteljsku kuću i ograđeno dvorište u posjedu tužiteljice.
5.3. Nadalje, također temeljem skice sudskog očevida izrađene po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] s fotografijama predmeta spora (list spisa 107-108) kao i neposrednih opažanja suda stečenih tijekom provedenog očevida koja su identična navodima sudskog vještaka iznesenim prilikom identifikacije predmeta spora na sudskom očevidu (zapisnik na listu spisa 102-104), sud utvrđuje i to da je čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] ranije bila dio puta koji je na ovom području katastarski nastao 1953. godine kada je nastala i nova izmjera za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:1000, da se taj put nastavljao od predmetne čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] u smjeru istoka po čest. 191/6 k. o. [katastarska općina], a u smjeru zapada po čest. 191/18 i 191/20 obje k. o. [katastarska općina], paralelno s glavnom [adresa] na udaljenosti od oko 11 metara, međutim, da ovaj put u vrijeme provođenja očevida u naravi više ne postoji budući se na njegovom pravcu nalaze osim kuće i ograđenog dvorišta u posjedu tužiteljice na čest. 202/2, čest. 191/19 i čest. 205/3 sve k. o. [katastarska općina] i kuće i ograđena dvorišta nekretnina susjednih čest. 191/19, čest. 202/1 i 205/8 k. o. [katastarska općina].
5.4. Cijeneći navedeno u svezi s iskazima u postupku saslušanih svjedoka VA (list spisa 114) i ZA (list spisa 114), koji su sudu iskazivali logično, životno i uvjerljivo iznoseći svoja neposredna saznanja o predmetu spora (koja imaju kao susjedi međaši odnosno susjedi u neposrednoj blizini), a na čije iskaze stranke nisu iznijele prigovore, sve poradi čega je sud ove svjedočke iskaze prihvatio kao istinite posebno pri tome cijeneći da svjedoci iskazuju međusobno u bitnom dijelu identično kao i u bitnom dijelu identično sadržaju spisu priležećih materijalnih dokaza; pa sve navedeno cijeneći u svezi iskaza svjedoka ŠA (list spisa 115) te sadržaja Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 23. siječnja 1980. (list spisa 8-9) i priznanice (list spisa 10); sud dalje utvrđuje i to da ovaj katastarski put, dio kojeg je bila predmetna čest. 191/19 k. o. [katastarska općina], u naravi ne postoji najkasnije od 1980. godine. Naime, svjedok VA sudu iskazuje da on poznaje tužiteljicu jer je ranije živio u nekretnini koja graniči s njenom nekretninom u gradu [adresa], pojašnjavajući da je on 1982. godine uselio u kuću koju je prije toga gradio i tamo je živio sve dok nakon Domovinskog rata čini mu se 1998. godine nije odselio u Australiju, da je kuća tužiteljice tada bila prizemnica bez kosog krova, tu kuću da su izgradili ona i suprug i u njoj živjeli s djecom, da je njena nekretnina bila ograđena sa drugih strana, a on da je sa strane gdje je graničio s njom izgradio zid. Svjedok VA nije znao kako su oni (nesporno pod „oni“ svjedok misli na tužiteljicu i supruga o kojima prethodno iskazuje da su gradili kuću) stekli zemljište na kojem su gradili kuću, ali iskazuje da on može potvrditi da od kada je on došao na svoju susjednu nekretninu, preko nekretnine tužiteljice nije prolazio nikakav javni put, a niti su preko njezine nekretnine prolazili mještani, ponavljajući da kako je rekao je ova njezina nekretnina oduvijek ograđena i nije čuo da bi tužiteljica bila u sporu s ikim u svezi iste, zaključno iskazavši da on ne zna kada je tužiteljica započela s gradnjom kuće, ali da je ta kuća već bila izgrađena kada je on 1981. ili 1982. godine kupio susjedno zemljište i na istom za šest mjeseci izgradio kuću. Nadalje, svjedok AA sudu iskazuje da on poznaje tužitelju jer ima nekretninu u gradu [adresa] u susjedstvu njene nekretnine pa da tako zna da se njezina nekretnina nalazi odmah preko puta pizzerie Šime, da se radi o kući koja nije pod kosim krovom, koja je ograđena sa svih strana i u kojoj danas žive tužiteljica i njezin sin, na skici sudskog očevida sa lista spisa 108 tu nekretninu pokazujući kao čest. 202/1, 191/19 i 205/8 k. o. [katastarska općina], a kao svoju kuću pokazujući čest. 206/4 k. o. [katastarska općina], dalje iskazujući da je on ovo zemljište na kojem je potom izgradio kuću kupio 1977. godine (sud ovdje napominje da je samo pogrešnom u pisanju zapisnika navedena godina „19877.“) od D i T, a suprug tužiteljice EA da je njihovu nekretninu na kojoj su oni izgradili kuću kupio par mjeseci nakon što je on kupio svoju nekretninu, čini mu se od JA i ČA. Upitan da li mu je poznato da je ikada preko zemljišta koje je na skici sudskog očevida pokazao kao tužiteljičino, prolazio javni put ili su tuda prolazili mještani, svjedok AA iskazuje da nikada tu nije prolazio put niti su tuda prolazili mještani, dodajući da on vidi da je na skici sudskog očevida ucrtana neka uska nekretnina koja izgleda kao da je put, ali ponavljajući da nikada ovdje nije prolazio put, dodajući da on uvijek do svoje nekretnine dolazi s njene desne strane gledano u smjeru sjevera budući su tuda on i njegov kum koji je vlasnik nekretnine sjeverozapadno od njegove (sud ovdje navodi da je prema skici sudskog očevida objekt koji se nalazi sjeverozapadno od čest. 206/4 k. o. [katastarska općina] objekt koji je izgrađen na čest. 202/2, 191/6 i 205/3 k. o. [katastarska općina]) ostavili prolaz do njegove nekretnine. Cijeneći iznesene navode svjedoka u svezi s kao prvo, iskazom svjedoka ŠA koji je sudu u potpunosti životno, logično i uvjerljivo iskazao da je predmet ovog spora kupio njegov otac 1979. godine nakon čega su otac i majka počeli s gradnjom kuće na ovom zemljištu i izgradili ovaj objekt koji se vidi na fotografijama koje prileže skici sudskog očevida (list spisa 108), da su se oni u kuću uselili 1981. ili 1982. godine i da je unutar par mjeseci kuća i ograđena te da od kada on ima saznanja (sud napominje da je svjedok rođen 1978. godine) o ovoj nekretnini preko nje nije prolazio nikakav javni put niti su mještani koristili istu za prolaz; kao drugo, sadržajem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 23. siječnja 1980. (list spisa 8-9) iz kojeg proizlazi da je ČA pok. AA kao prodavatelj EA pok. E kao kupcu **.**.1980. prodao i prenio u vlasništvo čest. 205/1 upisanu u posjedovnom listu 4346 k. o. [katastarska općina] u površini od 726m2 za cijelo te da kupac stupa u posjed kupljene nekretnine; te kao treće, sadržajem priznanice (list spisa 10) iz koje proizlazi da je EA od JA **.**.1980. kupio čest. 202/A k. o. [katastarska općina] u površini od 277m2; sud je kao nedvojbeno utvrdio da katastarski put, dio kojeg je bila predmetna čest. 191/19 k. o. [katastarska općina], u naravi ne postoji najkasnije od 1980. godine kao i to da su pravni prednik tužiteljice njezin pokojni suprug EA i tužiteljica stupili u posjed čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] te (danas postojećih) čest. 202/2 i čest. 205/3 obje k. o. [katastarska općina] tijekom 1980. godine kada je EA od ČA kupio čest. 205/1 površine 726m2 te potom od JA čest. 202/A k. o. [katastarska općina] u površini od 277m2 od kada su pa nadalje, a kako to kao nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka cijenjenih u svezi sa neposrednim opažanjima suda stečenim tijekom provedenog očevida, u samostalnom, neprekinutom i nesmetanom posjedu čest. 191/19, čest. 202/2 i čest. 205/3 sve k. o. [katastarska općina], na kojima su nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji 23. siječnja 1980. tužiteljica i njezin suprug izgradili obiteljsku kuću i ogradili dvorište oko te obiteljske kuće.
6. Iako je tako sud u ovom postupku kao nedvojbeno utvrdio da čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] u naravi ne predstavlja put najkasnije od 1980. godine te da je tužiteljica, ranije uz svog supruga EA, a od njegove smrti samostalno u neprekinutom i nesmetanom posjedu te čestice od kupoprodaje njoj okolnih čest. 205/1 k. o. [katastarska općina] u površini 726m2 od ČA i čest. 202/A k. o. [katastarska općina] u površini 277m2 od Josipa Mičića 1980. godine na dalje (koje nekretnine nedvojbeno danas predstavljaju čest. 202/1 i čest. 205/8 k. o. [katastarska općina]); sud nije utvrdio da je obzirom na kvalitetu tog posjeda tužiteljica stekla pravo vlasništva čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] dosjelošću sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).
6.1. Naime, Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 23. siječnja 1980. (list spisa 8-9) suprug tužiteljice EA nije kupio čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] već čest. 205/1 upisanu u posjedovni list 4346 k. o. [katastarska općina] u površini od 726m2, dok sadržaj priznanice (list spisa 10) svjedoči da je EA od JA **.**.1980. kupio čest. 202/A k. o. [katastarska općina] u površini od 277m2, dakle, ne i čest. 191/19 k. o. [katastarska općina]. Kako je sukladno čl. 18. st. 1. ZV posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), a tužiteljica u ovom postupku prilaže samo gore označene isprave iz kojih ne proizlazi da je njezin pok. suprug EA 1980. godine kupio i predmetnu čest. 191/19 k. o. [katastarska općina], to posjed tužiteljice kao ni njenog pravnog prednika (supruga EA) na čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] nije zakonit, a što isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem čl. 159. st. 2. u svezi st. 4. ZV (tzv. redovna dosjelost).
6.2. Međutim, iako posjed tužiteljice kao ni njenog pravnog prednika na čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] nije zakonit, isti je prema ocjeni ovog suda bio pošten i to sve do 04. svibnja 2015. kada EA Općinskom sudu u Zadru podnosi tužbu protiv Grada Zadra radi utvrđenja prava vlasništva na čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] za cijelo, a budući je tada, saznavši da ono što na terenu drži u posjedu predstavlja (i) čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Grada Zadra za cijelo, EA, a prema utvrđenju ovog suda nedvojbeno i tužiteljica kao njegova supruga budući s njime živi u istom kućanstvu te je prema iskazima svjedoka zajedno sa suprugom gradila predmetnu kuću i ogradila dvorište poradi čega joj nije moglo ostati nepoznato da je EA pokrenuo ovu tužbu i to upravo jer je saznao da je kao vlasnik čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] uknjižen Grad Zadar, saznao da mu ne pripada pravo na posjed čest. 191/19 k. o. [katastarska općina]. Naime, obzirom na površinu čest. 191/19 k. o. [katastarska općina], koja iznosi 78m2 što je iznimno mala površina usporedno sa površinom njoj okolnih čest. 205/1 i 202/A obje k. o. [katastarska općina] (danas nesporno čest. 202/1 i čest. 205/8 obje k. o. [katastarska općina]) koje EA kupuje 1980. godine (poradi čega obzirom na samu površinu tužiteljica i njezin prednik nisu imali razloga posumnjati da kupljene nekretnine dijeli treća nekretnina), te činjenicu da u vrijeme kada je EA kupio od ČA čest. 205/1 k. o. [katastarska općina] u površini od 726m2 i od JA čest. 202/A k. o. [katastarska općina] u površini od 277m2 na terenu između tako kupljenih čestica nije u naravi postojao (javni) put (pa niti obzirom na samu narav nekretnina tužiteljica i njezin pravni prednik nisu imali razloga posumnjati da između kupljenih nekretnina postoji treća nekretnina), a posebno u svezi s navedenim cijeneći i činjenicu da niti Grad Zadar niti itko treći EA i tužiteljici nisu branili gradnju stambenog objekta (koji je dijelom izgrađen na čest. 191/19 k. o. [katastarska općina]) ni ograđivanje predmetne nekretnine kao dijela svog dvorišta, utvrđenje je ovog suda da EA i tužiteljica po stupanju u posjed kupljenih nekretnina 1980. godine nisu znali niti su s obzirom na okolnosti u vrijeme kupoprodaje 1980. godine imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed onog dijela zemljišta koji predstavlja čest. 191/19 k. o. [katastarska općina], a poradi čega je posjed tužiteljice kao i njenog pravnog prednika EA na čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] bio pošten, ovo sve do 04. svibnja 2015. budući sukladno čl. 18. st. 3. ZV poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, u smislu ove odredbe (slično kako je to bilo uređeno odredbom čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91)), posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom na posjed. Isto tako, u smislu ove odredbe poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, posjed postaje naknadno nepošten samo naknadnim saznanjem posjednika na nema pravo na posjed pa kako je EA, a prema utvrđenju ovog suda i tužiteljica, 04. svibnja 2015. saznao da je on stupanjem u posjed nekretnina kupljenih 1980. godine uzeo u posjed i čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvo Grada Zadra, a da za posjed te nekretnine nema valjanu pravnu osnovu, to je ranije pošteni posjed predmetne nekretnine 04. svibnja 2015. postao nepošten. U svezi navedenog valja napomenuti da neće u svakom slučaju podnošenje tužbe (radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini) utjecati na poštenje posjeda posjednika (te dovesti do naknadnog nepoštenja posjeda), međutim, u konkretnom slučaju upravo obzirom na činjenicu da je EA, a obzirom na gore obrazloženo i ovdje tužiteljica, u trenutku podnošenja tužbe 04. svibnja 2015. saznao da oni u posjedu drže i čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] koja je upisana kao vlasništvo Grada Zadra, a da tu nekretninu 1980. godine on nije kupio niti od ČA niti od JA, dakle, saznao da mu pravo na posjed čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] ne pripada, poštenje posjeda je u ovom konkretnom slučaju prestalo u trenu podnošenja tužbe 04. svibnja 2015.
6.3. Valja ovdje istaknuti i to da iz preslike spisa Grada Zadra, Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom klasa: 944-01/17-01/08 (list spisa 41-80) proizlazi da je Grad Zadar temeljem zahtjeva za otkup čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao podnositelj kojeg je naveden EA zaprimljenog 27. veljače 2017. formirao spis klasa: 944-01/17- 01/08 kojem, među ostalim, prileži rješenje o izvedenom stanju (upravo ono koje tužiteljica u ovom postupku prilaže uz tužbu) te procjembeni elaborat za čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] izrađen po CA na temelju zahtjeva naručitelja Grada Zadra. Iako u svezi navedenog tužiteljica u ovom postupku ističe kako ovaj zahtjev za otkup čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije potpisan od strane u njemu označenog podnositelja EA; sud je cijeneći činjenicu da je taj spis formiran nakon što je tuženik Grad Zadar u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1895/15 davanjem odgovora na tužbu osporio tužbeni zahtjev tužitelja EA za utvrđenje da je on vlasnik čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] u svezi sa činjenicom da je nakon toga tužitelj EA povukao svoju tužbu podnesenu protiv Grada Zadra u postupku koji je u međuvremenu dobio poslovni broj P- 312/2016 i to na ročištu održanom 18. svibnja 2017., dakle, svega nekoliko mjeseci iza 27. veljače 2017. s kojim danom Grad Zadar zaprima zahtjev za otkup čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao podnositelj kojeg je naveden EA i s kojim se je povlačenjem tuženi Grad Zadar suglasio, a navedeno cijeneći u svezi općepoznate činjenice da sukladno pozitivnim propisima koji uređuju obavljanje djelatnosti jedinica lokalne samouprave samoinicijativno ne pokreće postupke za otkup nekretnina u korist individualne fizičke osobe već se ti postupci pokreću upravo na zahtjev same fizičke osobe; sud usprkos činjenici što zahtjev za otkup čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po kojem je formiran spis Grada Zadra klasa:
