Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-378/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vitomira Boića, predsjednika vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hraniloć članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-47/2023-32 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ZĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-47/2023-32 od 15. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je UĐ nedostojan naslijediti pok. ČĐ, rođenog **.**.1943., a umrlog **.**.2021. u ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Javni bilježnik Višnja Antoš iz Novog Zagreba, poslovni broj O-51/22, UPP/OS-13/22 kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke) te se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.033,18 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2024. do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje pok. ČĐ, pri čemu tužiteljica nedostojnost za nasljeđivanje temelji na činjenici da se tuženik teže ogriješio o obvezu uzdržavanja pok. ČĐ koji je bio osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti (bolovao od paranoidne shizofrenije), koji nije imao dovoljno sredstava za život te su o njemu brigu vodili isključivo tužiteljica i njezin suprug te sin, dok tuženik unatoč tome što mu je sve to bilo poznato nije pokušao ostvariti nikakav kontakt s ostaviteljem.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tužiteljica u žalbi konkretno navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.
6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.
7. Tako je utvrdio:
- da se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem O-51/22 vodi ostavinski postupak iza pok. ČĐ rođenog **.**.1943., a umrlog **.**.2021.
- da su njegovi zakonski nasljednici tužiteljica ZĐ, sestrična ostavitelja i tuženik UĐ, sin bratića ostavitelja pok. ŠĐ;
- da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-51/2022-7 od 20. prosinca 2022. prekinut navedeni ostavinski postupak, a nasljednica ZĐ upućena da pokrene parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da je isti nedostojan da naslijedi ostavitelja ČĐ;
- da je ostavitelj bolovao od paranoidne shizofrenije radi čega mu je bila djelomično oduzeta poslovna sposobnost, te su njegovim skrbnicima za života bili imenovani suprug tužiteljice RĐ, a potom i sin tužiteljice EĐ, te da je bio smješten u domu za starije osobe;
- da život i zdravlje ostavitelja ČĐ nije bilo ugroženo;
- da tuženik nije imao saznanja o zdravstvenom stanju ostavitelja niti o okolnostima u kojim je živio, niti su ga bilo tužiteljica bilo članovi njezine obitelji obavijestili, odnosno, upoznali o potrebi pružanja bilo kakve pomoći ostavitelju;
- da na strani tuženika nije postojala zla volja, odnosno, da bi svjesno i namjerno propuštao pomoći ostavitelju u trenucima njegove ugroze.
8. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja zaključuje da se na strani tuženika nisu ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 125. st.4. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZN) za utvrđenje da je nedostojan za nasljeđivanje ostavitelja, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.
9. Takva činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.
10. Odredbom čl. 125. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZN) propisano je, da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke: 1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;
2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;
3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku; 4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
11. Nadalje, čl. 126. st. 3. ZN propisano je da se na nedostojnost pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja, nepružanja nužne pomoći i napuštanja ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
12. Tužiteljica u žalbi navodi da je na tuženika koji je nakon smrti svojega oca a bratića ostavitelja, ABC., koji je s ostaviteljem bio srodnik u pobočnoj liniji, stupio na njegovo mjesto i time sukladno odredbi 247. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89 i 59/ 90) kojim je bilo propisano da se pravo na uzdržavanje od krvnih srodnika ostvaruje onim redom kojim su oni pozvani na nasljeđivanje, bio dužan uzdržavati ostavitelja.
13. Međutim, iz sadržaja provedenih dokaza proizlazi, a kako to pravilno zaključuje i sud prvoga stupnja, da je ostavitelj primao mirovinu, kojom je zbog činjenice da je bio djelomično lišen poslovne sposobnosti upravljao suprug tužiteljice, a kasnije i njezin sin, da je iza pok. majke naslijedio stan, te da je od 2000. -tih godina smješten u dom za starije osobe, što sve ukazuje da nije živio u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje, te da o svim tim okolnostima prema vlastitom iskazu tužiteljica nije obavijestila tuženika.
14. Slučaj težeg ogrješenja o zakonsku obvezu uzdržavanja ovisi o nizu okolnosti, a uvijek će postojati kada je ostaviteljeva egzistencija bila ozbiljno ugrožena, a nasljednik zna za takvo stanje i prema svojim mogućnostima je u stanju ispunjavati tu obvezu, ali je svjesno ne ispunjava, što ovdje nije slučaj.
15. Sukladno navedenom, a prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda sama okolnost što tuženik nije dobrovoljno uzdržavao ostavitelja, niti je s njim kao daljnjim srodnikom kontaktirao, nema značenje težeg ogrješenja o zakonsku obvezu uzdržavanja, kao razloga nedostojnosti za nasljeđivanje, jer za postojanje "težeg ogrješenja" o obvezu uzdržavanja na strani davatelja uzdržavanja moraju postojati i druge okolnosti koje bi ukazivale na svjesno izbjegavanje i onemogućavanje ispunjenja obveze uzdržavanja, a što bi na pr. bilo u slučaju napuštanja posla ili poduzimanja drugih radnji davatelja uzdržavanja usmjerenih na kršenje obveze uzdržavanja.
16. Kako tužiteljica na kojoj je bio teret dokazivanja nije dokazala da se ostavitelj nalazio u kakvoj opasnosti za život ili zdravlje u kojoj bi mu tuženik bio dužan pružiti nužnu pomoć niti da je tuženik znao za okolnosti u kojima je inače živio ostavitelj niti da je tuženik došao u situaciju da napusti ostavitelja kao nemoćnu osobu, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje tuženikove nedostojnosti da naslijedi ostavitelja.
17. Tužiteljica u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.
18. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Vitomir Boić
