Poslovni broj Pn.42/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr.Ante Starčevića 23. Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jadranki Klečak , u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik iz Dubrovnika, Vukovarska 17 protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Splita, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa odvjetnica Maja Vojnić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 17. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb isplatiti tužitelju ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 112.81 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2006. do isplate, i to računajući zateznu kamatu za svaki pojedini iznos do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. nadalje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.307,32 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2006. do isplate, kao i zatezne kamate na iznos od 451,26 EUR od 9. lipnja 2006. do 9. kolovoza 2006., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb isplatiti tužitelju ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 4.052,47€, sa zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj ID je 29. kolovoza 2011. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika Adriatic osiguranje d.o.o. (ranije Jadransko osiguranje d.d.), radi naknade štete.

U tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. veljače 2004., kada je automobil u kojem se nalazio kao putnik na prednjem sjedalu vozila marke "Opel", tip "Vectra", registracijske oznake [registarska oznaka] udario u automobil marke "Peugeot", tip "306", registracijske oznake [registarska oznaka], a nakon toga u vozilo marke "Fiat", tip "Tipo", registracijske oznake [registarska oznaka] i barku registracijskog broja [registarska oznaka], doživio tešku prometnu nezgodu zadobivši prijelom desne bedrene kosti, rane čeonotjemenog područja i nategnuće mišića vrata i da je ŽD, kao jedino i isključivo odgovoran za prometnu nezgodu, u pravomoćno završenom postupku poslovni broj K-299/2004 proglašen krivim. Budući da je osobno vozilo kojim je ŽD upravljao bilo osigurano kod prednika ranijeg tuženika Atlas osiguranje d.d. punomoćnik tužitelja se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom, kojeg je tuženik primio 9. kolovoza 2006. Tuženik je dopisom od 14. rujna 2006. predložio sklapanje nagodbe i na ime cjelokupne štete priznao iznos od 20.000,00 kn, a na ime troškova zastupanja iznos od 2.440,00 kn dok je dopisom od 18. lipnja 2007. ponovno predložio sklapanje nagodbe, na ime cjelokupne štete priznao tuženiku iznos od 29.000,00 kn i na ime troškova zastupanja iznos od 2.440,00 kn.

Tužitelj dalje navodi da je odmah nakon prometne nezgode vozilom službe hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Dubrovnik prebačen u Opću bolnicu Dubrovnik gdje su mu rane na tjemenom području primarno obrađene u lokalnoj anesteziji i stavljen Schantzov ovratnik, istog dana izvršena operacija desne bedrene kosti i, radi sanacije loma, ugrađena ploča s vijcima te da je otpušten iz bolnice 4. ožujka 2004., zatim da je od 12. ožujka 2004. do 2. travnja 2004. bio na rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju "Kalos" u Veloj Luci, a nakon toga, radi odstranjenja alanteze desne bedrene kosti 9. ožujka 2006. ponovo primljen u bolnicu gdje je ponovno operiran i otpušten 14. ožujka 2006. Potražuje naknadu imovinske štete za uništenu odjeću i obuću, naknadu plaće te za tuđu pomoć i njegu. Tužitelj tvrdi da mu je nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe na ime koje potražuje iznos od 12.000,00 kn.

Slijedom iznesenog, tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kojim za uništenu obuću i odjeću potražuje iznos od 2.100,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 12.000,00 kn i za umanjenje plaće 7.540,99 odnosno ukupno 21.640,99 kn te naknadu troškova postupka, sve sa zateznim kamatama.

2. Tuženik Adriatic osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu zaprimljenom 10. listopada 2011. priznaje činjenicu da se 13. veljače 2004. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti i činjenicu da se tužitelj u tom vozilu nalazio u svojstvu putnika, ali smatra da su tužiteljeve ozljede takve prirode da je sasvim jasno kako se njegovo tijelo nesputano kretalo kabinom i potom udaralo u dijelove kabine zbog čega su nastale ozljede desne bedrene kosti i ozljeda glave, dakle, da je očito da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Ističe i prigovor zastare.

2.1. Na ročištu održanom 14. ožujka 2017., tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva poričući da bi tužitelju bila potrebna po izlasku iz bolnice tuđa pomoć i njega u opsegu za koji bi naknada iznosila traženi iznos.

3. Presudom ovog suda P.864/11 od 27.ožujka 2024.g.odlučeno je o tužbenom zahtjevu nakon čega je, okončanjem žalbenog postupka, dijelom ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovni postupak i to u dijelu odbijenog dijela zahtjeva u iznosu od 1.141,42€, (naknada za tuđu pomoć i njegu) odnosu na iznos od 451,26€ za zatezne kamate od 09.lipnja 2006 do 09.kolovoza 2006 te u odnosu na naknadu troškova postupka.

4. Tužitelj je u štetnom događaju od 13. veljače 2004. stradao kao putnik u vozilu te mu je prvostupanjski sud pobijanom presudom dosudio za izgubljenu zaradu iznos od 968,58 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos, naknadu imovinske štete za uništene stvari u iznosu od 278,72 eura sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2006. kao dana kada se tužitelj tuženiku obratio u mirnom postupku svojim zahtjevom te za naknadu tuđe pomoći i njege u iznosu od 451,26 eura sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2006. kao dana kada se tužitelj tuženiku obratio u mirnom postupku svojim zahtjevom.

5. U ovoj fazi postupka ostalo je za odlučiti o naknadi preostalog (odbijenog ) dijela iznosa na ime tuđe pomoći i njege te o tijeku zateznih kamata na iznos od 451,26€ kao dosuđene naknade na tuđu pomoć i njegu tekuće od 9.lipnja 2006 do 9.kolovoza 2006.g.

6. Tužitelj je potraživao naknadu ovog vida štete u iznosu od 14.100,00 kn odnosno 1.871,39€.

7. U ovoj pravnoj stvari riječ je o potraživanju naknade štete tužitelja na temelju police obveznog osiguranja u prometu, slijedom čega se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) i koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO. Ovaj ZOOP stupio je na snagu 1. siječnja 2006. a tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu imovinske štete 9. kolovoza 2006.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju priloženu spisu, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Igora Borića te proveo saslušanje tužitelja.

9. Sporan je iznos naknade odnosno cijena sata tuđe pomoći i njege koji pripada tužitelju te tijek zateznih kamata.

10. N a temelju provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) utvrđeno da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11.Tužitelj ID iskazuje na ročištu 17.rujna 2025.g. da je u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda živio sam. U nezgodi da je bio cijeli polomljen, od glave do pete, a jedna noga da mu je bila skroz nepokretna. S obzirom da je njegova sestra bila u visokoj stadiju trudnoće nije mu mogla pomagati, tako da je preko nekih ljudi angažirao ženu koja je u to vrijeme dolazila kako bi mu pomagala u osnovnim životnim potrebama. Ona je bila kućanica, te mu je pomagala otići do wc-a, presvući se, skuhala bi nešto, očistila kuću i slično. Dolazila je svaki dan i prvo vrijeme je bila sa mnom i do 8 sati dnevno, a kasnije bi kroz jutro 2-3 sata, pa bi se po potrebi vraćala popodne. To je otprilike trajalo neka 3-4 mjeseca. Nisu se dogovorili za određenu satnicu, da je on povremeno plaćao kako je mogao, a sigurno da je kroz cijeli taj period isplatio iznos od 2.000,00 eura, vjerojatno i više. Naime da je njegovo stanje nakon nezgode bilo tako da mu je glava bila skroz zamotana, imao bolove u rukama, noga mu nije bila u funkciji, da je imao slomljena rebra i zašivenu glavu, a sve iz razloga što je u nezgodi bio zgnječen od udarca putnika koji je sjedao iza njega i koji nije bio vezan. Ženi koja mu je pomagala,a koja se zvala FD plaćao je na ruke. Ova nezgoda se dogodila u veljači 2004.g., a 2006.g. je opet bio opet u bolnici jer je morao vaditi šipku iz noge, te je za to vrijeme nekih 10-15 dana isto tako dolazila navedena gospođa, po nekoliko sati dnevno, kako bi pomagala u kućanskim poslovima. U to vrijeme da nije uopće razmišljao o tome da bi našao nekog kome bi plaćao preko računa, da mu je samo bilo bitno da mu netko dolazi i pomaže, a ne zna da li je bilo moguće naći nekoga kome bi plaćao na drugi način. Bilo mu je važno da što prije sanira svoje zdravstveno stanje, zbog privatnog posla, obzirom da je netom prije nezgode kupio dva autobusa i on je trebao voziti jedan od tih autobusa tako da se dogodio i poremećaj u poslovanju, pa je bilo bitno da se što prije vrati na posao.

12.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Igora Borića od 11. ožujka 2021., kad se dovede u vezi i s otpusnim pismima Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju "Kalos" od 12. ožujka 2004., Opće bolnice Dubrovnik od 14. ožujka 2006., Opće bolnice Dubrovnik od 5. ožujka 2004., nalazom Opće bolnice Dubrovnik od 19. svibnja 2004. i s povijesti bolesti tužitelja proizlazi da je tužitelj ID zadobio subtrohanterni prijelom desne bedrene kosti, razne razderotine glave i natučenje mišića vrata, daje po prijemu u bolnicu 13. veljače 2004. izvršen operativni zahvat repozicije i osteosinteze bedrene kosti i zadržan na bolničkom liječenju do 4. ožujka 2004., potom na stacionarnoj fizikalnoj rehabilitaciji od 8. ožujka 2004. do 2. travnja 2004., a zbog odstranjenja alanteze ponovno hospitaliziran od 8. ožujka 2006. do 14. ožujka 2006., s time da je za vrijeme boravka u hospitalnim ustanovama pomoć i njegu dobivao u sklopu zdravstvenih usluga. Nakon izlaska iz bolnice (ukupno tri hospitalizacije) tužitelju je ukupno bila potrebna tuđa pomoć i njega tjedan dana po osam sati dnevno, oko dva tjedna po četiri sata dnevno, oko dva tjedna po dva sata dnevno i mjesec dana po jedan sat dnevno, a zbog navikavanja na novonastalu situaciju nakon dovršetka hospitalizacije i zbog smanjene pokretljivosti odnosno hoda sa štakama uz nemogućnost potpunog oslonca na desnu nogu. Tuđa pomoć i njega sastojala se u pomaganju u svakodnevnim aktivnostima i smanjivala i mijenjala tijekom vremena, od početne pomoći prilikom oblačenja i održavanja osobne higijene, nabavke, pripreme i služenja hrane, održavanja prostora u kojem boravi, mobilnosti u kući i potom u izlascima, pomoć pri odlasku na kontrole i fizikalnu terapiju. Navedena pomoć mogla je pružati nestručna osoba, uključujući i članove kućanstva.

12.1.Ostajući pri nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2021., saslušan pred sudom 14. prosinca 2021., vještak pojašnjava da je do zaključka o trajanju potrebe tuđe njege i pomoći došao polazeći naravno od pravila struke i konkretne medicinske dokumentacije, da svaka ozljeda ima svoju uobičajen tijek oporavka i određene stvari koje nije moguće s takvom ozljedom raditi, dakle, uzeo u obzir uobičajene životne potrebe za hranjenjem, kretanjem i slično u korelaciji s onim što osoba može raditi.

13.U podnesku od 16. travnja 2021. tuženik se suglasio sa ocjenom sudskog vještaka Igora Borića prema kojem je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 170 sati.

14.Ono što je bitno za navesti, a što proizlazi, kako iz nalaza i mišljenja Vještaka Borića, a tako i iz iskaza samog tužitelja je činjenica što tužitelju nije bila potrebna stručna, profesionalna pomoć već mu je pomoć mogla biti pružena od strane nestručne osobe, člana kućanstva, time na razini NKV radnika.

15.Analizirajući iskaz tužitelja, koji je neposredno saslušan, sud ističe da je njegovom iskazu poklonio vjeru o načinu na koji mu je pružana tuđa pomoć i njega, kao i o načinu na koji je tu uslugu plaćao odnosno da ju je platio na ruke dotičnoj gospođi te da mu tu pomoć nisu pružali ukućani odnosno članovi obitelji.

15.1.Međutim, da bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi određenu činjenicu, a to je u ovom konkretnom slučaju ispitati tvrdnju tužitelja o iznosu koji je točno platio dotičnoj FD na ruke, bilo je potrebno ove tvrdnje potkrijepiti dodatnim dokaznim prijedlozima, ponajprije saslušanjem same FD, ako materijalnih dokaza o isplatama nema.

15.2.Budući je takav dokazni prijedlog izostao, sud je o ovoj činjenici zaključivao primjenom pravila o teretu dokazivanja, oslonom na čl. 221a ZPP-a, u kojem stoji da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15.3.Na taj način sud je kao cijenu sata tuđe pomoći i njege uzeo iznos o cijeni sata rada NKV radnika u periodu 2006-2008.g.Naime kada se uzme u obzir da se radilo o nemedicinskoj pomoći odnosno uobičajenim poslovima u kućanstvu, uz pomoć pri obavljanju osobne higijene te odlazaka na preglede i fizikalnu terapiju, u vezi sa podatkom o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći NKV radnika u 2011 iznosi 3332 kune (list spisa 76) uzimajući u obzir činjenicu da su cijene na ovom području nešto više od cijena sata rada koje se ostvaruju na nekom drugom području RH, bez obzira što je riječ o 2006.g. ili 2008 g., sud smatra da adekvatna cijena sata pružanja tuđe pomoći i njege u to vrijeme iznosi 25,00 kn/h, slijedom čega bi ukupni iznos koji pripada tužitelju iznosio 4.250,00 kn odnosno 564,07€.

16.Što se tiče tijeka zateznih kamata sporno je razdoblje od 09.lipnja 2006 do 09.kolovoza 2006.g. odnosno do presuđenja.

17.Za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučne su odredbe čl. 12. st. 1. - 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 6/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) koja regulira postupak i rokove za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe. Njima je propisano:

(1) Odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to:

- obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili

- utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio.

(2) Obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljen odgovor iz stavka 1. ovoga članka trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka iz stavka 1. ovoga članka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke.

(3) Odgovorni osiguratelj dužan je, po primitku odštetnog zahtjeva, bez odgode upoznati oštećenu osobu s njezinim pravima i obvezama, kao i s obvezama odgovornog osiguratelja te aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz ovoga članka.

(4) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.

(5) Odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva.

(6) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18.Vrhovni sud RH je u svojoj odluci broj Rev-1056/2017-3 od 27. travnja 2021., kao i u odluci broj Rev-660/2021 od 14. rujna 2021., izrazio pravno shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

19.Prema shvaćanju Vrhovnog suda u odluci Rev-303/2021, ispunjenje svoje obveze iz čl. 12. ZOOP osiguratelj ne može odgoditi (bilo iz razloga što mu je sporna odgovornost, bilo što mu je sporna visina štete), nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci pisano obavijestiti oštećenu osobu (u obliku obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora). Nadalje, odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u navedenom roku, oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, naknada štete dospijeva i oštećeniku pripadaju zatezne kamate na iznos naknade pretrpljene neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja ju tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Pritom nije od značaja što je dio naknade štete isplaćen nakon podnošenja odštetnog zahtjeva jer oštećenoj osobi pripadaju i na preostali iznos neisplaćene naknade štete zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

20.U ovom konkretnom slučaju tužitelj je podnio odštetni zahtjev koji je tuženik zaprimio 09.kolovoza 2006.g., kako proizlazi iz povratnice u spisu. Kako tužitelj nije dokazao kada je točno isplatio na ruke iznos pružene usluge tuđe pomoći i njege, a odštetni zahtjev je nesporno podnio 9.kolovoza 2006.g., od kojeg dana mu i pripada zatezna kamata. Naime u situaciji kad sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu, a koji trošak je tužitelj imao prema trećim osobama, opravdano je i logično primijeniti cijene u vrijeme pružanja te pomoći kao i odrediti zateznu kamatu od podnošenje odštetnog zahtjeva jer je očito tužitelj, prije tog dana, izvršio isplatu za pruženu uslugu.

21.Obzirom da je tužitelju pravomoćno dosuđen iznos od 451,26€, s kamatom od 9.kolovoza 2006 do isplate, u ovom postupku mu je dosuđeno dodatnih 112,81€, sa zateznom kamatom od 09.kolovoza 2006.g do isplate dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate od 9.lipnja 2006 do 09.kolovoza 2006.g.

Slijedom navedenoga odbijen je i zahtjev tužitelja za isplatu do zatraženih 14.100,00 kn odnosno 1.871,39€, a što iznosi 1.307,32€. ( 1871,39-451.26-112.81).

22.Visina stope zatezne kamate za dosuđene iznose na ime naknade i štete određena je u skladu s odredbom članka i članka 29. stavka 2. ZOO/05. Rok za izvršenje činidbe određen je na temelju članka 328. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a.

23.Odluka o naknadi troškova postupka je donesena na temelju odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT).Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe (100 bod), zastupanja na ročištima 24.01.2013, 14.03.2017, 14.12.2021, 23.02.2022,

05.04.2022, 08.12.2022, 31.03.2025 i 17.09.2025. (svako po 100 bod), sastav podneska 12.10.2012 i 30.11.2022. (svaki po 100 bod), sastav žalbe (125 bod) sveukupno 1.225 bod, što pri vrijednosti boda 2,00€, iznosi 2.450,00€. Ovome je potrebno dodati PDV od 25%, sveukupno 3.062,50€. Plaćeni predujam za medicinsko i financijsko vještačenje iznosi 870,52€, što sveukupno iznosi 3.933,02€. Sudska pristojba za odluku i žalbu je plaćena u iznosu od 119,45€, sveupni trošak iznosi 4.052,47€.

23.1.Sud je ocijenio i izračunao u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev i konačan uspjeh tužitelja u sporu da je tužitelj u postupku u pogledu dokazivanja osnove zahtjeva polučio uspjeh od 100%, dok je u odnosu na visinu zahtjeva polučio uspjeh od 54% dok su tuženici sa visinom tužbenog zahtjeva uspjeli u postotku od 46%.Dakle primjenom odredbe čl.154.st.2. ZPP-a proizlazi da je postotak tužiteljevog uspjeha u sporu iznosi preko 100% (154% -46%) te je sukladno navedenom istom odmjeren cjelokupni trošak postupka.

23.2.Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 151.st.3. ZPP-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 28.listopada 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud u Zagrebu.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2.pun. tuženika