Poslovni broj: Povrv-382/2021-52

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužitelja Poslovni sustavi d.o.o. (OIB 50327992893), Rijeka, Školjić 15, zastupan po punomoćnicima Arsenu Stipinoviću i Dušanu Miočiću, odvjetnicima iz Rijeke protiv tuženih 1. GG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠG, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženih, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o je

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl. br. Ovrv-974/21 od 3.2.2021. u cijelosti.

II. Nalaže se tuženima tužitelju platiti iznos od 1.018,23 € zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 79,13 € od dospijeća 26. veljače 2020.,

- na iznos od 88,49 € od dospijeća 26. ožujka 2020.,

- na iznos od 80,88 € od dospijeća 27. travnja 2020.,

- na iznos od 86,00 € od dospijeća 26. svibnja 2020.,

- na iznos od 82,91 € od dospijeća 26. lipnja 2020.,

- na iznos od 87,98 € od dospijeća 27. srpnja 2020.,

- na iznos od 85,80 € od dospijeća 26. kolovoza 2020.,

- na iznos od 82,89 € od dospijeća 26. rujna 2020.,

- na iznos od 85,95 € od dospijeća 26. listopada 2020.

- na iznos od 79,57 € od dospijeća 26. studenog 2020.

- na iznos od 91,53 € od dospijeća 28. prosinca 2020.

- na iznos od 87,11 € od dospijeća 26. siječnja 2021. sve do isplate, sve po stopi od 6,11 % godišnje od 26.veljače 2020.godine do 30.lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje od 1.srpnja 2020. godine do 31.prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje od 1.siječnja 2021. godine do 30.lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje od 1.srpnja do 31.prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49 % godišnje od 1.siječnja 2022. godine do 30.lipnja 2022.godine, po stopi od 5,31% godišnje od 1.srpnja 2022.godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje od 1.siječnja 2023. godine do isplate, odnosno po stopi koja se od 1.siječnja 2023. godine u skladu s čl. 29.st.2 ZOO određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu iznosa od 950,02 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 143,03 € od dospijeća 26. veljače 2020.,

- na iznos od 131,46 € od dospijeća 26. ožujka 2020.,

- na iznos od 106,61 € od dospijeća 27. travnja 2020.,

- na iznos od 87,71 € od dospijeća 26. svibnja 2020.,

- na iznos od 25,43 € od dospijeća 26. lipnja 2020.,

- na iznos od 37,08 € od dospijeća 27. srpnja 2020.,

- na iznos od 21,17 € od dospijeća 26. kolovoza 2020.,

- na iznos od 28,68 € od dospijeća 26. rujna 2020.,

- na iznos od 26,93 € od dospijeća 26. listopada 2020.

- na iznos od 68,38 € od dospijeća 26. studenog 2020.

- na iznos od 106,46 € od dospijeća 28. prosinca 2020.

- na iznos od 167,07 € od dospijeća 26. siječnja 2021. sve do isplate.

IV. Nalaže se tuženima tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 797,86 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik ovrhovoditelja (RI-Stan d.o.o.) je podnio prijedlog za ovrhu zbog neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja izdanih za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 15.374,66 kn/2.040,57 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a na ime naknade za grijanje stana, odvoza komunalnog otpada, naknade za utrošenu vodu, naknade za grijanje vode, komunalne naknade i naknade za uređenje voda, sve za stan u [adresa], G [adresa].

2. Rješenjem o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke pod poslovnim brojem Ovrv-974/21 od 3.2.2021. tuženima kao ovršenicima je naloženo da namire tražbinu tužitelja zajedno s troškovima ovršnog postupka.

3. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženi navode kako osporavaju potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti, iznose prigovor zastare te navode kako su troškovi previsoki i neopravdani.

4. Rješenjem ovoga suda od 24. ožujka 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi te je odlučeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Dalje tijekom postupka tužitelj navodi kako je prijedlog za ovrhu je podnesen zbog u cijelosti neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja stan u [adresa], a za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. i to zbog neplaćene naknade za plin (fiksni dio), naknade za toplinsku energiju (naknada, snaga, utrošena energija za grijanje, energija za grijanje vode), naknade za čistoću – odvoz komunalnog otpada, naknade za hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio) te komunalnu i vodnu naknadu kroz cijelo utuženo razdoblje. Tužitelj odustaje od prisilne naplate komunalne i vodne naknade te za taj dio povlači tužbu (ukupno iznos od 545,04 kn). Nadalje navodi kako je prigovor tuženih paušalan i istovjetan ranijim prigovorima. Tuženi ne obrazlažu što je razlog osporavanja potraživanja ovrhovoditelja u cijelosti. Istaknuti prigovor zastare da nije osnovan jer je prijedlog za ovrhu podnesen 1. veljače 2021. odnosno unutar jednogodišnjeg zastarnog roka od dospijeća najstarijeg računa (koji je dospio 25. veljače 2020.). Trošak ovršnog postupka obračunat je u skladu sa propisima koji utvrđuju naknadu i nagradu javnih bilježnika u postupcima izdavanja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa je i tom dijelu prigovor neosnovan.

5.1. Od 2012. tuženi da ne plaćaju redovito izdane račune tužitelja za troškove stanovanja te je tužitelj prisiljen pravovremeno ulagati prijedloge za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a nakon uloženog prigovora, vode se parnični postupci pred ovim sudom (Povrv-3593/15, Povrv-1084/14, Povrv-399/2015, Povrv- 371/16, Povrv498/17, Povrv-513/18, Povrv-252/19 i Povrv-149/21). U postupcima za neplaćene račune od 2012. pa do sada tuženi da ističu samo ovaj paušalan prigovor. U dosadašnjim postupcima prvostupanjski sud je redovito donosio odluku kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja odnosno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kako je to precizirao tužitelj. Tužitelj da svoju aktivnu legitimaciju za vođenje ovih postupaka crpi iz Okvirnih sporazuma i Ugovora koje je sklopio sa isporučiteljima usluga tuženiku.

5.2. Uslugu opskrbe plinom pod kojim se podrazumijeva prirodni i miješani plin koji se dovodi gradskom plinskom mrežom, da pruža trgovačko društvo ENERGO d.o.o. Korisnik plina je svaka fizička i pravna osoba koja je priključena na distribucijsku mrežu. Količina isporučenog plina utvrđuje se očitanjem plinomjera korisnika. Sukladno važećim propisima dostupnim i na web stranicama TD ENERGO d.o.o. Rijeka, obračun isporučenog plina iskazuje se za isporučenu energiju plina izraženu u kunama za kWh umjesto nekadašnjeg obračuna za isporučeni volumen plina u kunama za m3. Još od Odluke Vlade RH od 1. svibnja 2012. da je uvedena fiksna naknada za distribuciju plina odnosno fiksna mjesečna naknada koju su obvezni plaćati svi korisnici neovisno o potrošnji plina, a koja u utuženom razdoblju iznosi 17,50 kn (14,00 kn + PDV) mjesečno. Tuženik da se tereti isključivo za ovu fiksnu naknadu.

5.3. U odnosu na raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju ističe da je od studenog 2014. uvedena naknada za usluge kupca toplinske energije koja za vlasnike kojima održavanje unutarnjih instalacija ne vrši ENERGO d.o.o. iznosi 6,36 kn uvećano za PDV odnosno 7,95 kn mjesečno. Ova naknada obračunata je svim suvlasnicima u zgradi u tom iznosu. Tuženi su tijekom cijele godine terećeni za stalne troškove – priključnu snagu za grijanje, koji ne ovise o potrošnji u stanu. Nakon projekta sanacije pročelja za poboljšanje energetske učinkovitosti kao o sanacije kao i izvedenih radova na novoj opremi u podstanici zgrade uz pribave termoenergetske suglasnosti troškovi snage su svim stanarima u ovoj zgradi umanjeni u skladu s odredbama čl. 2. i 5. Pravilnika te su iznosili za tuženike 5,14 kW odnosno 118,86 kn. Raspored toplinske energije za grijanje u sezoni grijanja (tj. od siječnja do svibnja te tijekom studenog i prosinca 2020.), da je vršen rasporedom ukupne utrošene energije za grijanje očitane na zbirnom mjerilu na temelju grijane površine stana tuženih. Tuženi da žive u zgradi u kojima je dio stanova ugradio razdjelnike – uređaje za lokalnu razdiobu toplinske energije, dok se za njihov stan raspored vršio na temelju grijane površine, uz primjenu koeficijenta 3,5. Tuženi do sada nisu osporili sam obračun rasporeda toplinske energije u zgradi pa tako niti u njihovom stanu niti bi među strankama trebalo biti sporno da tuženi kao krajnji kupci nisu izdvojeni iz zajedničkog toplinskog sustava.

5.4. Obračun grijanja vode – odnosno energije potrebne za grijanje vode da je rađen u skladu s odredbama citiranog Pravilnika. Iz arhive naturalnih pokazatelja vode za stan koji su koristili tuženi da je vidljivo za koliko kubika hladne i tople vode su tuženi terećeni. Utrošak same vode obračunava se za KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. dok se posebno obračunava energija potrebna za grijanje vode. Kubici raspoređene tople vode preračunavali su se u kWh, svaki mjesec na osnovu posebnog koeficijenta kao parametra između očitane potrošnje tople vode i očitane potrošnje energije u kWh potrebne za zagrijavanje te vode. Na taj način je i tuženima svaki mjesec obračunavana energija za grijanje vode što je osim u pregleda naturalnih podataka vidljivo iz priloženih obračuna toplinske energije te iz priloženih računa za svaki mjesec.

5.5. Čistoća–odvoz komunalnog otpada tuženima da se u utuženom razdoblju vršio u skladu s odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17 i 14/19), Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN br. 50/17 i 84/19) Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke broj 4/18, 9/18,9/19 i 22/19) kao Općih uvjeta o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (objavljenog kao prilog Odluke) i u skladu s Cjenikom KD Čistoća d.o.o. Rijeka od 21.12.2018. i Cjenikom KD Čistoća d.o.o. Rijeka od 9.10.2020 . Od 01.11.2018. godine cijena javne usluge KD ČISTOĆA d.o.o. sastoji se iz dva dijela i to cijene obvezne minimalne javne usluge (OMJU), takozvanog fiksnog dijela cijene i cijene za količinu predanog komunalnog otpada, tzv. varijabilni dio cijene. Od 01.01.2019. godine, putem računa, korisniku usluge naplaćuje se i naknada za gradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture za račun i u korist jedinice lokalne samouprave. Iz priloženih računa da je vidljivo da je prijavljeno 2 člana domaćinstva.

5.6. Raspored utroška hladne vode da je rađen u skladu s Odlukom o cijeni vodnih usluga KD VODOVOD I KANALIZACIJA - Službene novine PGŽ br. 20. od 07.srpnja 2011. izmijenjene Izmjenama objavljenim u br.2. od 31.siječnja 2014. godine do 31.3.2019. godine. Od 1.travnja 2019. raspored je vršen u skladu s novom Odlukom o cijeni vodnih usluga, a sve u skladu i sa Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluge KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. od 3.rujna 2013. godine izmijenjene Izmjenama i dopunama od 15.prosinca 2015.godine, 19.rujna 2016. godine, 1.prosinca 2016. godine,21.rujna 2018. godine i 21.lipnja 2019.godine. Svi spomenuti propisi i akti objavljeni su i dostupni na web stranicama VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Rijeka, www.kdvik-rijeka.hr Ovi akti sadrže odredbe o načinu obračuna i raspodjele isporučene hladne vode u zgradama s više posebnih dijelova nekretnine tj. u slučajevima kada se očitanje na glavnom vodomjeru zagrade mora raspodijeliti između više suvlasnika odnosno stanara. Osnovna cijena vodnih usluga da se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga obračunava se mjesečno neovisno o količini isporučenih vodnih usluga. Citiranim Odlukama o cijeni vodnih usluga KD VODOVOD I KANALIZACIJA utvrđene su cijene vodnih usluga i plaćanja tzv. fiksnog dijela cijene vodne usluge iznosi 24,11 kn, dok je za varijabilni dio (samu potrošnju) cijena iznosila 14,1282 kn po m3. Tuženima je raspored vode vršen na osnovu prijavljena četiri člana domaćinstva što je vidljivo iz priloženog pregleda naturalnih pokazatelje vode za cijelu zgradu u 2020.

6. Dalje tijekom postupka tuženi osporavaju naknadu za plin jer da nisu priključeni na distribucijsku mrežu više od deset godina (zbog neispravne cijevi njihov plinomjer da je demontiran). Ugovor o opskrbi plina da nisu zaključili. Tuženi da nisu zaključili niti ugovor s isporučiteljem toplinske energije ali da se može zaključiti da je to učinio netko drugi bez njihova znanja i punomoći. Takav ugovor da je sporan budući da mu nije priložen propisani popis suvlasnika, a time da ni predstavnik stanara nije bio ovlašten u ime i za račun stvarnih suvlasnika stvarati obveze za suvlasnike. Osporavaju način obračuna toplinske energije jer da tužitelj nije isporučitelj niti zastupa tvrtku Brunata d.o.o. Osporavaju podatke temeljem kojih je izvršen obračun naturalnih podataka toplinske energije, a naročito jer se koristio korekcijski faktor 3,5, a ne postoji dokaz kako je utvrđena potrošnja u kW. Ističu kako nije utvrđena stvarna korisna površina kako bi se mogla utvrditi stvarna raspodjela toplinske energije. Prema tužiteljevom obračunu za mjesece siječanj do prosinac 2020. da je iskazana ukupna toplinska energija u količini od 192.242,50 kWh, dok je tuženima neosnovano, korištenjem korektivnog faktora obračunato 4,50% ukupne toplinske energije, a da tuženi čine tek 1,24% korisne površine. Iz naturalnih pokazatelja i priloženih obračuna da su vidljiva odstupanja u ukupnoj količini toplinske energije. Iz dostavljenih podataka da nije moguće utvrditi niti stvarno stanje obračuna hladne vode i usluga grijanja vode, pa da se može zaključiti da je sve učinjeno odokativno. Od kada su vlasnici stana broj 10. da imaju ugrađen vodomjer za raspodjelu ukupno utrošene vode. Očitanja svojih vodomjera koja uredno održavaju, da su redovito dostavljali svojem predstavniku stanara koji ih pak nije prosljeđivao tužitelju. Osporavaju ispravnost impulsnih mjerila toplinske energije sukladno Zakonu o mjeriteljstvu. Ističu da je za obračun toplinske energije nezakonito korišten nekakav korektivni faktor.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 5 spisa), objedinjenu naplatu troškova stanovanja (list 29-43 spisa), račune troškova stanovanja od siječnja 2020. do prosinca 2020. (list 44-79 spisa), Okvirni sporazum za pružanje usluga objedinjene naplate troškova stanovanja za razdoblje od četiri godine (list 80-108 spisa), odluku Energo d.o.o. Rijeka od 1.11.2014. (list 109 spisa), termoenergetsku suglasnost (list 110-111 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije (list 112-117 spisa), Naturalne pokazatelje za TE od 1/20 do 12/20 (list 119-153 spisa), listu očitanja zbirnih mjesta po stavci (list 154 spisa), pregled naturalnih pokazatelja vode (list 155-170 spisa), naturalne pokazatelje za TE od 1/20 do 12/20 (list 171-206 spisa), lista očitanja zbirnih mjerila po stavci (list 207 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za kućanstva (list 208-211 spisa), Cjenik vodnih usluga s javnim davanjima u primjeni od 1.4.2019. (list 214 spisa), email korespondenciju sa Energo d.o.o. (list 232-234 spisa), Ugovor o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline (list 235-238 spisa), suglasnost suvlasnika za primjenom korekcijskog faktor 3,5 (list 239-248 spisa), Brunata obračun – stanovi bez razdjelnika (list 249-255 spisa), korespondencija elektroničke pošte tuženika i Energo d.o.o. (list 265-269 spisa), zahtjev za raskid ugovora i demontažu plinomjera od 21.4.2023. (list 270 spisa), dopis Energo d.o.o. od 27.3.2024. (list 277-280 spisa), Ugovor o uzajamnim odnosima suvlasnika (list 291-319 spisa), Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline uz naknadu od 30. siječnja 2024. (list 331-337 spisa), Sporazum od 29. siječnja 2024. (list 338-356 spisa) te je saslušana svjedokinja PG.

7.1. Sud je odbio provođenje drugih dokaza s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

8. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja istaći slijedeće. Predmetno potraživanje tužitelja s osnove naknade za plin (fiksna naknada), naknade za hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio), toplinsku energiju (energija, snaga, naknada, energija za grijanje vode) i odvoz komunalnog otpada zastara nastupa protekom jednogodišnjeg roka predviđenog odredbom čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO.). Sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (...), dok je odredbom čl. 216. ZOO-a propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 3. veljače 2021. dok je najstariji račun dospio 25. veljače 2020., zastara nije nastupila jer je ista prekinuta unutar jednogodišnjeg zastarnog roka.

10. U odnosu na osporenu aktivnu legitimaciju prednika tužitelja ista proizlazi iz zaključenog Okvirnog sporazuma za pružanje objedinjene naplate troškova stanovanja te Ugovora za pružanje usluga objedinjene naplate troškova stanovanja (list 80 – 108 spisa) koji su zaključeni između prednika tužitelja i pružatelja usluga koje su predmetom potraživanja u ovom postupku i to Grada Rijeke, KD Vodovod i Kanalizacija d.o.o., Energo d.o.o. Rijeka i KD Čistoća d.o.o. Rijeka (naručitelji). Tim je pravnim poslovima prednik tužitelj ovlašten na objedinjenu naplatu troškova stanovanja, a prema dostavljenim podacima Naručitelja te je prednik tužitelj ovlašten radi prisilne naplate predmetnih potraživanja tj. naplate troškova stanovanja, pokretati i voditi ovršne i parnične postupke kako to proizlazi iz čl. 23. Okvirnog sporazuma. Stoga je neosnovan i istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije prednika tužitelja.

