Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-23/2024-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja Dom zdravlja Vinkovci iz Vinkovaca, Kralja Zvonimira 53, OIB: 73392165137, zastupanog po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 23. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Hrvoja Jovića, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika Jurici Barbariću, odvjetniku iz Vinkovaca, te donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Dom zdravlja Vinkovci iz Vinkovaca, Kralja Zvonimira 53, OIB: 73392165137, iznos od 39.130,42 eura (trideset devet tisuća sto trideset eura i četrdeset dva centa) po stopi zakonske zatezne kamate koja teče od 12. 5. 2003. do isplate, a koja se obračunavala za razdoblje od 12. 5. 2003. do 31. 12. 2007. po stopi od 15 %; od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 %; od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 %; od 1. 1. 2023. do 29. 12. 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %, a od 30. 12. 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 %, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tuženiku ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Dom zdravlja Vinkovci iz Vinkovaca, Kralja Zvonimira 53, OIB: 73392165137, naknadi parnični trošak u iznosu od 4.644,70 eura (četiri tisuće šesto četrdeset četiri eura i sedamdeset centi) u roku 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 28. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 %, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak preko dosuđenog iznosa kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja Dom zdravlja Vinkovci protiv tuženika ZR za isplatu iznosa od 294.828,15 kn / 39.130,42 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2003. pa do isplate.

2. Tužitelj ovaj tužbeni zahtjev temelji na obvezi tuženika po osnovu vraćanja stečenog bez osnova jer je tuženik ZR zbog pogrešnog obračuna zateznih kamata od strane Financijske agencije (dalje: FINA) koja je po pravomoćnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-195/2000-15 od 15. svibnja 2000. obračunavala zatezne kamate komfornom metodom, iako je prema zakonu obračun kamata trebalo izvršiti proporcionalnom metodom, slijedom čega je tuženik neosnovano naplatio od tužitelja Doma zdravlja Vinkovci utuženi iznos, te tužitelj potražuje povrati istog.

3. Tuženik se protivio svim navodima tužitelja ističući prigovor zastare i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe kako sam nije pridonio izračunu kamata već je kamate obračunavala FINA. Smatra da nije imao razloga sumnjati u izračun niti pomišljati pripada li mu taj iznos ili ne. Tijekom postupka protivio se svim navodima tužitelja i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

4. Nakon izvedenih dokaza bilo je nesporno da je tuženik na temelju pravomoćne presude ovoga suda broj P-71/1995 pokrenuo postupak ovrhe te je pravomoćnim rješenjem broj Ovr-195/2000-15 od 15. 5. 2000., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-846/2000-3 od 31. 8. 2000., određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika koja se vode na računu tadašnjeg ZAP-a podružnica Vinkovci radi naplate iznosa od 241.147,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na način da se svakih 30 dana s računa tužitelja na račun tuženika isplaćuje iznos od 10.000,00 kn, te je na ovaj način vršena naplata od 6. 9. 2000. do zaključno sa 12. 5. 2003.

4.1. Nadalje, nesporno je da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) 31. 10. 2002. na račun tuženika isplatio iznos od 258.031,00 kn, a tužitelj (Dom zdravlja Vinkovci) je 9. 4. 2003. uplatio iznos od 293.499,88 kn nakon čega je po prijedlogu ovrhovoditelja postupak obustavljen, a tuženik je nakon donošenja odluke VSRH vratio tužitelju iznos od 20.000,00 kn i to 24. 5. 2003.

4.2. Pravomoćnom presudom ovoga suda broj P-71/1995-13 od 10. 12. 1998., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-499/1999 od 3. 6. 1999., Domu zdravlja Vinkovci, kao tuženiku u tom predmetu, je naloženo da ZR, kao ondje tužitelju, isplati iznos od 241.147,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po dospijeću svakog pojedinog računa i uz naknadu parničnog troška, te je VSRH svojom odlukom broj Rev-2363/2019 od 20. 11. 2002. ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 19.078,00 kn.

4.3. Nadalje, presudom ovoga suda broj P-2075/2005-69 od 27. 3. 2007. tužitelju (Dom zdravlja Vinkovci) je naloženo da tuženiku (ZR) isplati navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od 21. 1. 1995. pa do isplate uz naknadu parničnog troška dok je odbijen zahtjev tužitelja (Dom zdravlja Vinkovci) za isplatom iznosa od 338.577,89 kn po protutužbi od 6. 7. 2006. Ova presuda potvrđena je presudom i rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2037/2007-3 od 11. 2. 2008. u dijelu kojim se nalaže tužitelju da tuženiku isplati iznos od 19.078,00 kn dok je ukinuta u dijelu parničnog troška i u odluci o protutužbenom zahtjevu.

5. Kako je iz nakon svih izvedenih dokaza tijekom parničnog postupka ostalo sporno da li je tužitelj prema tuženiku naplatio više kamata po naprijed navedenim presudama odnosno kako bi se utvrdila visina neosnovano stečenog iznosa novca obzirom na pogrešno obračunat način kamata te je sud u postupku P-1658/2011 proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Krešimiru Strmotić, dipl.oec. iz [adresa]

6. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 29. 3. 2012. nesporno proizlazi da je obračun zakonskih zateznih kamata na dospjela, a neplaćena potraživanja tijekom ovršnog postupka FINA obračunavala komfornom metodom slijedom čega je tuženiku isplaćen iznos glavnice od 258.031,00 kn s obračunatom kamatom u ukopnom iznos od 943.650,32 kn.

7. Nakon provedenog vještačenja sud je donio presudu broj P-1658/2011-27 od 17. 7. 2012. kojom se nalaže tuženiku ZR da isplati tužitelju Domu zdravlja Vinkovci iznos od 22.275,21 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od 12. 5. 2003. do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 26.963,19 kn bez uzimanja u obzir uplate HZZO-a smatrajući da HZZO ima pravo na povrat tog iznosa, a ne tužitelj, te da je u tom dijelu prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan.

8. Međutim, po uloženim žalbama parničnih stranaka presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-718/2018-6 od 3. 10. 2019. naprijed navedena prvostupanjska presuda je preinačena te je naloženo tuženiku ZR da tužitelju Domu zdravlja Vinkovcima isplati iznos od 294.828,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. 7. 2006. po stopi od 15 % godišnje do 31. 12. 2007., a od 1. 1. 2008. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. 8. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 58.273,35 kn i to sve u roku od 15 dana.

9. U naprijed navedenoj odluci Županijski sud zaključuje da je tuženik bio savjesni stjecatelj jer nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada obračunati iznos s obzirom na to da je podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave tj. pravomoćne sudske presude, te da tuženik nije unaprijed sam obračunao kamatu već ju je obračunala FINA pa je zatezne kamate na dosuđeni iznos dosudio primjenom članka 214. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) od podnošenja zahtjeva tj. od 7. 7. 2006.

10. Navedenom odlukom Županijski sud potvrđuje da je u konkretnom slučaju prigovor zastare neosnovan prema članku 371. ZOO/91 koji propisuje da potraživanja zastarijevaju za pet godina ako nije određen neki drugi rok zastare. Obzirom da je temeljem provedenih dokaza nesporno utvrđeno da je nakon donošenja rješenja o ovrsi u razdoblju od 6. 9. 2000. do 12. 5. 2003. vršena naplata u mjesečnim obrocima od 10.000,00 kn, te da su isplaćena dva obroka od strane tužitelja i HZZO-a u iznosima od po 293.499,88 kn i 258.031,00 kn, to prema odredbi članka 372. stavak 1. i 2. ZOO/91 potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima zastarijevaju za tri godine, no navedeni zastarni rok ne vrijedi za otplatu u obrocima i druga djelomična ispunjenja, a o čemu je riječ u konkretnom slučaju. Dakle, prema stavu Županijskog suda zastarni rok u konkretnom slučaju je pet godina. Obzirom da tužitelj potražuje iznose koji su isplaćeni tuženiku nakon 10. 3. 2003., kada je po utvrđenju vještaka došlo do preplate duga, te imajući u vidu da je tužba (ranije protutužba) podnijeta 6. 7. 2006. to jasno proistječe da istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

11. Radi utvrđenja visine zateznih kamata koje je Dom zdravlja trebao platiti ZR izračun kamata se trebao vršiti po proporcionalnoj metodi i u skladu sa Zakonom o zateznim kamatama ("Narodne novine" broj 34/04.) koji je bio u primjeni od 20. 7. 2004. Naime, u razdoblju od 6. 9. 2000. do 12. 5. 2003. primjenjivao se Zakona o zateznim kamatama ("Narodne novine" broj 28/96.) i prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o zateznim kamatama, zatezne kamate utvrđuju se za razdoblje kraće od godinu dana primjenom komfornog načina obračuna, pa iz ovog slijedi zaključak da se prilikom obračuna zateznih kamata za razdoblje duže od godinu dana ne može primijeniti komforna metoda obračuna zateznih kamata već je trebalo primijeniti proporcionalnu metodu za cijelo razdoblje u kojem su vršene uplate po navedenim pravomoćnim presudama s računa Doma zdravlje Vinkovci na račun tuženog GR.

12. Naime, u pogledu načina obračuna zakonske zatezne kamate na iznos glavnice po mišljenju Županijskog suda isti je bio nezakonit. Prema nalazu i mišljenju vještaka nesporno proistječe da je obračun kamata vršen komfornom metodom, što je u suprotnosti s tada važećim propisima u pogledu zakonske zatezne kamate ukazujući da je komforni način obračuna zakonske zatezne kamate predviđen samo za obračunska razdoblja kraća od godine dana, a što u ovom predmetu nije slučaj. Ovakav stav sud temelji na vjerodostojnim tumačenjima članka 3. stavak 1. Zakona o zateznima kamatama ("Narodne novine" broj 58/04.).

12.1. Važno je napomenuti da u svojoj odluci Županijski sud zauzima stav da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu koju je izvršio HZZO napominjući da prema odredbi članka 210. stavak 1. ZOO/91 kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Primjenjujući navedenu zakonsku odredbu pored nesporne činjenice o izvršenim uplatama na račun tuženika (ukupan iznos od 943.650,32 kn od čega se 258.031,00 kn odnosi na glavnicu) proistječe da je zbog pogrešnog obračuna zakonske zatezne kamate tuženik stekao imovinsku korist bez pravne osnove koja po izračuna vještaka iznosi 294.828,15 kn i koji iznos je shodno navedenom tuženik dužan vratiti uz pripadajuće kamate kako to propisuje članak 214. ZOO/91.

13. Na naprijed navedenu odluku Županijskog suda tuženik je 29. 11. 2019. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a kako bi se razjasnilo pravno pitanje kada je zbog pogrešnog obračuna zateznih kamata učinjenog od strane javnopravnog tijela koje je provodilo ovršni postupak i od ovršenika naplaćen veći iznos od stvarno dugovanog iznosa na ime zatezne kamate, a koji iznos sada tužitelj kao bivši ovršenik potražuje od tuženika kao bivšeg ovrhovoditelja tj. da li se njegovom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa, a koji se na temelji na stjecanju bez osnove, može s uspjehom suprotstavit pravo tuženika kao stjecatelja bez osnove na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

14. Ovo pravno pitanje VSRH riješio je svojom odlukom broj Revd-94/2020-2 od 4. 2. 2020. kojom je dopušteno podnošenje revizije protiv navedene presude Županijskog suda u Vukovaru, te je tuženik pravovremeno uložio reviziju protiv naprijed navedene pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 718/2018-6 od 3. 10. 2019.

15. Revizijskom odlukom VSRH broj Rev-811/2020-2 od 21. 11. 2023. ukinuta je presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-718/2018-6 od 3. 10. 2019. i točka I. presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1658/2011-27 od 17. 7. 2012., te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U svojoj revizijskoj odluci VSRH ukazuje na predmet Z protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 48921/2013) pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje: ESLJP). Iz navedene odluke razvidno je da odluke domaćih tijela kojima je podnositeljica obvezana vratiti iznose primljene u spornom razdoblju predstavljaju miješanje u njeno pravo na mirno uživanje vlasništva, iako je to miješanje bilo pravno utemeljeno iz razloga što odluke domaćih tijela donesene relevantnim domaćim propisima i usmjerene na postizanje legitimnog cilja koji se sastoji u ispravljanju pogreške domaćeg tijela, ali nije postojao razuman odnos razmjernosti između mjere miješanja u podnositeljičino pravo na mirno uživanje vlasništva i cilja koji se tim miješanjem htio postići.

16.1. U navedenoj odluci ESLJP navodi da podnositeljica svojim ponašanjem nije ni na koji način doprinijela tome da joj budu priznata prava koja joj po domaćim propisima ne pripadaju. Nadalje navodi da iako je sporna situacija bila rezultat pogreške domaćih tijela, od podnositeljice je traženo vraćanje cjelokupnog isplaćenog iznosa zajedno sa zateznim kamatama, što pokazuje da država nije priznala svoju pogrešku, niti je snosila bilo kakve posljedice iste. Uzimajući u obzir navedene okolnosti, kao i zdravstvenu i materijalnu situaciju podnositeljice (od 1993. pati od mentalne bolesti i nesposobna je za rad, a od 1995. je nezaposlena, nema bankovne račune, nikakav dohodak ili značajnu imovinu), ESLJP je u konačnici zaključio kako nalaganje podnositeljici da vrati isplaćene iznose naknade predstavlja prekomjeran individualan teret za nju što je dovelo do povrede njezinog prava na mirno uživanje vlasništva.

16.2. VSRH nadalje ukazuje da je stav ESLJP iz navedenog predmeta Z protiv RH primjenjivo i na ovaj konkretan slučaj. Naime, zbog pogrešnog obračuna zateznih kamata učinjenog od strane javnopravnog tijela koje je provodilo ovršni postupak, od ovršenika je naplaćen veći od stvarno dugovanog iznosa na ime zatezne kamate, a koji iznos sada tužitelj kao bivši ovršenik potražuje od tuženika kao bivšeg ovrhovoditelja. Njegovom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa, koji se temelji na stjecanju bez osnove, može se suprotstaviti pravo tuženika kao stjecatelja bez osnove na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06., 2/10.) kojom se štiti mirno uživanje vlasništva.

17. Sukladno uputi VSRH, a vodeći računa o izloženom shvaćanju ESLJP i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u nastavku postupka ovaj sud je proveo test razmjernosti prema činjenicama na kojima stranke temelje svoje zahtjeve.

18. Naime, u nastavku postupka sud je radi utvrđenja testa razmjernosti proveo dokaz saslušanjem tuženog kao stranke na ročištu od 26. 11. 2024. (list 293-295), pročitao rješenje HZMO o odlasku tuženiku u mirovinu od 23. 10. 2008. (list 287), potvrdu zemljišnoknjižnog odjela Vinkovcima od 19. 11. 2019. (list 289), obavijest PBZ d.d. o mirovinskim primanjima (list 290), potvrde Ministarstva financija Porezne uprave, Područni ured Vukovar, Ispostava Vinkovci (list 301-341), izvršio uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (list 346-347), te pročitao ugovor o darovanju od 23. 5. 2017. (list 349- 351).

19. Tuženik ZR na ročištu održanom kod ovog suda 26. 11. 2024. iskazao je da se ne može točno sjetiti obzirom na protek vremena kada mu je Dom zdravlja Vinkovci isplatio iznos od 39.130,42 eura. Zna da je bio u tijeku sudski postupak u kojem ga je zastupao odvjetnik. Ne zna koji obračunati iznos mu je trebao isplatiti Dom zdravlja. Ne sjeća se više tko mu je isplatio taj iznos tj. da li sam Dom zdravlja ili netko treći. Novac mu je sjeo na račun nakon pravomoćno okončanog sudskog postupka. Novac je potrošio i nema ga na računu. Sada je umirovljenik s mirovinom od 804,00 eura. U vlasništvu nema nikakvih nekretnina, ali ih je imao. Ne sjeća se točnog datuma kada je prestao biti vlasnik kuće u [adresa] u [adresa]. U periodu od 2003. do 2005. je bio u radnom odnosu, a osim plaće u to vrijeme je imao prihode od vještačenja. Njegova supruga je u mirovini, ne zna točno od kada, niti kolika joj je mirovina, a ni ona nema nikakve imovine. Bila je suvlasnik s njim na kući u [adresa]. Zajedno su sačinili ugovor temeljem kojeg više nisu vlasnici nekretnine. Sva primanja koja su dobili temeljem pravomoćnih presuda potrošili su za život. U tom periodu kada je trošio ovaj novac nije imao drugih redovnih prihoda. Smatra da nije pridonio spornoj situaciji, da su svi iznosi koje je primio zaprimljeni u dobroj vjeri da su realni i točni, da nisu postojali razlozi zbog kojih bi posumnjao u ispravnosti istih. Nadalje ističe da ovaj sudski postupak traje 30 godina i u tom razdoblju uništen je i upropašten njegov obiteljski život. U tih 30 godina nisu kao obitelj mogli ništa planirati i nikako napredovati u životu živeći stalno pod opterećenjem koje može proizaći iz ovog sudskog postupka, te posljedice trpe do današnjeg dana. Navodi i da na temelju pravomoćne ovršne sudske isprave nije mogao nikako znati da bi trebao nešto vratiti ili da bi bio u bilo kakvoj obvezi vraćanja.

20. Uvidom u rješenje HZMO-a od 23. 10. 2008. na listu 287 utvrđeno je da je tuženik ostvario pravo na prijevremenu starosnu mirovinu 16. 6. 2005., a visina mirovine mu je usklađena prema članku 86. Zakonu o mirovinskom osiguranju i od 1. 1. 2008. mirovina je utvrđena u iznosu od 2.894,26 kn mjesečno.

21. Uvidom u potvrdu zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima od 19. 11. 2019. utvrđeno je da tuženik nije upisan kao vlasnik nekretnina na području nadležnosti navedenog zemljišnoknjižnog odjela.

22. Uvidom u obavijest o mirovinskim primanjima Privredne banke Zagreb d.d. na listu 290 nesporno je utvrđeno da je tuženiku za 10. mjesec 2019. isplaćena mirovina u iznosu od 4.218,28 kn.

23. Uvidom u potvrde Porezne uprave, Područni ured Vukovar, Ispostava Vinkovci na listu 299 do 241 o ostvarenim primicima tuženika u periodu od 2005. do danas razvidno je da je tuženik ostvarivao dohodak od nesamostalnog rada i drugi dohodak za koji je uredno obračunat porez i prirez, a od 2022. do danas ne ostvaruje drugi dohodak.

24. Uvidom u ugovor o darovanju kuće u [adresa] u [adresa] od 23. 5. 2017. na listu 349 do 351 nesporno je utvrđeno da su ZR i AR zaključili ugovor o darovanju sa svojim kćerkama NR i G A te svojim kćerkama kao daroprimateljima darovali svatko svoj suvlasnički dio od ½ dijela zadržavajući pravo služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja, a što je vidljivo i iz zemljišnoknjižnog izvatka 6583 za k. o. [katastarska općina] na listu 346 do 348 spisa.

25. Temeljem provedenih dokaza, a sukladno uputi VSRH i primjenom pravnog shvaćanja iz odluke ESLJP u predmetu Z protiv RH i imajući u vidu Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda sud zaključuje da do pogreške u računanju kamata nije došlo od strane tuženika već od strane FINA-e kao javnopravnog tijela te je od ovršenika naplaćen veći od stvarno dugovanog iznosa na ime zateznih kamata, a koji iznos u ovom postupku tužitelj kao bivši ovršenik potražuje od tuženika kao bivšeg ovrhovoditelja.

26. Nesporno je utvrđeno da je tuženik bio savjesni stjecatelj navedenih novčanih sredstava i da ih je stekao u dobroj vjeri.

27. Nesporno je utvrđeno da tužitelj potražuje isplatu sada iznosa od 39.130,42 eura s pripadajućim kamatama od 12. 5. 2003. do danas što sveukupno iznosi 107.386,17 eura.

28. Nesporno je da ovakvo potraživanje tužitelja prema tuženika sada predstavlja nesrazmjerno i prekomjerno opterećenje koje je nastalo isključivo temeljem pogreške FINA-e, te se prema stavu VSRH koji se temelji na odluci ESLJP koja se ne bi trebala ispravljati na teret pojedinca tj. tuženika kao fizičke osobe.

29. Nesporno je da bi se nalaganjem navedene isplate kršila Konvencija ESLJP u dijelu mirnog uživanja prava vlasništva jer teret razmjernosti sud ispituje u vrijeme donošenja ove odluke, a sve kako bi se utvrdilo kakav bi utjecaj mogla imati presuda na tuženika ako bi mu se nalagala isplata.

30. Nakon izvedenih dokaza u skladu s uputom VSRH broj Rev-811/2020-2 od 21. 11. 2023. sud je utvrdio da je tuženik sada osoba starije životne dobi tj. starosti 80 godina, da je umirovljenik s mirovinom u iznosu od oko 800,00 eura, da je bez ikakve druge imovine, pa se usvajanjem tužbenog zahtjeva ne bi ostvarila nikakva razumna ravnoteža već bi se usvajanjem tužbenog zahtjeva tuženik doveo u pretjerano tešku situaciju te bi mu bilo povrijeđeno konvencijsko pravo na mirno uživanje vlasništva.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

32. Imajući u vidu činjenicu dugotrajnosti vođenja ovog postupka kao i naprijed navedenu Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, te uputu VSRH o primjeni odluke ESLJP u predmetu Z protiv RH, sud je primjenom odluke članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) tuženog obvezao na naknadu tužitelju samo onih troškova koji su bili neophodni za vođenje ove parnice te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23.) tužitelju je odobren trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, za zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu od 1.000,00 eura, za zastupanje na jednoj glavnoj raspravi u iznosu od 1.000,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 750,00 eura čini iznos od 3.750,00 eura.

32.1. Tužitelju je također odobren trošak uplaćenog vještačenja u iznosu od 394,70 eura, te pristojba na tužbu u iznosu od 500,00 eura, tako da je tužitelju dosuđen sveukupni parnični trošak u iznosu od 4.644,70 eura, dok je s preostalim dijelom zatraženog troška tužitelj odbijen.

U Vinkovcima 28. listopada 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Neda Brčić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Jurica Barbarić, Vinkovci – punomoćnik tuženika