Poslovni broj P-1387/2019-57

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:14036333877, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društvo Kožul i Petrinović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave dana 09. listopada 2025. godine, te objave dana 28. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj:62/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine zaključen između tužiteljice i tuženika dana 25. listopada 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 59.142,98 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

-iznos od 595,26 EUR sa kamatom od 25.11.2006. godine

-iznos od 585,57 EUR sa kamatom od 29.12.2006. godine

-iznos od 581,06 EUR sa kamatom od 30.01.2007. godine

-iznos od 579,34 EUR sa kamatom od 27.02.2007. godine

-iznos od 583,05 EUR sa kamatom od 26.03.2007. godine

-iznos od 578,67 EUR sa kamatom od 20.04.2007. godine

-iznos od 566,06 EUR sa kamatom od 21.05.2007. godine

-iznos od 564,47 EUR sa kamatom od 23.06.2007. godine

-iznos od 558,24 EUR sa kamatom od 26.07.2007. godine

-iznos od 572,34 EUR sa kamatom od 04.09.2007. godine

-iznos od 554,81 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine

-iznos od 560,09 EUR sa kamatom od 19.10.2007. godine

-iznos od 574,03 EUR sa kamatom od 04.12.2007. godine

-iznos od 566,73 EUR sa kamatom od 21.12.2007. godine

-iznos od 589,95 EUR sa kamatom od 24.01.2008. godine

-iznos od 580,66 EUR sa kamatom od 22.02.2008. godine

-iznos od 611,98 EUR sa kamatom od 20.03.2008. godine

-iznos od 595,66 EUR sa kamatom od 21.04.2008. godine

-iznos od 591,55 EUR sa kamatom od 27.05.2008. godine

-iznos od 590,62 EUR sa kamatom od 23.06.2008. godine

-iznos od 584,78 EUR sa kamatom od 24.07.2008. godine

-iznos od 586,63 EUR sa kamatom od 04.09.2008. godine

-iznos od 586,63 EUR sa kamatom od 23.09.2008. godine

-iznos od 633,75 EUR sa kamatom od 04.11.2008. godine

-iznos od 619,82 EUR sa kamatom od 21.11.2008. godine

-iznos od 650,34 EUR sa kamatom od 30.12.2008. godine

-iznos od 662,95 EUR sa kamatom od 26.01.2009. godine

-iznos od 662,95 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine

-iznos od 645,70 EUR sa kamatom od 24.03.2009. godine

-iznos od 655,65 EUR sa kamatom od 28.04.2009. godine

-iznos od 649,01 EUR sa kamatom od 21.05.2009. godine

-iznos od 643,71 EUR sa kamatom od 19.06.2009. godine

-iznos od 639,72 EUR sa kamatom od 28.07.2009. godine

-iznos od 643,71 EUR sa kamatom od 24.08.2009. godine

-iznos od 634,44 EUR sa kamatom od 02.10.2009. godine

iznos od 639,06 EUR sa kamatom od 05.11.2009. godine

-iznos od 645,03 EUR sa kamatom od 27.11.2009. godine

-iznos od 653,00 EUR sa kamatom od 29.12.2009. godine

-iznos od 660,30 EUR sa kamatom od 02.02.2010. godine

-iznos od 661,62 EUR sa kamatom od 25.02.2010. godine

-iznos od 676,22 EUR sa kamatom od 29.03.2010. godine

-iznos od 672,90 EUR sa kamatom od 19.04.2010. godine

-iznos od 680,20 EUR sa kamatom od 02.06.2010. godine

-iznos od 719,36 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine

-iznos od 698,79 EUR sa kamatom od 06.08.2010. godine

-iznos od 743,25 EUR sa kamatom od 06.09.2010. godine

-iznos od 729,98 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine

-iznos od 710,07 EUR sa kamatom od 05.11.2010. godine

-iznos od 760,50 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine

-iznos od 781,07 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine

-iznos od 757,18 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

-iznos od 764,48 EUR sa kamatom od 02.03.2011. godine

-iznos od 757,85 EUR sa kamatom od 29.03.2011. godine

-iznos od 760,50 EUR sa kamatom od 27.04.2011. godine

-iznos od 810,27 EUR sa kamatom od 06.06.2011. godine

-iznos od 802,97 EUR sa kamatom od 06.07.2011. godine

-iznos od 919,77 EUR sa kamatom od 08.08.2011. godine

-iznos od 899,86 EUR sa kamatom od 06.09.2011. godine

-iznos od 798,99 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine

-iznos od 793,68 EUR sa kamatom od 04.11.2011. godine

-iznos od 804,30 EUR sa kamatom od 25.11.2011. godine

-iznos od 826,86 EUR sa kamatom od 12.12.2011. godine

-iznos od 826,86 EUR sa kamatom od 27.01.2012. godine

-iznos od 830,84 EUR sa kamatom od 18.02.2012. godine

-iznos od 824,21 EUR sa kamatom od 21.03.2012. godine

-iznos od 828,19 EUR sa kamatom od 27.04.2012. godine

-iznos od 830,84 EUR sa kamatom od 21.05.2012. godine

-iznos od 829,52 EUR sa kamatom od 14.06.2012. godine

-iznos od 821,55 EUR sa kamatom od 18.07.2012. godine

-iznos od 820,36 EUR sa kamatom od 24.08.2012. godine

-iznos od 802,97 EUR sa kamatom od 17.09.2012. godine

-iznos od 821,55 EUR sa kamatom od 23.10.2012. godine

-iznos od 826,86 EUR sa kamatom od 21.11.2012. godine

-iznos od 824,21 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine

-iznos od 804,30 EUR sa kamatom od 18.01.2013. godine

-iznos od 814,25 EUR sa kamatom od 18.02.2013. godine

-iznos od 818,90 EUR sa kamatom od 20.03.2013. godine

-iznos od 817,57 EUR sa kamatom od 29.04.2013. godine

-iznos od 802,97 EUR sa kamatom od 24.05.2013. godine

-iznos od 803,64 EUR sa kamatom od 28.06.2013. godine

-iznos od 802,97 EUR sa kamatom od 23.07.2013. godine

-iznos od 804,30 EUR sa kamatom od 20.08.2013. godine

-iznos od 817,57 EUR sa kamatom od 25.09.2013. godine

-iznos od 760,50 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 25. studenog 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2 Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj:62/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 25. listopada 2006.godine pa na dalje.

II. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 1.646,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na :

-iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.03.2007. godine

-iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.04.2007. godine

-iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.05.2007. godine

-iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.06.2007. godine

-iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.07.2007. godine

-iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.08.2007. godine

-iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.09.2007. godine

-iznos od 4,28 EUR sa kamatom od 31.10.2007. godine

-iznos od 4,30 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine

-iznos od 4,31 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine

-iznos od 4,38 EUR sa kamatom od 31.01.2008. godine

-iznos od 4,43 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

-iznos od 19,21 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

-iznos od 18,74 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine

-iznos od 18,55 EUR sa kamatom od 31.05.2008. godine

-iznos od 18,78 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

-iznos od 18,44 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

-iznos od 18,46 EUR sa kamatom od 31.08.2008. godine

-iznos od 18,66 EUR sa kamatom od 30.09.2008. godine

-iznos od 20,08 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

-iznos od 19,16 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine

-iznos od 24,31 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

-iznos od 24,54 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

-iznos od 24,65 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

-iznos od 24,36 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

-iznos od 24,41 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

-iznos od 23,96 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

-iznos od 23,92 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

-iznos od 23,72 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

-iznos od 23,90 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

-iznos od 23,74 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

-iznos od 23,74 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

-iznos od 24,03 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

-iznos od 24,30 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

-iznos od 24,68 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

-iznos od 24,59 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

-iznos od 25,10 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

-iznos od 25,01 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

-iznos od 25,32 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

-iznos od 26,73 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

-iznos od 25,99 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

-iznos od 27,62 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

-iznos od 27,13 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

-iznos od 26,41 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

-iznos od 28,27 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

-iznos od 26,18 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

-iznos od 25,51 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

-iznos od 25,73 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

-iznos od 25,45 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

-iznos od 25,53 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

-iznos od 27,32 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

-iznos od 27,01 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

-iznos od 30,11 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine

-iznos od 30,30 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

-iznos od 27,06 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

-iznos od 23,24 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

-iznos od 23,02 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

-iznos od 23,37 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

-iznos od 23,67 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

-iznos od 23,71 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

-iznos od 23,50 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

-iznos od 23,64 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

-iznos od 23,74 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

-iznos od 23,58 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

-iznos od 23,62 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

-iznos od 23,50 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

-iznos od 23,23 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

-iznos od 23,52 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

-iznos od 23,66 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

-iznos od 23,56 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

-iznos od 23,02 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

-iznos od 23,48 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

-iznos od 23,52 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

-iznos od 23,34 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

-iznos od 22,78 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

-iznos od 22,77 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

-iznos od 22,90 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

-iznos od 23,12 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

-iznos od 23,43 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

-iznos od 23,22 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 8.170,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

