Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: Pr-19/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika LIPOVICA d.o.o. iz Donje Vlahinićke, Lipovečka 24, OIB: 62434592704, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Sevšek & Partneri d.o.o. iz Varaždina, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 24. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 10. travnja 2024. godine.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se, da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu zaključenog 01. svibnja 2022. između tuženika LIPOVICA d.o.o., Donja Vlahinička, 44317 Popovača, Lipovečka 22, OIB: 62434592704, kao poslodavca s jedne strane i GV, [adresa], 10315 Novoselec, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika s druge strane, sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. rujna 2023., klasa: 101- 01/23-01/0001, ur. br.: 03-01-23-52.

II. Raskida se ugovor o radu zaključen 1. svibnja 2022. između tuženika LIPOVICA d.o.o., Donja Vlahinička, 44317 Popovača, Lipovečka 22, OIB: 62434592704, kao poslodavca s jedne strane i tužitelja GV, [adresa], 10315 Novoselec, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika s druge strane sa danom 10. travnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku LIPOVICA d.o.o., Donja Vlahinička, 44317 Popovača, Lipovečka 22, OIB: 62434592704, da tužitelju GV, [adresa], 10315 G, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi štetu u iznosu od šest mjesečnih bruto plaća u visini brutto plaće od po 663,61 EUR, ugovorene ugovorom o radu zaključenog 01. svibnja 2022. između tuženika LIPOVICA d.o.o., Donja Vlahinička, 44317 Popovača, Lipovečka 24, OIB: 62434592704, kao poslodavca s jedne strane i GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika s druge strane, što odgovara ukupnom iznosu od 3.981,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sa zakonskom zateznom kamatom tekućima od 11. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV. Tuženik LIPOVICA d.o.o., Donja Vlahinička, 44317 Popovača, Lipovečka 24, OIB: 62434592704, dužan je tužitelju GV, [adresa], 10315 Novoselec, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od donošenja odluke o trošku do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. studenog 2023. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika kao svog poslodavca radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je donesena 25. rujna 2023. godine. Tužitelj ujedno traži i da se tuženiku naloži da vrati tužitelja na poslove njegovog radnog mjesta sukladno ugovoru o radu od 1. svibnja 2022. godine.

Svojim podneskom od 10. studenog 2023. godine tužitelj je dopunio tužbeni zahtjev (list 10 spisa) na način da sada potražuje i isplatu naknade plaće za razdoblje od početka prestanka radnog odnosa od 26. rujna 2023. godine pa nadalje.

Svojim podneskom od 10. travnja 2024. godine (list 78 spisa) tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev kako je to naloženo u točki I. izreke ove presude. Tužitelj traži da se utvrdi da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, a koja odluka je donesena 25. rujna 2023. godine. Osim toga, tužitelj sada traži raskid ugovora o radu zaključen između stranaka 1. svibnja 2022. godine. Naime, tužitelj navodi da više nije prihvatljiv nastavak rada kod tuženika pa traži sudski raskid ugovora o radu temeljem odredbi članka 125. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23).

Tužitelj također potražuje i naknadu štete u iznosu od 6 mjesečnih bruto plaća od po 663,61 eura ugovorene ugovorom o radu od 1. svibnja 2022. godine.

2. U odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu 18. travnja 2024. godine tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik se ujedno na ročištu 18. travnja 2024. godine protivio ovakvoj preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 10. travnja 2024. godine (list 78 spisa).

Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 10. travnja 2024. godine pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja, a imajući u vidu da je to svrsishodno za rješenje ovog spora te činjenicu da je tužitelj tek u tijeku ovog postupka, nakon zaključenja prethodnog postupka, spoznao da mu povratak na posao i nastavak rada kod tuženika više nije prihvatljiv te da bi bio izložen šikaniranju.

3. Nije sporno da je tužitelj GV neprekidno u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika i njegovog prednika od 15. kolovoza 1990. godine. Tužitelj je zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom 1. svibnja 2022. godine. Međutim, prije toga od 15. kolovoza 1990. do 1. svibnja 2022. godine tužitelj je bio u radnom odnosu s pravnim prednikom tuženika – Gospodarskom jedinicom otvorenog kaznenog zavoda Lipovica, Donja Vlahinička, Popovača. Odlukom o osnivanju trgovačkog društva Lipovica d.o.o. u Popovači koja je objavljena u Narodnim novinama broj 99/2002 osnovan je tuženik te je tom odlukom određeno kako će trgovačko društvo Lipovica d.o.o. preuzeti od Kaznionice u Lipovici – Popovači poslove i zaposlenike. Stoga je tuženik slijednik ranije postojeće Gospodarske jedinice otvorenog kaznenog zavoda Lipovica.

Tuženik je dana 25. rujna 2023. godine donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja koji je tužitelj zaključio 1. svibnja 2022. godine.

Na ovu odluku o otkazu tužitelj je putem svog punomoćnika uložio zahtjev za zaštitu prava i to dana 9. listopada 2023. godine (list 43 spisa) i to preporučenom pošiljkom koju je tuženik zaprimio 12. listopada 2023. godine (list 47 spisa).

Tuženik je svojom odlukom od 17. listopada 2023. godine (list 48 spisa) odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja kao neosnovan.

Nakon toga tužitelj je podnio ovu tužbu 8. studenog 2023. godine.

4. Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 50 spisa) vidljivo je da je ista donesena iz više razloga.

Prvi razlog naveden u obrazloženju ove odluke je taj da tužitelj ne izvršava svoje radne zadatke i obveze iz ugovora o radu.

Drugi razlog za donošenje ovakve odluke o otkazu je taj što se tužitelj neprimjereno odnosi prema drugim zaposlenicima i to PV. Neprimjereno je razgovarao s istom dana 25. rujna 2023. godine, a što je ponovio i ranije pa su mu izrečena tri upozorenja na obveze iz radnog odnosa i to 7. srpnja 2023., 19. srpnja 2023. i 5. rujna 2023. godine.

Treći razlog je taj što je tužitelj učestalo na bolovanju, narušavajući time procese poslodavca.

Kao četvrti razlog za donošenje odluke o otkazu se navodi da tužitelj svojim neprimjerenim ponašanjem negativno utječe na radnu atmosferu.

5. Na okolnosti na kojima se temelji odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu saslušane su stranke i to tužitelj i zastupnik tuženika AV te svjedoci PV, ĐV i RV.

Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je odluka o otkazu radnog odnosa tužitelja neosnovana te da ne postoji nijedan razlog za donošenje ovakve odluke, a koji je naveden u obrazloženju odluke o otkazu.

6. Tuženik kao poslodavac nije dokazao da tužitelj nije izvršavao svoje radne zadatke sukladno uputama poslodavca te pravilima struke.

Na ove okolnosti sud je saslušao svjedoka RV. Navedeni svjedok je potvrdio da je bio nadređen tužitelju u procesu proizvodnje te da je nadgledao i kontrolirao njegov rad. Ovaj svjedok je potvrdio da nikada nije imao problema s tužiteljem kako po pitanju obavljanja njegovih radnih zadataka, tako i po pitanju njegovog ponašanja na radnom mjestu.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka jer je isti dan na jasan i uvjerljiv način, a radi se o svjedoku kojemu je dobro poznato kako je tužitelj obavljao svoje radne zadatke te kako se ponašao na svom radnom mjestu. Svjedok je zaposlen kod tuženika i njegovog prednika još od 1990. godine, kada je i tužitelj počeo raditi kod tuženika, pa bi mu sigurno bilo poznato da je tužitelj bilo kada u tom razdoblju od 1990. godine pa do sada pravio bilo kakve probleme na svom radnom mjestu.

Dakle, tuženik nije dokazao svoju tvrdnju iz odluke o izvanrednom otkazu da je tužitelj loše obavljao svoje radne zadatke te da se neprikladno ponašao na svom radnom mjestu, a teret dokaza je na poslodavcu, to jest tuženiku.

7. Sukladno gore navedenom tuženik nije dokazao niti postojanje drugog razloga za donošenje odluke o otkazu, a to je da tužitelj zbog loše kvalitete svoga rada izravno narušava odnos poslodavca i kupca te da negativno utječe na radnu atmosferu.

8. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao niti svoju tvrdnju da se tužitelj neprimjereno ponaša na svom radnom mjestu prema drugim zaposlenicima. Tuženik tvrdi da se u nekoliko navrata u srpnju i rujnu 2023. godine tužitelj neprimjereno ponašao prema zaposlenici PV na način da je galamio i mahao rukama te da nije htio zaprimiti odluku o otkazu.

Svjedokinja PV je u svom iskazu potvrdila ove navode tuženika, dok je tužitelj iste negirao. Sud je prihvatio iskaz tužitelja, dok nije prihvatio iskaz svjedoka PV. Navode svjedoka PV da se tužitelj neprimjereno ponašao prema njoj nije mogao potvrditi nitko drugi od zaposlenika tuženika pa ni ĐV koji je također saslušan kao svjedok. Tuženik je imao veliki broj zaposlenika te bi vjerojatno još netko potvrdio navode tuženika da se tužitelj neprimjereno ponaša na radnom mjestu prema drugim zaposlenicima, da se to stvarno i događalo. Svjedok RV je u svom iskazu naveo upravo suprotno, to jest da nije nikad primijetio da se tužitelj neprimjereno odnosi prema kolegama na poslu, iako mu je bio neposredno nadređen i kao takav je imao uvida u ponašanje tužitelja. Tužitelj je zaposlenik tuženika od 1990. godine, ali do srpnja 2023. godine nije upozoravan na svoje ponašanje prema drugim radnicima, stoga nije logično da bi tužitelj nakon više od 30 godina svog rada kod tuženika i njegovog prednika odjednom iznenada promijenio svoje uobičajeno ponašanje na radnom mjestu i počeo praviti probleme. Zbog svega navedenog sud nije prihvatio kao osnovan niti ovaj razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Treba napomenuti da je tuženik odustao od saslušanja svjedoka VV, člana Uprave tuženika i OV, a koji su predloženi na pripremnom ročištu 18. travnja 2024. godine. Tuženik je odustao od svjedoka na ročištu 13. lipnja 2024. godine kada se izjasnio da ostaje samo kod saslušanja svjedoka PV i CV.

9. Nije utvrđeno u tijeku postupka niti postojanje zloupotrebe bolovanja od strane tužitelja. Točno je da je tužitelj bio na bolovanju od 5. studenog 2022. pa do 23. lipnja 2023. godine te nakon toga u razdoblju od 23. kolovoza 2023. pa do 22. rujna 2023. godine (petak). Tužitelj se vratio na posao nakon prekida bolovanja u ponedjeljak 25. rujna 2023. godine, ali mu je odmah uručena odluka o izvanrednom otkazu s istim datumom 25. rujna 2023. godine. Iz priložene dokumentacije u spisu je vidljivo da je tužitelj narušenog zdravstvenog stanja zbog čega je došlo do djelomičnog gubitka njegove radne sposobnosti stoga je tužitelju rješenjem HZMO-a (list 104 spisa) od 20. prosinca 2024. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao postojanje niti ovog razloga za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja, to jest da je tužitelj zloupotrebljavao svoje bolovanje.

10. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja nedopuštena pa je donio odluku kao u izreci pod točkom I. Na poslodavcu je teret dokaza o tome da je odluka o otkazu donesena iz opravdanih razloga, pa je ova presuda donesena u skladu s odredbama članka 221. a Zakona o parničnom postupku. Tuženik kao poslodavac nije dokazao da postoje opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja pa nisu ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 116. Zakona o radu.

11. Svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 78 spisa) od 10. travnja 2024. godine tužitelj traži da sud utvrdi raskid ugovora po radu s danom 10. travnja 2024. godine.

I ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo je usvojiti s obzirom da je utvrđeno da odluka o otkazu poslodavca nije dopuštena, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sve sukladno odredbama članka 125. Zakona o radu. Stoga je donesena odluka kao u točki II. izreke, a ugovor je raskinut s danom 10. travnja 2025. godine.

12. Tužitelju je dosuđena i naknada štete u iznosu od 6 mjesečnih bruto plaća od po 663,61 eura, a koje su ugovorene ugovorom o radu zaključenom između stranaka 1. svibnja 2022. godine, a što ukupno iznosi 3.981,66 eura. Tužitelju su dosuđene i pripadajuće kamate na ovaj iznos počev od dana raskida ugovora o radu pa do isplate.

Sud je imao u vidu da je tužitelj radio kod tuženika od 1990. godine, dakle više od 30 godina i u tom razdoblju je isti uredno izvršavao svoje radne zadatke što je utvrđeno i u ovom postupku. Tuženik nije osporio visinu bruto plaća tužitelja, a ista je utvrđena ugovorom o radu od 1. svibnja 2022. godine.

Stoga je valjalo usvojiti u cijelosti i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja kako je to navedeno u točki III. izreke.

13. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi su dosuđeni u visini jednokratne naknade od 500,00 eura, što ukupno s PDV-om iznosi 625,00 eura. Tužitelj je imao troškove sastava tužbe, sastava četiri podneska od 9. studenog 2023., 10. travnja 2024., 27. ožujka 2025. i 15. rujna 2025. godine, te zastupanja na raspravama 18. travnja 2024., 13. lipnja 2024., 25. listopada 2024., 4. travnja 2025. i 24. rujna 2025. godine.

U Kutini 28. listopada 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Hrvoje Arko, Zagreb, Jurišićeva 7

2. Odvjetničko društvo Sevšek & Partneri d.o.o., Varaždin, Kratka 4