Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-2132/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (sada na adresi: [adresa] bld. 4201, PO Box 20183, Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati) zastupan po punomoćnici Mauri Dorčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika YACHTING CENTAR BIOGRAD d.o.o., OIB: 79771424484, [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, te nakon objave presude dana 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Yachting Centar Biograd d.o.o., OIB: 79771424484 da tužitelju UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 67.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 3. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Yachting Centar Biograd d.o.o., OIB: 79771424484 da tužitelju UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka od 4.319,29 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška odbija kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za donošenjem rješenja o osiguranju u sadržaju kako glasi:
"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , prema protivniku osiguranja Yachting Centar Biograd d.o.o., OIB: 79771424484 u iznosu od 67.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče od 3. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i radi osiguranja naplate troškova ovog parničnog postupka određuje se
PRIVREMENA MJERA
I. Nalaže se Financijskoj agenciji (FINA) da izda nalog svim bankama, u kojima protivnik osiguranja ima otvorene račune i oročene štedne uloge, a prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja, na način da uskrate/zabrane raspolaganje protivniku osiguranja na novčanim sredstvima koje protivnik osiguranja ima u tim bankama, odnosno da po nalogu protivnika osiguranja tj. njegovog zakonskog zastupnika ili bilo koje treće osobe isplate s bilo kojeg bankovnog računa protivnika osiguranja novčani iznos u visini od 67.000,00 EUR.
II. Ova privremena mjere ostaje na snazi do isteka 45 dana od dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se povodom tužbe predlagatelja osiguranja u svojstvu tužitelja, vodi pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, radi isplate, posl.br.: P-2132/2024, protiv protivnika osiguranja kao tuženika.
III. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.
IV. Ovo rješenje o osiguranju ima učinak rješenja o ovrsi.
V. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi trošak postupka određivanja privremene mjere zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče od dana donošenja Rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1.1. U tužbi tužitelja ŽZ zaprimljenoj kod ovog suda 3. listopada 2024. navodi se da su tužitelj i tuženik sklopili dana 13. kolovoza 2019. Ugovor o kupoprodaji plovila (brodice) i to jednotrupne jedrilice s motornim pogonom naziva Shamal, oznake 1947 BG, model Impression 40, godina gradnje 2019., duljina trupa: 11,48 m, luka upisa: [adresa], NIB 264816 i to pod odgodnim uvjetom na način da je tužitelj u obvezi tuženiku isplatiti iznos od 52.000,00 EUR i petogodišnju obvezu leasinga u ukupnom iznosu od 25.000,00 EUR, odnosno svake godine počam od 13. prosinca 2019. zaključno do 13. prosinca 2023., iznos od 5.000,00 EUR (uz mogućnost prebijanja tražbina, a što da će se obrazložiti u daljnjem historijatu tužbe), dok je tuženik preuzeo obvezu do 13. kolovoza 2024. prenijeti vlasništvo navedenog plovila na svoje ime te potom na ime i u korist tužitelja. Tužitelj pojašnjava da je prije sklapanja spornog ugovora, a u odnosu na objekt ugovora, sklopljen ugovor o leasingu između Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., kao davatelja leasinga i Go Mar Yachting d.o.o., kao primatelja leasinga dana 10. srpnja 2019. Tužitelj tvrdi da iako potonja obveza o dužnosti prijenosa prava vlasništva plovila u korist tuženika nije ugovorom izričito navedena, isto nesporno proizlazi tumačenjem samog ugovora, a kojim je ugovorom i to člankom 2. utvrđena obveza plaćanja leasinga, čime nesporno proizlazi da u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji tuženik nije bio vlasnik plovila te je člankom 9. ugovora ugovorena obveza prijenosa prava leasinga na teret tužitelja u slučaju insolventnosti, stečaja ili likvidacije tuženika. Ujedno, po tužitelju, uvidom u registar plovila razvidno je da vlasnik plovila nije tuženik već Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., koja je pravna osoba ujedno i davatelj leasinga. Slijedom navedenog, okolnost da su stranke parničnog postupka sklopile ugovor o kupoprodaji pod odgodnim uvjetom vremenskog ograničenja, a koji se uvjet odnosi na dužnost tuženika da do 13. kolovoza 2024. postane vlasnikom plovila, a kako bi posljedično prenio vlasništvo plovila na tužitelja, procjenjuje se metodom tumačenja ugovora sukladno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a, kojom je odredbom propisano da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava. Slijedom navedenog, nesporno je, po tužitelju, a sve sukladno Zakonu o leasingu, da je u trenutku sklapanja ugovora o leasingu vlasnik predmeta leasinga davatelj leasinga, a ne njegov korisnik ili netko treći stoga je jasno da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor s pravnim nedostatkom. Tužitelj ukazuje da je sukladno odredbi članka 62. stavka 1. Zakona o leasingu propisana mogućnost da nakon prestanka ugovora o leasingu primatelj leasinga postane vlasnikom predmeta leasinga ispunjenjem svih uvjeta navedenih u ugovoru o leasingu, s tim da u predmetnom slučaju, a sve obzirom da je korisnik leasinga pravna osoba različita od tuženika, a koje obje pravne osobe imaju istog zakonskog zastupnika, davatelj i primatelj leasinga su do 13. kolovoza 2024., a sukladno odredbi članka 336. stavka 1. ZOO morali ugovoriti prijenos prava vlasništva plovila u korist trećeg (tuženika), a sve kako bi tuženik ispunio prethodni uvjet potreban za prijenos prava vlasništva s imena tuženika na ime i za korist tužitelja, a koja je obveza predaje u vlasništvo kupcu (tužitelju) propisana člankom 3. stavkom 1. i 2. Ugovora o kupoprodaji. Stoga su, po tužitelju, stranke ugovorile da će se učinak kupoprodaje plovila po ugovoru zaključenog između tužitelja i tuženika 13. kolovoza 2019., među inim vezati uz ispunjenje uvjeta - stjecanje prava vlasništva plovila od strane tuženika, a kako bi nadalje vlasništvo plovila bilo preneseno u korist tužitelja, no, navedeni uvjet čije je ispunjenje pravno moguće, tuženik u ugovorenom roku nije ispunio. Tužitelj u odnosu na njegovu obvezu navodi da je tuženiku nesporno isplatio iznos od 52.000,00 EUR-a što je utvrđeno člankom 5. Ugovora te je ujedno tuženiku isplatio iznos od ukupno 15.000,00 EUR na ime obveze leasinga, a što nesporno proizlazi uvidom e-mail korespondenciju između tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, iz koje je korespondencije razvidno da tuženik od tužitelja neosnovano potražuje „dvije rate“, od ukupno ugovorenih pet. U odnosu na neosnovan zahtjev tuženika, tužitelj opreza radi navodi da je sukladno odredbi članka 6. Ugovora o kupoprodaji utvrđeno da kupac može koristiti plovilo tijekom 3 tjedna svake godine te ako kupac ne koristi mogućnost korištenja plovila tijekom 3 tjedna svake godine prodavatelj će kupcu priznati umanjivanje dogovorene godišnje uplate do maksimalno 5.000,00 EUR, pa obzirom da tužitelj nije koristio plovilo time je izvršen prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja koja je izražena u novčanom ekvivalentu, čime je potraživanje tuženika neosnovano i koje je uzgred rečeno dano isključivo kao neosnovan protuzahtjev spram zahtjeva tužitelja za predajom plovila u vlasništvo, slijedom čega je nesporno da je tužitelj u cijelosti ispunio obveze preuzete Ugovorom o kupoprodaji. Tužitelj nadalje ističe da je uvidom u registar plovila razvidno da je vlasnik plovila na dan 13. kolovoza 2024. kao i na dan podnošenja tužbe davatelj leasinga Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., slijedom čega je nesporno da tuženik u ugovorenom roku i to do 13. kolovoza 2024. nije ispunio obvezu prijenosa prava vlasništva plovila u svoju korist kako bi posljedično ispunio obvezu (uvjet) prijenosa prava vlasništva sa svog imena na ime i za korist tužitelja koju je obvezu preuzeo sukladno odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Ugovora o kupoprodaji, a kao što je prethodno navedeno. Obzirom da je ugovor o kupoprodaji sklopljen pod odgodnim uvjetom jer se nastup učinaka veže za nastup buduće i neizvjesne okolnosti, a koji se uvjet od strane tuženika, do 13. kolovoza 2024., kao dana ugovorenog roka, nije ispunio, time, po tužitelju, sukladno odredbi članka 297. ZOO-a nisu niti nastali učinci ugovora o kupoprodaji, pa cijeneći okolnost da je tužitelj izvršavajući obveze iz kupoprodajnog ugovora tuženiku isplatio iznos od ukupno 67.000,00 EUR, tuženik je dužan tužitelju, a sve sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a vratiti naznačeni iznos obzirom da je zbog nenastupanja odgodnog uvjeta otpala pravna osnova za primljenu isplatu, podredno nije se ni ostvarila.
1.2. Tužitelj je u podnesku koji je zaprimljen u spis 4. listopada 2024. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se radi osiguranja njegove tražbine u iznosu od 67.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. listopada 2024. pa do isplate, na način da se naloži Financijskoj agenciji da izda nalog svim bankama u kojima protivnik osiguranja ima otvorene račune i oročene štedne uloge tako da se uskrati/zabrani raspolaganje protivniku osiguranja na tim novčanim sredstvima do visine prije navedenog iznosa. Tužitelj se u prijedlogu za određivanjem privremene mjere poziva na odredbu čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ističući da je on učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine, a glede postojanja opasnosti da će bez određivanja mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu te tražbine time što će svoju imovinu otuđiti ili na drugi način njome raspolagati, tužitelj ukazuje da je uvidom u financijsko izvješće protivnika osiguranja razvidno da je u 2021. imao račun u blokadi, a da je u 2022. i 2023. poslovao u gubitku, odnosno tužitelj kao predlagatelj osiguranja tvrdi da protivnik osiguranja nema druge imovine iz koje bi predlagatelj osiguranja mogao naplatiti svoju tražbinu.
1.3. Tužitelj je u podnesku koji je zaprimljen 18. prosinca 2024. ponovio njegov prijedlog za donošenje rješenja radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere tvrdeći da je nakon zaprimanja tužbe zakonski zastupnik tuženika, koji je ujedno i zakonski zastupnik tuženika Go Mar Yachting d.o.o. počeo predmetno plovilo nuditi trećim osobama na prodaju. Tužitelj je nadalje u spomenutom podnesku naveo da po čl. 196. st. 2. ZPP proširuje tužbu na novog tuženika i to NZ, kao člana društva tuženika, i to na način da se tuženici solidarno obvežu tužitelju ispuniti novčanu obvezu, pa se predlaže da se novi tuženik očituje pristaje li pristupiti tužbi uz već postojeću tuženu pravnu osobu.
2.1. U odgovoru na tužbu tuženika Yachting Centar Biograd d.o.o. koji je zaprimljen u spis 28. studenog 2024. tuženik je po svom zakonskom zastupniku LZ isticao da ne osporava iznos uplaćen na ime pologa za financiranje leasinga tvornici Elan od 42.000,00 EUR, potom ne osporava iznos od 10.000,00 EUR uplaćen tuženiku te da ne osporava tri rate u iznosu od 15.000,00 EUR. Međutim, tuženik osporava iznos obzirom da dvije rate od 10.000,00 EUR nisu plaćene zbog nedolaska, odnosno nekorištenja za što da je uzrok bila korona, jer se plovilo moglo slobodno koristiti. Tuženik osporava osnov i visinu tražbine, osporava da je ugovoren bilo kakav uvjet, a jednako da je nastupio bilo kakav uvjet, odnosno ugovor je i dalje na snazi. U odnosu na prijedlog za privremenu mjeru tuženik navodi da osporava tražbinu tužitelja od eventualne prisilne naplate jer da je tužiteljeva tražbina u cijelosti sporna, a donošenjem privremene mjere u cijelosti bi se onemogućilo tuženikovo poslovanje.
2.2. Tuženik je po svom zakonskom zastupniku LZ na pripremnom ročištu od 28. travnja 2025. isticao da ostaje kod odgovora na tužbu i kod protivljenja da sud odredi privremenu mjeru, te je naveo da je tuženik spreman za pokušaj dogovora sa tužiteljem.
3. Sud je u dopisu od 19. prosinca 2024., a iz razloga jer je u podnesku tužitelja koji je zaprimljen u spis 18. prosinca 2024. navedeno da se tužba proširuje i na novog tuženika NZ, obzirom na odredbu iz čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) pozvao novooznačenog tuženika da se u roku od 8 dana od zaprimanja toga dopisa izričito izjasni da li daje pristanak da se u predmetnoj pravnoj stvari tužba proširi na njega kao novog tuženika. Prije navedeni dopis suda je uručen LZ preko oglasne ploče suda dana 21. veljače 2025., pa kako se u daljnjem roku od 8 dana NZ nije izričito izjasnio da daje pristanak da se u ovoj pravnoj stvari tužba proširi na njega kao novog tuženika, to je od strane suda na sudski zapisnik sa pripremnog ročišta od 28. travnja 2025. konstatirano da se ne dopušta proširenje tužbe na NZ kao tuženika ad. 2., a po podnesku tužitelja koji je zaprimljen u spis 18. prosinca 2024.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao preslik Ugovora o kupoprodaji plovila Elan 40i od 13. kolovoza 2019. (ls 7-9), preslik Ugovor o financijskom leasingu broj: 73629/19 od 10. srpnja 2019. (ls 10-11), izlist iz e-građanin koji se odnosi na ePlovilo (ls 12-20), izvadak iz sudskog registra za tvrtku Yachting Centar Biograd d.o.o. [adresa] (ls 21-22), izvadak iz sudskog registra za tvrtku Go Mar Yachting d.o.o. [adresa] (ls 23-24), izlist email poruka (ls 25), financijsko izviješće za tuženika (ls 30-33), izlist iz sudskog registra za osobu sa OIB- om [osobni identifikacijski broj] (ls 34), te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ŽZ (ls 55-56) i zakonskog zastupnika tuženika NZ (ls 56-57).
5.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:
5.2. Da je između prodavatelja Yachting Centar Biograd d.o.o. Biograd i kupca ŽZ **.**.2019. sklopljen Ugovor o kupoprodaji plovila Elan 40i (u daljnjem tekstu Ugovor od 13. kolovoza 2019.) prema kojem je:
- u čl. 1. kao predmet kupoprodaje opisano plovilo Shamal Elan 40 impression godina izgradnje 2019. od graditelja Elan d.o.o. Begunje na Gorenskom, Slovenija, broj trupa SI-ELA40085F919, izgrađen od stakloplastike, dimenzija 11,48 m, s motorom Volvo D2-40 F s uključenom opremom i priborom,
- u čl. 2. se navodi da će kupac platiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 52.000,00 EUR uvećano za iznos petogodišnje ekskluzivne dozvole za iznajmljivanje za društvo Yachting Centar Biograd d.o.o. koje zadržava sve prihode od najma te trećim osobama plaća operativne troškove, s tim da su obveze leasinga podijeljene na način da godišnja uplata 5.000,00 EUR prodavatelju dospijeva 13. prosinca 2019., 13. prosinca 2020., 13. prosinca 2021., 13. prosinca 2022. i 13. prosinca 2023., s tim da će nakon pet godina od pologa i uz izvršena sva plaćanja u skladu sa navedenim popisom isplata plovilo biti u potpunom vlasništvu kupca te kupac može preuzeti plovilo,
- u čl. 3. se navodi da se nakon pet godina 13. kolovoza 2024. plovilo isporučuje u [adresa] ili drugom mjestu dogovorenom između stranaka zajedno sa svom opremom i opisanim priborom, s tim da će nakon ispunjenja obveza kupca iz ovog ugovora prodavatelj predati vlasništvo nad plovilom bezuvjetno, bez opterećenja hipotekama ili potraživanja ili upisa u registar hipoteka te bez ikakvih dugova i/ili obveza bilo koje prirode,
- u čl. 4. se između ostalog navodi da se prodavatelj obvezuje redovito, svakih šest mjeseci, pisanim putem obavijestiti kupca o uplati svih obveza vezanih za plovilo,
- u čl. 5. se kupac obvezuje vršiti uplate i platiti iznos petogodišnje ekskluzivne dozvole u skladu s ugovorom, a prodavatelj priznaje da je kupac već izvršio uplatu od 52.000,00 EUR na račun prodavatelja, odnosno 42.000,00 EUR na račun tvornice i 10.000,00 EUR na račun prodavatelja,
- u čl. 6. naslovljenom kao "PRAVO NA BESPLATNO IZNAJMLJIVANJE" stoji da kupac može koristiti plovilo tijekom tri tjedna svake godine najviše dva tjedna odjednom bez naknade za najam plovila (ali kupac mora platiti čišćenje i boravišnu pristojbu svaki put kada ga koristi), a ako kupac ne koristi mogućnost korištenja plovila tijekom tri tjedna svake godine prodavatelj će priznati adekvatno umanjivanje dogovorene godišnje uplate do maksimalno 5.000,00 EUR za istu godinu na osnovi trenutačne cijene iz najma,
5.3. Da je dana 10. srpnja 2019. sklopljen Ugovor o financijskom leasingu broj 73629/19 (u daljnjem tekstu Ugovor o leasingu) između davatelja leasinga Erste & Steirmarkische E-Leasing d.o.o. Zagreb i primatelja leasinga Go Mar Yachting d.o.o. Biograd na Moru, zastupan po NZ te jamaca NZ i Yachting Centar Biograd d.o.o. [adresa] zastupan po LZ, a iz kojeg ugovora proizlazi:
- da je u čl. III. kao objekt leasinga naveden Elan Impression 40, godina proizvodnja 2019., broj trupa SI-ELA40085F919,
- da je u čl. IV. navedeno da bruto nabavna vrijednost objekta leasinga iznosi 203.007,50 EUR,
- da je u čl. V. navedeno temeljno vrijeme trajanja ugovora od 72 mjeseca, da je broj obroka 72 mjesečna te da je datum plaćanja prvog obroka po isporuci objekta leasinga,
- da je u čl. VI. navedeno da pojedinačna rata leasinga iznosi 1.721,86 EUR, a da učešće od 45% iznosi 91.353,38 EUR,
5.4. Da se na dan isporuke predmetnog plovila koji je naveden u čl. 3. Ugovora od 13. kolovoza 2019., tj. na dan 13. kolovoza 2024. kao i na dan podnošenja tužbe ovome sudu, tj. na dan 3. listopada 2024. u registru ePlovilo kao vlasnik toga plovila vodi Erste & Steirmarkische E-Leasing d.o.o. Zagreb, a da se kao korisnik vodi Go Mar Yachting d.o.o. [adresa],
5.5. Da se NZ prema priležećim izvadcima iz sudskih registara vodi kao osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje kako ovdje tužene tvrtke Yachting Centar Biograd d.o.o. [adresa], tako i tvrtke Go Mar Yachting d.o.o. [adresa].
6. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je s jedne strane tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda koji se tiču njegovog tužbenog zahtjeva, dok je s druge strane na tuženoj pravnoj osobi bio teret dokazivanja da dug iste prema tužitelju iz razloga na koje je tužena po svom zakonskom zastupniku upirala tijekom postupka ne bi bio 67.000,00 EUR, već da bi taj dug bio 57.000,00 EUR.
7. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO), a koja svoje utemeljenje ima u načelu rimskog prava "pacta sunt servanda", proizlazi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
8. Prema odredbi čl. 319. st. 1. ZOO proizlazi da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim tim Zakonom.
9. Prema odredbi čl. 297. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo.
10. Prema odredbi čl. 301. ZOO proizlazi da kada učinak ugovora počinje od određenog vremena, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu, a kada učinci ugovora prestanu važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu.
11. Prema odredbi čl. 336. st. 1. ZOO proizlazi da ugovor stvara prava i učinke za ugovorne strane.
12. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, koja odredba sadržava opće pravilo kada je riječ o stjecanju bez osnove, i to iz st. 1. te odredbe proizlazi da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno drugoj nadležnoj vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok iz st. 3. te odredbe proizlazi da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
13.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i za koje drži da se ne bi trebale ukazivati spornima, ovaj sud zaključuje da je tužitelj, a na kojem je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, uspio dokazati osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva i to iz razloga na koji će se sud osvrnuti u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude.
13.2. Sud najprije iščitavajući sadržaj onog Ugovora o 13. kolovoza 2019. zaključuje da je zajednička namjera ugovaratelja, a glede prava i obveza svake od stranaka potpisnica bila ta:
- obveza ovdje tužitelja kao kupca je da na ime isplate ukupne kupoprodajne cijene za kupnju spornog plovila isplati prodavatelju, ovdje tuženiku, ukupan iznos od 77.000,00 EUR, a koji iznos se mogao umanjiti za 5.000,00 EUR za svaku godinu u razdoblju od 2019. do zaključno sa 2023. ukoliko kupac nije koristio mogućnost korištenja plovila tijekom tri tjedna svake godine,
- obveza ovdje tuženika kao prodavatelja je bila da nakon što kupac ispuni svoju obvezu, da se nakon pet godina od zaključenja toga ugovora, tj. dana 13. kolovoza 2024. plovilo isporuči kupcu i ujedno mu se preda vlasništvo nad plovilom (ovo obzirom na čl. 3. Ugovora od 13. kolovoza 2019.).
13.3. Sud potom zaključuje da je na ime kupoprodajne cijene iz Ugovora od 13. kolovoza 2019. kupac, ovdje tužitelj, nesporno prije samog sklapanja Ugovora isplatio iznos od 52.000,00 EUR (od toga iznos od 42.000,00 EUR na račun tvornice Elan, te iznos od 10.000,00 EUR na račun prodavatelja, ovdje tuženika) te sud zaključuje da se na ime nekorištenja plovila kroz najmanje tri godine u razdoblju od 2019. do 2023. (doduše, tužitelj u svome stranačkom iskazu tvrdi da kroz taj period plovilo nikako nije koristio osim maksimalno tjedan dana u proljeće 2021. ili 2022.), može izvesti zaključak po kojem se na onaj nesporno isplaćeni iznos od 52.000,00 EUR, a po osnovi daljnje isplaćene kupoprodajne cijene, na isti iznos može nadodati daljnji iznos od 15.000,00 EUR (5.000,00 EUR x 3), što posljedično dovodi do zaključka po kojem se ostvario uvjet da se može smatrati da je kupac iz onog Ugovora od 13. kolovoza 2019. ispunio svoju obvezu u dijelu koji se tiče isplate kupoprodajne cijene prodavatelju iz toga ugovora, ovdje tuženiku, odnosno da je na ime isplaćene kupoprodajne cijene kupac prodavatelju isplatio iznos od 67.000,00 EUR.
13.4. Razvidno je iz zaključivanja suda iz prethodnog odlomaka obrazloženja ove presude da on smatra nedokazanom tvrdnju tuženika po kojoj se osporava tvrdnja tužitelja da se za iznos od 15.000,00 EUR, na ime nekorištenje plovila u razdoblju od 2019. do 2023., može umanjiti ukupna kupoprodajna cijena od 77.000,00 EUR. Tuženik naime smatra da tužitelj kao kupac iz Ugovora od 13. kolovoza 2019. kroz dvije godine nije koristio sporno plovilo iz razloga jer je to bila slobodna volja njega kao kupca, već da je razlog tome bila epidemija tzv. corona virus, dakle tuženik očito ukazuje na višu silu kao razlog zbog koje ne bi trebalo umanjiti ukupnu kupoprodajnu cijenu za onaj iznos od 10.000,00 EUR. Međutim, teret dokazivanja potonje činjenice bio je upravo na tuženiku, no imajući u vidu stanje ovog parničnog spisa ovaj sud zaključuje da takva tvrdnja tuženika nije potkrijepljena niti jednim drugim adekvatnim dokazom. Nadalje, da je ispravan zaključak suda po kojim je temeljen onog pravnog posla od 13. kolovoza 2019. prodavatelj iz istoga, a ovdje tuženik, stekao upravo vrijednost u iznosu od 67.000,00 EUR, ovome sudu proizlazi i iz dijela odgovora na tužbu tuženika u kojem se doslovce navodi: "Tuženik ne osporava iznos uplaćen na ime pologa za financiranje leasingu uplaćen 42000 € tvornici Elan i 10000 € Yachting Centar Biograd, te 3 rate u iznosu 15000 €".
14. Stoga je primjenjujući na utvrđenja suda iz točke 13. obrazloženja ove presude zakonske odredbe iz čl. 9. ZOO (po kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovaran je za njezino ispunjenje) i čl. 336. st. 1. ZOO (po kojoj ugovor stvara prava i učinke za ugovorne strane), ovome sudu se nameće zaključak po kojem tuženik kao prodavatelj iz onog Ugovora od 13. kolovoza 2019., unatoč tome što mu je ovdje tužitelj kao kupac iz toga ugovora isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, nije ispunio svoj dio ugovorne obveze u smislu fizičke isporuke plovila kupcu od dana 13. kolovoza 2024. te omogućavanje kupcu predaju vlasništva nad plovilom. Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer zaključuje da je ovdje tuženik po osnovi onog pravnog posla od 13. kolovoza 2019. primio iznos od 67.000,00 EUR, pa kako isti nije ostvario svoj dio ugovorne obveze, da samim time proizlazi obveza vraćanja drugoj strani onoga što je primio od iste, i to pozivom na raniju citiranu odredbu iz čl. 1111. st. 3. ZOO, radi čega je ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja da se tuženiku na prije navedeni iznos od 67.000,00 EUR naloži isplata i zakonske zatezne kamate koja počinje teći od 3. listopada 2024. (očito kao dana zaprimanja predmetne tužbe kod ovog suda), a to obzirom na zakonsku odredbu iz čl. 29. st. 1. ZOO iz koje proizlazi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
15. Kao što je prethodno u obrazloženju ove presude ukazano tužitelj je u njegovom podnesku zaprimljenom 4. listopada 2024. predložio sudu određivanje privremene mjere, pritom ukazujući na razloge za donošenje iste na koje se sud u bitnome osvrnuo pod točkom 1.2. obrazloženja presude. Za ukazati je nadalje od strane suda da su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine propisane u odredbi čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12 i dr., dalje OZ), pa se tako privremena mjera može odrediti ako predlagatelj iste učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako predlagatelj učini vjerojatnim i postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Donošenjem predmetne odluke kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja posljedično proizlazi da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje prve od dviju kumulativnih pretpostavki čije je postojanje morao dokazati, a ta je da je učinio vjerojatnim postojanje njegove novčane tražbine. Međutim, kraj činjenice da je drugi zakonski uvjet kojeg je tužitelj kao predlagatelj osiguranja trebao učiniti vjerojatnim, a koji uvjet se svodi na to da je isti morao dokazati da će mu protivnik osiguranja otežati naplatu tražbine time što će "svoju imovinu" otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, pa kraj činjenice da sud smatra da iz stanja spisa ne proizlazi da je protivnik osiguranja, ovdje bi to bila tužena pravna osoba, poduzeo bilo kakve radnje u cilju umanjenja "svoje imovine" (naime, i sam tužitelj kao predlagatelj osiguranja u svome podnesku od 18. prosinca 2024. tvrdi da je društvo Go Mar Yachting d.o.o. počelo nuditi predmetno plovilo trećim osobama na prodaju, dakle niti sam tužitelj ne tvrdi da tužena pravna osoba na bilo koji način rasprodaje svoju imovinu), što je sve doprinijelo tome da sud u ovome dijelu izvede zaključak da tužitelj kao predlagatelj osiguranja ipak nije učinio vjerojatnim postojanje druge pretpostavke koju je morao kumulativno dokazati. Nadalje, ukazivanje tužitelja kao predlagatelja osiguranja na stanje tuženikova računa, odnosno ostvarene prihode u razdoblju od 2021. do 2023. godine te na činjenicu da je NZ zakonski zastupnik kako ovdje tužene pravne osobe tako i tvrtke Go Mar Yachting d.o.o. Biograd na Moru, te činjenice, barem po mišljenju ovog suda, ne dovode same po sebi do dovoljne razine vjerojatnosti postojanja opasnosti u smislu da bi bez određivanja privremene mjere predložene od strane tužitelja, tada došlo do sprečavanja ili znatnog otežavanja naplate tužiteljeve tražbine. Stoga je od strane suda odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere i to na način kako je to navedeno u izreci rješenja ove odluke.
16.1. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženiku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje situacije kada su stranke djelomično uspjele u parnici, s tim da sud drži da je tužitelj u ovoj parnici uspio u pretežitom dijelu. Stoga je sud tužitelju zbog činjenice da je isti u ovoj parnici bio zastupan po punomoćnici iz reda odvjetnika, pritom imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 67.000,00 EUR, najprije priznao 505 bodova za sastav tužbe, i to sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa), dok mu je po Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznato daljnjih 505 bodova za sastav obrazloženog podneska zaprimljenog 18. prosinca 2024. U odnosu na popisane stavke za pristup na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao 505 bodova za svako od dva ročišta održana 28. travnja 2025. i 19. rujna 2025., dok mu je u odnosu na ročište od 2. srpnja 2025. sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife priznata nagrada od 50 bodova jer se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja. Sud međutim tužitelju nije priznao nagradu od 505 bodova na ime sastava prijedloga za određivanjem privremene mjere obzirom je tužitelj u ovoj odluci od strane suda odbijen sa tim prijedlogom, radi čega se tu ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ove parnice, kao što mu iz istog razloga nije priznat kao trošak stavka od 331,81 EUR na ime sudske pristojbe na prijedlog za određivanje privremene mjere. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 2070 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 4.140,00 EUR koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 5.175,00 EUR. Potonji iznos od 5.175,00 EUR valja uvećati za daljnji iznos od 331,81 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu koju je tužitelj platio te za iznos od 663,61 EUR na ime sudske pristojbe na ovu presudu obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obavezanik plaćanja iste, nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 6.170,42 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak kojeg je imao radi vođenja ove parnice.
16.2. Međutim, kraj činjenice da je u ovoj odluci tužitelj ipak odbijen u njihovom prijedlogu za određivanje privremene mjere, ovaj sud po svom slobodnom sudačkom uvjerenju smatra da bi se kraj takvog stanja stvari moglo uzeti da je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 85%, a tuženik da je uspio sa 15%. Primjenjujući na takav svoj zaključak zakonsku odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP u dijelu gdje ista određuje da će se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, dođe se do omjera uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 70% (85%-15%), a što znači da tužitelju na ime parničnog troška sukladno njegovom uspjehu u ovoj parnici treba priznati iznos od 4.319,29 EUR (70% od 6.170,42 EUR), a koji će mu morati podmiriti tuženik. Stoga je u odnosu na parnični trošak popisan od strane tužitelja odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
Biograd na Moru, 28. listopada 2025.
S u d a c
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici Mauri Dorčić, odvjetnici u Rijeci,
2. Tuženiku po zakonskom zastupniku LZ.
