REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-370/2020-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Iva Eškinje, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Lidije Lučić, odvjetnice, 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KP koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.223,78 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 26.1.2016. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, parnični trošak u iznosu od 4.360,45 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja KP za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.738,15 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 26. listopada 2016. u bitnome navodi da je 24 listopada 2015. stradao u prometnoj nezgodi kao suputnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], a za koju prometnu nezgodu da je odgovaran osiguranik tuženika koji je oduzeo prednost prolaska vozilu te da je time uzrokovao prometnu nezgodu. Ističe da je vozilo štetnika u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika sukladno polici osiguranja od automobilske odgovornosti pod brojem police [broj police]. Tužitelj navodi i da je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, kao i da su mu zaostali ožiljci koji predstavljaju naruženost. Isto tako, ističe i da je zbog predmetne prometne nezgode snosio troškove liječenja. Dakle, navodi da je u nezgodi zadobio ozljede uslijed kojih je pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, štetu za tuđu pomoć i njegu, duševne boli zbog naruženosti te za troškove liječenja, a za koju štetu tužitelj navodi da ukupno iznosi 42.096,09 kn (5.587,11 EUR). Ističe da se 25. siječnja 2016. obratio tuženiku s odštetnim zahtjev te da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 5.500,00 kn (729,98 EUR). Stoga tužitelj potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno plaćeni iznos, odnosno predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 36.596,09 kn (4.857,14 EUR), sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2016. pa do isplate, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka uvećane za zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje, odnosno ne osporava nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali ističe prigovor namirenja jer da je tužitelju u cijelosti naknadio štetu u iznosu od 5.500,00 kn (729,98 EUR). Stoga tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i visinu neimovinske i imovinske štete, jer da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozlijede. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između frakture nosa i štetnog događaja te ističe prigovor suodgovornosti tužitelja jer da tužitelj nije koristio sigurnosni pojas. Protivi se tijeku zateznih kamata na imovinsku štetu te osporava troškove sastava odštetnog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev za naknadu parničnog troška i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

2.1. Tuženik je u nastavku postupka istaknuo da povlači prigovor suodgovornosti tužitelja. Isto tako, tuženik je priznao činjenicu nastanka predmetnog štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju te odgovornost svog osiguranika, kao i uzročnu vezu između zadobivenih ozljeda tužitelja i predmetnog štetnog događaja, osim frakture nosa za koju osporava uzročnu vezu s predmetnom štetnim događajem.

3. U predmetnom postupku sud je 16. siječnja 2018. pod poslovnim brojem Pn- 3223/2016-29 donio presudu kojom je pod točkom I. izreke presude naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.116,09 kn (4.129,81 EUR) zajedno sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2016. pa do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od 11.965,00 kn (1.588,03 EUR) zajedno sa zateznim kamatama. Isto tako, točkom II. izreke predmetne presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.999,97 kn (265,44 EUR), dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

3.1. Predmetna presuda je presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-910/2018 od 16. siječnja 2020. ukinuta u točkama I. i III. izreke presude te je predmet vraćen u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podneskom od 2. siječnja 2022. preinačio tužbeni zahtjev na način da je umjesto prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.596,09 kn (4.857,14 EUR), povisio tužbeni zahtjev na 6.227,37 EUR (46.920,09 kn), a uslijed promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.

4.1. U odnosu na navedeno valja ukazati da je tim podneskom tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, i to povećao postojeći. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je dopustio predmetnu preinaku raspravnim rješenjem od 23. rujna 2025. Naime, tužitelj je navedenu preinaku učinio uslijed promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom.

