REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-705/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja 1. BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EA, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici Nataši Vujčić, odvjetnici u Zagrebu, Fra Luje Maruna 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi određivanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-552-06/25-03/08, URBROJ: 524-11-01/1-25-2 od 17. travnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.300,00 EUR (tisuću tristo eura).

IV. Drugotužitelju ĐA se priznaje pravo na naknadu troška delegacije predmeta u iznosu od 48,80 EUR (četrdeset osam eura i osamdeset centi) te se nalaže Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna drugotužitelju isplati navedeni iznos, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku delegacije, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

V. Opunomoćenici tužitelja Nataši Vujčić, odvjetnici u Zagrebu, priznaje se pravo na naknadu troška delegacije predmeta u iznosu od 28,80 EUR (dvadeset osam eura i osamdeset centi), te se nalaže Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna opunomoćenici tužitelja isplati navedeni iznos, u roku od 60 dana dostave pravomoćne odluke o trošku delegacije, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-552-06/25-03/08, URBROJ: 524-11-01/1- 25-2 od 17. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], KLASA: UP/I-552-06/25-04/10, URBROJ:139-086-11/13-25-9 od 5. veljače 2025., a kojim rješenjem je tužiteljima određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o njihovom djetetu mlt. JA, prvotužiteljici je određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o njezinom djetetu mlt. ŠA, u trajanju od 17. veljače 2025. do 17. veljače 2026., te je za voditelja mjere imenovana ČA, dipl. odgajateljica, uz ostale prateće odluke.

2. Tužba je predana Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a predmet je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-6 od 9. svibnja 2025. ustupljen ovom sudu na daljnje rješavanje (čl. 11. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.: dalje: Zakon o sudovima).

3. Tužitelji pravodobno podnesenom tužbom i u tijeku spora osporavaju zakonitost odluke tuženika. Ističu, u bitnome, kako u provedenom upravnom postupku nisu saslušani, nisu imali mogućnost očitovati se na dokumentaciju niti im je omogućen uvid u cjelokupnu dokumentaciju (dopis od 19. prosinca 2023. i izvješće 21. svibnja 2024. Gospodarske škole u Varaždinu). Osporavaju da bi mlt. ŠA imala problema s higijenom, ističu kako su nastavu u kući za maloljetnicu preporučili liječnici, događaj iz travnja 2024. kada je maloljetnica zatečena kako se ljubi s muškarcem od 60 godina da su sami prijavili u Policijsku postaju Koprivnica, slijedom da odgovorno i savjesno odgajaju maloljetno dijete. U odnosu na mlt. JA da je u prvostupanjskom rješenju navedeno je da redovito polazi nastavu, da je u 1. obrazovnom razdoblju opravdano izostala 29 sati, da je tiha, mirna, pristojna, povučena, da domaće radne zadatke uredno i redovito izvršava, da su joj higijenske navike razvijene i da uglavnom otac dolazi na roditeljske sastanke i individualne razgovore. Smatraju da nije potrebna mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o mlt. djeci. Dodatno ukazuju kako je mjera za mlt. ŠA određena za vrijeme i nakon što će ista postati punoljetna. Predlažu sudu izdati privremenu mjeru, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ustraje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tužitelj, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz članka 91. stavak 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora te je izveden dokaz saslušanjem drugotužitelja EA (str. 40-41 spisa).

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Na temelju odredbe čl. 140. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.; dalje: Obiteljski zakon) mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu će se odrediti roditeljima ako se utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri čemu je ugrožen razvoj djeteta.

9. Odredbama čl. 117. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona propisano je da roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, a punoljetna osoba je ona koja je navršila osamnaest godina života.

10. Dakle, svrha mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi nužno upućuje na zaključak da se ista provodi za vrijeme trajanja roditeljske skrbi, odnosno do punoljetnosti djeteta.

11. Prema podacima u spisu mlt. ŠA je rođena **.**.2007. Iz toga slijedi da 2. studenoga 2025. navršava osamnaest godina. Obzirom na činjenicu da je mjera određena i nakon toga dana (do 17. veljače 2026.), odnosno i nakon nastupa punoljetnosti, već zbog toga je osporavano rješenje nepravilno i nezakonito.

12. Dalje, iz spisa upravnog postupka ne proizlazi da se tužiteljima omogućio uvid u dopis Gospodarske škole u Varaždinu od 19. prosinca 2023. i izvješće 21. svibnja 2024., niti takvi dopisi prileže spisu kojeg je tuženik dostavio sudu, a koje isprave su bile podloga za donošenje osporenog rješenja. Stoga sud utvrđuje kako tužitelji osnovano ukazuju da u upravnom postupku nisu imali mogućnost uvida u cjelokupnu dokumentaciju od važnosti za rješavanje samog predmeta te im time nije bilo omogućeno ni da se o istoj očituju. Na taj je način tuženik povrijedio pravilo postupka iz čl. 84. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) kojim je propisano da stranka ima pravo razgledati spise predmeta, kao i čl. 30. st. 1. ZUP-a prema kojem je tijelo koje vodi postupak dužno stranci omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Ovo potonje jer pravo na izjašnjavanje pretpostavlja prethodno poznavanje sadržaja spisa, odnosno uvida u dokumentaciju koja čini činjeničnu i dokaznu osnovu upravnog akta, a ako stranci nije omogućen uvid u cjelokupan spis, ona objektivno ne može ostvariti svoje pravo da se izjasni o onome što joj nije poznato.

13. Dalje, sukladno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a svako rješenje mora sadržavati obrazloženje u kojem se navodi kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Iz citirane odredbe proizlazi da obrazloženje rješenja mora biti konkretno, logično i provjerljivo, te da iz njega mora biti jasno na kojim se činjenicama temelji odluka i kako su one povezane s primjenom materijalnog prava. Drugim riječima, stranka (a kasnije i sud) mora moći razumjeti zašto je određena mjera donesena, a ne samo koja je mjera određena. U konkretnom slučaju, iz prvostupanjsko rješenja, kao ni rješenja tuženika, nisu jasni razlozi zbog kojih je određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi za maloljetnu JA. U obrazloženju je navedeno da dijete redovito pohađa nastavu, ima razvijene higijenske navike, izvršava školske obveze, emocionalno je toplo i suradljivo dijete, a iz tih činjenica ne proizlazi potreba za intervencijom u obliku mjere nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, a nije niti pojašnjeno koji konkretni propust roditelja ili rizik za dijete opravdava izricanje takve mjere. Takvi navodi, kako su preneseni u obrazloženju, ukazuju da dijete funkcionira uredno u obrazovnom i socijalnom okruženju, te da je jedina utvrđena okolnost nisko kognitivno funkcioniranje, što samo po sebi ne predstavlja nužnu osnovu za mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi, već eventualno za pružanje stručne i obrazovne potpore djetetu u školskom kontekstu. Dodatno, prema članku 140. Obiteljskog zakona predmetna mjera može se odrediti samo ako je utvrđeno da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri čemu je ugrožen razvoj djeteta, a u osporenom rješenju nije utvrđeno na koji način roditelji maloljetne JA nisu navedeno u stanju ostvarivati.

14. U odnosu na prigovor tužitelja da je imenovana voditeljica mjere neodgovarajuće struke, odnosno diplomirana odgojiteljica, sud ukazuje da je odredbom čl. 9. st. 4. Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta (Narodne novine br. 123/15.; dalje: Pravilnik) propisana iznimka od stavka 3. istoga članka, koji propisuje da voditeljem mjere može biti imenovan socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator čije kompetencije odgovaraju specifičnim potrebama obitelji te imaju znanja iz područja rada s djecom i obitelji. Dakle, navedena odredba st. 4. propisuje da voditeljem mjere može biti imenovan pravnik zaposlen u centru za socijalnu skrb, odgojitelj u predškolskoj ustanovi, učitelj, nastavnik ili medicinska sestra čije kompetencije odgovaraju potrebama obitelji te imaju znanja iz područja rada s djecom i obitelji ako to zahtijevaju okolnosti slučaja i ispunjavanje ciljeva mjere. Stoga, imenovanje za voditelja mjere osobu koja je odgojitelj u predškolskoj ustanovi nije protivno propisima, a tužitelj nije ničim dokazao da imenovana osoba ne bi imala potrebna znanja iz područja rada s djecom i obitelji ili da se time ne bi nužno ispunio cilj mjere. Ujedno, iz Zapisnika od 5. veljače 2025. je razvidno kako imenovana ima završeno stručno usavršavanje licenciranog programa za voditelja mjere.

15. Sukladno svemu navedenome, osporavano rješenje se zasad nije moglo ocijeniti zakonitim. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika, te je predmet vratio na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS). U ponovnom je postupku tuženik obvezan donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Stranke imaju pravo na potpuni, zakoniti i pravilni upravni postupak u kojem će im se omogućiti uvid u cjelokupni spis, kao i izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega će javnopravno tijelo donijeti novo i zakonito rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a te doneseno uz pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 140. u vezi čl. 117. Obiteljskog zakona).

16. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištu od 7. listopada 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 2.000,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

17. U preostalom dijelu zatraženog troška zastupanja na ročištima te sastava tužbe, trošak nije priznat, budući prema odredbama Tarife odvjetniku za svaku pojedinu radnju pripada naknada u visini od 500 bodova (Tbr. 27/1), pri čemu vrijednost boda iznosi 2 eura (Tbr. 54). Slijedom navedenog, sud je zahtjev u tom dijelu u kojem je zatražen trošak iznad 1.000,00 eura po radnji odbio kao neosnovan. Nadalje, zatraženi trošak za sastav prijedloga za određivanje privremene mjere sud nije priznao budući su tužitelji navedeni prijedlog povukli prije donošenja rješenja o njemu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

18. U odnosu na trošak zatražen s osnove delegacije predmeta, na isti stranke imaju pravo pozivom na odredbu čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima kojom je propisano da strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Stavkom 5. istoga članka propisano je da će se trošak isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom. Stavkom 6. istoga članka propisano je da će se odluka o troškovima iz toga članka donijeti zajedno s odlukom o troškovima postupka.

19. Drugotužitelj EA je pristupio na ročište za raspravu održano 7. listopada 2025. te je do zaključenja rasprave zatražio naknadu troška delegacije u iznosu od ukupno 336,50 eura (putni trošak [adresa] (500 km) u visini od 0,40 eura/km, ukupno 200 eura, trošak cestarine 28,40 eura, prenoćište 55,00 eura, dnevnica za službeni put, 2 dana x 26,55 eura, ukupno 53,10 eura). Opunomoćenica tužitelja je, povrh troškova s osnova uspjeha u sporu o kojima je odlučeno u prethodnim točkama, zatražila i putni trošak na relaciji Zagreb-Rijeka- Zagreb u iznosu od 136,08 eura.

20. Slijedom prethodno citirane zakonske norme Zakona o sudovima stranka i opunomoćenica tužitelja ostvaruju pravo na naknadu u visini troškova javnog prijevoza. Stoga je drugotužitelju priznata cijena autobusne karte na relaciji [adresa] u iznosu od 48,80 eura, te opunomoćenici tužitelja cijenu autobusne karte Zagreb-Rijeka-Zagreb u iznosu od 28,80 eura, a koje iznose cijena karata je sud utvrdio na internetskoj stranci Autobusnog kolodvora Zagreb prema navedenim relacijama. Naknada zatraženog troška goriva i cestarine za korištenje automobila, kao i trošak prenoćišta i dnevnice nije predviđen čl. 11. Zakona o sudovima, već isključivo naknada troška javnog prijevoza, te je stoga zahtjev za naknadu preostalog zatraženog troška odbijen kao neosnovan. Slijedom, odlučeno je kao u t. IV. i V. izreke presude.

21. Kako su tužitelji na ročištu od 7. listopada 2025. povukli prijedlog za određivanje privremene mjere, sud o istome nije odlučivao.

22. Budući tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelji nisu pozvani na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga tužitelji su u ovoj vrsti spora oslobođeni plaćanja pristojbi sukladno odredbi čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a.

U Rijeci 28. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II.-V. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.