Poslovni broj: Km-24/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Tee Mirošević, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Miroslava Grahovca i Ivanke Vitez, uz sudjelovanje Ane Lovrić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj ĐN, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24– dalje u tekstu: KZ/11), povodom prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici (dalje u tekstu: ODO Velika Gorica) broj KOm-DO-21/2025 od 10. lipnja 2025., nakon održanih tajnih rasprava 10. srpnja 2025., 16. rujna 2025., te 28. listopada 2025. u prisutnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, ON, maloljetne ĐN u pratnji psihologinje iz Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka, GN te zakonske zastupnice BN, branitelja maloljetnice odvjetnika JN, predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb FN i stručne savjetnice suda ZN, **.**.2025. objavio je i

r i j e š i o  j e

I. Na temelju članka 7. stavka 1. točke 6. i članka 15. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ br: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19 - dalje u tekstu: ZSM), prema

maloljetnoj ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], kći Đ i BN, rođene BN, rođenoj **.**.2007. u [adresa], državljanki Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], trenutno se nalazi u Centru za pružanje usluga u zajednici Rijeka

i z r i č e s e

ODGOJNA MJERA

UPUĆIVANJA U ODGOJNU USTANOVU

Odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu može trajati najmanje 6 (šest) mjeseci, a najdulje 2 (dvije) godine.

II. Na temelju članka 65. stavka 5. ZSM i na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu, maloljetnoj ĐN uračunava se vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme provedeno u privremenom smještaju u stanovi socijalne skrbi, od 16. travnja 2025. pa nadalje.

III. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je ovom sudu 10. lipnja 2025. prijedlog broj KOm-DO-21/2025 da se prema maloljetnoj ĐN izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka vijeće je utvrdilo da je maloljetna ĐN počinila kazneno djelo odnosno da je dana 7. travnja 2025. oko 09,00 sati, u Zagrebu, Ulica Sv. Mateja 70A, u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb - Dugave, nakon što je u više navrata odbila zahtjeve odgajatelja ŠN da ustane i popije terapiju prije doručka, istoga verbalno napala govoreći mu: „Tko si ti da me budiš, neću ići na doručak, hoću spavati, odi u pičku materinu“, a po dolasku voditeljice [adresa] ČN, nastavila vikati, a potom se ČN unijela u lice i vikala na nju: „Marš van, marš van“, nakon čega je, u cilju da ustraši ČN i ŠN, istima rekla: „Marš van, ubit ću vas“, a koje riječi je potom i ponovila, a čime je kod ŠN i ČN izazvala osjećaj uznemirenosti i straha za njihove živote. Dakle, rugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenim osobama u vezi s njihovim radom, čime je počinila dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

3. Maloljetnica pozvana da se očituje o počinjenju kaznenog djela, izjavila je da razumije što joj se stavlja na teret prijedlogom i da nije točno da bi počinila bilo što od ovoga za što se tereti.

4. U svojoj obrani maloljetnica je navela da je istina da je 7. travnja 2025. odbila zahtjev odgajatelja ŠN da popije lijekove koji su joj propisani, no ona je njemu odmah rekla da će te lijekove popiti, ali da prvo želi sat vremena odspavati. On joj je na to rekao da mora odmah popiti svoju terapiju i da ona sama o tome ne odlučuje. Onda je ŠN rekao da će zvati voditeljicu ČN i on ju je pozvao te je voditeljica došla i rekla da se mora dići iz kreveta i da izađe iz sobe van. Ona je rekla voditeljici „marš van, ne želim izaći iz sobe, već želim ostati spavati sat vremena“. Voditeljica joj je na to rekla da će joj sada pozvati policiju i hitnu pomoć i da će ju strpati u Jankomir. Nakon toga došla je policija te hitna te ju policija pustila da malo odspava, nakon čega su je odveli u Jankomir na odjel dječje adolescentne bolnice. Nije točno da bi se obraćala ŠN na način da mu je rekla „tko si ti da mi određuješ kada ću piti terapiju, skupi se iz sobe, makni se, neću to popiti, ne želim raditi zaduženja kao druga djeca, spavat ću do 12 sati“, već je istina to da mu je rekla da će napraviti svoja zaduženja, ali tek kada odspava. Nije istina da bi rekla ŠN niti VN „ubit ću vas oboje“. Dalje navodi kako je izmještena iz svoje obitelji iz razloga što je prijavila majku i očuha za mentalno i fizičko nasilje te je prvo bila u jednoj ustanovi u kojoj se može biti do 14 godina, nakon toga je jedno vrijeme bila u ustanovi Breza u Osijeku. U Centru Dugave je već punih sedam i pol mjeseci i nije zadovoljna tom ustanovom. Tamo štićenici dolaze i odlaze kad god žele, razbacaju stvari, razbijaju, viču, kradu, loša je higijena, tako da joj nije dobro u toj školi. Inače je završila dva razreda srednje škole Prehrambeno tehnološke te išla u školu sve dok kraja I. polugodišta školske godine kada je prekinula jer joj razred nije baš dobar, a i morala je stalno ići u dječju bolnicu zbog njezinih napadaja panike i psihotičnih poremećaja. Navela je kako često bježi iz Centra Dugave, druži se sa društvom od kojih su neki stariji, a neki mlađi od nje. Međusobno se druže na način da piju alkohol i sokove, drogiraju se, s time da ona ne puši nego uzima speed, a ponekad i ecstasy. Terapiju uzima samo kada je u domu, a kada je u bijegu iz doma onda ne uzima. U bijegu je svaki drugi ili treći dan. Ponekad se vrati navečer, a ponekad ne dođe po par dana. Ti njezini izlasci i bjegovi iz Dugava povećali su se od kada ne ide u školu, dakle od početka ovog polugodišta. U zadnjih godinu dana dva puta je bila hospitalizirana, a od svoje 13 godine sve ukupno 18 puta. Dodatno je istaknula da ni u kojem slučaju nije prijetila odgajateljima jer da bi ona prije naudila sebi nego nekome drugome. Smatra da je boravak u ustanovi u kojoj se nalazi neprimjeren za nju i da se s njom nitko ne bavi na adekvatan način, čak i psihijatri kojima odlazi nisu zapravo zainteresirani za nju te želi da ju svi puste na miru uključujući i ovaj sud. Dok je na raspravi iznosila obranu maloljetnica je plakala i iskazivala povišenim tonom. Na kraju je i odbila dalje iskazivati navodeći da neka se s njom radi što se hoće jer da odluka ionako nije na njoj.

5. Sukladno odredbi čl. 85. stavak 4. ZSM-a sud je proveo raspravu na kojoj je pročitana te pregledana čitaju i pregledavaju zapisnik i audio-video snimke ispitivanja maloljetnice (list 25-28 spisa i list 53-55 spisa), službena zabilješka o dojavi sa izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 7. travnja 2025. (list 8-9 spisa), medicinska dokumentacija na ime mlt. ĐN (list 10-11 i 30-31 spisa), mišljenje i prijedlog dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluge u zajednici Zagreb-Dugave za mlt. ĐN od 28. siječnja 2025. (list 34-40 spisa), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama u obitelji mlt. ĐN (list 42-44 spisa), mišljenje više stručne savjetnice državnog odvjetništva od 16. travnja 2025. ( list 46 spisa), iskazi svjedoka – žrtve VN i ŠN (list 69-72 spisa), te mišljenje više stručne savjetnice državnog odvjetništva od 16. travnja 2025. (list 66-67 spisa), na raspravi su ispitani žrtve ŠN i VN te predstavnica Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka GN, predstavnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad PU Novi Zagreb Tom Jasak i stručna suradnica suda ZN.

6. Osnovanost prijedloga ODO Velika Gorica prvenstveno proizlazi iz iskaza svjedokinje žrtve ČN koja je navela da je da je zaposlena kao voditelj dijagnostike i prihvata u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb u Zagrebu, Sv. Mateja br. 70/a, te da ju je 7. travnja 2025. oko 09,00 sati putem telefona nazvao odgajatelj iz prihvatne stanice ŠN te joj rekao da je u nekoliko navrata neuspješno pokušao iz kreveta podići korisnicu ĐN, da je ona bila bezobrazna i drska, te da ga je vrijeđala. Navela je da je tada došla do ženske sobe, gdje je ĐN spavala, a ona je i dalje nastavila pružati otpor govoreći im da je ostave na miru, da ima pravo spavati, da ima pravo ne dići se iz kreveta, te ih pitala da li je ona u koncentracijskom logoru. U jednom trenutku se mlt. ĐN digla iz kreveta, te joj se unijela u lice i počela vikati na nju riječima: „marš van, marš van“, nakon čega im je objema zaprijetila riječima „marš van ubit ću Vas“, a što je ponovila još u dva navrata. Ona je tada izašla iz sobe i pozvala policiju i hitnu pomoć. Na raspravi održanoj 28. listopada 2025. ispitana u svojstvu svjedoka navela je istovjetno kao na zapisnik o ispitivanju pred VI. PP Zagreb od 23. svibnja 2025. Dodala je da je prema kućnom redu ustajanje predviđenu u 7,00 ujutro a koji termin ustajanja ĐN nikako nije mogla ispoštovati obzirom na njezin ritam koji tjednima prije toga je ona koristila a uključivalo je kasno odlaženje na spavanje. Istaknula je da ne bi uopće prijavila ovakav incident da se radilo o prvom ovakvom događaju međutim ĐN je svakodnevno već tjednim prije bila izuzetno bila bezobrazna prema odgajateljima, ali i prema drugoj djeci te se odnosila podcjenjivački prema kućnom redu. Čak i danas je zadržala taj bezobrazan stav pa je tako nije ni pozdravila na sudskom hodniku. Toga dana ona se zaista bojala ĐN i toga što je mogla učiniti, ne u smislu da bi realizirala prijetnju ubojstvom ali svakako je mislila da je ĐN bila spremna nasrnuti na nju jer je evidentno bila pod utjecajem nečega ali ne može reći čega jer je ĐN sustavno odbijala testiranja na droge.

7. Također, osnovanost prijedloga proizlazi iz iskaza svjedoka žrtve ŠN koji je naveo da je zaposlen kao odgajatelj u Centru za pružanje usluge u zajednici Zagreb u Zagrebu, Sv. Mateja br. 70/A, te da je 7. travnja 2025. ušao u žensku sobu oko 08,30 sati a tamo je spavala korisnica doma mlt. ĐN i burno reagirala, te mu je povišenim tonom rekla: „tko si ti da me budiš, neću ići na doručak, umorna sam i hoću spavati“. Naveo je da ju je i dalje pokušavao probuditi, ali je ĐN tada počela psovati i vrijeđati ga riječima: „odi u pičku materinu“, a on ju je i dalje pokušavao probuditi jer je morala popiti terapiju medikamenta prije doručka i to: Haldol, kvetiapin, Latuda i fluzapem, ali mu je ĐN odgovorila da ne želi popiti nikakvu terapiju, nakon čega je on telefonski pozvao voditeljicu ČN, te je ona došla za nekoliko minuta. Opet su zajedno pokušali probuditi mlt. ĐN, ali ih je ĐN tada počela vrijeđati riječima: „marš van“, a što je ponovila u nekoliko navrata, nakon čega je zaprijetila riječima „ubit ću vas, marš van, gubi se van, ubit ću vas oboje“, a to je ponovila u nekoliko navrata. Nakon toga voditeljica je pozvala policiju i hitnu pomoć. Na raspravi 28. listopada 2025. iskazivao je istovjetno kao na zapisnik pred VI. PP Zagreb od 23. svibnja 2025. Dodatno je istaknuo kako se sjeća da je toga dana kada je išao probuditi ĐN bio dočekan salvama uvreda i psovanjem što je bio uobičajen repertoar koji ga je svako jutro dočekivao prilikom buđenja ĐN ali i još 5 ili 6 cura. Ističe da te druge cure iako su ga redovito vrijeđale nisu mu nikada prijetile smrću za razliku od ĐN koja ga je toga dana vrijeđala i slala u pičku materinu zbog čega je u konačnici i pozvao kolegicu da mu pomogne s njezinim buđenjem. Ne sjeća se točno što mi je ĐN tada govorila ali zna da kada mu je došla pomoći kolegica da ih je oboje opsovala i da im je rekla da će ih ubiti. On zaista nije bio siguran da li je ona to bila spremna i učiniti obzirom na njezino psihofizičko stanje i kojem se tada nalazila, naime ĐN je tada često bježala iz ustanove a dok je bila u bjegovima nije uzimala ordiniranu terapiju već nekakve psihoaktivne supstance.

