REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3011/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FERNWEH j.d.o.o., iz Trilja, Bana Jelačića 37, OIB 88600082681, zastupanog po punomoćniku Dariju Budimiru odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944 i II. tuženika J & T BANKA d.d., Varaždin, Međimurska ulica 28, OIB 38182927268, zastupanog po punomoćnici Vladimiri Lacković-Hrebak odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4764/2022-3 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1202/2020 od 18. listopada 2022., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4764/2022-3 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1202/2020 od 18. listopada 2022., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
''1. Smatra li se plaćanje kamata na ulog u dopunski kapital priznanjem glavnog duga, u smislu članka 240. Zakona o obveznim odnosima?
2. U slučaju kada se kod bankarskih poslova u spisu nalaze financijska izvješća (popis obveza i potraživanja) u kojima se navodi da je iznos od preko 200.000.000, 00 / 26.544.307.12 EUR (dvjesto milijuna/dvadeset šest milijuna petsto pedeset četiri tisuće tristo sedam eura i dvanaest centi) potraživanja isplaćen "NEPOZNATOM KOMITENTU" je li sud dužan provesti vještačenje kako bi utvrdio nalazi li se tužiteljev konto među "nepoznatim (komitentima) klijentima" s obzirom da su tužitelju kao vjerovniku isplaćene samo kamate, ali ne i glavnica depozit koji je imao kao klijent banke?
3. Je li u slučaju kada tuženik banka odbija isplatiti bankarski depozit vezan uz dopunski kapital po nejednakom principu (svima je isplaćen, tužitelju nije), što je utvrđeno vještačenjem u drugom postupku, sud dužan uzeti u obzir takvu ispravu i ocijeniti je u obrazloženju presude, odnosno je li u slučaju izostanka navedenog povrijeđeno načelo jednakosti i tužiteljevo pravo na pravično suđenje te počinjena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka?
4. Je li sud bio dužan provesti predloženo vještačenje u slučaju postojanja dokazane sumnje u vjerodostojnost tuženikovih knjiga i poslovnih isprava u kojima se, budući daje riječ o poslovnim knjigama prvotuženika-banke i drugotuženika-tijela javne vlasti koje obavlja sanaciju banaka, a koji imaju zakonsku obvezu uredno i istinito te s pažnjom dobrog stručnjaka voditi popis klijenata banke te njihovih prava i obveza, odnosno popis prava i obveza u slučaju likvidacije i prodaje banke, odnosno je li neprovođenjem vještačenja unatoč postojanju dokazane sumnje u nevjerodostojnost poslovnih knjiga i isprava, sud povrijedio tužiteljevo pravo na pravično suđenje i načelo cjelovitog utvrđenja činjenica?
5. Je li sud ispunio svoju zakonsku obvezu da u presudi jasno i detaljno obrazloži razloge za donošenje odluke, posebno u dijelovima koji se odnose na odbijanje prijedloga za provođenje dokaza, osobito kada je tužitelj učinio vjerojatnim da su SVI ostali vjerovnici istog statusa kao što je tužitelj (vlasnici depozita) koji su u određeno vrijeme bili vlasnici hibridnih depozita bili isplaćeni, dok poslovne knjige ne održavaju stvarno stanje obzirom da navode "NEPOZNATE KOMITENTE"? 6. Je li sud zaključivši glavnu raspravu na prvom ročištu istodobno s zaključenjem prethodnog postupka, odbijajući pri tom sve dokazne prijedloge tužitelja, uključujući i prijedlog pribavljanja dokumentacije od strane tuženika koja se sukladno članku 233. ZPP-a ima smatrati zajedničkom za obje stranke te neprovođenjem financijskog vještačenja, onemogućio tužitelju da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji su relevantni za donošenje presude, sve u svezi članka 7. stavka 3. ZPP-a te time počinio osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka te povrijedio tužiteljevo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29.
Ustava RH i člankom 6. Konvencije?
7. Je li drugostupanjski sud izostankom ocjene svih tužiteljevih žalbenih navoda, odnosno izostankom navođenja razloga o odlučnim činjenicama u drugostupanjskoj presudi, posebice u vidu izostanka obrazloženja zbog čega su odbijeni svi dokazni prijedlozi tužitelja, počinio osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka te povrijedio temeljno ljudsko pravo na obrazloženu presudu, zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom?''.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje, pravo na djelotvorno pravo sredstvo te pravo na jednakost pred zakonom.
1.2. I-tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
1.3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi tom prijedlogu.
Zahtijeva naknadu troška podnošenja na prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. Ne postoji razlog važnosti pravnog pitanja navedenog pod brojem 1. za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudske odluke na koje s tužitelj u odnosu na to pravno pitanje poziva (odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4376/2004-3 i poslovni broj Pž-954/2004-3) donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom predmetnom slučaju. Naime, u navedenim odlukama izraženo je pravno shvaćanje tek u pogledu značaja plaćanja kamata u odnosu na prekid zastarijevanja (što u konkretnom slučaju nije riječ).
2.2. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 2. -7., već zbog svoje same prirode nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se ta pitanja odnose isključivo na okolnost ovog konkretnog slučaja. K tome, u odnosu na ta pravna pitanja tužitelj nije postupio sukladno čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, jer nije jasno naznačio razloge važnosti tih pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
2.3. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje, pravo na djelotvorno pravno sredstvo te jednakost pred zakonom.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP, odlučiti kao pod st. II izreke ovog rješenja.
4. Zahtjev II. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja II. tuženika nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (a čime se taj trošak ukazuje nepotrebnim), st. III izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
