REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-776/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja STRUNJE-TRADE d.o.o., Privlaka, Bana Josipa Šokčevića 153, OIB: 97670986612, kojeg zastupa direktor OF, a istog opunomoćenik Andria Dikonić, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 11B, protiv tuženika Općine Privlake, Faličevci 7, Privlaka, OIB: 73133958808, radi raskida upravnog ugovora, 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Izjava Općinskog načelnika Općine Privlaka, KLASA: 351-04/22- 01/06, URBROJ: 2196-22-02-22-2 od 31. svibnja 2022. o raskidu Ugovora o koncesiji od 02. siječnja 2020. za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Privlaka.

II. Nalaže se tuženiku da u ponovljenom postupku, u roku od 60 dana od dana dostave ove presude, postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove točke izreke.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom preostalog iznosa zatraženog troška u iznosu od 9.210,00 eura.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom zatraženog troška u ukopnom iznosu od 10.677,22 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Trgovačkom sudu u Osijeku podnio tužbu radi naknade štete navodeći da je 02. siječnja 2020. s tuženikom sklopio Ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Privlaka, temeljem Odluke Općinskog vijeća od 09. prosinca 2019. Predmetni ugovor je sklopljen na određeno vrijeme na period od pet godina.

1.1 Tuženik je 31. svibnja 2022. raskinuo predmetni ugovor uz obrazloženje da tužitelj u ostavljenom roku (roku od 1 dan) nije dostavio pisano očitovanje na upozorenje od 25. svibnja 2022. te ne može obavljati uslugu sukladno zakonu i pravilima struke pa da od dana zaprimanja izjave prestane s prikupljanjem otpada na području Općine Privlaka.

1.2.. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ističe kako se očitovao na navode tuženika sukladno zaprimljenim dopisima te sukladno ostavljenim rokovima. Za napomenuti je kako je tuženik dopisom od 25. svibnja 2022. ostavio primjereni rok od samo jedan dan da se tužitelj očituje na navode tuženika. Tužitelj se očitovao na navode tuženika i to dopisima poslanim 24. svibnja 2022. i 31. svibnja 2022. U istima u bitnome navodi kako je upisan u evidenciju reciklažnih dvorišta, te je ovlašten preuzeti otpad u posjed i predati ga ovlaštenoj osobi na daljnju uporabu. Sukladno navedenom ne postoji zapreka obavljanju usluga predviđenih sklopljenim Ugovorom o koncesiji. U podnesku od 24. svibnja 2022. navodi kako je izrada nove dozvole za gospodarenje otpadom u postupku te dostavlja potvrdu Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša. Navodi da je istina kako je Komunalac d.o.o. otkazao Ugovor o odlaganju otpada, suprotno zakonskim odredbama, te je predmetni otkaz dan u nevrijeme, dakle, u sredini godine kada su sva odlagališta već popunjena. Dopisom od 31. svibnja 2022. tužitelj dostavlja tuženiku sklopljeni Ugovor o odlaganju otpada sa tvrtkom Univerzal d.o.o., te dokazuje kako nema prepreke za daljnje obavljanje usluga preuzetih Ugovorom o koncesiji.

1.3. Tužitelj zaključuje kako je u trenutku raskida ugovora od strane tuženika, ispunjavao sve uvjete koje je isti bio obvezan imati sukladno sklopljenom Ugovoru o koncesiji. Dakle, u trenutku raskida ugovora bio je upisan u upisnik reciklažnih dvorišta, odnosno bio je ovlašten preuzeti otpad i predati trećoj strani na uporabu. Imao je sklopljeni Ugovor o odlaganju otpada sa tvrtkom Univerzal d.o.o.. Slijedom navedenog, u trenutku raskida ugovora nije postojala osnova za raskid ugovora.

1.4. Nadalje, sukladno sklopljenom Ugovoru o koncesiji, a temeljem članka 18. istog Ugovora, prije jednostranog raskida Ugovora, davatelj koncesije, ovdje tuženik, mora prethodnim putem upozoriti Koncesionara, ovdje tužitelja, o takvoj svojoj namjeri te mu odrediti primjereni rok za otklanjanje razloga za raskid ugovora o koncesiji i za izjašnjavanje o tim razlozima. Iz dopisa poslanih od strane tuženika 18. ožujka i 29. travnja 2022. tuženik samo traži očitovanje o dozvoli za gospodarenje otpadom, ne navodeći namjeru da želi raskinuti ugovor, niti daje primjereni rok za otklanjanje eventualne nemogućnosti ispunjenja ugovornih obveza. Tek dopisom od 25. svibnja 2022. tuženik iskazuje namjeru da u slučaju eventualne nemogućnosti ispunjenja ugovornih obveza, tuženik će biti primoran raskinuti ugovor o koncesiji, ukoliko tužitelj u roku od jednog dana, ne dostavi važeći ugovor o odlaganju otpada. Dakle, tuženik smatra kako je primjereni rok za otklanjanje razloga za raskid Ugovora o koncesiji rok od jedan dan. Tuženiku je vjerojatno poznato da je primjereni rok za otklanjanje nedostataka kod sklopljenih trgovačkih Ugovora minimalno 15 dana, a u izrazito složenim predmetima isti rok iznosi 30 dana. Dakle, tuženik je unaprijed imao namjeru raskinuti ugovor, ne ostavljajući dovoljan, primjereni rok za otklanjanje nedostataka tužitelju i ispunjenje ugovorne obveze, te na taj način dovodeći tužitelja u nepovoljan položaj. Tužitelj je u roku od 2 dana od primitka dopisa sklopio Ugovor o odlaganju otpada te u cijelosti izvršio svoju obvezu. Da je tome tako potvrđuje i Područni carinski ured Osijeku u svom zapisniku od 21. listopada 2022., KLASA: 471-01/22-11/120, strana 10. u kojem navodi da se tek dopisom od 25. svibnja 2022. upozorava tužitelja da će se raskinuti poslovni odnos, te se ostavlja rok od 1 dan.

1.5. Također, da je došlo do propusta od strane tuženika glede ispunjena formalnih pretpostavki za raskid ugovora, kao i da predmetni rok koji je ostavljen tužitelju da ispuni obvezu nije primjereni rok sukladno sklopljenom ugovoru, potvrđuje i Područni carinski ured Osijeku u svom zapisniku od dana 21. listopada 2022., KLASA: 471- 01/22-11/120 u kojem decidirano navodi da je tužitelj u trenutku raskida ugovora imao ugovor o koncesiji i davatelj je javne usluge te obavlja prikupljanje miješanog otpada kojeg prevozi na odlagalište otpada i prikupljanje biorazgradivog komunalnog otpada, odnosno reciklažnog komunalnog otpada putem spremnika prevozi pravnim osobama koje posjeduju dozvolu za gospodarenje tim vrstama otpada dovoljno je da je upisana u Očevidnik gospodarenja otpadom, a što je tužitelj dokazao potvrdom o upisu u Očevidnik za posrednika u gospodarenju otpadom, prijevoznika otpadom, trgovca otpadom i vlasnika reciklažnog dvorišta. Sukladno stavu i mišljenju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja uvjet za obavljanje usluge koja je predmet ovog spora, davatelj javne usluge, u ovom slučaju tužitelj, mora imati dozvolu za gospodarenje otpadom ili biti upisan u odgovarajuću evidenciju ili očevidnik kako je propisano Zakonom o gospodarenju otpadom. Kako je tužitelj bio upisan u evidenciju, odnosno očevidnik, to je isti ispunjavao uvjete za obavljanjem usluga, te nije postojao razlog za raskid predmetnog ugovora. Također, na stranici 14. predmetnog Zapisnika utvrđeno je da tužitelj nema dugovanja prema tuženiku, nego se nalazi u pretplati od 25.925,89 kuna.

1.6. Sukladno Zapisniku od 31. svibnja 2022. od strane ovlaštenog Državnog inspektorata, područnog ureda Osijek, Ispostave Županja, KLASA: 351-01/22- 10/6287, utvrđeno je kako u poslovanju obveznika, ovdje tužitelja, nisu pronađene nepravilnosti.

1.7. Sukladno članku 362. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „ Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje.“ S obzirom da predmetnim ugovorom o koncesiji rok za ispunjenje obveze nije ugovoren kao bitan sastojak ugovora te ne predstavlja osnovu za raskid ugovora, to tužitelj ima pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, što je tužitelj i učinio. Stavak 2. jasno navodi da vjerovnik u slučaju da želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren rok za ispunjenje. S obzirom da je tuženik ostavio rok od 1 dan za ispunjenje tužiteljeve obveze, to je tuženik postupio suprotno odredbi članka 362. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, unatoč tome, tužitelj je i nakon isteka roka mogao ispuniti svoju obvezu što je isti i učinio.

1.8. Predmetnim raskidom učinjenim od strane tuženika, tužitelju je nastala šteta u vidu nemogućnosti ispunjavanja obveza preuzetih sklopljenim Ugovorom o koncesiji, te naplate svojih usluga od strane korisnika. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima članku 368. stavku 1. „Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.“ Mjesečna naknada koju je tužitelj temeljem sklopljenog Ugovora prihodovao za područje Općine Privlaka iznosi 20.000,00 - 25.000,00 kuna/mjesečno. Točan iznos može se utvrditi financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i to na temelju izvoda poslovnih knjiga od strane tužitelja za područje Općine Privlaka, koji će tužitelj dostaviti za potrebe vještačenja. Kako je tužitelju onemogućeno nesmetano obavljanje usluga na području Općine Privlaka do isteka predmetnog Ugovora, to tužitelj potražuje cjelokupnu naknadu štete koja je tužitelju nastala, a koju je tužitelj opravdano mogao očekivati temeljem sklopljenog ugovora i to za period od dana raskida ugovora ( 01. lipnja 2022.) do dana isteka ugovora ( 01. siječnja 2025.).

1.9. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Trgovački sud u Osijeku kao stvarno i mjesno nadležan donese slijedeću presudu: „1. Nalaže se tuženiku Općini Privlaka, Privlaka, Faličevci 7, OIB: 73133958808 naknaditi tužitelju STRUNJE-TRADE d.o.o., Bana Josipa Šokčevića 153, Privlaka, OIB: 97670986612 štetu u iznosu od 750.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 02. lipnja 2022. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana. 2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

2. Prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, tuženik ističe prigovor stvarne nenadležnosti Trgovačkog suda u Osijeku. Navodi da je raskinuo Ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Privlaka (KLASA: 363-05/19- 01/03, URBROJ: 2188/09-02-19-16 od 02. siječnja 2020.), a koji Ugovor je sklopljen temeljem odredbi Zakona o koncesijama. Člankom 97. tog Zakona je određeno da je za rješavanje sporova koji nastanu ili bi mogli nastati iz ugovora o koncesiji isključivo nadležan mjesno nadležan upravni sud prema sjedištu davatelja koncesije. Kako se u ovom predmetu radi o sporu koji je nastao iz Ugovora o koncesiji za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Privlaka, to je za ovaj spor nadležan Upravni sud u Osijeku. Sukladno prethodno navedenom tuženik predlaže da Trgovački sud u Osijeku donese rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim i da predmet ustupi Upravnom sudu u Osijeku nakon pravomoćnosti rješenja.

2.1. Nadalje obrazlaže kako je Ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Privlaka (KLASA: 363-05/19-01/03, URBROJ: 2188/09-02- 19-16 od 02. siječnja 2020.) sklopljen nakon provedenog postupka nadmetanja, a temeljem Dokumentacije za nadmetanje obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Privlaka (u daljnjem tekstu: Dokumentacije) i Odluke. Jedan od uvjeta pravne i poslovne sposobnosti (točka 4.1.) Dokumentacije bila je važeća dozvola za skupljanje miješanog komunalnog otpada i za skupljanje biorazgradivog otpada (KBO: 20 03 01 i KBO 20 02 01). Uz navedenu dozvolu potrebno je bilo dostaviti potvrdu ili Ugovor ili sporazum ili sličan dokument kojim se dokazuje da ponuditelj ima osigurano odlaganje miješanog komunalnog otpada na odlagalište otpada koje posjeduje važeću dozvolu za gospodarenje otpadom. Rješenjem Vukovarsko-srijemske županije, Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i prirode, KLASA: UP/I-351-04/21-04/10 od 8. ožujka 2022. tužitelju (koncesionaru) je ukinuta potrebna Dozvola. Temeljem članka 9. predmetnog Ugovora o koncesiji, kojeg su stranke sklopile na temelju prethodno provedenog postupka za dodjelu koncesije, tužitelj kao koncesionar je bio obvezi javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, te povezane usluge odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila, problematičnog otpada i krupnog (glomaznog) otpada na području Općine Privlaka te prijevoz i zbrinjavanje tog otpada provoditi sukladno zakonu i pravilima struke. Sukladno odredbama Zakona o gospodarenju otpadom, djelatnost gospodarenja otpadom predstavljaju djelatnosti sakupljanja, prijevoza, oporabe uključujući razvrstavanje i zbrinjavanja otpada, uključujući nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti, nadzor i mjere koje se provode na lokacijama na kojima se zbrinjavao otpad, te radnje koje poduzimaju trgovac otpadom i posrednik u gospodarenju otpadom. Povrh navedenog tužitelju je kao koncesionaru osim ukinute dozvole, trgovačko društvo Komunalac d.o.o. za komunalno gospodarstvo Vukovar raskinulo s 01. svibnja 2022. Ugovor o deponiranju miješanog komunalnog otpada. Iz navedenog proizlazi da se tužitelj bavio djelatnostima gospodarenjem otpadom više od 80 dana bez pripadajuće dozvole, kao i više od 30 dana bez ugovora ili sporazuma ili sličnog dokumenta kojim bi dokazuje da ima osigurano odlaganje miješanog komunalnog otpada na odlagalište otpada koje posjeduje važeću dozvolu za gospodarenje otpadom. Posljednji put prije raskida Ugovora, tužitelj to jest koncesionar je uredno i sukladno pravilima struke odložio miješani komunalni otpad na odlagalište otpada „Petrovačka dola“ kod trgovačkog društva Komunalac d.o.o. za komunalno gospodarstvo Vukovar 29. travnja 2022. Tužitelj je kao koncesionar postupio protivno odredbi članka 9. i 17. Ugovora o koncesiji za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Privlaka, budući da javnu uslugu (prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada te povezane usluge odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila, problematičnog otpada i krupnog odnosno glomaznog otpada na području Općine Privlaka te prijevoz i zbrinjavanje tog otpada sukladno zakonu) nije obavljao po pravilima struke u skladu s odredbama Ugovora i važećim zakonima, propisima i općim aktima koji se odnose na predmetnu koncesiju.

2.2. Iz navedenog proizlazi da koncesionar ne pruža javne usluge prema pravilima struke, ne provodi propisane mjere i radnje nužne radi zaštite općeg, odnosno javnog dobra te radi zaštite prirode i kulturnih dobara, obavlja i druge radnje u suprotnosti s ugovorom o koncesiji ili propušta obaviti dužne radnje utvrđene ugovorom o koncesiji i dr. Također tužitelj kao koncesionar nije obavljao kvalitetno javnu uslugu za koju mu je dana koncesija. Kako tužitelj nije imao osigurano adekvatno i zakonito odlagalište otpada koje posjeduje važeću dozvolu za gospodarenje otpadom to je isto 30 dana skladištio u svom poslovnom dvorištu, koje se nalazi u urbanom dijelu sela Privlaka, a svojim postupanjem nije vodio brigu o zaštiti okoliša i ljudskoga zdravlja, čime je postupio suprotno svim odredbama Zakona o gospodarenju otpadom, a povrh svega je takvim postupanjem ugrožavao zdravlje mještana Privlake. Ne samo da je tužitelj više od 30 dana skladištio u svom poslovnom dvorištu miješani komunalni otpad Općine Privlake, isti je skladištio u tom vremenskom razdoblju i miješani komunalni otpad koje se skupio na području Općina Babina Greda, Vrbanja i Markušica.

2.3. Podredno, tuženik smatra da sukladno odredbi članka 27. Zakona o gospodarenju otpadom tužitelj nije osoba koja je ovlaštena preuzeti pošiljku otpada u posjed jer ne posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom, ne upravlja reciklažnim dvorištem, nije upisan u Očevidnik osoba koje obavljaju djelatnost gospodarenja otpadom kao sakupljač otpada ili oporabitelj bez dozvole ili kao trgovac otpadom koji može preuzeti otpad u posjed, preuzimanje određenog otpada u posjed nije mu dopušteno propisom kojim se uređuju posebne kategorije otpada, nije korisnik otpadnog mulja u poljoprivredi čime je ovlašten preuzeti pošiljku otpadnog mulja sukladno pravilniku kojim se uređuje korištenje mulja u poljoprivredi odnosno ne upravlja grobljem ili krematorijem čime je ovlašten preuzeti pošiljku patološkog otpada sukladno pravilniku kojim se uređuje gospodarenje medicinskim otpadom.

2.4. Iako je tužitelj dostavio u sudski spis sklopljeni Ugovor o zbrinjavanju miješanog komunalnog otpada s trgovačkim društvom Univerzal d.o.o. Đakovo nadnevka 27. svibnja 2022., tuženik isti drži nebitnim za ovaj postupak, budući da su uvjeti za raskid postojali i prije njegovog sklapanja. Bitno je za napomenuti da tuženik drži kako je predmetni Ugovor o zbrinjavanju miješanog komunalnog otpada s trgovačkim društvom Univerzal d.o.o. Đakovo sklopljen u mjesecu lipnju 2022., budući da iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Klasa: 351- 01/22-10/628 od 31. svibnja 2022. (potpisan od ovlaštenih zastupnika tužitelja) proizlazi da na dan sastavljanja zapisnika tužitelj nije imao potpisani i sklopljeni Ugovor o zbrinjavanju miješanog komunalnog otpada s trgovačkim društvom Univerzal d.o.o. Đakovo, već su u tijeku pregovori oko sklapanja istog.

2.5. Netočan je navod tužitelja da mu je tuženik ostavio neprimjeren rok za očitovanje. Tuženik je u više navrata pismenim putem upozoravao tužitelja na kršenje ugovornih obveza, a kojim putem ga je učestalo pozivao na dostavu potrebne dokumentacije (ugovora, rješenja i dr.) i samim time mu je davao primjerene rokove. Tužitelj nije postupio po traženju niti je dostavio tuženiku traženu dokumentaciju i to novi Ugovor o odlaganju otpada, kao i novu dozvolu, već je samo dostavljao puka obećanja i izlike. Tuženik je uputio tužitelju pismene dopise i to: 18. ožujka 2022., 29. travnja 2022., 23. svibnja 2022. i 25. svibnja 2022.. Iako je u posljednjem dopisu od 25. svibnja 2022. (koji je tužitelj zaprimio isti dan) tuženik naveo da ostavlja tužitelju posljednji rok od jedan dan za dostavu traženog (koju dokumentaciju je tuženik više puta ranije tražio), isti je raskinuo Ugovor o koncesiji tek 31. svibnja 2022.. Uvidom u tužiteljev dopis od 03. svibnja 2022. vidljivo je da se tužitelj opravdava tuženiku da može nastaviti izvršavati javnu uslugu prikupljanja otpada sukladno Ugovoru s Općinom. Nejasno je zbog čega bi se tužitelj 03. svibnja 2022. opravdavao tuženiku da može izvršavati obveze iz sklopljenog Ugovora, ako ga tuženik ranije nije pozvao na ispunjenje obveza i mogućnost raskida. Uvidom u dostavljene dopise tuženika (posebice 01. lipnja 2022.) vidljivo je da tužitelj ne spori kako nema važeći ugovor o odlaganju otpada niti ima važeću dozvolu, već samo da je tužitelj u postupku ishođenja dozvole. Iz navedenog je bilo vidljivo da tužitelj svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, pa mu tuženik nije niti imao potrebu dati daljnji rok, iako tuženik smatra da mu je svakim predmetnim dopisom davao rok za ispunjenje svoje obveze. Naime, više od 30 dana tužitelj je skupljao otpad po Općini Privlaka, a da ga nije odlagao na za to predviđeno mjesto, te je isti poslovao više od 80 dana bez uredne dozvole. Tuženik ne zna onda koji bi to za tužitelja bio primjeren rok. Čak kad bi i Sud zauzeo stav da se posljednji dopis od 25. svibnja 2022. godine ima smatrati da je prvi poziv na ispunjenje (tuženik smatra da su prethodni dopisi bili pozivi na ispunjenje obveze) to tuženik drži da se treba primijeniti odredba članka 363. Zakona o obveznim odnosima (Vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku).

2.6. Imajući u vidu navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem poslovni broj: P-295/2022-5 od 09. veljače 2023. Trgovački sud u Osijeku oglasio se u ovom predmetu stvarno nenadležnim i predmet ustupio Upravnom sudu u Osijeku.

3.1. Rješenjem Pž-1240/2023-2 od 22. ožujka 2023. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je odbio žalbu tužitelja i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Osijeku.

4. U upravnom sporu tužitelj je izmijenio tužbeni zahtjev na način da sada predlaže poništenje Izjave Općinskog načelnika Općine Privlaka, KLASA: 351-04/22-01/06, URBROJ: 2196-22-02-22-2 od 31. svibnja 2022. o raskidu predmetnog ugovora te da se naloži tuženiku Općini Privlaka, Privlaka, Faličevci 7, OIB: 73133958808 naknaditi tužitelju STRUNJE-TRADE d.o.o., Bana Josipa Šokčevića 153, Privlaka, OIB: 97670986612 štetu u iznosu od 99.542,11 eura sa zateznim kamatama koje teku od 02. lipnja 2022. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, sve uz naknadu troškova upravnog spora.

4.1. Nadodaje kako je tuženik, pored neosnovanog raskida Ugovora, pogriješio i pravni put i proceduru prilikom raskida Ugovora, te formu i sadržaj Odluke o raskidu. Tuženik je prilikom raskida dostavio Izjavu koju je potpisao općinski načelnik, iako je raskid Ugovora morao biti u formi Odluke o raskidu, a koju Odluku sukladno Statutu Općine Privlaka donosi i potpisuje Općinsko vijeće Općine Privlaka, a nikako ne Općinski načelnik. Sukladno članku 29. Statuta Općine Privlaka utvrđeno je da Općinsko vijeće donosi odluke i druge akte koji su stavljeni u djelokrug zakonom i podzakonskim aktima, te slijedom navedenog se Izjava potpisana od strane Općinskog načelnika ukazuje u cijelosti neosnovana i neutemeljena.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu, saslušao stranke i izvršio uvid u svu dokumentaciju koju se stranke priložile u ovom sporu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je sporno je li zakonito raskinut Ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Privlaka, sklopljen 02. siječnja 2020. između tužitelja i tuženika, na temelju Odluke Općinskog vijeća Općine Privlaka, KLASA: 363-05/19-01/03 URBROJ: 2188/09-03-19-12 od 09. prosinca 2019. i raskinut na temelju pisane Izjave Općinskog načelnika, KLASA: 351-04/22-01/06, URBROJ: 2196-22-02-22-2 od 31. svibnja 2022.

8. Prije svega valja reći da je prema članku 5. točki 7. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ 69/17. i 107/20., dalje u tekstu Zakon) ugovor o koncesiji je upravni ugovor koji u pisanom obliku i na određeno vrijeme sklapaju davatelj koncesije i koncesionar o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz danu koncesiju na temelju odluke o davanju koncesije, a prema članku 97. stavku 1. istog Zakona za rješavanje sporova koji nastanu ili bi mogli nastati iz ugovora o koncesiji isključivo je nadležan mjesno nadležan upravni sud prema sjedištu davatelja koncesije.

9. Razlozi za jednostrani raskid ovog upravnog ugovora od strane davatelja koncesije pobrojani su u članku 73. stavku 1. Zakona. Prije jednostranog raskida ugovora o koncesiji davatelj koncesije mora prethodno pisanim putem upozoriti koncesionara o takvoj svojoj namjeri te odrediti koncesionaru primjereni rok za otklanjanje razloga za raskid ugovora o koncesiji i za izjašnjavanje o tim razlozima (stavak 3. istog članka Zakona). Ako koncesionar ne otkloni razloge za raskid ugovora o koncesiji u roku iz stavka 3. ovoga članka, davatelj koncesije raskinut će ugovor o koncesiji (stavak 4. istog članka Zakona). Odlukom o raskidu ugovora o koncesiji moraju biti navedeni i obrazloženi razlozi raskida i određen iznos štete ako je davatelju koncesije nastala šteta radnjama koncesionara (stavak 9. istog članka Zakona).

10. Raskid upravnog ugovora uređen je i općim propisom odnosno člankom 153. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21., dalje u tekstu ZUP) na način da ako stranka ne ispunjava obveze iz upravnog ugovora, javnopravno tijelo jednostrano će raskinuti upravni ugovor. Ako je neispunjavanjem obveze iz ugovora javnopravnom tijelu nastala šteta, to tijelo ima pravo od stranke potraživati naknadu štete (stavak 2.). Javnopravno tijelo može jednostrano raskinuti upravni ugovor i kad je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava (stavak 3.). Javnopravno tijelo raskida upravni ugovor rješenjem u kojem moraju biti navedeni i obrazloženi razlozi raskida i određen iznos štete ukoliko je javnopravnom tijelu šteta nastala (stavak 4.). Protiv rješenja o raskidu upravnog ugovora može se pokrenuti upravni spor (stavak 5.).

11. Dakle, navedeni propisi jasno i izričito obvezuju davatelja koncesije, javnopravno tijelo, da u slučaju jednostranog raskida upravnog ugovora poštuje stroga postupovna pravila i svoju odluku donese u obliku upravnog akta čija forma drugoj ugovornoj stranci osigurava saznanje o obrazloženim razlozima raskida, iznosu eventualne štete i, što je iznimno bitno, o pravnom lijeku odnosno da se zakonitost takvog rješenja može ocjenjivati pred nadležnim upravnim sudom.

12. Pisana Izjava Općinskog načelnika, KLASA: 351-04/22-01/06, URBROJ: 2196- 22-02-22-2 od 31. svibnja 2022. kojom je, zapravo i faktično, raskinut ovaj ugovorni odnos, ne može zamijeniti upravni akt na način kako ga propisuje članak 73. stavak 9. Zakona i članak 153. stavak 4. ZUP-a u vezi članka 98. ZUP-a. Tim više, što takav upravni akt donosi davatelj koncesije, što je u ovom slučaju predstavničko tijelo odnosno Općinsko vijeće Općine Privlaka, koje je i donijelo Odluku o davanju koncesije, a ne izvršno tijelo odnosno Načelnik Općine Privlaka.

13. Drugim riječima, sama priroda ove stvari upućuje na jasnu poveznicu odnosno da upravni akt o raskidu koncesije donosi isto tijelo koje je donijelo i upravni akt o davanju koncesije, a izvršno tijelo samo provodi takve odluke predstavničkog tijela.

14. Budući da je ugovor o koncesiji faktički raskinut Izjavom koja nije upravni akt i to od strane nenadležnog tijela, Sudu nije preostalo drugo nego na temelju članka 117. stavka 6. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

15. Međutim, radi takvog postupanja nenadležnog tijela otpala je ključna procesna pretpostavka da ovaj Sud, u upravnom sporu, ispuni svoju ulogu i ocijeni osnovanost razloga radi kojih je upravni ugovor raskinut. Stoga je Sud u točki II. izreke ovaj predmet morao vratiti na ponovni postupak u kojem će sada nadležno tijelo postupiti po pravnom shvaćanju i primjedbama ovog Suda izraženim u obrazloženju presude i donijeti obrazloženo rješenje u skladu s člankom 73. stavkom 9. Zakona u vezi članka 153. stavka 4. i članka 98. ZUP-a.

16. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete, valja reći da je isti, za sada, preuranjen, jer se odredba članka 118. stavka 2. ZUS-a primjenjuje u situacijama kada Sud može ocjenjivati osnovanost razloga radi kojih je upravni ugovor raskinut, a što u ovom predmetu nije bio slučaj jer je predmet vraćen tuženiku koji će tek prvi put, u meritumu, donijeti odluku.

17. Odluka o troškovima u točki III. i IV. izreke presude temelji se na članku 144. stavcima 1., 2., 3., članku 147. stavku 1. i članku 148. stavcima 1. 2., 3., 4. ZUS-a, sve u vezi s Tbr. 27.1. i 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23. i 107/25.). Naime, prema mišljenju ovoga Suda, tužitelju opravdano pripada zatraženi trošak za: a) sastav tužbe po opunomoćeniku, b) podnesak od 14. veljače 2025. u kojem tužitelj iznosi nove razloge nakon promjene nadležnosti suda c) zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2025., d) zastupanja na ročištu od 09. rujna 2025. i e) zastupanja na ročištu od 17. listopada 2025. Sud neopravdani trošak smatra za: a) podnesak od 06. veljače 2023. jer se u njemu ponavljaju navodi iz tužbe za koju je trošak priznat, b) žalbu od 24. veljače 2023. jer je ista odbijena od strane Visokog trgovačkog suda i c) zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2025., budući da je isto odgođeno na prijedlog oba opunomoćenika. Sudska pristojba se u upravnom sporu naplaćuje naknadno samo ako sud odbije ili odbaci tužbu.

18. Tuženik nije uspio u sporu pa mu ne pripada ni zatraženi trošak. Stoga je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U Osijeku 28. listopada 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv točaka I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točaka III. IV. i V. izreke ove presude (rješenje o trošku) dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske koja se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje (članak 148. stavak 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Odvjetniku Hrvoju Šutalu, Vinkovci, Duga ulica 10,

4. U spis