REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2943/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], 2-tužitelja AC, OIB [osobni identifikacijski broj], 3-tužiteljice mldb. DC, OIB [osobni identifikacijski broj], 4-tužitelja mldb. ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. zastupani po zakonskom zastupniku ocu 2-tužitelju AC, 5-tužitelju mldb. ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], 6-tužitelju mldb. LC, OIB [osobni identifikacijski broj], 7- tužitelju mldb. MC, OIB [osobni identifikacijski broj], 8-tužiteljici mldb. EC, OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. zastupani po zakonskom zastupniku ocu 1-tužitelju ŽC, svi tužitelji iz [adresa], svi kao nasljednici pokojnog VC, OIB [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji zastupani po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženice NC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednice iza pok. ĐC, OIB [osobni identifikacijski broj], r. Ž, ž. ABC, tuženica zastupana po punomoćnici Marti Barić- Pavić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1374/2021-9 od 28. studenog 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-534/2020-75 od 19. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1374/2021-9 od 28. studenog 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P- 534/2020-75 od 19. kolovoza 2021.
2. Tuženica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, u konkretnom slučaju predmet spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] pašnjak u [adresa] površine 93 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenicama da predmetnu nekretninu koristi od rođenja, da su je koristili njegov otac i djed, da se radi o putu koji je služio za pristup nekretnini tužitelja, koja je sada sastavni dio okućnice tužitelja, da je na predmetnoj nekretnini izveo radove betoniranja kanala za oborinske vode, staze, postavio je rasvjetu, da je vlasnik hotela koji se nalazi neposredno do predmetne nekretnine, a cijeli kompleks s predmetnom parcelom iskorištava za turističke svrhe.
3.2. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] tuženica upisana vlasnicom i posjednicom, da je temeljem prijavnog lista od 4. kolovoza 1995. izvršena parcelacija čkbr. [katastarska čestica], na način da su od nje formirane čkbr. [katastarska čestica], a po prijedlogu tuženice. Čestica je u naravi izbetonirani prolaz (put) s rasvjetom postavljenom na betonskim zidićima.
3.3. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaze svjedoka ČC, CC, RC, AC i IC te FC kao životne, detaljne i uvjerljive i u bitnom istovjetne te je ocijenio da je posjed tužitelja predmetne nekretnine pošten, jer da nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed spornog dijela nekretnine, obzirom da mu tuženica, niti njezini prednici nikada nisu osporavali pravo na posjed spornog dijela, a isti da je izvodio vidljive radove postavljanja rasvjetnih stupova, odvoda, zidića i betoniranja puta. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
3.4. Međutim, drugostupanjski sud ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je posjed tužitelja bio pošten. Pritom je koristio ovlasti iz čl. 373.a ZPP na način da je utvrdio činjenice na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a koje prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir. Drugostupanjski sud navodi da cijeneći iskaz tužitelja (čiju ocjenu prvostupanjski sud nije dao) već iz samog njegovog iskaza ne bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva. Prema iskazu tužitelja tužitelj je imao saznanje o parcelaciji čkbr. [katastarska čestica] koja je provedena 1995., od koje je i nastala predmetna 2262/3, pa mu ni tada nije moglo ostati nepoznato da je tuženica vlasnica predmetne čkbr. [katastarska čestica]. Dakle, niti tužitelj, a niti njegovi prednici da nisu bili upisani kao vlasnici i posjednici predmetne nekretnine.
3.4.1. Ocjenom izvedenih dokaza drugostupanjski sud je zaključio da posjed tužitelja nije pošten. Smatra da je pogrešno prvostupanjski sud izveo zaključak da je tužitelj bio pošten posjednik nekretnine jer da upravo suprotno, utvrđene činjenice ukazuju da je tužitelj znao da je tuženica vlasnica sporne nekretnine i da je radove izvodio na tuđoj nekretnini.
4. U okolnostima konkretnog slučaja, prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pitanje ''je li na tužitelju teret dokazivanja poštenog posjeda njegovih pravnih prednika, ako se poštenje posjednika presumira, ili je teret dokazivanja na onome tko tvrdi suprotno, te je li u pobijanoj presudi županijski sud neopravdano nametnuo teret dokazivanja tužitelju, umjesto tuženici'' nije važno za odluku u sporu. Naime, prema odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst) posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Stoga se dakle i posjed (prednika) tužitelja smatra poštenim, međutim ocjenom izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari dokazalo se suprotno, da posjed prednika tužitelja nije bio pošten, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 159. ZVDSP tužbeni zahtjev odbijen. Prema tome, u pobijanoj presudi nije nametnut teret dokazivanja tužitelju pa je postavljeno pitanje u suprotnosti s obrazloženjem pobijane odluke.
5. Tužitelji podnose prijedlog za dopuštenje revizije i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, navodeći da im je zbog pogrešnog i potpuno arbitrarnog pristupa nižestupanjskih sudova u drugostupanjskom postupku uslijed osobito teških povreda odredaba parničnog postupka odnosno pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97) i to pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno odredbom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske te pravo na žalbu iz čl. 18. Ustava Republike Hrvatske.
5.1.Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to na pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na žalbu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
5.2. Naime, prema ocjeni revizijskog suda, pobijana presuda ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom jer su dani iscrpni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Suprotno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pa nije došlo do povrede prava na pošteno suđenje. Tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije ne obrazlažu na koji način im je povrijeđeno pravo na žalbu pa revizijski sud u tom dijelu navedenu povredu nije niti mogao ispitati.
6. Osim toga, iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da se isti svodi na nezadovoljstvo tužitelja o načinu na koji je drugostupanjski sud ocijenio dokaze odnosno kako je utvrdio činjenično stanje, a koji razlozi se ne mogu isticati u ovom stupnju postupka niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje.
7. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
