REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4388/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić, Darka Milkovića i Jadranke Anić-Matić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Damir Švec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 380/2023-4 od 22. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2134/2020-27 od 12. svibnja 2023., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-380/2023-4 od 22. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2134/2020-27 od 12. svibnja 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio tri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj je istaknuo i da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje jer da je pobijana presuda arbitrarna.
4.1. Predlagatelj je naznačio sljedeća pitanja:
"Dospijeva li obveza osiguratelja na isplatu rente kao novčanog oblika naknade buduće imovinske štete (u konkretnom slučaju povećanje rente s osnova trajne tuđe pomoći) danom podnošenja odštetnog zahtjeva osiguratelju u izvansudskom postupku ili od dana podnošenja tužbe sudu?
Je li sud dužan prilikom donošenja meritorne odluke o povećanju rente s osnova trajne tuđe pomoći, priznati oštećeniku povećanu rentu, za koju je u sudskom postupku utvrđeno da mu ista pripada, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenika osiguratelju u izvansudskom postupku, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, ili od dana podnošenja tužbe sudu?
Je li sud, u slučaju kada se oštećenik prije podnošenja tužbe sudu obratio osiguratelju u izvansudskom postupku podnošenjem odštetnog zahtjeva za neimovinsku ili imovinsku štetu, dužan prilikom donošenja meritorne odluke o naknadi štete uvažiti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („lex specialis“), kojim je propisano da oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 4. ZOOP)?".
4.2. Sva pitanja svode se na pitanje ima li tužitelj, kada potražuje povećanje rente o kojem rentnom zahtjevu je pravomoćno presuđeno, pravo na kamate od podnošenja odštetnog zahtjev ili od podnošenja tužbe.
5. Drugostupanjski je sud zaključio sukladno čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prema kojem sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev tuženika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke stoga je na povećanje već dosuđene rente ovlašten samo sud te se zahtjev oštećenika za povećanje rente za ubuduće može vezati samo na trenutak podnošenja takvog zahtjeva sudu. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za isplatu povećanog iznosa rente za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 27. kolovoza 2020. kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose dok je prihvatio zahtjev za isplatu povećane rente od podnošenja tužbe.
6. Shvaćanje u pobijanoj presudi sukladno je shvaćanju koje je izrazio ovaj sud (tako u odlukama ovog suda Rev x-860/2014 od 28. travnja 2015., Rev-827/2023 od 12. veljače 2025.).
7. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
8. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
9. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. listopad 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić