Baza je ažurirana 02.06.2026. zaključno sa NN 38/26  EU 2024/2679

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Pr-24/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice RC (RC) RUMIN iz [adresa], R, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrej Garić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika HRVATSKOG ZAVODA ZA SOCIJALNI RAD, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB 52966791065, radi isplate, nakon provedene glavne rasprave zaključene 15. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljice PC, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu njezina punomoćnika, 28. listopada 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Ulica Ivana Dežmana 6, Zagreb, OIB 52966791065, da tužiteljici RC iz [adresa], R, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime razlike neisplaćene plaće isplati bruto iznos od 75,72 eura (sedamdeset pet eura i sedamdesetdva centa) sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- za ožujak 2023. na iznos od 25,25 eura počev od 16. travnja 2023. do isplate,

- za travanj 2023. na iznos od 27,97 eura počev od 16. svibnja 2023. do isplate,

- za svibanj 2023. na iznos od 22,50 eura počev od 16. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 265,63 eura (dvjestošezdesetpet eura i šezdesettri centa) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 28. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je bila zaposlenica Centra za socijalnu skrb Buje od 6. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. na radnom mjestu administrativnog referenta. Na temelju Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine br. 18/22., 46/22., 119/22.) tužiteljica je od 1. siječnja 2023. zaposlenica tuženika. U skladu s odredbom čl. 176. Zakona o socijalnoj skrbi, osnovan je Hrvatski zavod za socijalni rad (ovdje tuženik) kao javna ustanova, a čiji je osnivač Republika Hrvatska. Odredbom čl. 175. istog Zakona propisano je da osnivačka prava i dužnosti u ime osnivača ostvaruje Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Odredbom članka 317. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi, određeno je da Centri za socijalnu skrb osnovani prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 33/12. i 46/13.) ili Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) prestaju s radom istekom 31. prosinca 2022. Stavkom 5. istog članka propisano je kako 1. siječnja 2023. Zavod preuzima taksativno navedene poslove Centra za socijalnu skrb, dok je stavkom 6. istog članka propisano kako razmjerno preuzetim poslovima 1. siječnja 2023. Zavod preuzima imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu. Slijedom navedenog, od 1. siječnja 2023. ovdje tuženik je poslodavac tužiteljice te je istoj isplaćivao plaću iako je Ugovor o radu između tužiteljice i tuženika zaključen tek naknadno, s danom 1. lipnja 2023., i to za radno mjesto Stručni referent I. U utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023., na radnopravni status tužiteljice primjenjivao se Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine", br. 61/18., 3/19., 60/22.), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", br. 56/22., 127/22.), Zakon o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17., 98/19.,151/22., 46/23.), Zakon o plaćama u državnim službama ("Narodne novine", br. 27/01. i 39/09.) te drugi opći propisi. Sukladno odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu, ukoliko su pojedina prava iz radnog odnosa različito uređena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. U utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023., plaća tužiteljice bila je regulirana Zakonom o plaćama u državnim službama ("Narodne novine", br. 27/01. i 39/09.), s obzirom da je tuženik javna ustanova koja u smislu odredbe čl. 2. istog Zakona kao poslodavac predstavlja javnu službu. Člankom 6. st. 2. navedeni Zakon propisivao je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je čl. 7. st. 1. isti Zakon propisivao da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada. Na temelju navedenog čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023; dalje u tekstu: Uredba). Predmetna uredba je objavljena u Narodnim novinama 3. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno 11. ožujka 2023. Člankom 8.a Radna mjesta III. vrste Uredbe definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika. Ranije tužiteljičino radno mjesto kod prednika tuženika „administrativni referent“ nije predviđeno člankom 8.a Uredbe. Kako je tužiteljičino radno mjesto kod tuženika trebalo procjenjivati sukladno navedenom članku 8.a Uredbe, a po kojem tužiteljičino radno mjesto nosi naziv „Stručni referent I.“ te mu pripada koeficijent 0,920, tuženik je pogrešno obračunavao plaću tužiteljice. Naime, u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik je tužiteljici isplaćivao plaću po koeficijentu 0,897, dakle, tuženik tužiteljici nije isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno Uredbi za pripadajuće radno mjesto „Stručni referent I.“ s pripadajućim koeficijentom 0,920 koji je propisan Uredbom. Navedenim postupanjem tuženik je tužiteljici isplaćivao manju plaću od one koju je trebala primati, i to za mjesec ožujak 2023., travanj 2023. i svibanj 2023. Slijedom navedenog, predlaže se sudu da nakon zakazane i provedene rasprave prihvati tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da je nesporno da je tužiteljica imala sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa Centrom za socijalnu skrb Buje, za radno mjesto administrativnog referenta, a koji je prestao s radom 31.12.2022. Nesporno je i da je tužiteljica od 1. siječnja 2023. zaposlenica tuženika. Uredbom, koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023., u članku 8.a opisani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, te je na radnom mjestu III. vrste – 1. stručni referent I. utvrđen koeficijent za obračun plaće 0,920. Međutim, članak 11. stavak 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/2001, 39/2009 - dalje: ZPJS), propisuje kako će nadležna tijela javnih službi uskladit pravilnike o unutarnjem redu javnih službi u roku od 60 dana nakon donošenja uredbe Vlade iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona. ZPJS predstavlja posebni prisilni propis koji ima prednost pred općim propisom kao što je Zakon o radu, te su odredbe ZPJS- a obvezujuće za tuženika u pogledu primjene Uredbe te usklađivanja visine plaće njegovih radnika kao i isplate plaće sukladno koeficijentima iz Uredbe. Međutim, kako bi tuženik kao poslodavac postupao u skladu s Uredbom, te sukladno članku 317. st. 9. Zakona o socijalnoj skrbi, bio je u obvezi prethodno donijeti pravilnik o unutarnjem redu i sistematizirati radna mjesta u skladu s istom. Takvo postupanje tuženika podupire i praksa sudova. Tuženik je po stupanju na snagu Uredbe postupio u skladu s čl. 11. st. 3. ZPJS-a, te je donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad pod KLASA: 011-01/23-01/9 URBROJ: 139- 100-01-03-23-8 od 24. svibnja 2023., koji je stupio na snagu 1. lipnja 2023.g., te sistematizirao radno mjesto „Stručni referent I.“, te je sukladno donesenom Pravilniku zaključio s tužiteljicom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, od 1. lipnja 2023., za radno mjesto „Stručni referent I“ kojim se obvezao isplaćivati tužiteljici plaću po koeficijentu 0,920 propisanom Uredbom za to radno mjesto. Iz svega navedenog da proizlazi, kako u spornom razdoblju do donošenja pravilnika o unutarnjem redu kao posebnog općeg akta Zavoda kojim se utvrđuje organizacija rada, unutarnje ustrojstvo i sistematizacija radnih mjesta u Zavodu, poslovi pojedinog radnog mjesta, te posebni uvjeti koje moraju ispunjavati osobe koje sklapaju ugovor o radu u Zavodu, nisu ni bile ispunjene sve pravne pretpostavke po kojima bi tuženik tužiteljici isplaćivao plaću po koeficijentu 0,920 propisanom Uredbom za radno mjesto Stručni referent I.

3. U podnesku od 10. ožujka 2025. tužiteljica navodi da u odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je ona njegova zaposlenica od 1. siječnja 2023., niti da je u utuženom razdoblju njezina plaća bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama i Uredbom o izmjenama i dopunama uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Međutim, tuženik navodi kako u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I.“, a obzirom da nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika, pa da zbog toga nije bilo moguće tužiteljici isplaćivati plaću u utuženom razdoblju temeljem Uredbe kao neprimjenjive. U odnosu na navedeno, tužiteljica ističe kako se u konkretnom slučaju radi o očiglednom propustu tuženika kao poslodavca, a koji propust ne može ići na njezinu štetu kao radnika. Naime, Zakonom o socijalnoj skrbi (18/22) koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., u odredbi čl. 317. st. 9. propisano je da stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra, dok je odredbom čl. 325. istog Zakona propisano da Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog Zakona. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi uskladiti statut i druge opće akte najkasnije do 17. veljače 2023. Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad (NN 134/2022) objavljen je 16. studenog 2022., a stupio je na snagu 17. studenog 2022. Člankom 102. Statuta propisano je da opći akti određeni ovim Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet će se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Statuta. Člankom 37. Statuta propisano je da Upravno vijeće Zavoda donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023., koji rok je i sam tuženik odredio Statutom, a što je isti očigledno propustio učiniti. U svakom slučaju, tužiteljica nije odgovorna za propuste tuženika kao poslodavca koji nije pravovremeno donio opći akt kojim bi uredio unutarnje ustrojstvo i sistematizaciju poslova. Člankom 6. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade; dok je čl. 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada. Stoga, kako na temelju zakona donesena Uredba, kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova, ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužitelju i to od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023. Uzgred, ukazuje se i na odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu, kojom se propisuje primjena najpovoljnijeg prava za radnika. U odnosu na navode tuženika kako smatra da tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisala ugovor o radu s početkom primjene od 1. lipnja 2023., tužiteljica ističe kako se potpisom navedenog ugovora nije odrekla potraživanja koje je predmet ove pravne stvari. Stoga, s obzirom na sve navode, kao i navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužiteljica smatra kako je evidentno da joj u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 1. lipnja 2023. tuženik nije isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno ranije navedenoj Uredbi; a sve isključivo zbog propusta tuženika. Slijedom navedenog, predlaže sudu nakon provedenog postupka u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da joj naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U podnesku od 2. travnja 2025. tuženik je ustrajao kod svih navoda iz odgovora na tužbu te je ocijenio neosnovanim tužiteljičine navode.

5. Na ročištu održanom 12. lipnja 2025. tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva ali je i nadalje osporavao osnovanost osnove tužbenog zahtjeva odnosno pravnu osnovu.

6. U dokaznom postupku pročitani su Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 6. prosinca 2018. (str. 6-7), obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od siječnja do lipnja 2023. (str. 10-19), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2023. (str. 20-21) i Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad s prilozima (str. 28-332). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 15. rujna 2025. (str. 353-354).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju u iznosu od 75,72 eura. Tužiteljica u tužbi tvrdi da joj je u tom razdoblju na ime plaće isplaćeno manje nego joj je trebalo biti isplaćeno za taj iznos, jer joj je plaća obračunata primjenom koeficijenta 0,897, a ne koeficijenta 0,920 utvrđenog za njezinom radno mjesto Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama.

8. Između stranaka nije sporno :

- da su na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dosadašnji Centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom 31. prosinca 2022. te da je njihove je poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 1. siječnja 2023. preuzeo tuženik kao pravni sljednik,

- da je tužiteljica od 6. prosinca 2018. bila zaposlenica pravnog prednika tuženika, Centra za socijalnu skrb Buje, te raspoređena na radno mjesto administrativni referent te da je od 1. siječnja 2023. zaposlenica tuženika na radnom mjestu "Stručni referent I",

- da je u utuženom razdoblju plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), te da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023.),

- da u utuženom razdoblju kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ za koje se prema Uredbi plaća obračunava primjenom koeficijenta 0,920 jer nije bio donesen novi opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika usklađen s novim propisima,

- visina tužbenog zahtjeva.

9. Sporno je, je li plaću tužiteljice u utuženom razdoblju trebalo obračunati primjenom koeficijenta 0,897 u skladu s postojećim aktom o sistematizaciji radnih mjesta u kojem nije bilo određeno radno mjesto "Stručni referent I", već radno mjesto "Administrativni referent" te u skladu s njim sklopljenim Ugovorom o radu ili ju je trebalo obračunati primjenom koeficijenta 0,920 utvrđenog za radno mjesto "Stručni referent I" u skladu s Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,148/11. - pročišćeni tekst, 70/19., 80/22., 114/23. i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

11. Čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. prosinca 2018. sklopljenim između tužiteljice i pravnog prednika tuženika utvrđeno je da je u članku 2. ugovoreno kako će tužiteljica obavljati poslove administrativnog referenta, a u članku 6. da ima pravo na osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i nemještenike u javnim službama i njegovim dodacima i Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi.

11. 1. Čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2023. sklopljenim između tužiteljice i tuženika utvrđeno je da je u članku 3. ugovoreno kako će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta stručni referent I, a u članku 8. da će poslodavac u redovitom radnom vremenu na obračun plaće primjenjivati Zakon o plaćama u javnim službama, Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kolektivni ugovor u djelatnosti socijalne skrbi, temeljem kojih se primjenjuje koeficijent 0,920 uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža +10% uvećanja plaće s osnova uvjeta rada.

11. 2. Čitanjem obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2023. utvrđeno je da je radno mjesto tužiteljice označeno kao "stručni referent I" te da joj je plaća za te mjesece obračunata primjenom koeficijenta za utuženo razdoblje koliko je prekovremenih sati tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju te da je tuženik tužiteljici isplatio plaću za navedene mjesece i to u iznosima koji su naznačeni u obračunskim ispravama.

12. Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 24. svibnja 2023. tuženik je rasporedio službenike i namještenike u skladu s Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023.), na temelju kojeg je tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu u skladu s njezinim odredbama, Ugovor o radu za radno mjesto stručni referent I za koje je Uredbom određen koeficijent 0,920, s početkom primjene od 1.6.2023.

13. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kod Centra za socijalnu skrb Buje stupila u radni odnos 6. prosinca 2018. na radno mjesto administrativnog referenta sve do 31. prosinca 2022., te nadalje u Hrvatskom zavodu za socijalni rad. Nakon što je njezin poslodavac postao Hrvatski zavod za socijalni rad nije joj se promijenilo radno mjesto. Sada se ono zove stručni referent iako sadržajno odgovara radnom mjestu administrativni referent. Od 1. svibnja 2025. je napredovala u višeg referenta. Do promjena plaća kod tuženika je došlo 1. lipnja 2023. kad je potpisan novi ugovor. U periodu od 1. siječnja 2023. pa do svibnja 2023. redovito je primala obračun plaće odnosno platne liste. Nije se obraćala poslodavcu vezano za platne liste odnosno tek kad se pojavio sindikat saznala je da joj se isplaćuje manja plaća nego što je to trebala biti odnosno ista se isplaćivala po manjem koeficijentu.

14. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", br. 27/01. i 39/09.) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i Zakona u javnim službama ("Narodne novine", br. 56/22., 127/22.), Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023) i Zakon o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17., 98/19.,151/22., 46/23.) Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01, 39/09.), na pitanje plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Člankom 6. st. 2. navedeni Zakon propisivao je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je čl. 7. st. 1. isti Zakon propisivao da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada. Na temelju navedenog čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 2. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Predmetna uredba je objavljena u Narodnim novinama 3. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno 11. ožujka 2023. Člankom 8. a Radna mjesta III. vrste Uredbe definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika.

14. 1. Ranije tužiteljičino radno mjesto kod prednika tuženika „administrativni referent“ nije predviđeno člankom 8.a Uredbe, već je određeno radno mjesto „Stručni referent I.“ za koje je određen koeficijent 0,920. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu propisano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

15. Na temelju nespornih činjenica i izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica kao zaposlenica tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Buje od 1. siječnja 2023. nastavila raditi kod tuženika kao pravnog slijednika te ustanove, da je prema općim aktima tuženika do 1. lipnja 2023. bila raspoređena na radno mjesto "administrativni referent" za koje je prema propisima koji su bili na snazi do 11. ožujka 2023. kad je stupila na snagu Uredba o izmjeni i dopuni uredbe nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama za obračun plaće bio određen koeficijent 0,897 te da je tužiteljici i nakon što je 11. ožujka 2023. stupila na snagu izmijenjena Uredba u utuženom razdoblju od mjeseca ožujka do svibnja 2023. plaća obračunata primjenom koeficijenta 0,897 određenog za radno mjesto administrativni referent, budući da je to radno mjesto kao takvo još uvijek bilo određeno aktom tuženika o sistematizaciji radnih mjesta, koji u to vrijeme još nije bio usklađen s novim propisima. Po stavu ovoga suda, plaću tužiteljice je u utuženom razdoblju trebalo obračunati prema članku 8.a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023. kojom je za radno mjesto "Stručni referent I" za koje je prethodno navedenom Uredbom određen koeficijent 0,920, pod koje je novom sistematizacijom radnih mjesta tuženika i Ugovorom o radu sklopljenim s tužiteljicom od 1. lipnja 2023. svrstano dotadašnje radno mjesto administrativni referent, iako to radno mjesto kod tuženika u to vrijeme još nije bilo sistematizirano niti je tužiteljica Ugovorom o radu iz 2018. bila raspoređena na to radno mjesto. To iz razloga što je člankom 6. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je čl. 7. st. 1. istog Zakona propisano da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada, a tuženik je bio u obvezi svoje opće akte, pa tako i akta o sistematizaciji pravovremeno u propisanim rokovima uskladiti s Odredbama tog Zakona. Naime, Zakonom o socijalnoj skrbi (18/22) koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., u odredbi čl. 317. st. 9. propisano je da stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra, dok je odredbom čl. 325. istog Zakona propisano da Ustanove socijalne skrbi dužne su uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog Zakona. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi uskladiti statut i druge opće akte najkasnije do 17. veljače 2023. Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad (NN 134/2022) objavljen je 16. studenog 2022., a stupio je na snagu 17. studenog 2022. Člankom 102. Statuta propisano je da opći akti određeni Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet će se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Statuta. Člankom 37. Statuta propisano je da Upravno vijeće Zavoda donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja. Slijedom navedenog, tuženik je bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023., koji rok je i sam tuženik odredio Statutom, što je isti propustio učiniti, budući da je prema navodima iz odgovora na tužbu, a i iz dostavljenog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Hrvatskog zavoda za socijalni rad razvidno da je donesen 24. svibnja 2023. Stoga, kako na temelju zakona donesena Uredba, kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova, ista se morala primijeniti prilikom isplate plaće tužiteljici i to od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023. Takav stav je u skladu i s odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu, kojom se propisuje primjena najpovoljnijeg prava za radnika. U odnosu na navode tuženika kako smatra da tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisala ugovor o radu s početkom primjene od 1. lipnja 2023. kojim je prihvatila novo radno mjesto i novi koeficijent od 0,920 za to radno mjesto se napominje da se tužiteljica potpisom navedenog ugovora nije odrekla potraživanja koje je predmet ovog postupka.

16. S obzirom na to da je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao tužiteljici plaću manju od one koju joj je trebao isplatiti da je pravilno obračunata prema odredbi čl. 8 a Uredbe o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023), osnovano tužiteljica traži da joj se isplati iznos koji joj nije plaćen zbog takvog pogrešnog obračuna, pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u t. I. izreke ove presude.

17. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

18. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

18. 1. Sud je tužiteljici koja je uspjela u parnici, priznao i dosudio trošak postupka, i to za sastav tužbe u visini 25 bodova prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023 - dalje OT), za sastav obrazloženog podneska od 26. veljače 2025. u visini 25 bodova prema tbr. 8. toč. 1. u vezi s tbr. 7/1. OT, za zastupanje na ročištima održanim 12. lipnja 2025. i 15. rujna 2025. za svako po 25 bodova prema tbr. 9. toč. 1. OT te za ročište od 5. ožujka 2025. u visini 6,25 bodova prema tbr. 9. toč. 5. OT jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja (zatraženo 50,00 eura ili 25 bodova), dakle, ukupno 106,25 bodova što prema tar. br. 54. OT (1 bod – 2,00 eura) uvećano za PDV od 25 % ukupno iznosi 265,63 eura.

18. 2. Na dosuđeni trošak sud je dosudio i zakonsku zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

18. 3. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka isplatom 265,63 eura uvećano za zateznu kamata, a u preostalom dijelu je tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan. (t. II. i III. izreke).

U Bujama 28. listopada 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici p.p.

2. tuženiku

Broj odluke: Pr-24/2024-15
Sud: Općinski sud u Pazinu
Datum odluke: 28.10.2025.
Pravomoćnost: Nepravomoćna odluka
Datum objave: 13.11.2025.
Upisnik: Pr - Upisnik za radne sporove
Vrsta odluke: Presuda
Zakonsko kazalo:
  • Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, NN 112/2001, 18.12.2001, čl. 8.
  • Zakon o plaćama u javnim službama, NN 27/2001, 30.03.2001, čl. 11. st. 3.
  • Zakon o plaćama u javnim službama, NN 27/2001, 30.03.2001, čl. 3.
  • Zakon o plaćama u javnim službama, NN 27/2001, 30.03.2001, čl. 6. st. 2.
  • Zakon o plaćama u javnim službama, NN 27/2001, 30.03.2001, čl. 7. st. 1.
  • Zakon o radu, NN 93/2014, 30.07.2014, čl. 9. st. 3.
  • Zakon o socijalnoj skrbi, NN 18/2022, 09.02.2022, čl. 176.
  • Zakon o socijalnoj skrbi, NN 18/2022, 09.02.2022, čl. 317. st. 1.
  • Zakon o socijalnoj skrbi, NN 18/2022, 09.02.2022, čl. 317. st. 9.
Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=89e2a5da-9031-4c01-9d71-3dda8c052cea