-iznos od 24,06 EUR sa kamatom od 04.11.2008. godine

-iznos od 35,77 EUR sa kamatom od 30.12.2008. godine

-iznos od 41,89 EUR sa kamatom od 26.01.2009. godine

-iznos od 44,66 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine

-iznos od 37,03 EUR sa kamatom od 24.03.2009. godine

-iznos od 38,49 EUR sa kamatom od 28.04.2009. godine

-iznos od 26,84 EUR sa kamatom od 21.05.2009. godine

-iznos od 25,79 EUR sa kamatom od 19.06.2009. godine

-iznos od 20,54 EUR sa kamatom od 28.07.2009. godine

-iznos od 25,06 EUR sa kamatom od 24.08.2009. godine

-iznos od 20,99 EUR sa kamatom od 02.10.2009. godine

-iznos od 21,12 EUR sa kamatom od 05.11.2009. godine

-iznos od 28,67 EUR sa kamatom od 27.11.2009. godine

-iznos od 35,56 EUR sa kamatom od 29.12.2009. godine

-iznos od 45,34 EUR sa kamatom od 02.02.2010. godine

-iznos od 43,10 EUR sa kamatom od 25.02.2010. godine

-iznos od 56,38 EUR sa kamatom od 29.03.2010. godine

-iznos od 53,86 EUR sa kamatom od 19.04.2010. godine

-iznos od 62,07 EUR sa kamatom od 02.06.2010. godine

-iznos od 98,54 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine

-iznos od 79,35 EUR sa kamatom od 06.08.2010. godine

-iznos od 121,58 EUR sa kamatom od 06.09.2010. godine

-iznos od 108,78 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine

-iznos od 90,10 EUR sa kamatom od 05.11.2010. godine

-iznos od 138,47 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine

-iznos od 157,41 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine

-iznos od 138,15 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

-iznos od 144,49 EUR sa kamatom od 02.03.2011. godine

-iznos od 136,40 EUR sa kamatom od 29.03.2011. godine

-iznos od 138,70 EUR sa kamatom od 27.04.2011. godine

-iznos od 190,23 EUR sa kamatom od 06.06.2011. godine

-iznos od 181,38 EUR sa kamatom od 06.07.2011. godine

-iznos od 270,14 EUR sa kamatom od 08.08.2011. godine

-iznos od 275,66 EUR sa kamatom od 06.09.2011. godine

-iznos od 182,84 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine

-iznos od 196,84 EUR sa kamatom od 04.11.2011. godine

-iznos od 189,25 EUR sa kamatom od 25.11.2011. godine

-iznos od 201,21 EUR sa kamatom od 12.12.2011. godine

-iznos od 211,64 EUR sa kamatom od 27.01.2012. godine

-iznos od 213,03 EUR sa kamatom od 18.02.2012. godine

-iznos od 205,82 EUR sa kamatom od 21.03.2012. godine

-iznos od 210,69 EUR sa kamatom od 27.04.2012. godine

-iznos od 214,02 EUR sa kamatom od 21.05.2012. godine

-iznos od 208,42 EUR sa kamatom od 14.06.2012. godine

-iznos od 209,89 EUR sa kamatom od 18.07.2012. godine

-iznos od 205,69 EUR sa kamatom od 24.08.2012. godine

-iznos od 196,74 EUR sa kamatom od 17.09.2012. godine

-iznos od 206,42 EUR sa kamatom od 23.10.2012. godine

-iznos od 211,06 EUR sa kamatom od 21.11.2012. godine

-iznos od 207,68 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine

-iznos od 189,42 EUR sa kamatom od 18.01.2013. godine

-iznos od 204,93 EUR sa kamatom od 18.02.2013. godine

-iznos od 206,29 EUR sa kamatom od 20.03.2013. godine

-iznos od 200,20 EUR sa kamatom od 29.04.2013. godine

-iznos od 181,29 EUR sa kamatom od 24.05.2013. godine

-iznos od 180,81 EUR sa kamatom od 28.06.2013. godine

-iznos od 185,46 EUR sa kamatom od 23.07.2013. godine

-iznos od 192,90 EUR sa kamatom od 20.08.2013. godine

-iznos od 203,22 EUR sa kamatom od 25.09.2013. godine

-iznos od 198,46 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 25. studenog 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.122,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. svibnja 2019. u bitnom navodi da je sa tuženikom dana 25. listopada 2006. godine zaključen Aneks br. 1 Ugovora o kreditu broj: 62/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine kojim je izvršena konverzija glavnice kredita zaključenog između tužiteljice i tuženog po Ugovoru o kreditu broj 62/2003. Spomenutim Aneksom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u čl. 2 Aneksa. Tuženik da je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj da je kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata, kao da se sa nijednom promjenom tužitelj nije usuglasio. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što da je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste da nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvana Libora na CHF). Od početka 2009.godine Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog sljedećih razloga jer da je ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača, kao i da sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl.97 st.1 alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102 toga zakona ništetne. Tuženik da je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako da je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio, to da je njegovo postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82 st. 1 alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl.87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 11O st. 1. i 2. alineja 8 te čl. 111. st.1. i 2. alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti sa odredbom članka 4.stavak 2. Direktive 93/13 EEZ.

1.1.Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, da tužitelj kao slabija ugovorna strana nije mogao pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužitelju dok, s druge strane, tužitelj ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužitelj, u toj slučaju, isplatio i pretplatio pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja mu to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje odnosno vještačenje po vještaku financijske-ekonomske struke.

1.2.U svakom slučaju, tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Tužitelj mora napomenuti i da je nepoštena praksa je prema čl. 108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužitelj je, dakle, nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu.

1.3.Tužitelj je u podnesku od 05. srpnja 2024 konačno uredio tužbu i tužbeni zahtjev te je isti postavio sukladno provedenom financijskom vještačenju.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 14. kolovoza 2019 osporio osnovu i visinu zahtjeva te je istakao prigovor zastare. Ističe kako tužba nije razumljiva, odnosno kako nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe te uopće predmet raspravljanja u ovom postupku, sve u smislu čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014), a iz razloga kako slijedi. Iz tužbe naime proizlazi kako tužitelj, kao predmet raspravljanja u ovom postupku navodi ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu kojeg je sklopio s tuženikom te vraćanje stečenog bez osnove, iako su strane ugovora o kreditu, navedene odredbe zamijenile drugima i to s retroaktivnim učinkom pa stoga sporne odredbe više niti ne egzistiraju, kao što su se i sporazumjele oko iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku. Drugim riječima, tužitelj je pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se stoga osporava pravni interes za vođenjem ovog postupka. Tuženik ističe kako su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje u tekstu: ZIDZPK). Spomenuti Zakon da predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Navedenim ZIDZPK, u čl. 19.b, određeno je načelo konverzije kredita koje određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. U tom smislu se ističe i kako se za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZPK i sklapanje Aneksa uz ugovor o kreditu. ZIDZPK je u pogledu presumirano nepoštenih i time ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a čija ništetnost jest predmetom raspravljanja u ovom postupku, naložio tuženiku, ali i ostalim bankama, ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima, konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom. Stoga sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije niti bilo, a strane ugovora o kreditu su ju zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Stoga se niti ne može raspravljati o ništetnosti odredba ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih dopuštenima kroz Aneks uz ugovor o kreditu, a koje radi navedenoga ne postoje. Naime, cilj utvrđivanja pojedinih odredbi ugovora o kreditu nepoštenima, i posljedično ništetnima, jest restitucija potrošača, ovdje tužitelja, a upravo je isto učinjeno ZIDZPK, prihvatom Izračuna konverzije od strane tužitelja i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, kojim se je upravo tužitelj usuglasio s ukupnim iznosom kojeg je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje sada tužitelj potražuje ovom tužbom (i radi povećanja kamatne stope i radi rasta tečaja CHF), te korištenjem tog iznosa za namirenje anuiteta po konvertiranom kreditu čija valutna klauzula (EUR) je opuštena. Pritom, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, nisu konvalidirane iz perspektive zakonodavca presumirano ništetne odredbe Ugovora o kreditu već su iste, sukladno prisilnom propisu, zamijenjene dopuštenima s retroaktivnim učinkom, ex tunc. Dodatno, tuženik naglašava kako je pored dopuštene valutne klauzule u EUR, Aneksom uz ugovor o kreditu ugovorena i kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno-posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja. Stoga je predložio da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbaci radi nedostatka pravnog interesa, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te istog obvezati da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

2.1. Tuženi je u podnesku od 07. ožujka 2022 godine odustao od saslušanja predloženih svjedoka te predložio izvršiti uvid u Izjavu MRČ. Nadalje je istakao da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom kreditu jer je tužitelj koristio sredstva kako bi nekretninu preuredio u turističke svrhe.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priložene spisu i to: Aneks br. 1 Ugovora o kreditu broj 62/2023 od 25. listopada 2006 (l.s. 5-7), dokumentacija koja se odnosi na kredit tužitelja, odnosno zahtjev za konverzijom kredita iz EUR u CHF (l.s. 19-21), sudska praksa (l.s. 21-77), Ovjerena Izjava MRČ (l.s. 105), dokumentacija vezana za kredit (l.s. 110- 117, 12-135), Ugovor o kreditu broj 62/2003 (l.s. 117-126), kreditna dokumentacija (l.s. 167- 191), na ročištu pred ovim sudom dana 24. svibnja 2023 izveo dokaz saslušanjem tužitelja (l.s. 192), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Petru Bajlo, koji je sačinio financijsko vještačenje (l.s. 215- 228) i dopunu nalaza i mišljenja (l.s. 257).

4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je glavni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Aneksa br.1 ugovora o kreditu broj: 62/2023 od 25. listopada 2006. godine, te zahtjev za isplatom iznosa od 59.142,98 eura sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate. Predmet spora po eventualno kumuliranom zahtjevu tužitelja je njegov zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog aneksa ugovora o kreditu i to ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa toga kredita u iznosu od 1.646,58 eura s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznos od 8.170,76 eura temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama, sve na ime stečenog bez osnove.

6.Naime, tužitelj tvrdi da je tužena u spornom razdoblju, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 2. predmetnog Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu (prema kojoj je bila ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno svojim internim Odlukama o kamatnim stopama), svojim (jednostranim) Odlukama mijenjala/povisivala kamatnu stopu bez ugovorenih parametara, te mu obračunavala i naplaćivala tako obračunate rate kredita. Međutim, navedeno da nije bila ovlaštena učiniti, jer da je tako ugovorena kamatna stopa nepoštena odnosno ništetna, a s time i svaka tako izvršena promjena kamatne stope nedopuštena. Navedeni pravni stav da je zauzet i u obvezujućoj odluci Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. godine, pod br. Pž– 7129/13.

7.Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

8.Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno:

-da su dana 10. travnja 2003. godine zaključili namjenski ugovor o kreditu u svrhu adaptacije, broj 62/2003, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 50.000 EUR-a obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, a koji kredit je na rok od 15 godina, a otplata kredita, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za EUR, u iznosu od 456,43 EUR, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita,

- da je tužiteljica 20. listopada 2006 (l.s. 19) zatražila promjenu vrste kreditnog proizvoda iz stambenog kredita uz valutnu klauzulu EUR u stambeni kredit uz valutnu klauzulu CHF i ujedno promjenu kamatne stope, te da je među strankama zaključen Aneksa br. 1 Ugovor o kreditu dana 25. listopada 2006 između stranaka, prema kojem je tužena kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 68.244,78 CHF, obračunat prema srednjem tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 7 godina (do 2013), te početnu kamatnu stopu od 4,99%, te da je čl. 2. tog Ugovora bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora.

9. Između stranaka također nije sporno da se tijekom trajanja navedenog ugovornog odnosa Odlukama tužene o kamatnim stopama početno ugovorena kamatna stopa mijenjala / povisivala.

10.Sporno je, međutim, bilo i ostalo pitanje osnova i visine utužene tražbine, jer tužena tvrdi da je u konkretnom slučaju do promjene kamatne stope došlo iz valjanog razloga predviđenog Ugovorom o kreditu, te da se ne radi o samovoljnoj jednostranoj promjenjivosti kamatne stope, radi čega da je za ovaj postupak i irelevantno pravno stajalište zauzeto u citiranoj odluci Visokog trgovačkog suda RH, a kasnije i u odluci Vrhovnog suda RH od 9. travnja 2015. godine, pod br. Revt – 249/14.

11.Međutim, nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud smatra i utvrđuje da je odredba članka 2. Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu, prema kojoj je ugovorena mogućnost promjene redovne kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, ništetna sukladno članku 322., u vezi s člankom 324. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, te člankom 81. stavkom 1. i člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/08, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13).

12.Prvostupanjski sud odredbu članka 2. Aneksa ugovora o kreditu utvrđuje nepoštenom u smislu navedenih zakonskih odredbi jer je tuženica iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, pa prvostupanjski sud prihvaća stav Visokog trgovačkog suda u presudi od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž-7129/2013-4, da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom navedenog ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, a time i ništetna, pa su sve jednostrane promjene kamatne stope što ih je tuženica poduzimala bile nezakonite.

13.Suprotno navodima tužene, prvostupanjski sud, imajući u vidu navedene odluke Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, u kojima je po kolektivnoj tužbi hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača ''Potrošač'', podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. godine pod br. P–1401/12, protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i tužena, a utemeljenoj na odredbama čl. 502. a do 502.h ZPP, pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima, u kojima su banke bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom mijenjale početno ugovorene kamatne stope, nepoštene i stoga ništave, utvrđuje da je iz navedenih razloga ništava i odredba čl.2. predmetnog Aneksa Ugovora o kreditu, slijedom čega na sporni pravni odnos treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO, te bi tužitelju pripadala razlika anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke mag.oec. Petra Bajla, te bi iz izračuna proizlazilo da je tužitelj od početka otplate kredita do kraja otplate kredita (14.11.2013.god.) tuženiku po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF preplatio ukupno 73.968,72 HRK, odnosno 9.817,34 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), od čega se: - iznos od 12.406,15 HRK, odnosno 1.646,58 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450), odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a - iznos od 61.562,57 HRK, odnosno 8.170,76 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450), odnosi se na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF, koji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud prihvaća kao objektivan i valjan.

14.Prvostupanjski sud smatra da nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj, jer je podnošenjem spomenute kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (zavedene pod br. P–1401/12) za zaštitu kolektivnih prava bio prekinut tijek zastare. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci pod br. Rev – 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, koje pravno stajalište prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba Udruge '' Potrošač '', podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu pod br. P – 1401/12 dana 4. travnja 2012. godine) došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (Revt – 249/14), a to je 13. lipnja 2014. godine.

15.Dakle, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. svibnja 2019. godine, a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača 4. travnja 2012. godine, te kako je presuda pred Visokim trgovačkim sudom RH donesena 13. lipnja 2014. godine, a zastarni rok predmetne tražbine prema odredbi čl. 225. ZOO iznosi 5 godina, to se ima smatrati da je predmetna tužba podnesena unutar navedenog zastarnog roka, što istaknuti prigovor zastare čini neosnovanim. Također neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao status potrošača, jer iz njezinog stranačkog iskaza slijedi da je ovaj kredit korišten za kuću koju je kupila i u kojoj je živjela zajedno sa svojom obitelji, kao i da iznos kredita od 50.000,00 eura isplaćen u cijelosti bez da je morala opravdavati iznose prezentiranim računima. Tuženik nije ovom sudu dokazao a niti predložio ijedan dokaz da je tužiteljica kuću, koju je kupila prije podizanja kredita, iznajmljivala u turističke svrhe. Ovaj sud kako je i naveo smatra da je riječ o osobi koja nije imala posebna znanja da bi razumjela bankarsku terminologiju iz ugovora o kreditu, odnosno riječ je po svemu o običnom, prosječnom građaninu, odnosno potrošaču, te joj ovaj sud poklanja vjeru u svome što je iskazivala a poglavito u dijelu iskaza da je djelatnica Banke nije upozorila na značenje promjenjivost kamatne stope.

16.Terminologija korištena u citiranim odlukama tuženika je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača apsolutno nerazumljiva. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način predviđen ugovorom. Ugovorna kamata kao takva zato mora biti određena, odnosno odrediva.

17.U presudi Suda EU - presuda broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Prvostupanjski sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, što jasno slijedi iz stranačkog iskaza tužitelja da nije mogao posebno pregovarati sa bankom o uvjetima ugovora i da je bilo riječ o unaprijed pripremljenom gotovom ugovoru.

18.U pogledu ništetnosti valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno člankom 2. spornog Aneksa ugovora zaključenog između stranaka.

19.Prema odredbi čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku – ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20.Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

21.Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima.

22.Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

23.Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom i primijenio fiksni tečaj CHF na dan 05.studenog 2007.godine u iznosu 1CHF=4,43680Hrk, pa bi slijedom navedenog tužitelju pripadalo utuženo potraživanje i po tom osnovu u ukupnom iznosu od 33.896,51 Eur-a.

24.Prvostupanjski sud ne nalazi da bi cjelokupni Aneks b. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva od 25. listopada 2006 godine broj 62/2003 sklopljen između prednika tuženog i kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, bio ništetan, pa je stoga odbijen osnovni tužbeni zahtjev.

25.Prema direktivi 93/13 EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i prema načelima izraženima u odlukama suda Europske unije, potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To je sukladno cilju zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, ali i održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Dakle, sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se održati ugovor na snazi. Pri tome kriterij ne može biti je li povoljnije za potrošača održati ga na snazi ili ne, već su kriteriji, primjerice, može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, ili se pravna priroda ugovora mijenja ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora i je li znatno otežano ispunjenje. Za tu ocjenu odlučne su odredbe ugovora i s njim eventualno povezani ugovori te norme materijalnog prava koje reguliraju relevantne ugovorne odnose.

26.Naime, utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora i ZZP određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 55. stavci 1. i 2. ZZP-a). Dakle, preostali dio ugovora i dalje je obvezujući za stranke, jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe, on će biti u cijelosti ništetan, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe, kriterij je, kao što je rečeno, je li kontinuitet ugovora pravno moguć. U tom smislu treba ispitati je li zbog izuzimanja primjene te neobvezujuće odredbe došlo do promjena u samoj svrsi ugovora, a jednako tako potrebno je ispitati je li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranaka. Pri tome kriterij nije ono što je povoljnije za stranke ili za pojedinu stranku, jer je doseg zaštite koji se pruža neobvezujući učinak nepoštene odredbe. To načelo proizlazi iz odluka Suda, posebice točke 71. predmeta C-421/14 Banco Primus. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud smatra da ovaj sporni ugovor može opstati bez ništetne ugovorne odredbe i da se svrha ugovora može ostvariti, uz zadržavanje ravnoteže prava i obveza stranaka, nakon uklanjanja ništetne odredbe.

27.U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu za navesti je da je odredbom čl. 87. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora odnosno Aneksa propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st.1.), te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe (st.2.). Kako je naprijed navedeno, odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe.

28.Za navesti je da sukladno utvrđenjima iz kolektivnog spora, a kako je naprijed citirano, tj. utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

29.Stoga s obzirom na sve naprijed izloženo, te da je u konkretnom slučaju predmet spora tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti, prvenstveno utemeljen na tvrdnji da su ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se u bitnome odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, prema mišljenju prvostupanjskog suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a s obzirom navedenu djelomičnu ništetnost moguće je pod pretpostavkama predviđenim zakonom potraživati preplaćene iznose (VSRH Rev -1172/2018-2- od 19.ožujka 2019.godine).

30.Da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi, unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora ništetne, ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/2012). Navedena Direktiva u stavku 1. propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.

31.Za napomenuti je i to da Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C- 260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl.6. Direktive Vijeća EEZ/13 polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C- 260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018), s napomenom da je upravo odredbom čl. 324 ZOO-a propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne ugovorne odredbe.

32.S obzirom na izloženo predmetni Aneks ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, dok bi bile ništetne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ništetnost kojih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog pravnog posla, jer on sadrži sve elemente nužne za njegovu održivost i pravnu valjanost.

33.Tužitelju je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištima od 24. veljače 2023 godine, 21. ožujka 2023., 13. travnja 2023., 24. svibnja 2023., 12. ožujka 2024. i 09.listopada 2025., svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.2.), za sastav obrazloženih podnesaka ( 4 tijekom prvostupanjskog postupka) i to 30. lipnja 2022., 24. veljače 2023., 05. srpnja 2024 i 06. rujna 2024 (1 bod /2 EUR-a) ukupno iznosi 1.100 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) – 2.200,00 Eur-a, uz PDV od 550 Eur-a, uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 233,00 Eur-a i već plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 139,36 Eur-a, što sveukupno iznosi 3.122,36 Eur-a, dok je preko dosuđenog zahtjev troška tužitelja odbijen kao neosnovan.

34.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 28. listopada 2025. godine

Sutkinja

Maja Nevešćanin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku