Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-217/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika LB i EU, zbog kaznenih djela iz članka 190. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika LB i EU podnesenih protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-130/2021-156 od 30. siječnja 2024., u sjednici održanoj 28. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika branitelja optuženika LB, Vedrana Lambaše, odvjetnika u Splitu, a u izočnosti optuženika LB i Županijskog državnog odvjetnika u Splitu

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika LB i EU kao neosnovane te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici optuženik LB proglašen je krivim da bi počinio tri kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 190. stavka 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11, jedno kazneno djelo omogućavanje trošenja droga, opisano i kažnjivo po članku 191. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 51. KZ/11, a optuženik EU kazneno djelo protiv zdravlja ljudi neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 1. KZ/11. Na temelju članka 190. stavka 1. KZ/11 optuženiku LB utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 191. stavka 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci.

1.1. Na temelju odredbe članka 190. stavka 1. KZ/11 optuženik EU osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku EU u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. svibnja 2023. u 23,45 sati do 23. lipnja 2023. te od 9. studenoga 2023. u 15,30 sati do 8. prosinca 2023.

1.3. Na temelju članka 55. KZ/11 kazna zatvora izrečena optuženiku EU zamijenjena je radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada za opće dobro. Rok za izvršenje rada za opće dobro odrediti će nadležno tijelo za probaciju nakon pristanka optuženika s time da trajanje ne može biti dulje od 2 (dvije) godine računajući od početka rada za opće dobro. Ukoliko se optuženik u roku od 8 (osam) dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv ne bude mogao uručiti na adresu poznatu sudu, ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju o tome će obavijestiti nadležnog suca izvršenja u smislu članka 55. stavka 7. KZ/11 te će se pokrenuti postupak izvršenja kazne zatvora. Ukoliko optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku određenom po nadležnom tijelu za probaciju sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ukoliko optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje nadležno tijelo za probaciju produžit će rok.

1.4. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 77. stavka 1. KZ/11 utvrđuje se da novčani iznos od 670,25 eura (slovima: šesto sedamdeset eura i dvadeset pet centi)/ 5.050,00 kuna (slovima: pet tisuća pedeset kuna) predstavlja imovinsku korist koju je optuženik LB ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 (točka 2. izreke) te taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, te se nalaže optuženiku LB da navedeni novčani iznos od 670,25 eura (slovima: šesto sedamdeset eura i dvadeset pet centi)/ 5.050,00 kuna (slovima: pet tisuća pedeset kuna) uplati u korist Državnog proračuna RH na račun posl. br. IBAN [broj bankovnog računa] pozivom na broj HR 64 6084-4399-1304122, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.5. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ u vezi članka 79. stavka 1. i stavkom 6. KZ/11 od optuženika EU oduzimaju se privremeno oduzeti predmeti konstatirani na potvrdi PU bjelovarsko bilogorske ser. broj [serijski broj] od 15. siječnja 2019. i to: jedna žuta vreća sa natpisom "[obrt]" u kojoj se nalazi suha zelena biljna materija nalik na drogu cannabis – marihuanu, jedna pvc vrećica sa natpisom "PPK Bjelovar" bijele boje u kojoj se nalazi suha zelena biljna materija nalik na drogu cannabis – marihuanu, mješavina duhana i suhe rezane biljne materije nalik na drogu cannabis – marihuanu, prozirni pvc paketić sa sjemenkama nalik na sjemenke biljke indijske konoplje, prozirna pvc folija na kojoj ne napisan broj "25" unutar koje se nalazi bijela praškasta materija, koji predmeti će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6., 8. ZKP/08 optuženiku LB i optuženiku EU je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka i to optuženiku LB u iznosu 106,07 eura (slovima: sto šest eura i sedam centi), paušalne naknade u iznosu od 100,00 eura (slovima: sto eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe, kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti u iznosu 136,87 eura (slovima: sto trideset šest eura i osamdeset sedam centi). optuženiku EU naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu 411,00 eura (slovima: četiristo jedanaest eura) te paušalne naknade u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjesto eura) kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja o čemu će se odlučiti zasebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik LB po branitelju Zlatku Greguriću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te podredno da se optuženiku LB izrekne blaža kazna, te da se optuženik i branitelj pozovu na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik EU po branitelju Kosti Lacmanoviću, odvjetniku u Virovitici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika EU oslobodi od optužbe, a podredno da mu se izrekne blaža kazna te da se oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. i 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika LB, Vedrana Lambaše, odvjetnika u Splitu, koji je u spis predao zamjeničku punomoć, te naveo da ostaju kod svih navoda i prijedloga istaknutih u žalbi, a u izočnosti optuženika LB i Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, koji su uredno obaviješteni o održavanju sjednice vijeća.

6. Žalbe optuženika LB i EU su neosnovane.

7. Optuženici LB i EU u žalbi navode da prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali u žalbi nisu pravno označili o kojoj se povredi radi, već navode da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude kao i provedenim dokazima, a i razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime ukazuju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

7.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ocjenjujući istaknute žalbene navode, ali i postupajući po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08), prvostupanjsku presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim, nije utvrdio da bi ista bila opterećena povredama zakona koje sadrži ta odredba. Tako da se optuženici LB i EU neosnovano žale zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pa suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, uslijed čega se pobijana presuda suprotno navodima žalbe, može ispitati jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, a o svim odlučnim činjenicama dati su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

8. Iz sadržaja žalbi zapravo proizlazi da se prvostupanjska presuda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zapravo se žalbama optuženika ukazuje da je pogrešna i nepotpuna ocjena dokaza dovela do pogrešne odluke na štetu optuženika.

8.1. Optuženik LB u potpunosti poriče da bi zajednički i dogovorno s optuženikom EU uzgajao indijsku konoplju u napuštenom dvorištu u blizini obiteljske kuće optuženika EU, koju su svakodnevno zalijevali, obrali cvjetne vrhove i lišće koje su posušili i na taj način proizveli oko 400 grama opojne droge kanabis marihuane, koju su podijelili na jednake dijelove. Optuženik LB nadalje u žalbi ističe da tijekom dokaznog postupka ničim nije utvrđeno, a ne proizlazi ni iz obrane optuženika EU, tko je zaista uzgajao indijsku konoplju kao što nije ni utvrđeno tko je posijao sjeme kanabisa, već iz obrane optuženika EU proizlazi jedino to da je isti konzument opojnih droga, što je pretpostavka da je on bacio sjemenke marihuane koja je iznikla na visini od 1 do 1,7 metara.

8.2. Nadalje, isto tako optuženik LB u odnosu na izreku prvostupanjske presude pod točkama 2. i 3. ne spori da se u inkriminiranom razdoblju kretao se u društvu osoba koje su konzumirale marihuanu, a u kojem društvu su svi sudionici konzumirali drogu koju su međusobno dijelili, pa tako i oni koji su tijekom postupka ispitani kao svjedoci i priznaje da je on tim osobama drogu davao, na isti način i na koji su te druge osobe njemu davale drogu kada je ne bi imao, ali im opojnu drogu (marihuanu i ecstasy) kao ni neku drugu drogu nije prodavao.

8.3. U žalbi optuženika EU se navodi da je optuženik na jedan način priznao da je sudjelovao u uzgoju indijske konoplje, ali da je važno naglasiti da istu nije posijao već ju je zatekao u blizini svoje kuće kada je izašao iz zatvora pa je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je zajedno sa optuženikom LB po prethodnom dogovoru uzgajao indijsku konoplju, koju je koristio isključivo za svoje potrebe, već bi u konkretnom slučaju bilo riječi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11

9. Suprotno navodima žalbe optuženika LB i EU glede žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U žalbama optuženika LB i EU daje se subjektivna ocjena provedenih dokaza, koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda i kojima se optuženike nastoji eskulpirati.

9.1. Utvrđenja prvostupanjskog suda proizlaze iz dokaza izvedenih u postupku, materijalnih dokaza, a i obrane optuženika EU u odnosu na točku 1. izreke prvostupanjske presude kada navodi da je 25. svibnja 2018. izašao iz zatvora te se upoznao sa optuženikom LB koji mu je u neposrednoj blizini njegove kuće pokazao plantažu šest biljaka indijske konoplje koje su naizmjence zalijevali da bi u desetom mjesecu 2018. zajedno posjekli stabljike, odrezali vrhove stabljika od kojih je najveća bila visine 1,70 metara i sušili u njegovoj kući. Od ovih šest biljaka indijske konoplje svaki je dobio po 200 grama te je optuženi LB uzeo samo vrhove stabljike, a on je svoj dio marihuane konzumirao jednom tjedno, koju je uzgajao za vlastite potrebe. Optuženi LB se fotografirao sa stabljikama indijske konoplje zasađene u blizini kuće EU, a što potvrđuje i svjedok IU koji je opisao da mu je optuženik LB pokazivao sa svog mobilnog uređaja slike biljaka marihuane ističući kako je riječ o biljkama različitih sorti, iz čega proizlazi da je imao aktivnu ulogu oko uzgoja indijske konoplje kako to i opisuje EU. Analizom mobilnog uređaja optuženika LB pronađene su fotografije na kojima su vidljive stabljike biljke kanabisa fotografirane na lokaciji u neposrednoj blizini obiteljske kuće optuženika EU.

10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. i 3. izreke prvostupanjske presude utvrdio da je optuženik LB počinio inkriminirana kaznena djela upravo na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude, a što proizlazi iz pravilne analize iskaza optuženika LB i iskaza ispitanih svjedoka. Iako optuženik LB negira da je prodavao tvari koji su propisom proglašene drogom iz iskaza ispitanih svjedoka ĆU, GU, IU, UU i VU upravo proizlazi da su opojnu drogu kupovali od optuženika LB, a na što upućuju i poruke evidentirane u mobilnom uređaju optuženika LB u kojima se ističu novčani iznosi i dugovanja osoba koje su od njega kupovale drogu, pa je neosnovana obrana optuženika da nije postupao s namjerom pribavljanja imovinske koristi jer upravo navedeni svjedoci potvrđuju da im je prodavao drogu (marihuanu i ecstasy) za novčane iznose ovisno o količini droge koja je kupljena na koji način je optuženik pribavljao za sebe i protupravnu imovinsku korist.

10.1. Isto tako pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude, a proizlazi i iz analize obrane optuženika LB da je davao drugima na trošenje tvari koji su propisom proglašeni drogom i stavio drugom na raspolaganje prostor radi njihovog trošenja, ali da je do konzumiranja opojne droge dolazilo prilikom njihovih zajedničkih druženja u ugostiteljskim objektima, privatnim kućama, gdje bi svatko od njih nešto donio od opojnih tvari, podijelio s drugim osobama. Ovakav iskaz optuženika LB ne umanjuje vjerodostojnost tvrdnji iskaza svjedoka NU, ČU, GU, IU, UU i VU koji su opisali konkretne situacije u kojima im je optuženi LB ponudio drogu (joint) na uživanje ugostiteljskim objektima ili privatnim kućama, upravo na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa točke 2. izreke prvostupanjske presude.

10.2. Žalbe optuženika LB i EU u odnosu na žalbeni osnov povrede kaznenog zakona su neosnovane jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako su optuženici postupali na način pobliže opisan u izreci presude, a na koji način su ostvarili obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama i to optuženici LB i EU kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. KZ/11, optuženik LB i obilježje kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela omogućavanje trošenja droga iz članka 191. stavak 1. KZ/11, pa je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno primijenjen kazneni zakon kada ih je za ta kaznena djela proglasio krivim.

10.3. Ovaj sud kao drugostupanjski sud nije prihvatio navod optuženika EU da je u odnosu na kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa tvari, koji su propisom proglašeni drogom j je riječ o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11, jer je riječ o kaznenom djelu koji ima visoki stupanj društvene opasnosti te je uzgoj konoplje bio u duljem trajanju u cilju proizvodnje i distribuiranja na tržištu. Osim toga kazneno djelo je optuženik EU počinio s izravnom namjerom pa nije ispunjen kriterij niskog stupnja krivnje, neznatnih posljedica i postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

10.4. Optuženici LB i EU pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni te optuženik LB navodi da mu je kazna prestrogo izrečena te je prvostupanjski sud navedeni kazneni postupak trebao spojiti s predmetom pod poslovnim brojem Kmp-17/2019 koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, a pravomoćan je 30. kolovoza 2019., a u kojem kaznenom postupku je optuženik LB osuđen zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 te mu je izrečena uvjetna osuda. Optuženik EU, pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni te navodi da mu je izrečena prestroga kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a okolnost što je prvostupanjski sud kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci zamijenio radom za opće dobro ne odgovara stupnju krivnje i svrsi kažnjavanja optuženika.

11. Suprotno navodima žalbe optuženika LB i EU prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 47. KZ/11 pravilno vrednovao kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika LB sud je cijenio iskazanu namjeru nastavka obrazovanja, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu osuđivanost za isto kazneno djelo i količinu proizvedene opojne droge koju otegotnu okolnost je cijenio i kod optuženika EU, a kao olakotnu okolnost kod optuženika EU cijenio je njegovu dosadašnju neosuđivanost. Stoga je optuženika LB proglasio krivim da bi počinio tri kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, jedno kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 190. stavka 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11, jedno kazneno djelo omogućavanje trošenja droga, opisano i kažnjivo po članku 191. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 51. KZ/11, a optuženik EU kazneno djelo protiv zdravlja ljudi neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 1. KZ/11, pa se na temelju članka 190. stavka 1. KZ/11 optuženiku LB utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 190. stavka. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora, u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 191. stavka 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci. Na temelju odredbe članka 190. stavka 1. KZ/11 optuženik EU osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na način da mu je na temelju članka 55. KZ/11 kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ukoliko se optuženik u roku 8 (osam) dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv ne bude mogao uručiti na adresu poznatu sudu, ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju o tome će obavijestiti nadležnog suca izvršenja u smislu članka 55. stavka 7. KZ/11 te će se pokrenuti postupak izvršenja kazne zatvora. Ukoliko optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku određenom po nadležnom tijelu za probaciju sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ukoliko optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje nadležno tijelo za probaciju produžit će rok.

11.1. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da su izrečene kazne primjerene stupnju krivnje optuženika LB i EU, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobama optuženika i načinu počinjenja kaznenih djela. Dakle, imajući u vidu okolnosti inkriminiranih kaznenih djela ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak temeljen na vladavini prava te će se utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, pa s obzirom na naprijed navedeno kod ovakvog stanja stvari ovaj sud nije prihvatio prijedlog žalbi optuženika da im se izreknu blaže kazne.

12. Isto tako nije u pravu optuženik EU kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primjenom odredbe članka 148. stavak 1. i 3. ZKP/08 u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08, naložio optuženiku EU plaćanje troškova postupka u iznosu od 411,00 eura koji se odnose na troškove toksikološkog vještačenja, troškove pristupa svjedoku i troškove paušala u iznosu od 200,00 eura, vodeći računa o financijskim prilikama optuženika, složenosti i duljini trajanja postupka. Sud može optuženika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužne izdatke postavljenog branitelja, zbog lošeg imovnog stanja ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

13. S obzirom na naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić