Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1395/2024-29

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604, Zagreb, Ozaljska ulica 105, zastupanog po odvjetnicima iz OD Mihočević i Bajs, iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 06.10.2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 28. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, isplatiti tužitelju tužitelja EŠ, iz [adresa] iznos od ukupno

4.642,82

€

bruto

(slovima: četiritisućešestočetrdesetdvaeuraosamdesetdvacenta), sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 83,83 EUR od 16. studenog 2019. g., do isplate,

- na iznos 91,17 EUR od 16. prosinca 2019. g., do isplate,

- na iznos 92,17 EUR od 16. siječnja 2020. g., do isplate,

- na iznos 93,14 EUR od 16. veljače 2020. g., do isplate,

- na iznos 79,62 EUR od 16. ožujka 2020. g., do isplate,

- na iznos 93,13 EUR od 16. travnja 2020. g., do isplate,

- na iznos 98,37 EUR od 16. svibnja 2020. g., do isplate,

- na iznos 93,30 EUR od 16. lipnja 2020. g., do isplate,

- na iznos 97,92 EUR od 16. srpnja 2020. g., do isplate,

- na iznos 102,72 EUR od 16. kolovoza 2020. g., do isplate,

- na iznos 94,35 EUR od 16. rujna 2020. g., do isplate,

- na iznos 98,42 EUR od 16. listopada 2020. g., do isplate,

- na iznos 100,71 EUR od 16. studenog 2020. g., do isplate,

- na iznos 100,73 EUR od 16. prosinca 2020. g., do isplate,

- na iznos 105,28 EUR od 16. siječnja 2021. g., do isplate,

- na iznos 84,68 EUR od 16. veljače 2021. g., do isplate,

- na iznos 79,28 EUR od 16. ožujka 2021. g., do isplate,

- na iznos 102,89 EUR od 16. travnja 2021. g., do isplate,

- na iznos 97,15 EUR od 16. svibnja 2021. g., do isplate,

- na iznos 94,34 EUR od 16. lipnja 2021. g., do isplate,

- na iznos 98,20 EUR od 16. srpnja 2021. g., do isplate,

- na iznos 99,22 EUR od 16. kolovoza 2021. g., do isplate,

- na iznos 98,91 EUR od 16. rujna 2021. g., do isplate,

- na iznos 99,93 EUR od 16. listopada 2021. g., do isplate,

- na iznos 94,45 EUR od 16. studenog 2021. g., do isplate,

- na iznos 107,35 EUR od 16. prosinca 2021. g., do isplate,

- na iznos 103,72 EUR od 16. siječnja 2022. g., do isplate,

- na iznos 85,83 EUR od 16. veljače 2022. g., do isplate,

- na iznos 89,96 EUR od 16. ožujka 2022. g., do isplate,

- na iznos 104,20 EUR od 16. travnja 2022. g., do isplate,

- na iznos 93,16 EUR od 16. svibnja 2022. g., do isplate,

- na iznos 98,88 EUR od 16. lipnja 2022. g., do isplate,

- na iznos 100,29 EUR od 16. srpnja 2022. g., do isplate,

- na iznos 94,70 EUR od 16. kolovoza 2022. g., do isplate,

- na iznos 103,86 EUR od 16. rujna 2022. g., do isplate,

- na iznos 100,34 EUR od 16. listopada 2022. g., do isplate,

- na iznos 94,96 EUR od 16. studenog 2022. g., do isplate,

- na iznos 107,70 EUR od 16. prosinca 2022. g., do isplate,

- na iznos 98,42 EUR od 16. siječnja 2023. g., do isplate,

- na iznos 91,25 EUR od 16. veljače 2023. g., do isplate,

- na iznos 97,47 EUR od 16. ožujka 2023. g., do isplate,

- na iznos 111,15 EUR od 16. travnja 2023. g., do isplate,

- na iznos 52,18 EUR od 16. svibnja 2023. g., do isplate,

- na iznos 59,43 EUR od 16. lipnja 2023. g., do isplate,

- na iznos 56,37 EUR od 16. srpnja 2023. g., do isplate,

- na iznos 43,53 EUR od 16. kolovoza 2023. g., do isplate,

- na iznos 55,97 EUR od 16. rujna 2023. g., do isplate,

- na iznos 50,60 EUR od 16. listopada 2023. g., do isplate,

- na iznos 53,42 EUR od 16. studenog 2023. g., do isplate,

- na iznos 56,32 EUR od 16. prosinca 2023. g., do isplate,

- na iznos 51,21 EUR od 16. siječnja 2024. g., do isplate,

- na iznos 55,49 EUR od 16. veljače 2024. g., do isplate,

- na iznos 51,15 EUR od 16. ožujka 2024. g., do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZET d.o.o. naknaditi tužitelju EŠ parnični trošak u iznosu od 3.200,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 28.10.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 07.10.2024. navodi da je temeljem Ugovora o radu od 20.06.2016. zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu kontrolor karata I. Šifra radnog mjesta je ZS044, koeficijent složenosti poslova 2,00 na temelju kojega je tužitelju vršen obračun plaće. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u članku 67. uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Uz radno mjesto na koje je raspoređen tužitelj, općim aktom tuženika sistematizirano je i radno mjesto „KONTROLOR KARATA II“, koeficijent složenosti 2,20. Radnici na radnim mjestima „KONTROLOR KARATA I“, i „KONTROLOR KARATA II“, suštinski obavljaju identične poslove i iste složenosti. Tužitelju je za jednak posao isplaćivana za 10% manja plaća od plaće radnika koji je raspoređen na radno mjesto „KONTROLOR KARATA II“, stoga smatra da je diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju jednak posao. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u člancima 90. i 91. Zakona o radu ne uređuju jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito uređuju jednakost plaća istih radnih mjesta. U tom smislu stajalište je zauzela i sudska praksa. Tužitelj stoga, na ime manje isplaćene plaće za razdoblje od 07. listopada 2019. do 30. rujna 2024., a time i manje isplaćene naknade za godišnji odmor, minuli rad i za manje isplaćeni rad nedjeljom, potražuje iznos koji za sada, zbog nedostatka određenih isprava (podataka), koje mu tuženik, unatoč podnesenom zahtjevu nije dostavio, ne može odrediti, pa predlaže sudu naložiti tuženiku dostavu platnih listi radnika s jednakim radnim stažem kao i tužitelj koji su u navedenom razdoblju obavljali poslove radnog mjesta „KONTROLOR KARATA II“, te podatke o platnim listama za to razdoblje za tužitelja, kako bi se sudskim vještačenjem mogla utvrditi razlika u manje isplaćenoj plaći, a slijedom toga i određivanje tužbenog zahtjeva. U navedenom razdoblju tužitelj je imao koeficijent složenosti posla 2,10, a po mišljenju tužitelja trebao je imati koeficijent 2,20, pa je radi navedenog došlo do razlike plaće između onoga što je tužitelju isplaćeno u utuženom razdoblju i onoga što je po mišljenju tužitelja onoga što je tužitelju trebalo biti isplaćeno na ime plaće. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati, za sada neutvrđeni bruto iznos eura, sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate, te da obveže tuženika tužitelju naknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dna donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja, a tužitelj je podneskom od 31.07.2025. (str. 514-517 spisa), postavio konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I. U ostalom dijelu prvotni tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava kao neosnovanu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je s tuženikom 20.06.2016. zaključio ugovor o radu za radno mjesto „Kontrolor karata I“ sukladno podacima iz evidencije tuženika, tužitelj radi na radnom mjestu "Kontrolor karata" temeljem ugovora o radu zaključenog 08.04.2024.. Nadalje, tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je općim aktom tuženika za radno mjesto "Kontrolor karata II" utvrđeno koeficijent složenosti 2,20. Naime, sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova IV. (KV, SSS) 1,81 – 2,10, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015. godine, bila su utvrđena su sljedeća radna mjesta:

- Kontrolor karata I – koeficijent složenosti poslova 2,00,

- Kontrolor karata II – koeficijent složenosti poslova 2,10.

Tuženik naglašava kako je nakon donošenja Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31.12.2019., Povjerenstvo za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na 9. sjednici održanoj 18.03.2022. godine jednoglasno donijelo Zaključak odnosno dalo obvezujuće tumačenje da se do donošenja priloga iz članka 182. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (Kataloga radnih mjesta) primjenjuje pojedinačni koeficijent složenosti poslova za pojedino radno mjesto utvrđen sklopljenim ugovorom o radu. U utuženom razdoblju tužitelj je s poslodavcem imao sklopljene ugovore o radu, sve za radno mjesto „KONTROLOR KARATA“:

Ugovor o radu od 18.09.2002. godine

Ugovor o radu od 20.04.2023. godine

Ugovor o radu od 08.04.2024. godine

Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu. Obzirom na sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, tuženik navodi da sudska praksa ističe kako je poslodavac dužan isplatiti plaću sukladno zaključenom Ugovorom o radu s radnikom, što je vidljivo iz presude Županijskog suda u Zagrebu od 07.01.2020., Gž R-1627/2017 koja navodi: „…tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao sukladno sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Iz navedenog proizlazi da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traže da sud naloži tuženiku da mu isplati plaću različitu od one koja je između njih ugovorena.“ Da tuženik ima pravo na plaću koju je ugovorio potvrđuje dodatno i sljedeća odluka Vrhovnog suda od 25.4.2007. godine (Revr-225/2007): „Radnik u osnovi ima pravo na plaću koja je ugovorena između njega i poslodavca neovisno o ugovornom odnosu između poslodavca i drugih radnika. Pravilo sadržano u odredbi čl. 148. st. 1. ZOO/91 da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane može se, uz uvjete iz čl. 6. ZR/95, primijeniti i na ugovor o radu. Za ishod ovog spora bilo je pravno odlučno (relevantno) odgovoriti na pitanje je li tuženik kao poslodavac tužiteljici kao radnici isplatio plaću u skladu s onim što je među njima ugovoreno, odnosno je li tuženik postupio sukladno ugovoru o radu, pravilniku o radu i odredbama čl. 88. do 95. ZR/95 kojima se uređuje plaća, a nije od značenja odnos između tuženika i drugih radnika.“ Naglašava se kako je tužitelj mogao odbiti ponudu ugovora o radu tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova za radno mjesto za koje je zaključio ugovor o radu. Tužiteljevi navodi kako je u neravnopravnom položaju i diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike tuženika koji obavljaju jednak posao su neutemeljeni i ničim dokazani, budući da su zaposlenici na istom radnom mjestu imali utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,00 i primali su plaću u skladu s navedenim koeficijentom. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je utvrđen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,00. Tužitelj je kod Naslovnog suda podnio tužbu radi isplate iznosa razlike plaća koje su isplaćivane radnicima na radnom mjestu „KONTROLOR KARATA II“, i plaća koje su tužitelju obračunate i isplaćene na radnom mjestu „KONTROLOR KARATA I“, u razdoblju od 07.10.2019. do 30.09.2024. Iz sadržaja tužbe ne može se sa sigurnošću zaključiti potražuje li tužitelj razliku plaće između koeficijenata 2,00 i 2,10 ili koeficijenata 2,00 i 2,20, obzirom da je za radno mjesto Kontrolor karata II bio utvrđen koeficijent 2,10 , a tužitelj pogrešno navodi kako je za radno mjesto „Kontrolor karata II“ koeficijent 2,20. Tužitelj je pogriješio i u dijelu u kojem potražuje razliku plaće za razdoblje nakon 08.04.2024., od kada mu je isplaćivana plaća po koeficijentu 2,20. Dakle, tužba tužitelja je neuredna i sud bi tužitelja trebao pozvati na ispravak i dopunu tužbe sukladno članku 109. Zakona o parničnom postupku. Ističe se kako je u parničnom postupku teret dokaza na tužitelju koji bi se trebao precizno izjasniti temeljem čega potražuje razliku plaće. Tek nakon toga tuženik će se moći na odgovarajući način očitovati o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Također, dokazni prijedlozi tužitelja su nepotpuni i neodređeni. Naime, tužitelj bi trebao definirati na koje se Kolektivne ugovore poziva, a nejasno je i na koje se radnike odnosi dokazni prijedlog o pribavi podataka o koeficijentima. Isto tako, iz predloženih platnih lista tužitelja neće biti vidljiv podatak o visini razlike plaće koju tužitelj potražuje, tako da se i taj dokazni prijedlog ukazuje nepotrebnim. Također, tuženik bi trebao precizno predložiti sudu na koje okolnosti predlaže provođenje financijskog vještačenja. Tuženik se protivi prijedlogu tužitelja da sud obveže tuženika na dostavu podataka o tome po kojem koeficijentu se obračunava plaća radnicima, jer se radi o vrlo opsežnim podacima koji neće doprinijeti ekonomičnijem provođenju ovog postupka, a osim toga takav podatak u ovom postupku ne može biti dokaz da su tužitelj i ostali radnici koji su u određenom razdoblju primali plaću na temelju koeficijenta 2,00 radili jednake poslove te da je s te osnove tužitelj diskriminiran. Netočni su navodi tužitelja da su drugi radnici kod tuženika, zaposleni na drugom radnom mjestu, obavljali isti rad s istim uvjetima kao i tužitelj u utuženom razdoblju. Upravo suprotno navodima tužitelja, postoje razlike u radu i poslovima koji su obavljali radnici na različitim radnim mjestima, odnosno razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima su ih obavljali. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji razlike plaće koje potražuje tužbom. Tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika, jer prema čl. 22. st. 3. važećeg Zakona o porezu na dohodak, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koje potražuje tužitelj, a ukoliko isti budu dosuđeni te koji se budu isplaćivali po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće. Slijedom navedenog, treba odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Predloženim dokazima tužitelj nije dokazao osnovanost, niti visinu tužbenog zahtjeva te se predlaže da sud tužbu odbaci, odnosno podredno donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u dopis odvjetnika Domagoja Kovača od 23.07.2024. tuženiku za dostavu radno – pravne dokumentacije, između ostalih i za tužitelja EŠ (str. 4-7 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.09.2002. (str. 8 i 10 spisa), u Pravilnik tuženika od 24.07.2015. o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZG Holdinga, Podružnice ZET s prilogom 3. (str. 17-33, 282-288 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike trgovačkog društva ZET d.o.o. iz prosinca 2019. (str. 34-74 spis), u Zaključak od 18.03.2022. Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjeni Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET (str. 75-76 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20.04.2023. (str. 79-81 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme 08.04.2024. (str. 82-84 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12.12.2014. za radnika MŠ (str. 118-119 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike trgovačkog društva ZET d.o.o. iz veljače 2023. (str. 165-205 spisa), u Dodatak Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz ožujka 2023. s prilogom 1. koji se odnosi na katalog radnih mjesta (str. 206-239 spisa), u izmjene i dopune od 17.04.2023. Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. (str. 240-243 spisa), u II. Dodatak od 26.03.2024. Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. s prilogom 1. koji se odnosi na katalog radnih mjesta (str. 244-281 spisa), u shematski prikaz organizacijske strukture podružnice ZET (str. 289-295 spisa), u izmjenu i dopunu od 22.08.2019. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga, podružnice ZET sa shematskim prikazom organizacije tuženika iz kolovoza 2019. (str. 297-310 spisa), u II izmjene i dopune od 20.07.2022. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET d.o.o. sa shematskim prikazom organizacijske strukture (str. 311-323 spisa), u Pravilnik od 17.04.2023. o organizaciji i sistematizaciji ZET d.o.o. sa shematskim prikazom organizacijske strukture iz travnja 2023. (str. 324-345 spisa), u I izmjene i dopune od 09.10.2023. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji ZET d.o.o. sa shematskim prikazom (str. 346- 358 spisa), u II izmjenu i dopunu od 28.12.2023. Pravilnika organizaciji i sistematizaciji ZET d.o.o. sa shematskim prikazom (str. 359-371 spisa), u platne liste za tužitelja (str. 372-433 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24.10.2016. za radnika UŠ (str. 434-435 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.04.2023. za radnika UŠ (str. 436-438 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 08.04.2024. za radnika UŠ (str. 439-441 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 08.04.2024. za radnika TŠ (str. 442-444 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.04.2023. za radnika TŠ (str. 445-447 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2002. za radnika TŠ (str. 448-449 spis), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 08.04.2024. za radnika GŠ (str. 450-452 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.04.2023. za radnika GŠ (str. 453-455 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 09.05.2017. za radnika GŠ (str. 456-457 spisa), saslušani su svjedoci: NŠ (str. 469- 472 spis), GŠ (str. 472-473 spisa), MŠ (str. 473-474 spisa), ŠŠ (str. 474-475 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja EŠ kao stranke (str. 475-476 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 497-506 spisa), u opis poslova radnog mjesta kontrolor karata III, kontrolor karata II i kontrolor karata I (str. 524-526 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 01.10.2019. do 29.02.2024., u kojem razdoblju je tuženik isplaćivao plaću tužitelju prema koeficijentu složenosti poslova 2,00, nakon toga 2,10, a tužitelj smatra da mu je trebao isplaćivati plaću prema koeficijentu složenosti posla 2,20 prema kojem koeficijentu složenosti posla je isplaćivana plaća njegovim radnim kolegama, koji su obavljali potpuno iste poslove kao i tužitelj, bez obzira na formalni naziv radnog mjesta.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu kontrolora karata.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelju EŠ koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,00 u razdoblju od 01.10.2019. do 20.04.2023; da je tužitelju EŠ koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,10 u razdoblju 20.04.2023. do 08.04.2024., a da je tužitelju EŠ koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,20 u razdoblju od 08.04.2024. nadalje.

11. Među strankama je sporna i pravna osnova tužbe i visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u Pravilnik tuženika od 24.07.2015. o organizaciji i sistematizaciji radnog mjesta Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZET, koji je stupio na snagu 10.09.2015. i u prilog 3. koji se odnosi na katalog radnih mjesta po grupama složenosti, sud je utvrdio da je tuženik, u razdoblju u kojem je još uvijek bio dio Zagrebačkog holdinga imao sistematizirana pod brojem 44 i 45 radna mjesta kontrolor karata I s koeficijentom složenosti posla 2,00 (stručna sprema KV) i kontrolor karata II s koeficijentom složenosti posla 2,10 (stručna sprema SSS), te kontrolor karata III s koeficijentom složenosti posla 2,20 (stručna sprema SSS).

13. Uvidom u Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz prosinca 2019., točnije u čl. 70. istoga, sud je utvrdio da su sva radna mjesta kod tuženika razvrstana u 4 grupe složenosti sa koeficijentima i otežanim uvjetima rada. U I. grupu složenosti koja se odnosi na NK, NSS i PK radnike, sa koeficijentom složenosti posla od 1,00 do 2,00 razvrstani su poslovi manje složenosti. U II. grupu složenosti koja se odnosi na KV, VK, SSS s koeficijentom složenosti od 2,01 do 3,00 razvrstani su poslovi srednje složenosti. U III. grupu koja se odnosi na VŠS, 1 Bologne (180 ECTS bodova) s koeficijentom od 3,01 do 3,50, razvrstani su poslovi užeg područja djelovanja uz samostalnost i kreativnost u izvršavanju poslova. U IV. grupu složenosti koja se odnosi na VSS i koeficijent od 3,51 do 5,00, svrstani su složeni poslovi koji zahtijevaju inicijativu i kreativnost radnika te specijalistička znanja.

14. Uvidom u čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz veljače 2023., sud je utvrdio da je taj Kolektivni ugovor preuzeo razvrstavanje radnih mjesta u 4 grupe složenosti kao i prethodni kolektivni ugovor tuženika.

15. Uvidom u Dodatak Kolektivnom ugovoru od 31.03.2023. i prilog 1. koji se odnosi na katalog radnih mjesta, utvrđeno je da se pod rednim brojem 17 u II grupi složenosti nalazi radno mjesto kontrolor karata sa koeficijentom složenosti posla 2,10, s time da se uočava da se pod rednim brojem 739 nalazi radno mjesto kontrolor karata s koeficijentom složenosti posla 2,00; pod rednim brojem 732 radno mjesto kontrolor - koordinator kontrole karata s koeficijentom složenosti posla 2,40, pod rednim brojem 734 radno mjesto samostalni referent kontrole karata s koeficijentom složenosti posla 2,95.

16. Izmjenama i dopunama od 17.04.2023. Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika, nije došlo do promjena u katalogu radnih mjesta koja se odnose na kontrolore karata.

17. Uvidom u II. Dodatak od 26.03.2024. Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. i u prilog 1. koji se odnosi na katalog radnih mjesta, pod rednim brojem 18 u II. grupi složenosti nalazi se radno mjesto kontrolor karata sa koeficijentom složenosti posla 2,20.

18. Uvidom u III. Izmjene od 16.04.2024. Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o., nije utvrđeno da je došlo do promjena vezano za koeficijent složenosti posla za radno mjesto kontrolor karata.

19. Uvidom u opise poslova za radno mjesto kontrolor karata I, šifra radnog mjesta Z0044, grupa složenosti IV sa koeficijentom složenosti 2,00 (str. 526 spisa), u opise poslova za radno mjesto kontrolor karata II, šifra radnog mjesta Z0045, grupa složenosti IV sa koeficijentom složenosti 2,10 (str. 525 spisa) i u opise poslova za radno mjesto kontrolor karata III, šifra radno mjesta Z0125, grupa složenosti V, koeficijent složenosti 2,20 (str. 524 spisa) utvrđeno je da sva ta tri radna mjesta iako imaju različite koeficijente složenosti imaju isti opis poslova, a to je da radnik obavlja poslove kontrole karata u vozilima ZET-a, sukladno odredbama Odluke o prijevozu putnika i tarifnim aktima Podružnice ZET, te Upute o radu kontrolora; kontrolira karte kako u pogledu ispravnosti korištenja tako i u pogledu vremenske valjanosti; podnosi prijavu protiv putnika zatečenih bez valjanje vozne karte, o podnesenoj prijavi putniku obvezno izdaje propisanu obavijest, a u slučaju spornih situacija i posebno izvješće nadležnom odijelu, kontrolira ispravnost uređaja za registraciju i poništavanje voznih karata (validatora), te o neispravnosti obavještava vozača i podnosi pisano izvješće; podnosi izvješća o nepravilnostima prometnih radnika u radu s kartama; odgovoran je za točnost podataka navedenih u pisanim prijavama i obavlja i sve srodne poslove po nalogu nadređene osobe.

20. Uvidom u platne liste za tužitelja (str. 372-414 spisa), sud je utvrdio da je plaća tužitelju u razdoblju od listopada 2019. do ožujka 2023. isplaćivana po koeficijentu složenosti posla 2,00.

21. Uvidom u platne liste za tužitelja (str. 414-427 spisa), sud je utvrdio da je plaća tužitelju u razdoblju od travnja 2023. do ožujka 2024. isplaćivana po koeficijentu složenosti posla 2,10.

22. Uvidom u platne liste za tužitelja za razdoblje od travnja 2024. pa nadalje (str. 428- 433 spisa), sud je utvrdio da tuženik tužitelju obračunavao plaću po koeficijentu složenosti posla 2,20.

23. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24.10.2016. za radnika tuženika koji se zove MŠ i koji je radio na radnom mjestu kontrolora karata III sud je utvrdio da je istom koeficijent složenosti posla iznosio u razdoblju od 24.10.2016. do 19.04.2023. 2,20, te da mu je i u razdoblju koje je slijedilo nakon 19.04.2023. koeficijent složenosti posla iznosio također 2,20.

24. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 09.05.2017. za radnika tuženika koji se zove GŠ i koji je radio na radnom mjestu kontrolora karata III sud je utvrdio da je istom koeficijent složenosti posla iznosio u razdoblju od 09.05.2017. do 19.04.2023. 2,20, te da mu je i u razdoblju koje je slijedilo nakon 19.04.2023. koeficijent složenosti posla iznosio također 2,20.

25. Svjedok MŠ, kontrolor karata kod tuženika, iskazao je da je zaposlen kod tuženika od listopada 2016. do danas, te da je od početka rada na tom radnom mjestu imao koeficijent složenosti posla 2,20, a da mu je koeficijent povišen od 26.03.2024. sa zadnjom sistematizacijom, te da iznosi 2,30, jer je njegovo radno mjesto od tada zamjenik kontrolora – koordinatora kontrole karata. Ne zna iz kojeg razloga je poslodavac u sistematizaciju uveo radna mjesta kontrolor I, II i III s obzirom da kontrolori karata obavljaju iste poslove.

26. Svjedok GŠ, kontrolor karata kod tuženika iskazao je da on cijelo vrijeme radi na radnom mjestu kontrolora karata te da mu se koeficijent složenosti posla nije mijenjao i da je uvijek iznosio 2,20. Dodao je da kontrolori karata obavljaju identične poslove, uvjeti rada su im isti, pa ne zna radi čega su kontrolori karata imali različite koeficijente složenosti posla za obračun plaće. Svjedok je iskazao da je zaposlen kod tuženika od svibnja 2018..

27. Svjedok ŠŠ, kontrolor – koordinator kod tuženika, iskazao je da je zaposlen kod tuženika od 1987., te da on koordinira rad kontrolora karata, no bez obzira na naziv radnog mjesta on zapravo obavlja poslove kontrolora karata. Od 2024. koeficijent složenosti posla mu je 2,50 (od zadnje sistematizacije), a prije toga mu je koeficijent zadnjih 15 godina iznosio 2,40. Ne zna od čega zavisi koeficijent složenosti posla jer neki imaju koeficijent 2,20, a neki 2,30, a svi rade iste poslove i u jednakim uvjetima.

28. U čl. 90. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, Kolektivnim ugovor, Pravilnikom o radu, odnosno Ugovorom o radu. Ako osnove i mjerilo za isplatu plaće nisu uređene kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Ako plaća nije određena na način kako je naprijed navedeno, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

29. U čl. 91. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti.

30. Ovaj sud smatra da se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od naziva radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, ako što je slučaj u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji kod tuženika obavljaju poslove vozača autobusa. Stoga su ništetne sve odredbe ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom i kojima je koeficijent za obračun plaće utvrđen u visini od 2,00, te u visini od 2,10, umjesto u visini od 2,20, imajući u vidu čl. 91. st. 4. Zakona o radu/14 "odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. Zakona o radu/14 ništetna je".

31. Osnovna plaća za iste poslove koje obavljaju različiti radnici bi trebala biti ista, ako se isti posao obavlja u istim ili sličnim uvjetima. Budući da je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao, u istim uvjetima, te da je mogao zamijeniti bilo kojeg kontrolora karata kod tuženika koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,20), nisu od odlučujućeg značenja navodi tuženika da su kod tuženika Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova utvrđena radna mjesta vozača "kontrolor karata I", " kontrolor karata II", " kontrolor karata III", odnosno kontrolora karata. Tuženik je tužitelju na tužiteljevim platnim listama navodio koeficijent složenosti posla 2,00, zatim 2,10. Iako svi kontrolori karata obavljaju identične poslove (iste poslove) u istim uvjetima rada, poslodavac je nekima obračunavao plaću po višem koeficijentu složenosti (2,20), kao primjerice GŠ, a nekima po nižem koeficijentu složenosti (2,00), zatim (2,10) kao primjerice tužitelju, iako za to nije bilo nikakve podloge. Čini se da je poslodavac arbitrarno određivao koeficijente složenosti posla pojedinim radnicima, ne primjenjujući pri tome interne akte i kolektivne ugovore. Osim toga uočen je nesklad između internih akata tuženika, prvenstveno Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta iz 2015. godine i kolektivnih ugovora, te njihovih izmjena i dopuna, jer ugovori o radu koje su radnici imali sklopljene u navedenim razdobljima nisu pratili izmjene internih akata, a iz dokumentacije koja prileži spisu, vidljivo je da nisu sklapani niti aneksi ugovora o radu koji bi pratili promjene u internim aktima tuženika odnosno koji bi pratili kolektivne ugovore za radnike tuženika i njihove izmjene i dopune. Tuženik nije dostavio neki drugi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, iako je tuženik, u međuvremenu, izašao iz Zagrebačkog holdinga i postao samostalan pravni subjekt. Ovaj sud smatra da radnici za iste poslove trebaju dobiti istu plaću odnosno da im se plaća treba obračunavati prema istom koeficijentu složenosti posla. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelju u utuženom razdoblju i obračunavana i isplaćivana plaća prema koeficijentu složenosti 2,00, zatim 2,10, dok je u istom razdoblju drugim kontrolorima karata kod tuženika, primjerice radnicima GŠ i MŠ u tom istom razdoblju, za isti posao isplaćivana plaća prema koeficijentu složenosti posla 2,20.

32. Da bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 497-506 spisa). Vještak je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće / naknade tužitelja utvrdio kako su tužitelju po obračunskim listama plaće isplaćeni svi sati rada koji proizlaze iz radnog odnosa (redovni rad, godišnji odmor, naknada za blagdan, subotom, nedjeljom, plaćeni dopust i dr.), a koje je tužitelj ostvario tijekom svakog mjeseca utuženog razdoblja. Vještak je sačinio izračun pretpostavljene bruto plaće tužitelja primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20 za cijelo utuženo razdoblje. Tako dobivenu pretpostavljenu bruto plaću / naknadu plaće tužitelja vještak je stavio u odnosu sa isplaćenom bruto plaćom prema koeficijentu 2,00 u razdoblju od listopada 2019. do zaključno ožujka 2023., odnosno koeficijenta 2,10 u razdoblju od travnja 2023. do konca izračuna, te je iskazao razlike u Tabeli 1. Slijedom utvrđenja, a u skladu s postavljenim zadatkom, te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu vještak je dao mišljenje za razdoblje od listopada 2019. do zaključno veljače 2024. razlika bruto plaće tužitelja primjenom koeficijenta 2,20 u odnosu na isplaćenu bruto plaću primjenom koeficijenta 2,00 u razdoblju od listopada 2019. do zaključno ožujka 2023., odnosno koeficijenta 2,10 u razdoblju od travnja 2023. do konca izračuna iznosi ukupno 4.642,82 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika). Pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'o' Tabele 1 iz nalaza, a dospijeća istih u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza. Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

33. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno -financijskog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, već je u skladu s istim postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 31.07.2025. (str. 514-517 spisa).

34. Nalazu i mišljenju knjigovodstveno - financijskog vještaka prigovarao je tuženik u podnesku od 11.08.2025. (str. 518-520 spisa), navodeći, u bitnome, da je potraživanje tužitelja neosnovano, a vještakov izračun pogrešan iz razloga što tužitelj u utuženom razdoblju kao kontrolor karata I nije obavljao iste poslove kao i radnici zaposleni na radnom mjestu kontrolora karata III, jer su kontrolori karata III obavljali širi opseg poslova i imali su veću odgovornost. S obzirom da tužitelj nikada nije obavljao poslove kontrolora karata III isti za utuženo razdoblje nije ostvario pravo na plaću prema koeficijentu 2,20, već mu je tuženik pravilno isplaćivao plaću prema koeficijentu 2,00 odnosno 2,10 (razdoblje od 01.04.2023. do 29.02.2024.), pa je izračun vještaka u kojem je u odnosu na tužitelja primijenjen koeficijent 2,20 za razdoblje prije 29.02.2024. potpuno neutemeljen i pogrešan. Tuženik nije predlagao da se vještak usmeno očituje na prigovore, niti je predlagao provođenje dokaza novim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem.

35. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno – financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. kao valjanju podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu jer je vještak sačinio izračun sukladno uputi suda, jer u nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti, a provedenim dokazima je utvrđeno da s obzirom na opseg poslova tužitelja neovisno o nazivu radnog mjesta (kontrolor karata, kontrolor karata I, kontrolor karata II i kontrolor karata III, kontrolor koordinator), radnici na tim radnim mjestima su obavljali posve istovjetne poslove.

36. Slijedom naprijed navedenog, konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja je pravno osnovan, pa je sud donio odluku kao u izreci presude pod I.

37. Iz Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom (str. 8, 10, 77 i 78, 79-81, 82-84 spisa), je vidljivo da se poslodavac obvezao radniku isplaćivati plaću najkasnije do 10. dana u mjesecu za izvršeni rad u prethodnom mjesecu. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće zatezne kamate teku od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, jer je tužitelj tako potraživao u konačno uređenom tužbenom zahtjevu iako bi imao pravo na zatezne kamate na dospjele mjesečne iznose razlike plaće od prvog idućeg radnog rada nakon isplaćene plaće, a najkasnije od 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je navedena u izreci presude pod točkom I.

38. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u smislu čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće.

39. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

40. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 529 spisa).

41. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

42. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 4.642,82 €. Tužitelju je priznat trošak: sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava obrazloženih podneska od 16.12.2024., 18.02.2025., 25.04.2025., 31.07.2025. 29.09.2025. u visini od 100 bodova za svaki; za sastav podnesaka od 12.05.2025. i 16.07.2025. u visini od 25 bodova za svaki, za zastupanja na ročištima od 21.01.2025., 19.03.2025., 08.05.2025. i 06.10.2025., u visini od 100 bodova za svako; za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 1100 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.200,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 550,00 €. tužitelju je u cijelosti priznat trošak knjigovodstveno - financijskog vještačenja u visini od 450,00 €, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovom predmetu. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 3.200,00 €.

43. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3. u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17), pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 28. listopada 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23).

44. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Domagoj Kovač iz Zgb

- pun. tuženika odvj. iz OD Mihočević i Bajs i zgb