5. U nastavku postupka, tužitelj je na raspravi 23. rujna 2025., a nakon primitka uplate tuženika na ime nespornog dijela naknade štete, uredio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbeni zahtjev, tako da sada predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.489,22 EUR, sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2016. do isplate, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

5.1. Dakle, tužitelj je na raspravi 23. rujna 2025. (list 186 spisa) djelomično povukao tužbeni zahtjev u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu glavnice u iznos od 1.738,15 EUR od prethodno utuženog iznosa od 6.227,37 EUR na ime naknade štete te sada po navedenoj osnovi zahtijeva iznos od 4.489,22 EUR. Tuženik se je na raspravi 23. rujna 2025. istaknuo da se ne protivi navedenom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, pa je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a sud utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

5.2. Dakle, s obzirom da je točka II. izreke presude pod poslovnim brojem Pn- 3223/2016-29 od 16. siječnja 2018., a kojom je odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 265,44 EUR (1.999,97 kn), postala pravomoćna, to je predmet postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.223,78 EUR.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem medicinske dokumentacije tužitelja (list 5-11 spisa), računa (list 12 spisa), odštetnog zahtjeva (list 16 spisa) i potvrde o uplati (list 21 spisa). Sud je izvršio i uvid u fotografije (list 13-16) te je saslušan tužitelj (list 29-30 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje (list 37-38, 120-121 i 157-159 spisa) te je saslušan vještak Slavko Davila (list 60-61 i 110-111 spisa), vještak Jakša Filipović Čugura (list 129-130 i 186-187 spisa) i vještak Kristina Potočki (list 177-178 spisa)

6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da su svi dokazi provedeni, da odustaju od svih eventualno neprovedenih te da predlažu donošenje odluke temeljem stanja spisa.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete kao posljedice prometne nezgodne.

9. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica nastanka štetnog događaja, krivnja osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja te uzročna veza između zadobivenih ozljeda tužitelja i predmetnog štetnog događaja, osim frakture nosa. Isto tako, nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, te da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,18 EUR.

9.1. Nadalje, među strankama je nesporno da je tuženik isplatio tužitelju 29. ožujka 2016. na ime nespornog dijela naknade štete iznos od 5.500,00 kn (729,98 EUR). Isto tako, nije sporno i da je tuženik isplatio tužitelju 1. veljače 2018. iznos od 15.171,24 kn (2.013,57 EUR), a od čega se 13.000,00 kn (1.725,40 EUR) odnosi na naknadu štete, iznos od 96,09 kn (12,75 EUR) odnosi na troškove liječenja, a preostali iznos od 2.075,15 kn (275,42 EUR) odnosi se na zakonske zatezne kamate na nesporni plaćeni iznos naknade štete i troškova liječenja od 26. siječnja 2016. do 1. veljače 2018. Dakle, nesporno je da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade štete ukupno 20.671,24 kn (2.743,55 EUR).

10. Sporna je dakle uzročna veza između frakture nosa tužitelja i predmetnog štetnog događaja te visina tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata.

11. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće sjedio na suvozačkom mjestu te da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Naveo je i da su vozilom izlazili sa sporedne ulice na glavnu cestu te da je s lijeve strane naišlo vozilo. Istaknuo je da je ozlijedio glavu te da je imao povredu nosa, odnosno da je došlo do pomaka nosa. Tužitelj je naveo i da mu je u bolnici rečeno da bi pomak nosa trebalo operirati, ali da je on to odbio te da je kasnije nos zarastao, ali da i dalje ima problema s disanjem. Istaknuo je i da je 1987. ili 1988. godine imao jednu kvržicu u predjelu korijena nosa, a koja je nastala uslijed naguravanja.

11.1. Sud je neposrednim opažanjem utvrdio da se u području desnog dijela glave tužitelja iznad čela nalaze dva ožiljka, od kojih je jedan dugačak 4 cm i približno je boje kože, dok je drugi ožiljak nešto kraći od 3 cm te je nešto svjetlije boje odnosno bjelkast.

12. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno koje je ozljede pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju, je li tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, je li tužitelj pretrpio naruženje te je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskom vještaku prof.dr.sc. Slavku Davili.

