REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4634/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ iz [adresa] (boravište u [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Gašparon, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž- 477/2023-2 od 10. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1344/2023-17 od 14. veljače 2024., na sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio slijedeća pravna pitanja:
"(i.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(ii.) Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?
(iii.) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?
Odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naplati naknade za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?".
3.2. Kao razloge važnosti naznačenih pitanja tuženik je u odnosu na prvo pitanje naveo da nema prakse ovog suda, u odnosu na drugo pitanje ukazuje na presudu Županijskog suda u Splitu Gž-1215/2020-2 od 24. veljače 2021., a u odnosu na treće pitanje na odluke ovog suda Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018. i Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. te Županijskog suda u Puli-Pola Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022. i Županijskog suda u Osijeku Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020.
3.3. Ističe da je došlo do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava i to na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek jer da su tužiteljici zakonske zatezne kamate dosuđene od dana stjecanja, a da u postupku nije ocijenjeno niti obrazloženo zbog čega bi tuženika trebalo ocijeniti kao nepoštenog stjecatelja, pa da presuda o tome ne sadrži nikakve razloge.
4. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda i nema potrebe za intervencijom ovog suda.
5. U odnosu na prvo pitanje vezano za ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita zbog nepoštenosti ističe se da su nižestupanjski sudovi utvrdili u postupku (i dali razloge o tome) da ta odredba ugovora suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pobijana odluka je sukladna u tom dijelu ovosudnoj odluci Rev-1214/2024-2 od 30. listopada 2024., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024. i Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. Isto tako u odnosu na drugo pitanje pobijana odluka je sukladna citiranim odlukama ovog suda te smjernicama iz odluka Suda Europske unije C-186/16 Ž i dr., C 186/16, EU:C:2017:703 , Š i ŠŽ, C 26/13, EU:C:2014:282 t. 50, NŽ, C 96/14, EU:C:2015:262, t. 33. - o glavnom predmetu ugovora i odredbama akcesornog značaja. U odnosu na treće pitanja pobijana odluka je sukladna pravnim shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama U- III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. te ovog suda Rev-364/2022-2 od 25. travnja 2023.
6. Tuženik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek, prvenstveno zbog toga što su zatezne kamate dosuđene s tijekom od dana stjecanja, odnosno, jer je ocijenjeno da je on nepošten stjecatelj. U tom smislu tuženik se upućuje na ovosudne odluke naznačene u odnosu na pitanja koja je predlagatelj naveo vezano za tijek kamata. Predlagatelj prigovara da mu je u tom kontekstu povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, a dijelom opisno, pristup sudu i proizvoljnost pri odlučivanju. Razlozi koji su nižestupanjski sudovi iznijeli u svojim odlukama su jasni, relevantni i dostatni, upućuju na zaključak da su sudovi stvarno ispitali slučaj, ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati ni arbitrarnima niti očito nerazumnima, a oni prigovori koji se tiču dopunskog vještačenja polazi od pogrešne premise o načinu izračuna visine preplate. Slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (ili pogrešne primjene materijalnog prava) došlo do povrede prava na koje se podnositelj poziva.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog je odbijen, a prijedlog u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
