Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10, Benkovac

Poslovni broj: P-2016/2023-30

R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, OIB: 78866932443, po sucu toga suda Zoranu Vrankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, izvan ročišta za glavnu raspravu 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba tužitelja kao nedopuštena.

II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 199,08 eur.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik i posjednik dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 1349914 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Benkovcu, i to realnog dijela površine 26831 m2 označenog likom, žutom bojom i slovima A-B-C-D-A u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ivana Marinovića od 02.07.2015., da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena Republika Hrvatska kao vlasnik u cijelosti. Nadalje je naveo da je realni dio nekretnine stekao kupoprodajom od izvanknjižne vlasnice BL Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 01.10.2012., da je BL predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza pok. supruga IL, da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji IL najkasnije od 1968. a i ranije do 01.10.2012. od kada da je u posjedu tužitelj kao pravni sljednik temeljem Ugovora o kupoprodaji, da je tužitelj pravo vlasništva stekao kupoprodajom od BL, da je BL istu stekla nasljeđivanjem od IL a RL dosjelošću i građenjem. Isto tako naveo je da je iz rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa:

UP/I-402-01/06-01/523, ur. broj: 2198- 05-03-06-7 od 23.10.2006. i rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu, Odsjeka za obnovu, klasa: UP/I-402-01/06-01/523, ur. Broj: 2198-05-04-12-01 od 15.05.2012. razvidno da se Općina Polača izričito očitovala da ne spori vlasništvo predmetne nekretnine prednicima tužitelja, da je prema potvrdi HEP-a, DP Elektre Zadar i potvrdi Vodovod i odvodnja d.o.o., Benkovac prednik tužitelja pok. RL imao na svoje ime priključenu električnu energiju odnosno da je predmetna nekretnina bila priključena na mjesnu električnu i vodovodnu mrežu prije 1991., da su dva svjedoka CL i NL svojim potpisima potvrdili ovjerenu izjavu da je RL vlasnik predmetne nekretnine, da je prednica tužitelja BL imala prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine od 05.06.1968. sukladno uvjerenju o prebivalištu MUP-a RH, PU Zadarske, da iz punomoći od 22.09.2004. koju je izdao KLD proizlazi kako je isti kuću na kućnom broju 78 u [adresa] odnosno objekt na predmetnoj nekretnini sagradio od 1970 do 1974., da je nekretninu nasljedio od svog oca HL. Nadalje je naveo da je realni dio nekretnine potpuno ograđen suhozidom, da je općepoznato da su suhozidi građeni da bi predstavljali među odnosno granicu sa susjednim parcelama i određivali granice posjeda, te zapreku za ulaz odnosno izlaz blaga s nekretnine, da su slijedom toga na strani IL, kao makar poštenog posjednika uključivo i posjed njegova prednika, na dan 1. siječnja 1997., kada je ZV stupio na snagu, bile ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbama čl.159 st.4 ZV, a to se pravo nasljeđivanjem 2006. prenijelo na njegovu suprugu BL (čl. 128 ZV) od koje je tužitelj kupio nekretninu 2012. Isto tako je naveo da je sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. Čl. 159. Zakona o vlasništvu I drugim stvarnim pravima, dakle najmanje 20 godina, da je, s obzirom da je prednica tužitelja zajedno sa prednicima u makar poštenom posjedu nekretnine najmanje 40 godina, razvidno kako su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, da su osim dosjelošću, prednici tužitelja dio nekretnine stekli i građenjem, da iz isprava koje prilaže ovoj tužbi proizlazi da je prednica tužitelja BL imala prijavljeno prebivalište na adresi kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini još od 05.06.1968., da se iz toga zaključuje kako je kuća u to vrijeme bila sagrađena, da to znači da se na gradnju primjenjuju odredbe Općeg austrijskog građanskog zakonika i to paragraf 418., da je pošteni graditelj na tuđem zemljištu građenjem stjecao pravo vlasništva zgrade i zemljišta, uz plaćanje naknade vlasniku zemljišta u visini cijene zemljišta na kome je zgrada izgrađena, da je u presudi Vrhovnog suda Hrvatske broj: Gž-1653/66 od 27. kolovoza 1967. navedeno: "Ako je vrijednost zgrade sagrađene na tuđem zemljištu znatno veća od vrijednosti zemljišta, onda gradilac koji je gradio svojim sredstvima - makar vlasnik zemljišta i nije znao za građenje - stječe pravo vlasništva ne samo zgrade nego i zemljišta koje pokriva i toliko okolnog zemljišta koliko je potrebno za normalno korištenje zgrade", da se u konkretnom slučaju na samoj nekretnini osim objekta nalaze vatrenica i štala, da je evidentno da je prednik tužitelja dio nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao građenjem a tužitelj kupoprodajom, da se tužitelj obratio tuženici radi pokušaja mirnog rješenja spora sukladno čl.186a Zakona o parničnom postupku na koji zahtjev tuženica nije odgovorila. S obzirom da tužitelj ima pravni interes uskladiti stvarno i zemljišnoknjižno stanje, predlaže da sud nakon provedenog postupka donesen presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu (l.s. 75-76 ) zakonski zastupnik tuženice je naveo, u bitnom, da se tuženica u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, kako glavnom tako i podrednom. Nadalje je naveo da je odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, da iz te zakonske odredbe proizlazi da obraćanje državnom odvjetništvu ima značenje procesne pretpostavke u sporovima protiv Republike Hrvatske zbog čega, ako navedena pretpostavka nije ispunjena u trenutku podnošenja tužbe, nije dopušteno raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu pa tužbu treba odbaciti, da je 3. studenog 2022. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zaprimilo zahtjev podnositelja, sada tužitelja, za mirno rješenje spora, da je dopisom od 4. studenog 2022. pozvan tužitelj putem punomoćnika da u roku 15 dana dopuni zahtjev za mirno rješenje spora na način da dostavi povijest zk. upisa ručno vođene zemljišne knjige od prvog upisa te povijest posjeda za predmetnu nekretninu, uz upozorenje da, ako u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ako ga vrati bez ispravka ili dopune, će se smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen sukladno čl. 38. st. 4, Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" 67/18, 21/22), da je 17. svibnja 2023. zaprimljen podnesak podnositelja, sada tužitelja, kojim ne postupa sukladno gore citiranom dopisu od 4. studenog 2022. odnosno ne dostavlja povijest zk. upisa ručno vođene zemljišne knjige od prvog upisa te povijest posjeda za predmetnu nekretninu, već samo nadopunjuje činjenične navode zahtjeva za mirno rješenje spora te predlaže i podredni tužbeni zahtjev te s obzirom da tužitelj u ostavljenom roku nije dopunio zahtjev za mirno rješenje spora odnosno nije postupio po podnesku tuženice od 4. studenog 2022., to se u smislu odredbe članka 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu ima smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen, pa da tuženica smatra da tužbu treba odbaciti. Isto tako naveo je da iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, da u odnosu na eventualno stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, obzirom na današnji upis u zemljišnim knjigama može se pretpostaviti da se radi o nekretnini koja je bila podruštvovljena, da onda na istoj nije bilo moguće steći pravo vlasništva građenjem u uvjetima pravnih pravila OGZ-a odnosno poslije ZOVO-a jer se odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti kada se gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu, da prema pravnom pravilu iz paragrafa 418. OGZ, koja su se tada primjenjivala do 1. rujna 1980. - dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novineˮ, broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO), ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta, a pošteni graditelj može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih, a s graditeljem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove, a ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio graditelju poštenom ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu, da se prema ovom pravnom pravilu moglo stjecati pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, no „tuđe zemljište“, u smislu tog pravila, je zemljište u vlasništvu drugih fizičkih ili građanskopravnih osoba, a ne društveno vlasništvo kao što je to u konkretnom slučaju riječ, slijedom čega se na nekretnini u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva građenjem na temelju pravila iz paragrafa 418. OGZ, ni na temelju drugih pravila OGZ. Nadalje je naveo da se u pravnom režimu ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., prema sudskoj praksi odredbe ZOVO o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu se primijeniti kada fizička osoba bez valjane pravne osnove odnosno akta o dodjeli nadležnog tijela gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav u predmetu Rev-2350/13-2 od 17.5.2017. koji glasi: „...sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su predmetni primarni tužbeni zahtjev zaključujući u bitnome da graditelj koji je izgradio građevinu na zemljištu u tadašnjem društvenom vlasništvu bez odobrenja nadležnog tijela, nije mogao postati vlasnikom građevine, odnosno steći pravo trajnog korištenja društvenog zemljišta na kojem je zgrada izgrađena pa s tim u vezi nije mogao steći na temelju propisa koji uređuju pretvorbu prava korištenja u pravo vlasništva, pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini kao osnovi za prihvaćanje primarnog tužbenog zahtjeva.... Odredbe o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24. – 26. mjerodavnog ZOVO) ne mogu se primijeniti kada fizička osoba bez valjane osnove, odnosno akta o dodjeli nadležnog tijela gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu.”. Isto tako naveo je da iImajući u vidu da tužitelj kao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, između ostalog, navodi da je putem svojih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini isti bi trebao dokazati da su njegovi prednici predmetnu nekretninu stekli dugogodišnjim posjedovanjem, a za što moraju biti ispunjene određene pretpostavke prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je odredbom članka 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 4. citiranog članka propisano je da se nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću nakon proteka 20 godina samostalnog, poštenog, zakonitog i istinitog posjeda, odnosno 40 godina samostalnog poštenog posjeda, da je odredbom članka 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, da tužitelj niti njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici niti su mogli dosjelošću steći pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom, jer je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uz trajanje neprekinutog posjeda potrebno da posjed bude pošten i istinit, a tužiteljev posjed nije bio pošten, pa nedostaje ta pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, da su tužiteljevi prednici znali ili su morali znati da im ne pripada pravo na posjed budući da su svoju građevinu gradili na zemljištu u tuđem vlasništvu, da tužitelj predmetnu nekretnine nije mogao steći kupoprodajom, obzirom da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima pa da stoga tuženica predlaže odbaciti tužbu tužitelja odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U podnesku zaprimljenom 30.10.2023. (l.s. 62-64) tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženice te je naveo da su navodi iz odgovora na tužbu neutemeljeni, da je odredbom Čl. 38. St. 1. ZODO-a propisano da će državno odvjetništvo po zaprimanju zahtjeva za mirno rješenje spora provjeriti je li zahtjev podnesen nadležnom državnom odvjetništvu, pravilno sastavljen i sadrži li sve što mora sadržavati tužba, da je odredbom čl. 106. ZPP-a propisuje je da se tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose pismeno (podnesci), da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti, da podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja, da stranka odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju, da, ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba da u podnesku navede činjenice na kojima temelji zahtjev i dokaze kad je to potrebno, da se izjava koja se daje podneskom može, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda, da zahtjev za mirno rješenje spora kao i njegova dopuna koju je tužitelj podnio sadrži činjenice te dokaze kojima tužitelj raspolaže. Nadalje je naveo da će određene činjenice tužitelj dokazivati personalnim dokazima, koji imaju istu dokaznu snagu kao i materijalni dokazi, da tuženik ne može nalagati tužitelju koje dokaze da dostavi, jer je tužitelj taj koji disponira tužbom, kao i dokazima, kako prije pokretanja postupka, tako i za vrijeme postupka, da je pozivanje ODO-a na dopunu zahtjeva neutemeljeno jer zahtjev sadrži sve ono što je propisano čl.106. ZPP-a, s tim da sam podnositelj/tužitelj odlučuje o dokazima koje će podastrijeti, a ne može suprotna strana odlučivati koje dokaze će podnositi, a koje neće, pod prijetnjom odbačaja zahtjeva, da je sudska praksa koji tuženik dostavlja potpuno pogrešna i bez ikakvog zakonskog uporišta. Isto tako naveo je da tuženica tvrdi kako tužitelj nije mogao steći vlasništva građenjem na društvenom zemljištu, da to nije točno, su objekti građeni prije 1968. pa bi se na građenje trebala primijeniti pravila OGZ-a, da je stav tuženice suprotan pravnom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-3214/2005, jer je u toj odluci sud naveo da je u vrijeme gradnje odnosno adaptacije kuće 1962. vrijedio režim društvenog vlasništva, zbog čega se na konkretni slučaj ima primijeniti odredba paragrafa 418. OGZ-a, koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio, da je nesporno da se tuženik navedenom nije protivio jer su svi objekti dovedeni do faze uporabljivosti, a u odnosu na stjecanje vlasništva dosjelošću daj ističe kako su svi prednici bili pošteni posjednici.

4. Prema odredbi čl.186a.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

5. Tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl.186.st.1. ZPP).

6. Odredbom čl.38.st.1. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 67/18 i 21/22, dalje: ZDO) je propisano da će državno odvjetništvo po zaprimanju zahtjeva za mirno rješenje spora provjeriti je li zahtjev podnesen nadležnom državnom odvjetništvu, pravilno sastavljen i sadrži li sve što mora sadržavati tužba. Odredbom st.3. istoga članka toga Zakona je propisano da će državno odvjetništvo pozvati podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili nerazumljiv i ostaviti mu rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane st.4. ovoga članka.

7. Prema odredbi čl.38.st.4. ZDO ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka i dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen.

8. Imajući u vidu navedene odredbe ZDO te da je prema stanju spisa i navodima tužitelja iz Dopune zahtjeva za mirno rješenje spora od 16. svibnja 2023. (l.s. 30-31 i 48-49) nesporno utvrđeno da je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru dopisom od 4. studenoga 2022. (l.s. 46) zatražilo od podnositelja zahtjeva, ovdje tužitelja, da u roku od 15 dana dopuni zahtjev za mirno rješenje spora od 3. studenog 2022. (l.s. 27-29) tako da dostavi povijest zemljišnoknjižnog upisa ručno vođene zemljišne knjige od 1. upisa od prvog upisa i povijest posjeda za predmetnu nekretninu, s tim da je istim dopisom tužitelj upozoren da ako u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka i dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen a u skladu sa čl.38.st.4. ZDO.

9. S obzirom da je tužitelj dostavio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru podnesak koji je pozvan dostaviti dopisom od 4. studenog 2022. tek 17. svibnja 2023., dakle izvan ostavljenog roka od 15 dana, temeljem čl.38.st.4. ZDO ima se smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen.

10. Stoga je temeljem čl.186a.st.6. ZPP i čl.38.st.4. ZDO odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

11. Temeljem čl.154. i čl.163. ZPP a na zahtjev tuženice, zastupane po zakonskom zastupniku, tuženici je priznat parnični trošak u iznosu od 199,08 eur i to za sastavljanje odgovora na tužbu (Tbr.8.toč.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

12. Tužitelj, koji je u cijelosti izgubio u parnici, je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška pa je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.

13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Benkovac, 28. listopada 2025.

S u d a c:

Zoran Vranković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave istog. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnim Županijskim sudovima, (čl.4. i 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova – "Narodne novine" 128/14) pisano u tri jednaka primjerka.

DNA:

Tužitelju, po punomoćniku,

Tuženici, po zakonskom zastupniku.