8. Ocjenjujući navedene dokaze sud je prihvatio kao vjerodostojnu pročitanu materijalnu dokumentaciju obzirom da ista nije niti dovedena u pitanje tijekom rasprave. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka žrtava ČN i ŠN obzirom da su na životan i logičan način, detaljno, okolnosno i sigurno te međusobno suglasno opisali dinamiku cijelog događaja i to kako ono što je prethodilo samom inkriminiranom događaju, tako i postupanje maloljetnice i inkriminirane riječi koje im je kritične prigode uputila. Valja napomenuti da su se žrtve ČN i ŠN predmetnoga dana nalazile na svojim radnim mjestima obavljajući profesionalno svoju dužnost te da sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi isti neistinito iskazivali o samom događaju, stoga je njihove iskaze svjedoka ocijenio istinitim, životnim i logičnim, te nije našao razloga da bi se svjedoci davanjem lažnog iskaza izlagali opasnosti da se protiv njih pokrene kazneni postupak.

9. Što se tiče obrane maloljetnice da ona nije počinila predmetno kazneno djelo sud istu nije mogao prihvatiti obzirom na naprijed navedene dokaze te je ista ocijenjena kao neživotna i nelogična i usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti. Obrana maloljetnice je nesuglasna s iskazima žrtava ČN i ŠN koje iskaze je sud ocijenio istinitim, a u kojima je uvjerljivo i životno opisano ponašanje maloljetnice inkriminiranog dana a koje ponašanje maloljetnice i izricanje inkriminiranih prijetnji je kulminacija cjelokupnog neprilagođenog ponašanja i negativnog stava maloljetnice prema djelatnicima i štićenicima ustanove u kojoj se nalazila.

10. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je maloljetnica uputila žrtvama i to da će ih ubiti. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja a u konkretnom slučaju bile su popraćene agresivnim tonom, vikanjem i psovanjem. Tako izgovorena prijetnja, koja je kod žrtve kao takva i izazvala osjećaj straha i uznemirenosti a radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha za život i sigurnost što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod žrtve ČN koja je navela da se bojala da bi maloljetnica mogla nasrnuti na nju jer je evidentno bila pod utjecajem nečega, ali ne može reći čega jer je sustavno odbijala testiranje na droge kao i žrtve ŠN koji je u svojem iskazu naveo da nije bio siguran da li je maloljetnica to bila spremna i učiniti obzirom na njezino psihofizičko stanje u kojem se tada nalazila, naime ĐN je tada često bježala iz ustanove, a dok je bila u bjegovima nije uzimala ordiniranu terapiju već nekakve psihoaktivne supstance. Navedenom u prilog govori i činjenica da su žrtve, iako profesionalci oguglali na razne ispade štićenika ustanove u kojoj rade pa tako i same maloljetnice, konkretnog dana imali potrebu podnijeti kaznenu prijavu radi opisanog ponašanja maloljetnice i izrečenih prijetnji.

11. Obzirom na utvrđeno, ocjenom iskaza ispitanih svjedoka, ali i ocjenom materijalne dokumentacije u spisu sud je utvrdio da su se u postupanju maloljetnice ostvarila sva bitna obilježja terećenog joj kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom na štetu ČN i ŠN iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

12. Stupanj krivnje kod maloljetnice je maksimalan jer je postupala s izravnom namjerom, svjesna protupravnosti svog postupanja i ubrojiva. Pobude iz kojih su počinjena kaznena djela ne odudaraju od uobičajenih motiva počinjenja ovih kaznenih djela. Jačina ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra i okolnosti u kojima su kaznena djela počinjena ukazuju na prosječan stupanj upornosti i kriminalne volje. Pritom ubrojivost maloljetnice i svijest o zabranjenosti kaznenih djela nije dovedena u pitanje.

13. Prema članku 8. ZSM/11 pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir maloljetničinu dob, njezinu psihofizičku razvijenost i osobine, težinu i narav počinjenoga djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinio, ponašanje nakon počinjenog djela i osobito je li, ako je to mogla, pokušala spriječiti nastupanje štetne posljedice ili nastojala popraviti počinjenu štetu, odnos prema oštećeniku i žrtvi, njegove osobne i obiteljske prilike, je li i prije činila kaznena djela i je li joj već bila izrečena maloljetnička sankcija, sve okolnosti koje utječu na izbor takve odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera

14. Odlučujući o izboru odgojne mjere prema maloljetnoj ĐN sud je proveo slijedeće dokaze – ispitao maloljetnu ĐN, zatim ispitao predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica Novi Zagreb, FN, te ispitao stručnu suradnicu suda ZN, predstavnicu Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka GN i majku maloljetnice BN, kao i pročitao zapisnik, pregledao audio-video snimke ispitivanja maloljetnice (list 25-28 spisa i list 53-55 spisa), pročitao službenu zabilješku o dojavi sa izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 7. travnja 2025. (list 8-9 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime mlt. ĐN (list 10-11 i 30-31 spisa), mišljenje i prijedlog dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluge u zajednici Zagreb-Dugave za mlt. ĐN od 28. siječnja 2025. (list 34-40 spisa), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama u obitelji mlt. ĐN (list 42-44 spisa), mišljenje više stručne savjetnice državnog odvjetništva od 16. travnja 2025. ( list 46 spisa), te mišljenje više stručne savjetnice državnog odvjetništva od 16. travnja 2025. (list 66-67 spisa), te uvažavajući sve okolnosti iz članka 7. ZSM/11 izrekao odgojnu mjeru iz članka 7. stavka 1. točke 6. i članka 15. Zakona o sudovima za mladež upućivanja u odgojnu ustanovu.

15. Iz provedenih dokaza proizlazi da je maloljetnica terećeno kazneno djelo počinila u dobi od 17 godina, a sada je u dobi od 18 godina. Maloljetnica je unatrag četiri godine započela s iskazivanjem neprihvatljivog ponašanje a sve se intenziviralo zbog situacije uzrokovane epidemijom Covid-19 kada prestaje sa svim školskim i izvanškolskim aktivnostima, a unatoč određenim mjerama stručne pomoći i potpore nije došlo do očekivanih rezultata već je njezino ponašanje eskaliralo te je sama pristupila u policijsku postaju i prijavila majku i očuha za psihičko i fizičko zlostavljanje povodom čega je smještena 18. travnja 2024. u Centar za pružanje usluga u zajednici Dugave. Za vrijeme boravka u Centru Dugave učinjena je stacionarna opservacija te su utvrđeni brojni internalizirani i eksternalizirani poremećaji u ponašanju maloljetnice u vidu neizvršavanja školskih obaveza, stihijskog provođenja slobodnog vremena, prema njezinim navodima nasilja u obitelji, bježanja, skitnje, nepoštivanja autoriteta, samoozljeđivanja, suicidalnosti, konzumiranja sredstava ovisnosti te opsesivno- kompulzivnih misli o ozljeđivanju članova vlastite obitelji, bježanja iz ustanove u koju je smještena, kretanje u krugu starijih osoba antisocijalnog ponašanja, rizična seksualna ponašanja i promiskuitetnost, konzumacija svih vrsta droga i alkohola, sklonost agresivnih ispada i napada na osobe koje smatra podređene sebi. U obitelji nema podršku, odrastala je u nestabilnim obiteljskim odnosima, uz majku i očuha se osjeća odbačeno i nepoželjno što povećava njezinu frustraciju i agresiju u odnosu na članove obitelji. Više puta hospitalizirana je u PB u Kukuljevićevoj, a za trajanja ovog postupka i u KB Rijeka te joj je ordinirana terapija koju mora uzimati pod strogom kontrolom odrasle osobe obzirom na sklonost suicidu i prekomjernoj konzumaciji sredstava ovisnosti. Socio-pedagoški je nedostupna te opasna po sebe i po druge, a najveći joj je rizik povezanost u Zagrebu sa starijim asocijalnim osobama. Valja istaknuti da obzirom da maloljetnica nema člana obitelji koji bi ju bio voljan i sposobni prihvatiti, bi po puštanju na slobodu bila prisiljena boraviti u domu za beskućnike u Kosnici. To posebice uzevši u obzir da je maloljetnica u razdoblju između dvije rasprave opovrgnula vlastite navode i želje za samostalnim stanovanjem jer je dobivši novce za uzdržavanje iste potrošila u izlasku s nepoznatim osobama i konzumaciji psihoaktivnih supstanci stoga je evidentno da ista nije spremna na samostalno stanovanje i raspolaganje novcem. Neki od alternativnih oblika organiziranog stanovanja kao što su [adresa] ili Centar Dugave nisu primjereni za maloljetnicu obzirom da se u [adresa] smještaju osobe s mentalnim poteškoćama dok kod ĐN evidentno postoje i poteškoće u ponašanju, a u Centar Dugave nisu spremni primiti osobu sklonu skitnji.

16. S obzirom na sve navedeno, odnosno cijeneći vrstu i težinu predmetnog kaznenog djela te osobne i obiteljske prilike maloljetnice sud je maloljetnici ĐN izrekao predloženu odgojnu mjeru opisanu u izreci rješenja.

17. Odlučujući o vrsti odgojne mjere koju treba izreći maloljetnici, vijeće je u cijelosti prihvatilo odgojne mjere predložene od strane stručnih službi. Uvažavajući argumentirane navode stručnih službi glede procjene ličnosti maloljetnice te svrhu odgojne mjere u pogledu ostvarenja generalne i specijalne prevencije, kao i da se istom sankcijom pruži pomoć i zaštita maloljetnici u smislu daljnjeg razvoja njezinog pozitivnog odnosa prema društvenim vrijednostima i jačanju osobne odgovornosti, sud smatra da će se takva svrha ostvariti upravo navedenom odgojnom mjerom iz izreke. Pri tome sud nalazi izuzetno važnim usmjeriti maloljetnicu na odgovarajuće ponašanje te joj jasno dati do znanja da je potpuno neprihvatljivo prijetnjama smrću rješavati životne situacije koje joj ne odgovaraju te da se takvo ponašanje ne može tolerirati. Maloljetnica mora naučiti snositi odgovornost za ponašanje koje ispoljava prema osobama, prije svega autoritetima unatoč tome što iste ne prihvaća, ali i prema drugim osobama, slijedom čega, a uvažajući pritom cjelokupnu utvrđenu problematiku kod maloljetnice sud nalazi nužnim istoj izreći predloženu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu.

18. Sud smatra da će navedena odgojna mjera koja može trajati od 6 mjeseci do 2 godine dovoljno utjecati na maloljetnicu da ubuduće ne čini nova kaznena djela i utjecati na sve ostale da ne čine slična kaznena djela te po mišljenju suda prijedlog predstavnice Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka za izricanjem mjere pojačane brige i nadzora u konkretnom slučaju nije u najboljem interesu maloljetnice i nije svrhovit.

19. Kako je maloljetnica u ovom predmetu povodom predmetnog kaznenog djela prema izvješću o uhićenju i dovođenju od 16. travnja 2025. te rješenju o određivanju privremene mjere privremenog smještaja u Centar za pružanje usluga u zajednci Rijeka, bila uhićena i nalazila se na privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi od 17. travnja 2025. pa nadalje, odlučeno je sukladno članku 66. stavku 4. ZSM/11 uračunati navedeno vrijeme oduzimanja slobode u izrečenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu.

20. Temeljem članka 89. stavka 1. ZSM/11 troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Velikoj Gorici 28. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ana Lovrić

Tea Mirošević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ovog rješenja žalba stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka a o žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici

2. Maloljetna ĐN

3. Branitelj maloljetnika, odvjetnik JN

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Zagreb, Područni ured Novi Zagreb

5. Oštećena ČN – po pravomoćnosti

6. U spis