10.1. Ovdje također valja istaći da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz čl. III. Sporazuma od 29. siječnja 2024. (list 338-342 spisa), čl. VII. Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 30. siječnja 2024. (list 331-337 spisa), te čl. 21. Ugovora o pružanju objedinjene naplate troškova stanovanja od 26.8.2024. (list 343-356 spisa) kojim je prednik tužitelja RI-Stan d.o.o. dao suglasnost, između ostalog, da tužitelj stupi na mjesto prednika tužitelja u svim aktivnim sudskim postupcima radi provedbe objedinjene naplate troškova stanovanja.

10.2. Također valja istaći da se tuženici nisu protivili subjektivnoj preinaci tužbe, u smislu čl. 192. st.3. ZPP-a te je sud subjektivnu preinaku prihvatio na ročištu održanom 16. rujna 2025.

11. Tuženici ne osporavaju da su vlasnici i korisnici nekretnine za koju su izdani utuženi računi, stan broj 10 u zgradi na adresi [adresa], a koje račune nisu niti djelomično podmirili.

12. U odnosu na uslugu opskrbe plinom, sud je uvidom u priložene račune (list 44-79 spisa) utvrdio da je tuženicima zaračunavana samo fiksna naknada za distribuciju plina koju su obvezni plaćati svi korisnici neovisno od potrošnje plina, a koja u utuženom razdoblju iznosi 17,50 kn mjesečno, sukladno Odluci Vlade RH od 1. svibnja 2012. („Narodne novine“ broj 49/12).

12.1. Uvidom u email korespondenciju tuženika sa Energo d.o.o. (list 232-234 spisa) utvrđeno je da se prvotuženik obratio Energo d.o.o. (distributeru plina) 1. lipnja 2021. navodeći kako je zbog neispravne vertikale plinske instalacije prije deset godina izvršena demontaža plinomjera i blindirana je dovodna cijev, na što je 2. lipnja 2021. djelatnica Energo d.o.o. navela kako uvidom u njihovu evidenciju vide da tuženici ne troše plin, ali da bi ih se maknulo sa paušala potrebno je izvršiti demontažu plinomjera (iako je ona već odrađena radi sigurnosti) i naplatiti naknadu 325,13 kn. Uvidom u email od 30. ožujka 2023. (list 232 spisa) utvrđeno je da su tuženici poučeni o potrebi vraćanja plinomjera te da se fiksna naknada naplaćuje sve dok se to ne učini.

12.2. Uvidom u Zahtjev za raskid ugovora i demontažu plinomjera od 21.4.2023. (list 270 spisa) utvrđeno je da su tuženici 21. travnja 2024. podnijeli Zahtjev za raskid ugovora i demontažu plinomjera te su u tom zahtjevu naveli kako je plinomjer demontiran 2007. zbog radova na dovodnoj cijevi.

12.3. Uvidom u podatke redovne zamjene plinomjera u zgradi [adresa] (list 280 spisa) a koje podatke je dostavio Energo d.o.o. utvrđeno je da mjerno mjesto tuženika šifra 1044324 nije zavedeno kao aktivno.

12.4. Slijedom navedenog, iako je izvršena demontaža plinomjera u stanu tuženih uslijed čega se tuženicima niti ne naplaćuje potrošnja plina, ovaj sud smatra osnovanim tuženima naplaćivati fiksnu naknadu propisanu Odlukom Vlade od 1. svibnja 2012. u iznosu od 17,50 kn (14,00 kn + PDV) budući da su tuženici tek 21. travnja 2023. podnijeli zahtjev za raskidom ugovora i demontažom plinomjera.

13. U odnosu na raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju ističe se da se obračun temelji na Zakonu o tržištu toplinske energije (NN br. 80/13, 14/14, 95/15, 76/18, 86/19 dalje: ZTTE), Općim uvjeti za opskrbu toplinskom energijom (NN br. 35/14) i Opći uvjeti za isporuku toplinske energije (NN 35/14 i 129/15), Mrežnim pravila za distribuciju toplinske energije (NNbr.35/14) te osobito odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15 i 124/15, dalje: Pravilnik). Tuženici osporavaju primjenu korektivnog faktora od 3,5 te osporavaju izračun isporučene toplinske energije navodeći da impulsna mjerila koja služe za raspodjelu isporučene toplinske energije očitane na zajedničkom mjerilu nisu zakonita. U tom pogledu pozivaju se na Zakon o mjeriteljstvu te osporavaju upotrebu impulsnih mjerila odnosno njihovu ispravnost. Također navode kako nemaju zaključen ugovor o isporuci toplinske energije.

13.1. Uvidom u Ugovor o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline (list 235-238 spisa) utvrđeno je da je predstavnik stanara VG **.**.2011. zaključio sa Brunata d.o.o. predmetni ugovor kojim se regulira isporuka i ugradnja sustava razdiobe utroška topline za stambeni objekt korisnika, a koja je dio distribucijske mreže pripadajućeg distributera toplinske energije, te očitanje i raspodjelu utroška topline u stambenom objektu sukladno stvarnoj potrošnji. Nadalje, uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije – cts od 25.5.2018. (list 112-117 spisa) utvrđeno je da je PG, kao ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade, sukladno čl. 11. Zakona o tržištu toplinske energije zaključila sa Energo d.o.o. ugovor u vezi isporuke toplinske energije za predmetnu zgradu. Ovaj ugovor se primjenjuje na sve krajnje kupce, sukladno čl. 3. Ugovora te se primjenjuje na svakog novog krajnjeg kupca.

13.2. Sukladno čl. 28. st.3. Zakona o mjeriteljstvu („Narodne novine“ broj 74/14 i 111/18) za redovno ovjeravanje komunalnih obračunskih mjerila temeljem kojih se utvrđuje cijena toplinske energije, električne energije, vode ili plina odgovorne su pravne i fizičke osobe koje prodaju toplinsku energiju, električnu energiju, vodu ili plin, dok je stavkom 1. istog članka propisano da se redovno ovjeravanje mjerila provodi u propisanim ovjerenim razdobljima za određenu vrstu mjerila. Sukladno čl. 26. st.1. Zakona o mjeriteljstvu valjanost ovjere zakonitog mjerila prestaje, između ostalog, ako je isteklo ovjerno razdoblje. Jedan od ciljeva Zakona o mjeriteljstvu je uspostava mjernog jedinstva u Republici Hrvatskoj i uspostave povjerenja u rezultate mjerenja provedenih radi zaštite potrošača (čl. 2. Zakona o mjeriteljstvu). U tom smislu zakonita mjerila su ona mjerila čiji rezultat mjerenja služi za izračun krajnje cijene proizvoda ili usluga koju je potrošač dužan platiti. Tek nakon što ovlašteni mjeritelj utvrdi da određeni tip mjerila zadovoljava odgovarajuće tehničke i mjeriteljske zahtjeve, takvo mjerilo se označuje ovjerenom oznakom koja jamči vjerodostojnost utvrđenih mjerenja te u konačnici i ispravnost obračunate cijene temeljem takvog mjerenja.

13.3. Sukladno čl.7. st.1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Budući da su tuženici tijekom postupka osporili valjanost impulsnih mjerila temeljem kojih je Brunata d.o.o. (isporučitelj toplinske energije) vršila obračun isporučene toplinske energije u sezoni grijanja (siječanj-travanj i listopad-prosinac) na tužitelju je bio teret dokaza da dostavi dokaz ili predloži provođenje dokaza na okolnost zakonite upotrebe impulsnih mjerila odnosno da upotrijebljena mjerila udovoljavaju uvjetima Zakonu o mjeriteljstvu i da su ovjerena. Tužitelj, usprkos prigovoru tuženika, nije dostavio navedeni dokaz niti je predložio provođenje dokaza na ovu okolnost. Stoga tuženici, prema mišljenju ovog suda nisu u obvezi podmiriti račune za isporučenu toplinsku energiju u sezoni grijanja jer tužitelj nije dokazao valjanost izvršenih mjerenja temeljem kojih je izvršen obračun cijene isporučene toplinske energije.

13.4. Ovdje valja istaći kako u ovom postupku nije relevantno što je prednik tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika u drugim postupcima vođenim pred ovim sudom, ali za druga utužena razdoblja, budući da odluka u svakom konkretnom sporu ovisi o prigovorima, činjenicama i dokaznim prijedlozima koje stranke iznesu ili čije provođenje predlože u tom postupku.

13.5. Iako je sud našao neosnovanim dio tužbenog zahtjeva za naplatom troškova grijanja i potrošnjom toplinske energije, radi odgovora na prigovor tuženika valja istaći kako nije sporno da tuženici nemaju ugrađene razdjelnike u svojoj samostalnoj uporabnoj cjelini. Iz priloženih mjesečnih obračuna toplinske energije (priložene mjesečno uz svaki račun, list 44-79 spisa) utvrđeno je kako je tijekom 2020. ukupna površina stanova u zgradi [adresa], a koji nemaju ugrađen razdjelnik bilo 431,18 m2 među kojima je i stan tuženih površine 62 m2. Sukladno čl. 22. st.4. Pravilnika vlasnici samostalnih uporabnih cjelina mogu odlukom o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju odrediti i drugu vrijednost korekcijskog faktora isporučene toplinske energije. Da su suvlasnici predmetne zgrade većinom glasova koji se računaju po suvlasničkim udjelima (čl. 40. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) donijeli odluku da se kod suvlasnika koji nisu ugradili razdjelnike prilikom raspodjele isporučene toplinske energije primjenjuje korekcijski faktor 3,5 proizlazi iz dostavljene suglasnosti sa potpisima suvlasnika (list 239-248 spisa). Sud je na temelju iskaza svjedokinje JG (list 385 spisa) kojoj je poklonio vjeru budući da je uvjerljivo, detaljno i životno logično iskazivala te njezin iskaz nije u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, utvrdio da su razdjelnici u predmetnu zgradu ugrađivani još 2011. međutim oko 20% suvlasnika, među kojima su i tuženici, nisu tada stavili razdjelnike. Ona da je 2018. ili 2019. prikupila suglasnost više od 50% suvlasnika zgrade da korekcijski faktor stanar bez razdjelnika bude 3,5. Stoga je ovaj sud mišljenja da je korekcijski faktor od 3,5 osnovan na zakonu budući da je donesen temeljem čl. 40. st.1. i 2. ZV-a.

13.6. Uvidom u dostavljene račune utvrđeno je da su tuženici terećeni za stalne troškove – priključnu snagu za grijanje koja ne ovisi o potrošnji u stanu u iznosu od 118,86 kn, te naknadu za usluge kupca TE u iznosu od 7,95 kn. Nadalje, utvrđeno je da su tuženici terećeni i za promjenjivi trošak i to energije za grijanje (u sezoni grijanja, od siječnja do travnja, te od listopada do prosinca 2020.) i energije za PTV. S obzirom na ranije izneseno, ovaj sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na stalne troškove priključne snage i naknade u ukupnom iznosu od 126,81 kn/16,83 €, dok je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenjivi trošak sud utvrdio neosnovanim.

14. U odnosu uslugu prikupljanja komunalnog otpada valja istaći da je sud uvidom u predmetne račune nedvojbeno utvrdio da se odvoz komunalnog otpada tuženicima vršio u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04.,178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG) te da su isti terećeni za iznos uvjetovan veličinom prostora i najvećeg broja dana između dva odvoza, do donošenja Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Sl. n. 4/18) i Cjenika KD Čistoće d.o.o. Rijeka temeljem kojeg je za naknadu osim veličine spremnika bitan i broj članova domaćinstva, a mjesečno za stan tuženika sa 4 člana kućanstva iznosi 93,12 kn/12,36 € tijekom utuženog razdoblja. Tuženici nisu posebno prigovarali ovom dijelu tužbenog zahtjeva. Stoga je ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo usvojiti.

15. Također je utvrđeno da troškovi naknade za hladnu vodu, sukladno Zakonu o vodama („Narodne novine“, broj: 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. i 14/14., dalje: ZOV), obuhvaćaju fiksni dio određen Odlukom o cijeni vodnih usluga KD Vodovod i kanalizacija („Službene novine Primorsko-goranske županije, broj: 20/11. i 2/14., dalje: Odluka o cijeni vodnih usluga) te varijabilni dio, ovisno o potrošnji svakog kućanstva. Obračun troškova hladne vode sukladan je odredbama čl. 205. st. 2. i čl. 206. ZOV-a, u svezi odredaba Odluke o cijeni vodnih usluga, Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga KD Vodovod i kanalizacija.

15.1. Nije sporno da su tuženici dužni podmiriti fiksni dio vodoopskrbe (16,95 kn/mjesečno) i fiksni dio odvodnja i pročišćavanje (7,16 kn/mjesečno). U odnosu na varijabilni dio valja istaći kako tuženici osporavaju ovu naknadu ističući da imaju ugrađen individualni vodomjer te da očitanja redovito dostavljaju predstavnici stanara.

15.2. Iz iskaza svjedokinje JG, predstavnice stanara, proizlazi da zgrada ima pravilnik o internoj raspodjeli utroška tople i hladne vode koji je na snazi od 2018. Prema tom pravilniku svakih osam godina da se mijenja vodomjer za hladnu vodu, a svakih šest godina vodomjer za toplu vodu. Tuženici da ne žele pristupiti promjeni vodomjera, te su njihovi vodomjeri stariji od 2009. odnosno njihovi vodomjeri da su negdje iz 2000-te. Obračun hladne i tople vode da se tuženicima radi po članovima domaćinstva, kao i svima koji nemaju vodomjer. Sud je i u ovom dijelu poklonio vjeru iskazu svjedokinja budući da je uvjerljivo i objektivno iskazivala.

15.3. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tuženici sami odbijaju promjenu individualnog vodomjera hladne i tople vode temeljem kojeg bi se obračun vršio, pa se stoga obračun vrši sukladno broju članova kućanstva.

15.4. Ističe se da je čl. 74. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodne usluge KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. (dostupno na stranica www.kdvik-rijeka.hr) propisano da u zgradi s više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj samo neki od korisnika vodnih usluga imaju ugrađene individualne vodomjere, količina isporučenih vodnih usluga utvrđenih na glavnom vodomjeru raspodjeljuje se na način da se korisnicima vodnih usluga koji imaju ugrađene individualne vodomjere obračunava usluga prema očitanom stanju na individualnim vodomjerima, a razlika koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroja stanja na individualnim vodomjerima se raspodjeljuje na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene individualne vodomjere u visini do 7m³ po članu domaćinstva. Ukoliko i nakon raspodjele isporučene vode iz prethodnog stavka ostane još neraspodijeljene vode, obim isporučene vodne usluge se povećava korisnicima vodnih usluga za iznos razmjeran potrošnji vode iz prethodnog stavka, odnosno sukladno odluci korisnika vodnih usluga o raspodjeli isporučene vodne usluge.

15.5. Uvidom u naturalne pokazatelje vode za stan tuženih razvidno je za koliko kubika hladne i tople vode su tuženi terećeni, te je razvidno da je raspored vode vršen na osnovi prijavljena četiri člana domaćinstva (svjedokinja je očitom omaškom navela pet članova kućanstva). Utrošak same vode obračunava KD Vodovod i Kanalizacija d.o.o., dok se posebno obračunava energija potrebna za grijanje vode. Ovdje valja istaći kako tuženici ne prigovaraju ispravnosti glavnog vodomjera, niti dostavljaju dokaz o podacima svojeg individualnog vodomjera zajedno sa dokazom o zakonitosti njihovog mjerila sukladno Zakonu o mjeriteljstvu.

15.6. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev u odnosu na isporučene vodne usluge, kako fiksne, tako i varijabilne.

16. Konačno, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, posebice utužene račune u čijem prilogu su za svaki mjesec od siječnja do prosinca 2020. obračuni za toplinsku energiju i obračun za plin, te prema dostavljenim listama očitanja mjernih mjesta te naturalnih podataka za potrošnju toplinske energije i hladne vode kao i zaduženjima u utuženom razdoblju i konačno i izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, a sve sukladno dostavljenim podzakonskim aktima na koje se tužitelj poziva te iste detaljno i iscrpno tumači u svojim podnescima, a u svezi načina obračuna isporučenih usluga, sud je nedvojbeno utvrdio da su utuženi troškovi stanovanja u predmetnim računima pravilno obračunati, osim promjenjivog dijela toplinske energije (vidi para. 13. do 13.6. presude) budući da sadrže jasnu specifikaciju svih troškova i to po stavkama za varijabilni odnosno fiksni dio, da je u istima navedena količini i jedinična cijena kao i konačan iznos pružene usluge odnosno potrošnje.

17. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 9., čl. 29. st. 1., čl. 43. st. 1., čl. 65. st. 1. i čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 2. ZOO-a, tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan, a tuženike je pored glavnice valjalo obvezati i na plaćanje zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa (od 26.-og u mjesecu) pa do isplate, dok je tužbeni zahtjev valjalo odbiti preko dosuđenog. Stoga je primjenom odredbe čl. 451. odlučeno je kao u točkama I., II. i III. presude.

18. Odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II., temelji se na odredbi članka 154. u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a čini trošak tužitelja potreban radi vođenja ovog postupka i troškovnika i to na ime nagrade punomoćnika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za sastav obrazloženih podnesaka od 16.11.2022., 2.4.2023. i 28.10.2024. (200,00 €, svaki podnesak - Tbr. 8/1), pristup na ročišta 24.1.2023., 11.12.2024., 22.5.2025. (50,00 €, svaki pristup – Tbr. 9/5), pristup na ročišta održana 27.2.2024. i 16.9.2025. (200,00 €, svaki pristup – Tbr. 9/1), sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno čini 1.437,50 €. Sud je tužitelju priznao i ovršni trošak u iznosu od 92,23 € (694,94 kn) te pristojbu na presudu (66,00 €). Budući da su tuženici uspjeli u postupku sa gotovo 50% (točnije 48 %) to je i dosuđeni trošak valjalo dosuditi razmjerno uspjehu u sporu.

18.1. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen ukupan parnični i ovršni trošak u iznosu od 797,86 €. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci, 28. listopada 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 335. st.7., 9. i 10. ZPP-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

-pun. tužitelja putem eKomunikacije uz nalog za platež pristojbe na presude (66,00 €)

-1. tuženom

-2. tuženoj