944-01/17-01/08 (list spisa 41-80) nije vlastoručno potpisan od EA utvrđuje da je EA [adresa] **.**.2017. podnio zahtjev za otkup čest. 191/19 k. o. [katastarska općina], a poduzimanje kakve radnje svjedoči na okolnost da u vrijeme 2017. godine posjed EA pa stoga ni njegove supruge ovdje tužiteljice na predmetu ovog spora nije bio pošten. Ovo budući osoba koja podnosi zahtjev za otkup nekretnine osobi koja je u zemljišnoj knjizi uknjižena kao vlasnik nekretnine zna da joj pravo na posjed te nekretnine ne pripada. Naime, prema ocjeni ovog suda nije niti životno niti logično da bi Grad Zadar samoinicijativno u ime EA podnio zahtjev za otkup čest. 191/19 k. o. [katastarska općina], kao što nije životno niti logično da bi paralelno sa zaprimanjem takvog zahtjeva od strane [adresa] EA u predmetu Općinskog suda u Zadru u kojem tužbom traži utvrđenje da je on vlasnik čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] povukao tužbu i da bi se tuženi Grad Zadar s time suglasio, ukoliko upravo EA nije taj koji je prethodno povlačenju tužbe Gradu Zadru podnio zahtjev za otkup čest. 191/19 k. o. [katastarska općina].
6.4. Kako se sukladno čl. 159. st. 1. u svezi st. 3. i st. 4. ZV vlasništvo nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (tzv. izvanrednom) dosjelošću stječe samostalnim i neprekidnim poštenim posjedom te nekretnine protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, to obzirom na utvrđenje da su tužiteljica odnosno njezin pravni prednik (suprug EA) bili samostalni pošteni posjednik čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] u periodu od 1980. godine do 04. svibnja 2015., dakle, u periodu kraćem od 40 godina, sud kao nedvojbeno utvrđuje da tužiteljica nije temeljem čl. 159. ZV (dosjelošću) stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine. Napomenimo ovdje da prema Zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, a što obzirom na utvrđenje suda da je posjed njenog pravnog prednika supruga EA odnosno tužiteljice postao nepošten 04. svibnja 2015., ovdje nije slučaj.
7. Poradi navedenog je sud tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je tužiteljica vlasnik čest. 191/19 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 78 m2 za cijelo što je tuženik dužan priznati i dozvoliti tužiteljici da uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, ovom presudom odbio kao neosnovan.
7.1. Svakako je za istaknuti poradi same tužiteljice, a obzirom da iz rješenja o izvedenom stanju Grada Zadra klasa: UP/I-361-03/13-05/6324, urbroj: 2198/01-5-15-14/RP (list spisa 11-13) proizlazi da je ozakonjena završena, slobodnostojeća, stambena, manje zahtjevna građevina, koja se sastoji od podruma, prizemlja i kata, izgrađena na čest. 191/19, čest. 202/1 i čest. 205/8 sve k. o. [katastarska općina], da su sukladno čl. 176. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23) jedinice lokalne samouprave dužne na zahtjev vlasnika zemljišta, odnosno građevine, odnosno investitora zgrade po tržišnoj cijeni prodati bez provedbe javnog natječaja zemljište koje čini građevnu česticu zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju na temelju posebnog zakona kojim se uređuje ozakonjenje nezakonitih zgrada.
7.2. Kako je tužiteljica na ročištu glavne rasprave 07. listopada 2025. navela da ne potražuju naknadu parničnih troškova, a tuženik kao stranka koja je uspjela u sporu nije postavio zahtjev za naknadu parničnih troškova, to nije bilo osnove za donošenje odluke o troškovima parničnog postupka.
U Zadru, 28. listopada 2025. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje za pristojbu na presudu (nema II),
2. Tuženiku.