12.1. Vještak prof. dr. sc. Slavko Davila je u svom nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2017. (list 37-38 spisa) naveo je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom nosne kosti, natučenje glave, natučenje kuka i koljena desno, natučenje lijevog ramena i gnječno reznu ranu glave u predjelu čela i tjemena desno, kao i da tužitelja na glavi ima ožiljak duljine 9 cm i širine 0,3 cm koji ima promjenu kolorita kože u zimskim mjesecima. Vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 28 dana; da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 1 dana, u srednjem intenzitetu 7 dana, a blažem intenzitetu 28 dana; da je tužitelju nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 76 sati. Isto tako utvrdio je i da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Kod tužitelja je utvrđeno i naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo trećim osobama u svakom trenutku.

12.2. Povodom prigovora tuženika iz podneska od 18. kolovoza 2017.. na nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Slavka Davile, na ročištu održanom 13. listopada 2017. je saslušan vještak prof.dr.sc. Slavku Davili koji navodi da svaka normalna osoba kada doživi prometnu nesreću ili bude dovedena u situaciju da vidi sebe kao životno ugroženu osobu, doživljava određeni strah, a što je normalna fiziološka reakcija svake normalne osobe. Naveo je i da je u konkretnom slučaju tužitelj dobio gnječno- reznu ranu na glavi u područje čela i tjemene kosti koja obilno krvari, pa da svaka normalna osoba u tom trenutku doživi određeni strah. Istaknuo je da je tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede, ali da to ne znači da te povrede ne ostavljaju određene tegobe i smetnje koje će svaki čovjek imati. Naveo je da je prilikom kliničkog pregleda tužitelja utvrdio da tužitelj ima deformaciju nosa koja medicinski nije uvjetovana tom nesrećom, a da ima i smanjenju inklinaciju i rotaciju vratne kralježnice u lijevo za 50%, pa da je na temelju toga ima potrebu ulaganja u budućem životu tjelesnih i psihičkih smetnji 3%. Naveo je i da ne može tvrditi da je navedena smanjenja pokretljivost vratne kralježnice posljedica samo predmetne nesreće jer da je vidljivo da je on i ranije imao povređivanje u vidu prijeloma nosne kosti. Na prigovor da su bolovi ocjenjeni proizvoljno, istaknuo je da je tužitelj imao veliku ranu, natučenje desne natkoljenice, desnog koljena, lijevog ramena, natučenje glave, gnječno-reznu ranu čela i tjemena, pa da stoga je stoga imao jake i srednje jako bolove ukupno 13 dana jer da je tužitelj sigurno uzimao analgetska sredstva, a povremene bolove još 4 tjedna dok se ožiljak još nije formirao. Međutim, vještak je naveo i da nalaz smanjene pokretljivosti može biti uzrokovan i ranijim nesrećama ako ih je tužitelj imao, ali da on nema takav podatak.

12.3. Vještak Slavko Davila je ponovno saslušan na ročištu održanom 6. svibnja 2021. te je pritom naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja. Istaknuo je da je tužitelj zadobio laku ozljedu te da kao posljedicu nesreće ima ožiljak koji je uvijek vidljiv trećoj osobi. Naveo je da je tužitelj imao ranije prijelom nosne kosti i da to nije posljedica predmetne prometne nesreće. Nadalje, vještak je naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio gnječno reznu ranu frontalnog dijela glave, natučenje glave i vrata te nategnuće mišića vratne kralježnice. Istaknuo je i da je prilikom pregleda tužitelja utvrdio izrazite smetnje u smislu pokreta vratne kralježnice u lijevoj rotaciji i lijevoj inklinaciji, što su posljedice koje se viđaju nakon većih istegnuća vrata u određenim smjerovima, a što ima za posljedicu pucanje mišićnih vlakana i bol koja se javlja u vratu i koja prestaje obično nakon 2-3 tjedna, i koja se ozljeda klinički kasnije očituje u smanjenju pokretljivosti tih mišića koji ne dozvoljavaju normalnu pokretljivost. Vještak je naveo i da ozljeda vratne kralježnice tužitelja nije navedena u medicinskoj dokumentaciji

13. Sukladno prigovoru tuženika, sud je odredio novo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Jakši Filipoviću Čuguri.

13.1. Vještak doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović Čugura je u svom nalazu i mišljenju od 18. svibnja 2022. (list 120-121 spisa) naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave te natučenje desnog kuka i lijevog ramena. U odnosu na prijelom nosne kosti istaknuo da je isto potrebno utvrditi od strane radiologa, jer da je maksiofacijalni kirurg naveo da se radi o starom prijelomu, dok se radiolog na dan štetnog događaja nije izjasnio. Vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 15 dana; da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 1 dana, u srednjem intenzitetu 5 dana, a blažem intenzitetu 15 dana; da je tužitelju nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 20 sati. Isto tako utvrdio je i da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja. Kod tužitelja je utvrđeno i naruženje lakšeg stupnja koje je vidljivo trećim osobama u svakom trenutku.

13.2. Povodom prigovora tužitelja iz podneska od 28. srpnja 2022. na nalaz i mišljenje vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića Čugure, na ročištu održanom 14. veljače 2023. saslušan je vještak doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović Čugura koji navodi da opservacije tužitelja iz prigovora na vještačenje predstavljaju subjektivnu kategoriju koja nema potvrde u medicinskoj dokumentaciji, i to navodi da je tužitelj imao noćne more, bolove u desnome kuku i lijevome ramenu, a sve s obzirom da tužitelj nije to medicinski odnosno pregledom liječnika potvrdio, osim što su na dan štetnoga događaja u medicinskoj dokumentaciji navedena natučenja. Istaknuo je i da ožiljak na glavi predstavlja češće vidljivo naruženje lakog stupnja.

13.3. Isto tako, na ročištu održanom 23. rujna 2025. dopunski je saslušan vještak doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović Čugura te je isti naveo da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir prijelom nosne kosti.

14. Radi utvrđenja relevantnih činjenica odnosno je li tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpio frakturu nosa, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskom vještaku prof.prim.dr.sc. Kristini Potočki, specijalistu radiologije.

14.1. Sudski vještak Kristina Potočki u svom nalazu i mišljenju (list 157-159) navodi da iz učinjene radiološke obrade nije dokazano da radi o svježoj, akutnoj frakturi nosne kosti nastaloj u prometnoj nezgodi od 24. listopada 2015.

14.2. Povodom prigovora tužitelja iz podneska od 4. listopada 2024. na nalaz i mišljenje vještaka Kristine Potočki, na ročištu je saslušana vještakinja Kristina Potočki koja je navela da kost ima svoje zakonitosti kako u izgledu frakture odnosno prekida koštanog kontinuiteta, tako i u zarastanju. Istaknula je da je navedeno da su koštani fragmenti multifragmentarne frakture dislocirani, a što da znači da su pomaknuti i međusobno angulirani, kao i da su fragmenti oštro konturirani zaobljenih rubova, a što odgovara frakturi starijeg datuma. Istaknula je i da ako se radi o svježoj frakturi, da su onda rubovi koštanih fragmenata nepravilni i neoštro konturirani, a da su na snimkama fragmenti zaobljeni, što znači da je kost u sanaciji frakture gdje postoje zakonitosti da se nepravilnosti same frakturne pukotine izravnaju tako da je to jedan od znakova da se ne radi o akutnoj frakturi. Navela je i da kod nosa, bez obzira što je to mala kost, kod povrede nastane zadebljanje, otok, okolnih mekih tkiva, dolazi do krvarenja i promjene na sluznici koja je u nosu, a da se navedeno nije opisalo pri inicijalnom nalazu, kao i da radiološki nalaz govori o frakturi starijeg datuma. Istaknula je i da je radiolog koji je očitavao nalazu hitnoj službi naveo podatke multifragmentarne frakture s pomakom koštanih ulomaka, ali da postoji i nalaz maksiofacijalnog kirurga dakle kirurga koji je pregledao tužitelja, citirao nalaz CT-a i s obzirom da nije našao akutnih krvarenja tijekom pregleda zaključio je da se radi o starom zaraslom prijelomu nosnih kosti.

15. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje prof.prim.dr. sc. Kristine Potočki kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije. Naime, po mišljenju suda, vještakinja Potočki je vrlo jasno, logično i detaljno odbila sve prigovore tužitelja i time kod suda otklonila svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje, a isto proizlazi i iz činjenice da tužitelj nije imao primjedbe na usmeni iskaz vještaka.

15.1. Isto tako, sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića Čugure kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije. Naime, po mišljenju suda, vještak Filipović Čugura je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tužitelja i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje, a isto proizlazi i iz činjenice da tužitelj nije imao primjedbe na usmeni iskaz vještaka. S druge strane, sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Slavka Davile, s obzirom da isti nije u skladu s medicinskom dokumentacijom te sam vještak nije jasno, stručno i argumentirano objasnio na koji način je utvrdio ozljedu vratne kralježnice, a što sve dovodi u sumnju ispravnost danog nalaza i mišljenja.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića Čugure i prof.prim.dr. sc. Kristine Potočki, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio natučenje glave te natučenje desnog kuka i lijevog ramena. Dakle, utvrđeno je i da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio prijelom nosne kosti i ozljedu vratne kralježnice. Isto tako, utvrđeno je da kod tužitelja zaostao ožiljak iznad čela, a koji predstavlja češće vidljivo naruženje lakog stupnja.

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

17.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 2.100,00 EUR, a od čega iznos od 550,00 EUR po osnovi pretrpljenih bolova, iznos od 550,00 EUR po osnovi pretrpljenog straha te iznos od 1.000,00 EUR po osnovi naruženja.

18. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 20 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani te su stranke učinile nespornim i da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,18 EUR, pa bi po ovoj osnovi tužitelju pripadao iznos od 63,60 EUR.

19. Slijedom navedenog, tužitelju na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 2.163,60 EUR.

20. Međutim, kako je tuženik tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplatio nesporan iznos štete od 2.455,38 EUR, ocijenjen je neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.223,78 EUR te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) te troškovniku tuženika.

21.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 15. veljače 2017. u visini od 100 boda (Tbr. 8. st. 1. Tarife), za sastav podneska od 18. kolovoza 2017., 23. lipnja 2022. i 25. rujna 2024. u visini od 100 boda za svako (Tbr. 8. st. 1. Tarife), za sastav žalbe od 30. siječnja 2018. u visini od 125 boda (Tbr. 10. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanima 17. ožujka 2017., 10. svibnja 2017., 1. rujna 2017., 13. listopada 2017., 5. prosinca 2017., 2. veljače 2021., 6. svibnja 2021., 14. veljače 2023., 25. ožujka 2025. i 23. rujna 2025. u visini od 100 boda za svako (Tbr. 9. st. 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu za objavu presude održanom 16. siječnja 2018. u visini od 50 boda (Tbr. 9. st. 3. Tarife), odnosno ukupno 1575 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 3.937,50 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 140,69 EUR, trošak predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR, trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR te trošak predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 50,00 EUR. Stoga tuženiku pripada naknada troškova sveukupno u iznosu od 4.360,45 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

21.2. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21.3. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 20. listopada 2017. i od 26. veljače 2020., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Naime, tuženik je iste navode mogao iznijeti u već u tužbi, odnosno ranije u postupku ili na raspravi. Isto tako, tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, s obzirom da mu navedeni trošak nije niti nastao.

21.4. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku