REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Psp-28/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mati Kukavici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja GŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) te II-tužitelja HŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku, protiv tuženika TŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 03. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Krešimira Biočića, odvjetnika u Imotskom, te tuženika osobno, 28. listopada 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I-tužitelja GŠ i II-tužitelja HŠ koji glasi:
„ Utvrđuje se da je tuženik, točno neutvrđenog dana, krajem 2018. godine, ili početkom 2019. godine, a što su tužitelji saznali 10.01.2019. godine, omeo tužitelje u mirnom posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 656 , KO [katastarska općina], na način da je srušio kamenobetonski zid širine 0,40 m, visine 0.45 m, u dužini od 6,64 m, i baš dijela ogradnog zida na sjeverozapadnom dijelu predmetne nekretnine naspram Zagrebačke ulice u Promajni, koji je u slici nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Gorana Kukavice od 23.10. 2020 godine iscrtan žutom bojom i označen slovima ABC, te je sav otpad od kamena i betona koji je nastao rušenjem zida razbacao na predmetnu nekretninu, pa se nalaže tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti prijašnje stanje sazidavanjem kamenobetonskog zida u prijašnjim gabaritima, i uklanjanja otpada kamena i betona sa nekretnine, te se zabranjuje tuženiku ovakvo i slično smetanje posjeda nekretnine tužitelja.“
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su posjednici nekretnine označene kao zk. č. br. 2934/6 ZU 656, k. o. [katastarska općina] – Baška Voda i to od 2005. kada su kupili tu nekretninu, pri čemu navode da su odmah sagradili kamenobetonski zid ogradivši tako predmetnu nekretninu u sjeverozapadnom dijelu u odnosu na javni put – Zagrebačku ulicu.
1.1. Navode da ih je tuženik smetao u posjedu tako što je srušio predmetni zid u dužini od 5 metara, te da je ostavio ostatke razrušenog zida po nekretnini, pa se stoga tužbom obraćaju sudu tražeći posjedovnu zaštitu na način da se utvrdi opisani čin smetanja od strane tuženika, da se uspostavi ranije posjedovno stanje kao i da se zabrani takvo ili slično smetanje njegovog posjeda ubuduće, a sve uz zahtjev za naknadom troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje da je srušio predmetni zid u jednom dijelu, ali osporava tužiteljima da su bili u isključivom posjedu predmetne nekretnine. Naime, tvrdi da je on vlasnik i posjednik predmetne čestice, a kako su tužitelji vlasnici susjednih čestica da su zajednički gradili zid duž sjeverozapadnog dijela tih čestica prema Zagrebačkoj ulici. Ukazuje da su dogovorno koristili predmetne nekretnine jer su odnosi bili dobri, a da je on na predmetnoj čestici prodavao vino. Nadalje, tvrdi da je uslijed nesuglasica između razrušio predmetni zid kako ne bi morao imati ništa sa tužiteljima.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku kupoprodajnog ugovora, presliku fotografije predmetnog zida, neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, prijavni list za katastar, presliku rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog EŠ, presliku Potvrde od 15.03.2010., a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici, kao i dokaz saslušanjem svjedoka FŠ, SŠ, IŠ, AŠ, ĆŠ, kao i dokaz saslušanjem II-tužitelja HŠ i tuženika.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; nadalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tuženik razrušio predmetni zid kako to tvrde tužitelji, ali je između stranaka sporno jesu li tužitelji bili posljednji mirni posjednici u pogledu predmetne nekretnine pa da su uopće mogli biti smetani u posjedu iste od strane ovdje tuženika na opisani način (rušenje zida na toj nekretnini).
6. Prije svega, a s obzirom da se navodi stranaka u ovom sporu u jednom dijelu odnose na tvrdnje vezane za to tko je vlasnik predmetne nekretnine, potrebno je ukazati da pitanje vlasništva u parnici zbog smetanja posjeda nije odlučno. Naime, prema odredbi članka 441. ZPP-a, ali i odredbi članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) u parnicama zbog smetanja posjeda raspravlja se samo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira o pravu na posjed, pravnoj osnovi ili temelju posjeda kao i poštenju posjeda, pa stoga pitanje prava vlasništva nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
7. S obzirom da je jedan od bitnih uvjeta za uspjeh tužitelja u posjedovnim parnicama činjenica da je bio posljednji miran posjednik (posjednik u trenutku čina smetanja), za ukazati je da je upravo na tužiteljima teret dokaza vezano za dokazivanje te činjenice u smislu odredne članka 219. stavak 1. ZPP-a.
8. Prema mišljenju ovog suda, tužitelji u ovoj parnici nisu opravdali taj teret dokaza, te nisu dokazali da su oni bili isključivi posljednji mirni posjednici nekretnine na kojoj se nalazi predmetni zid, pa da bi uopće mogli biti smetani u posjedu od strane tuženika kako to tvrde u svojoj tužbi.
8.1. Naime, isti tvrde da su posjed stekli odmah po kupnji nekretnine, ali kao dokaz kupnje dostavljaju kupoprodajni ugovor prema kojem su kupili neke druge nekretnine i to čestice br. 2934/4 i 2934/5, a ne spornu česticu br. 2934/6 (list 5 i 6 spisa).
8.2. U tom smislu, sud ukazuje da je iz dokaza uviđajem na licu mjesta te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Gorana Kukavice utvrđeno da se porušeni dio zida nalazi upravo na čestici broj 2934/6.
8.3. Sud smatra neuvjerljivim tvrdnje tužitelja da u ugovoru nisu omaškom naznačili upravo nekretninu označenu kao čestica br. 2934/6. Naime, s obzirom da su ugovorne strane s namjerom sklopile ugovor u pisanoj formi, kako je u ugovoru naznačeno da „navedeno zemljište čini jedinstvenu parcelu koja se sastoji iz dva broja“, nije životno da bi sklopili takav ugovor u namjeri da zapravo misle samo na česticu br. 2934/6. To tim više jer je iz potvrde od 15. ožujka 2010. (list 41 spisa), ali i iz iskaza svjedokinje SŠ i ĆŠ, utvrđeno da je upravo tuženik, a ne tužitelji, kupac nekretnine na kojoj se nalazi dio predmetnog zida.
8.4. Kao što je istaknuto u točki 6. obrazloženja, pitanje vlasništva u parnici radi smetanja posjeda nije odlučno, pa navedene pravne poslove sud niti ne navodi u kontekstu stjecanja prava vlasništva, već tek iz razloga jer tužitelji (na kojima je teret dokaza) navode da su upravo po kupnji nekretnine stupili u posjed iste.
9. Pored svega navedenog, iz iskaza svjedoka FŠ je utvrđeno da je predmetnu nekretninu gdje se nalazio dio sada razrušenog zida koristio tuženik za prodaju pića, a jednako je utvrđeno i iz iskaza tuženika.
9.1. Sud prihvaća kao vjerodostojne u navedenim dijelovima iskaze svjedoka FŠ, SŠ i tužitelja jer su isti u tom dijelu suglasni, a i odgovaraju pisanim ispravama koje prileže spisu, posebno Potvrdi od 15. ožujka 2010.
9.2. S druge strane, sud ne prihvaća iskaz II-tužitelja HŠ, svjedoka IŠ i AŠ kao vjerodostojne jer su suprotni dokumentaciji koja prileži spisu, i to kako spomenutoj Potvrdi od 15. ožujka 2010., tako i kupoprodajnom ugovoru kojeg su dostavili uz tužbu sami tužitelji (list 5 i 6 spisa). Pored toga, svjedok IŠ u nekim dijelovima svog iskaza (kao npr. u pogledu gradnje zida) iskazuje suprotno od činjenica koje su nesporne među strankama (upravo da su zajednički gradili zid dužinom sjeverozapadnog dijela čestica), dok svjedok AŠ potpuno nevjerodostojno opisuje predmetni zid navodeći u iskazu da je isti visine oko „metar i nešto ili metar ipo“ dok je uviđajem na licu mjesta i nalazom i mišljenjem vještaka utvrđena visina zida od 45 cm.
9.3. Sud posebno naglašava da nije posebno cijenio iskaze stranaka ni svjedoka u pogledu gradnje predmetnog zida jer je nesporno da se zid gradio sjeverozapadnom stranom čestica (ne samo sporne čestice) zajednički, a činjenica gradnje zida nije niti odlučna za odgovor na pitanje tko je posljednji mirni posjednik nekretnine na kojoj se nalazi zid.
10. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao stručno i objektivno budući da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje, a vještak je sukladno zadatku suda identificirao sporni dio nekretnine.
11. Sud nije uzimao u obzir činjenične navode stranaka iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka, niti dokaze koji su dostavljeni ili predloženi nakon toga, sve u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a, osim što je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆŠ po prijedlogu tuženik, a uz suglasnost tužitelja, jer je tuženik još prije zaključenja prethodnog postupka predložio saslušati njegovog prednika, a isti je u međuvremenu preminuo.
12. Slijedom navedenog, zaključak je suda da tužitelj nije dokazao da je bio posljednji miran posjednik, pa je valjalo u cijelosti odbiti njihov tužbeni zahtjev, te je i odlučeno kao u izreci rješenja.
U Imotskom, 28. listopada 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
