Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2
P-719/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Suzani Alač, odvjetnici iz Makarske, protiv tuženika Općine Podgora, A. K. Miošića 2, Podgora, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednik općenarodne imovine zastupane po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 01. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Suzane Alač, odvjetnice, tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužene SN, odvjetnika, dana 28. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Utvrđuje se da je tužitelj IN, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] u ZU 4943, k. o. [katastarska općina] u površini od 39 m2 koji dio je na skici stalnog sudskog vještaka Perice Puljića od 16. listopada 2024. godine označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-A, koja skica čini sastavni dio ove presude pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, posebnim prijavnim listom kojeg će izraditi ovlašteni geometar, a potvrditi nadležni Ured za katastar Split, Ispostava Makarska od navedenog dijela formirati zasebnu katastarsku česticu, koju česticu je ovlašten u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj upisati na svoje ime, za cijelio, uz istodobno brisanje vlasničkih prava na toj novoformiranoj čestici sa imena tuženika Općine Podgora, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica Andrije Kačića Miošića 2.“
II\ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.359,37 eura, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj IN podnio je tužbu, protiv tužene Općine Podgora, dana 05. srpnja 2023. godine, radi utvrđenja, u kojoj navodi da je obiteljska kuća tužitelja izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] (stambena zgrada i dvorište površine 282 m2) u ZU 1758, k. o. [katastarska općina]. Navodi da navedene nekretnine na terenu predstavljaju uporabnu i tehnološku cjelinu sa dijelom čest. zem. katastarske oznake 5401/7 u površini od 39 m2, koji dio je označen žutom bojom na priloženom geodetskom snimku kojeg je izgradio Trigonometar d.o.o. Makarska. Ističe da je ova čestica upisana u katastarskoj evidenciji, ali ne i u zemljišnoknjižnoj evidenciji. Navodi da je ista nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] (pašnjak površine 2483 m2) u ZU 88, k. o. [katastarska općina], te je navedena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao općenarodna imovina. Nadalje, ističe da je u katastarskoj evidenciji čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao vlasništvo TN i ĐN iz [adresa] u posjedovnom listu broj 619 k. o. [katastarska općina]. Navodi da bez obzira na takvo zemljišnoknjižno i katastarsko stanje da je tužitelj vlasnik opisanog dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 29 m2 koji je prikazan žutom bojom u priloženom geodetskom snimku-skici s preklopljenim katastarskim planom za rješavanje imovinskopravnih odnosa koju je izradio Trigonometar d.o.o. Makarska od 27 . lipnja 2023. godine, a taj dio da čini tehnološku i uporabnu cjelinu sa kućom obitelji tužitelja i da služi redovnoj uporabi iste od kada je izgrađena. Tužitelj navodi da je sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu ZZK koji zahtjev točitelja je vođen pod brojem Z-2436/3224 koji postupak je završen, ali nije proveden u zemljišnoj knjizi. Navodi da je u tom postupku izrađen popisni list 14297 Ureda za katastar Ispostava Makarska od 09. studenog 2017. godine pod brojem klasa 932- 04/17-01/00330 ur. broj 541-26-02-04/8-17-1 bio pripojen čestici na kojoj se nalazi obiteljska kuća podnositelja ovog zahtjeva na kojoj novoformiranoj čestici je upisan broj čest. zem. [katastarska čestica], a da je izrađen i popisni list broj 14397 od 24. studenog 2017 godine u kojem su označeni dijelovi čestica 5401/6, 5401/7 i 5401/6 navodi da je spisu priložen zapisnik Općinskog suda u Makarskoj zemljišnoknjižnog odjela broj Z- 24363/2016/3224 od 07. prosinca 2017 godine na kojem je rješenje nadležnog suda kojim da se prihvaća zahtjev ZN na način da sud određuje da će se čestice nove oznake iz toč II. zapisnika upisati u novi zk. ul. broj [broj ZK uloška] preoblikovan zemljišne knjige i da se upišu na ime IN, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nadalje, tužitelj navodi da više od 40 godine nesmetano koristi navedenu površinu neposredno uz svoju kuću, a da ga u tome nije nitko ometao niti ograničavao i da se u svemu ponaša kao isključivi vlasnik.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužbe. Navodi da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz na koji je način stekao vlasništvo utužene nekretnine. Nadalje, ističe da je Zakonom o nerazvrstanim cestama i to čl. 101. st. 1. propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na kojoj se nalazi. Stavkom 2. istog članka da je propisano da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava. Ukoliko tužitelj smatra da je predmetna nekretnina sposobna biti objektom vlasništva i da je ista stečena dosjelošću u tom slučaju da mora dokazati samostalni posjed iste, da posjed ima kakvoću koja se traži za redovnu dosjelost i da traje zakonom određeno vrijeme, ali da tužitelj ništa od toga nije dokazao. Nadalje, ističe da u predmetnom spisu postoje molbe tužitelja za otkup od 22. 09. 1997 i 20. 05 1998. godine u kojim molbama je i sam tužitelj naveo da ulazi u posjed bespravno, te navodi da je predmetna nekretnina vlasništvo Općine Podgora. Podneskom od dana 13. siječnja 2025. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je sada umjesto ranije čest. zem. [katastarska čestica] utužena čest. zem. [katastarska čestica], a kako je vještak mjernik utvrdio na terenu. Navodi da u vrijeme podnošenja tužbe, kao i u vrijeme vođenja zk postupka Z-24363/2016/3224 predmetna površina je imala oznaku 5401/1, a prema ranijoj katarskoj oznaci 5401/7. Navodi da sada kada je tužena provela formiranje čest. zem. [katastarska čestica], ZU 4943, k. o. [katastarska općina] da se radi o istoj površini ali o sasvim drugoj oznaci zemljišnoknjižne čestice pa iz navedenog razloga i uređuje svoj tužbeni zahtjev.
Tuženik se usprotivio navedenoj preinaci.
Temeljem odredbe čl. 190. st.1-3 Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1 ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanaka tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
Odredbom čl. 191. Zakona o parničnom postupku propisano je da preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
Imajući u vidu da je podneskom od dana 13. siječnja 2025. godine tužitelj uredio tužbeni zahtjev, a kod okolnosti da je uslijed parcelacije spornog zemljišta , do koje je došlo provedbom geodetskog elaborata za evidentiranje izvedenog stanja ceste od strane Općine Podgora uslijed čega je došlo do promjene zemljišnoknjižne oznake predmetnog zemljišta, a time i do razlika u identifikaciji predmetnog dijela utužene nekretnine, koja izmjena je navedena u samom nalazu i mišljenju vještaka mjernika, to stoga takvo uređenje, prema mišljenju ovog suda, ukoliko preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva ili povećanja istog, već je došlo do promjene uslijed okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, tada takva preinaka nema značaja isticanja novog ili drugog tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, a o čemu se izjasnila i sudska praksa (Županijski sud u Varaždinu Gž- 1443/2020 od 03. 05. 2021. godine), pa je stoga u konkretnoj situaciji sud i odlučivao u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev kako je i navedeno u podnesku tužitelja od 13. siječnja 2025. godine.
U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 6-15), prijepis posjedovnog lista broj 619 (list 16), geodetski snimak-skicu s preklopljenim katastarskim planom (list 17), popisni list broj 14397 (list 18), kopiju katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Makarska za česticu 124397 (list 19), položajni nacrt (list 21), zapisnik Općinskog suda u Makarskoj, zk odjel broj Z-24363/2016/3224 (list 22-24), molba za otkup zemljišta od 20. 05. 1998. (list 25), molba od 27. 09. 1997. godine (list 26), suglasnost predsjednika MO Živogošće od 24. 02. 1999. godine (list 27), dopis od 30. 06.2023. (list 28-30), izveo dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika Perice Puljića 47-51 i list 55-59), izvadak iz zemljišne knjige (list 70), izveo dokaz saslušanjem svjedoka HN i EN (list 73-74), izveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke (list 80-82), te dokaz saslušanjem svjedoka ĐN (list 91).
Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Iz iskaza svjedoka HN utvrđeno je da je svjedoku poznato gdje se nalazi predmetna nekretnina, obzirom je on bio predsjednik Mjesne zajednice početkom 80-tih godina prošlog stoljeća kada je tužitelj došao do njega i podnio zahtjev da mu se dodijeli predmetno zemljište do njegove kuće koje bi on koristio kao parking prostor. Tužitelj da je u vrijeme podnošenja tog zahtjeva već bio očistio taj prostor i koristio ga kao parking i tu da se mogu parkirati uz njegovu kuću dva vozila. Mjesna zajednica da je donijela odluku da tužitelju daje ovo zemljište na korištenje, a u svrhu parkiranja vozila. Prije donošenja te odluke da je svjedok kao predsjednik Mjesne zajednice bio na terenu i s njim dvojica njegovih kolega, te da su vidjeli o čemu se radi. Svjedok smatra da je u to vrijeme predmetni prostor bio već betoniran, ali da to ne može tvrditi obzirom na protek vremena. Između predmetnog prostora i kuće susjeda da se nalazi betonirani put, a ustvari slijepa ulica, širine otprilike 3 metra koja vodi do južnog susjeda. Iz iskaza je utvrđeno da se istočno od tužiteljeve kuće nalazi kuća njegovog punca ĆN. Utvrđeno je da je tužitelj cijelo vrijeme do danas nesmetano koristio ovaj prostor za parkiranje, a posebice u ljetnoj sezoni. Utvrđeno je da je tužitelj ispred kuće imao vrt kojeg je prenamijenio u parking. Predmetni prostor da je isključivo koristio tužitelj, a kuća svjedoka da se nalazi nekih 100-ak metara od tužiteljeve, pa da je svjedok često prolazio pored tužiteljeve kuće. Iz iskaza je utvrđeno da je općina tužitelju dodijelila zemlju prije 80-tih godina prošlog stoljeća, kao i ostalim vlasnicima kuća u blizini, a tu da ima nekih 30-ak kuća koje su sagrađene iza 60-tih godina prošlog stoljeća.
Iz iskaza svjedoka EN utvrđeno je da se njegova kuća nalazi južno od tužiteljeve i da je stoga tužiteljev neposredni južni susjed. U tu kuću da je doselio u lipnju 1981. godine i od tada da je tu nastanjen. Tužitelj da se u svoju kuću uselio 1980. ili 1981. godine, a da je i tada koristio sporni prostor na način da je na njemu ostavljao građevinski materijal ili bi parkirao automobil. Kasnije da je tužitelj to postepeno uređivao, odnosno betonirao. Iz iskaza svjedoka je utvrđeno da početkom 80-tih godina prošlog stoljeća niti sporni prostor, a niti put nisu bili betonirani. U vrijeme kada je tužitelj počeo iznajmljivati kuću i kada je betonirao sporni prostor da se taj sporni prostor uglavnom koristio za parkiranje vozila i tu da se uz tužiteljevu kuću mogla parkirati neka 4 automobila, otprilike. Svjedoku nije poznato da bi tužitelja itko smetao u posjedovanju. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok bio član mjesne zajednice Živogošće 80-tih godina prošlog stoljeća, te da mu je poznato da je tužitelj podnio zahtjev da mu se dodijeli predmetno zemljište kako bi ga on koristio kao parking, a taj zahtjev je podnesen početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, a mjesna zajednica da je tužitelju odobrila taj zahtjev i od tada da on stalno koristi predmetni prostor. Iz iskaza je utvrđeno da je sporni prostor betonirao sam tužitelj i da ga on koristi cijelo vrijeme, a bivša Općina Makarska da nije sudjelovala u betoniranju tog prostora. Iz iskaza je utvrđeno da se nikada nitko treći nije pokušao ikada parkirati na spornom prostoru. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj isključivo betonirao sporni prostor, a da mu nije poznato tko je betonirao put.
Iz iskaza svjedoka ĐN utvrđeno je da je isti obnašao dužnost načelnika Općine Podgora ranije u razdoblju od 2009. do 2021. godine, a ponovno da je ove godine izabran za načelnika Općine Podgora. Svjedoku da je poznato gdje se nalazi predmetno zemljište jer da je on 2019. godine zajedno sa zaposlenicom općine RN dolazio na predmetno zemljište, a vezano za prijepor između tužitelja i njegovog susjeda ĆN. Taj prijepor da je riješen na način da ĆN sruši svoj zid i povuče se prema svojoj kući, a da je nakon rušenja tog zida put imao širinu od cca 2 metra. Navedeni put između kuće tužitelja i njegovog susjeda ĆN je ustvari slijepa ulica koja vodi do južnije položenih parkinga. Svjedok da može potvrditi da u vrijeme kada je on dolazio na teren da je ovaj sporni prostor uz kuću tužitelja ispod njegovog balkona koristio upravo tužitelj za parkiranje svojih vozila. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok pretpostavlja da je tužitelj svoju kuću izgradio 70-tih godina prošlog stoljeća s time da je tužitelj kao i većina njegovih susjeda na tom predjelu sagradila kuću na općinskoj zemlji koja im je dodijeljena za gradnju kuće, ali da se na terenu odnosno u praksi događalo da se većina njih proširila i da su uzeli veću površinu općinske zemlje u odnosu na onu koja im je dodijeljena za gradnju kuće. Iz iskaza je utvrđeno da je i predmetno zemljište općinska zemlja, a to da je koristio tužitelj kao svoj parking prostor i da se nalazi ispod njegovog balkona. U vrijeme kada je svjedok dolazio na teren da je put , kao i sporno zemljište koje je tužitelj koristio kao parking bilo betonirano, da svjedoku nije poznato tko je to betonirao, ali da pretpostavlja da je to učinio tužitelj i njegov susjed ĆN.
Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zemljište za gradnju kuće kupio od Općine Makarska 1971. godine, a na radovima oko izgradnje kuće da je započeo 1974. godine U razdoblju do 1981. godine da je izgradio prizemlje i kat, a iznajmljivati kuću da je počeo u 7. mjesecu. Nakon što se kuća počela iznajmljivati, a on da nije imao slobodan parking zbog čega se obratio općini da mu dodijeli još nešto zemljišta kako bi prostor pored kuće mogao koristiti za parkiranje vozila. Utvrđeno je da je dobio potvrdan odgovor i suglasnost Mjesne zajednice Živogošće da može kupiti jedan dio tog zemljišta sa jugoistočne strane kuće uz samu kuću. Iz iskaza je utvrđeno da je isti poznavao ranije načelnike [adresa] ĐN i LN, da LN nije dolazio na teren, dok je ĐN dolazio zajedno sa svojom pročelnicom RN, kao i šef komunalne službe Z, a to da je bilo prije nekih 10-ak godina. Njih troje da su po dolasku na teren isti pregledali kao i stanje na terenu, samog puta, a na upit Z kojeg je on uputio tadašnjem načelniku ĐN ovaj da je odgovorio: „Pusti to, to su njegova parkiranja, a put je od toga pa do susjeda 3 metra širine“. Sve navedeno da je ostalo na obećanjima i nije napismeno provedeno. Iz iskaza zz tuženika ŠN, u svojstvu načelnice, utvrđeno je da je ona načelnica Općine Podgora od 2021. godine, te da je u ovom razdoblju bila na terenu na spornoj nekretnini sa svojim kolegama. Većinu saznanja o predmetu spora da ima iz priče ranijih načelnika LN i ĐN. Nakon što je provedena nova izmjera, a to da je provedeno prije nego je ona postala načelnica, da je utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja javno dobro. Tijekom njenog mandata da su sukladno Zakonu o cestama na području općine bili dužni upisati sve ceste i putove unutar općine, pa tako i ovaj put koji prolazi pored tužiteljeve kuće, dok je za sporni prostor tužitelju omogućen najam istog za parkiranje vozila koji se plaća u sezoni, dok je ostatak godine besplatan. Utvrđeno je da prije nego se tužitelj javio za plaćanje najma da su na ovaj sporni prostor službe općine postavili rampe, kao i na ostale zakupljene parkinge, a kada je natječaj prošao da su uklonjene te rampe i nakon toga da svaka stranka koja plaća najam ima pravo staviti svoju privatnu rampu ili ostaviti postojeću. Iz iskaza je utvrđeno da ista ima saznanja vezano za javljanje tužitelja Općini vezano za sporni prostor koji se odnose na pisanu dokumentaciju koja prileži spisu. U vrijeme mandata ranijeg načelnika da svatko tko je želio otkupiti određeni dio zemljišta da se trebao javiti, odnosno iskazati interes za otkup dijela zemljišta od Općine Podgora, a o čemu da su svi stanovnici [adresa] bili obaviješteni, ali se na ovo tužitelj nije javio, niti iskazao interes za otkup zemljišta.
Iskazima svjedoka HN i EN ovaj sud nije poklonio vjeru u dijelu iskaza u kojem navode da je tužitelj dobio njihovu suglasnost Mjesnog odbora za dodjelu predmetnog zemljišta na korištenje, obzirom iz priložene pisane suglasnosti od dana 24. veljače 1991. godine proizlazi drugačije, odnosno iz navedene suglasnosti koju je potpisao sam ČN, kao predsjednik Mjesnog odbora Živogošće, proizlazi da je tužitelju dana samo suglasnost za otkup predmetnog dijela zemljišta, a ne i suglasnost za dodjelu zemljišta, što i sam tužitelj u svom iskazu potvrđuje, te navodi da se cijelo vrijeme nalazi bespravno u posjedu predmetnog zemljišta, iako ga je cijelo vrijeme još od izgradnje svoje kuće osamdesetih godina do danas koristio. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, ZU 88 K. o. [katastarska općina] upisana kao općenarodna imovina, dok je Mjesni N.O. [adresa] upisan kao organ upravljanja imovinom.
Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 619 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], pašnjak, ukupne površine 205 m2 upisana kao posjed TN i MN, za cijelo.
Uvidom u popisni list broj 14397 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Makarska, utvrđeno je da je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i kuća ukupne površine 325 m2 na adresi [adresa] upisan IN, za cijelo.
Uvidom u Zapisnik Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, zemljišnoknjižni odjel od 07. prosinca 2017. godine utvrđeno je da je kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 237 m2, dvorište površine 10 m2 i dvorište 78 m2 upisan IN za cijelo
Uvidom u molbu za otkup zemljišta od 20. 05. 1998. godine utvrđeno je da je navedenu molbu podnio IN Mjesnom odboru Živogošće da predloži vijeću Općine Podgora prodaju dijela čest. zem. [katastarska čestica]. U navedenoj zamolbi je navedeno da je IN 1971. godine kupio nagodbom građevinsko zemljište, a koje je društveno vlasništvo površine 258 m2 na čest. zem. [katastarska čestica]. [adresa], za izgradnju obiteljske stambene zgrade na kojoj da je izgrađena zgrada do kraja 1978. godine, a slijedeće godine da ulazi u posjed (bespravno) na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] paralelno sa jugoistočnim dijelom, parcele širine 2 metra i dužine 21 m za vlastito parkiralište kojoj svrsi da služi idalje.
Uvidom u molbu ZN od 27. 09. 1997. godine upućenu Vijeću Općine Podgora utvrđeno je da navedenom molbom IN traži sklapanije kupoprodajnog ugovora za dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 42 m2 koje je uknjiženo kao općenarodna imovina, a u vlasništvu Općine Podgora. U istoj navodi da je nagodbom kupio građevinsko zemljište za gradnju kuće na susjednoj čest. zem. [katastarska čestica] na kojoj je i izgradio stambeni objekt do 1978. godine, a istovremeno da je ušao bespravno u posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] dimenzija 2x21 m ukupne površine 42 m2, te da je on jedini korisnik tog dijela zemljišta.
Uvidom u suglasnost Mjesnog odbora Živogošće od 24. veljače 1999. godine, potpisanu od strane predsjednika Mjesnog odbora Živogošće HN, utvrđeno je da se na zahtjev ZN da mu se omogući otkup zemljišta sa istočne strane kuće u dužini od dva metra od objekta, površine 42 m2 , radi oblikovanja građevinske parcele, da se daje suglasnost za otkup iste ukoliko ne ugrožava javno prometne površine.
Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka mjernika Perice Puljića, utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa] u [adresa], te da se radi o betoniranom neizgrađenom terenu uz tužiteljevu kuću, na adresi [adresa], te je položena uz istočni rub tužiteljeve kuće. Na skici je prikazana i označena slovima A-B-C-D-A, površine 39 m2, a ista se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica]. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je Općina Podgora kroz 2023 godinu provela geodetski elaborat za evidentiranje izvedenog stanja ceste te je sporni prostor promijenio identifikaciju u odnosu na utuženu čest. ume. 5401/7 koja se sada nalazi istočno od puta.
Nalazu i mišljenju vještaka mjernika ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom je isti izrađen stručno i u skladu s pravilima struke, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.
Iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića, kao i iz zapažanja suda s očevida provedenom na terenu je utvrđeno da je predmetni dio utužene nekretnine betonirana površina koja se proteže uz istočni zid kuće tužitelja i nastavlja se južnije te koji na terenu predstavlja jednu cjelinu s betonskim putem lokaciji [adresa]. Naime, predmetna površina predstavlja betoniranu površinu koja se nalazi uz kuću tužitelja, ali koja na terenu nije fizički razgraničena u odnosu na put, s time da u trenutku održavanja očevida se na predmetom dijelu nekretnina zapažaju iscrtane linije koje na predmetnom prostoru prikazuju mjesta za parkiranje i to ukupno dva mjesta za parkiranje.
Naime, u odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine u čl. 388. st. 4. je propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dana 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma. Nadalje, dana 17. studenog 1999. godine Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,143/12 i 152/14- u daljnjem tekstu ZV),(Odluke U-I-58/1997, U-I-1235/1997, U-I-1237/1997, U- I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999. godine-Narodne novine broj 137/99 od 04. prosinca 1999. godine).
Odredbom čl. 159. st. 4 ZV-a propisano je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada za stjecanje prava vlasništva je potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.
Prema tome, u konkretnom slučaju je bilo potrebno utvrditi činjenice da li postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini prije 08. listopada 1991. godine kada je ukinuto društveno vlasništvo.
Obzirom na sve prethodno navedeno, a posebno iskaze saslušanih svjedoka, te samog tužitelja, kao i priloženu dokumentaciju ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužitelju 70-tih godina prošlog stoljeća dodijeljeno zemljište za gradnju kuće koju je izgradio negdje otprilike 1981. godine (prizemlje i prvi kat), dok je utuženo zemljište počeo koristiti već tada, iako mu navedeno zemljište nije dodijeljeno, što potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu. Utvrđeno je da je tužitelj predmetni prostor koji se nalazi uz zid njegove kuće cijelo vrijeme koristio kao parking prostor. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i samog tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj cijelo vrijeme od 80-tih godina prošlog stoljeća do danas koristio predmetni prostor za parkiranje svojih vozila, ali pri tome sam tužitelj u svom iskazu navodi da je on u posjed predmetnog prostora ušao bespravno i nastavio ga tako koristiti, a istovremeno je u više navrata upućivao molbe za otkup predmetnog zemljišta Općini Podgora, koje zamolbe nisu odobrene. Nadalje, imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice nalaz i mišljenje vještaka mjernika, te utvrđenja suda sa očevida na licu mjesta, kao i svu priloženu dokumentaciju, ovaj sud je utvrdio da predmetni prostor predstavlja jednu cjelinu s betonskim putem koji put se nalazi između kuće tužitelja i njegovog istočnog susjeda ĆN, te da navedeni sporni prostor nije vidljivo fizički odijeljen u odnosu na sam put. Osim toga iz svih izvedenih dokaza, a posebice samog iskaza tužitelja kao i priložene dokumentacije u spisu, razvidno je da je tužitelj potpuno svjesno ušao u posjed predmetnog zemljišta 80-tih godina prošlog stoljeća iako je imao punu spoznaju da je predmetno zemljište općinska zemlja te da je evidentno bespravno koristio cijelo vrijeme navedeno zemljište, što potvrđuje navod u njegovom stranačkom iskazu, kao i sadržaj priloženih molbi za otkup predmetnog zemljišta upućenih Općini Podgora. Naime odredbom čl. 18 . st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjan pravni temeljem tog posjedovanja (pravo na posjed), st. 2. istog članka je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok st. 3 propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
Dakle, kada se ima u vidu odredba čl. 18. st. 3 ZV-a, jasno slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnost da stekne stvar dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari ako je posjed barem pošten, te nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.
Stoga imajući u vidu sve prethodno navedeno, utvrđeno je da je tužitelj koristio predmetno zemljište od osamdesetih godina prošlog stoljeća kao parking prostor, ali je tužitelj pri tome imao punu svijest o tome da je to zemljište općinska zemlja i da je koristi bespravno što je on u svom stranačkom iskazu i potvrdio, što proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu, a posebice zamolbi upućenih Općini Podgora za otkup zemljišta. Iz svega navedenog je razvidno da je tužitelj bio svjestan činjenice da cijelo vrijeme bespravno posjeduje predmetno zemljište, posebice jer je upućivao općini zamolbe da mu se odbori otkup navedenog zemljišta koji otkup nije nikada realiziran, niti je općina dala odobrenje za otkup predmetnog zemljišta. Stoga je iz svega navedenog razvidno da je tužitelj predmetno zemljište koristio kao nepošteni posjednik, a poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja iste ni po kojem propisu se nije moglo stjecati pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda ( odluka VSRH broj Rev-67/20166 od 14. travnja 2021.)
Nadalje, odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23) je propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi.
Odredbom stavka 2. navedenog članka zakona propisano je da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava
Iz dokumentacije priložene od strane tužitelja, kao i nalaza i mišljenja vještaka mjernika, a i samog važećeg zemljišnoknjižnog izvatka prema kojem je tužitelj uredio konačno tužbeni zahtjev također proizlazi da je predmetna nekretnina oznake č. z. 8727, k. o. [katastarska općina] upisana kao dio ulice NC-16, [adresa], nerazvrstana cesta u vlasništvu Općine Podgora, te je navedeni predmetni prostor dio spomenute nerazvrstane ceste, pa se stoga iz navedenog razloga, kao i svih prethodno navedenih utvrđenja na predmetnom dijelu zemljišta ne mogu stjecati stvarna prava, a sve sukladno čl. 101. st. 2. Zakona o cestama, slijedom čega je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev, te je odlučeno kao u izreci.
Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući pri tome u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje i važeću odvjetničku tarifu i to za sastav tužbe iznos od 150,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 21. ožujka 2024. godine, dana 20. svibnja 2024. godine, dana 13. veljače 2025. godine, dana 17. ožujka 2025- godine i dana 30. rujna 2025. godine svaka radnja po 150,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., za sastav podneska od 13. veljače 2025. godine iznos o 150,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za sastav podneska od dana 27. svibnja 2025. godine iznos od 37,50 eura prema TBr.8. toč.3 koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a čine ukupan trošak u iznosu od 1.359,37 eura.
Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka obzirom je tuženik u cijelosti uspio u postupku, a sve to sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Makarskoj, 28. listopada 2025. godine
Sudac:
Angela Koštro
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. U spis
