REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-326/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 15. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Džepine, odvjetnika iz Slavonskog Broda i rasprave održane 28. listopada 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

iz čl.7.st.2. Ugovora kreditu br. 9013149142, sklopljenog dana 9. listopada 2007. između tužitelja i tuženika, potvrđenog 10. listopada 2007. po javnom bilježniku Nadi Kemec iz Slavonskog Broda pod poslovnim brojem OV-16799/07, u dijelu odredbe koji glasi:

„…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.“

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 isplatiti tužitelju VO iz [adresa], po osnovi razlike u tečaju iznos od 3.251,43 EUR (slovima: tritisućedvjestopedesetjedaneuroičetr- desettricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

− 2,22 EUR tekućom od 16.12.2007.

− 1,21 EUR tekućom od 16.01.2008.

− 3,63 EUR tekućom od 16.02.2008.

− 5,55 EUR tekućom od 16.03.2008.

− 8,04 EUR tekućom od 16.04.2008.

− 3,93 EUR tekućom od 16.05.2008.

− 3,03 EUR tekućom od 16.06.2008.

− 4,37 EUR tekućom od 16.07.2008.

− 1,71 EUR tekućom od 16.08.2008.

− 1,86 EUR tekućom od 16.09.2008.

− 3,43 EUR tekućom od 16.10.2008.

− 16,59 EUR tekućom od 16.11.2008.

− 7,71 EUR tekućom od 16.12.2008.

− 17,18 EUR tekućom od 16.01.2009

− 18,63 EUR tekućom od 16.02.2009.

− 19,27 EUR tekućom od 16.02.2009.

− 17,27 EUR tekućom od 16.04.2009.

− 17,59 EUR tekućom od 16.05.2009.

− 14,99 EUR tekućom od 16.06.2009.

− 12,77 EUR tekućom od 16.07.2009.

− 13,27 EUR tekućom od 16.08.2009.

− 14,55 EUR tekućom od 16.09.2009.

− 14,40 EUR tekućom od 16.10.2009.

− 13,18 EUR tekućom od 16.11.2009.

− 15,46 EUR tekućom od 16.12.2009.

− 17,13 EUR tekućom od 16.01.2010.

− 19,81 EUR tekućom od 16.02.2010.

− 19,11 EUR tekućom od 16.03.2010.

− 22,57 EUR tekućom od 16.04.2010.

− 21,81 EUR tekućom od 16.05.2010.

− 23,39 EUR tekućom od 16.06.2010.

− 33,85 EUR tekućom od 16.07.2010.

− 31,62 EUR tekućom od 16.08.2010.

− 37,65 EUR tekućom od 16.09.2010.

− 35,71 EUR tekućom od 16.10.2010.

− 31,60 EUR tekućom od 16.11.2010.

− 39,55 EUR tekućom od 16.12.2010.

− 49,44 EUR tekućom od 16.01.2011.

− 42,62 EUR tekućom od 16.02.2011.

− 45,10 EUR tekućom od 16.03.2011.

− 41,77 EUR tekućom od 16.04.2011.

− 42,27 EUR tekućom od 16.05.2011.

− 55,49 EUR tekućom od 16.06.2011.

− 56,38 EUR tekućom od 16.07.2011.

− 67,79 EUR tekućom od 16.08.2011.

− 62,26 EUR tekućom od 16.09.2011.

− 56,16 EUR tekućom od 16.10.2011.

− 55,40 EUR tekućom od 16.11.2011.

− 54,85 EUR tekućom od 16.12.2011.

− 57,54 EUR tekućom od 16.01.2012.

− 60,35 EUR tekućom od 16.02.2012.

− 60,57 EUR tekućom od 16.03.2012.

− 58,68 EUR tekućom od 16.04.2012.

− 59,61 EUR tekućom od 16.05.2012.

− 60,50 EUR tekućom od 16.06.2012.

− 59,09 EUR tekućom od 16.07.2012.

− 59,56 EUR tekućom od 16.08.2012.

− 58,77 EUR tekućom od 16.09.2012.

− 56,77 EUR tekućom od 16.10.2012.

− 58,89 EUR tekućom od 16.11.2012.

− 60,06 EUR tekućom od 16.12.2012.

− 59,65 EUR tekućom od 16.01.2013.

− 55,11 EUR tekućom od 16.02.2013.

− 58,98 EUR tekućom od 16.03.2013.

− 59,16 EUR tekućom od 16.04.2013.

− 57,54 EUR tekućom od 16.05.2013.

− 53,21 EUR tekućom od 16.06.2013.

− 53,09 EUR tekućom od 16.07.2013.

− 54,03 EUR tekućom od 16.08.2013.

− 55,78 EUR tekućom od 16.09.2013.

− 58,45 EUR tekućom od 16.10.2013.

− 57,07 EUR tekućom od 16.11.2013.

− 57,87 EUR tekućom od 16.12.2013.

− 58,77 EUR tekućom od 16.01.2014.

− 59,63 EUR tekućom od 16.02.2014.

− 60,83 EUR tekućom od 16.03.2014.

− 60,47 EUR tekućom od 16.04.2014.

− 59,06 EUR tekućom od 16.05.2014.

− 347,17 EUR tekućom od 16.06.2014.

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 isplatiti tužitelju VO iz [adresa], plati parnični trošak u iznosu od 2.240,23 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 sa zahtjevom za naknadu troška postupka.

r i j e š i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za iznos od 148,57 eura.

2. Odbacuje se prigovor prijeboja tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1.U tužbi navodi da je 9. listopada 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 9013149142, potvrđenog 10. listopada 2007. po javnom bilježniku Nadi Kemec iz Slavonskog Broda pod poslovnim brojem OV-16799/07, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 16.081,62 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 238,80 CHF. Preuzetu obvezu prema tuženiku tužitelj je u cijelosti ispunio. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u priležećem Ugovoru, a koje se odnose na na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku, od 30. listopada 2007. do konačne otplate, više platio dugovani iznos za 3.400,00 eura. Obzirom da je pravomoćnom presudom VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takve odredbe Ugovora. Zbog navedenog tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti kako u osnovu tako i u visini, te predlaže iste odbiti uz naknadu troškova tuženoj strani. Valutna klauzula je u bankarstvu na ovim prostorima prisutna radi očuvanja vrijednosti novca i dopuštena još od 80-tih godina prošlog stoljeća. Za naglasiti je da su stranke u Ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju, te su to jasno i potvrdile u tekstu samog Ugovora o kreditu gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa Općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da su na sve što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu. Također stranke potpisom potvrđuju i izjavljuju da su upoznate sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF (članak 11. Ugovora o kreditu). U čl.12 tužitelj potpisom Ugovora potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF, te potpisom Ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Slijedom navedenog potpuno je netočan, neživotan i neutemeljen navod tužitelja da bi Ugovor o kreditu bio nepošten ili da bi bilo koja klauzula bila nevaljana ili ništetna, te da tužitelj nije bio informiran. Opreza radi prigovara se da bi tužitelj bio potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), sukladno Uredbi br.1215/2012 i preostaloj pravnoj stečevini Europske unije, jer se u svakom konkretnom slučaju treba uzeti u obzir ne samo sadržaj ugovora, već i prirodu i svrhu istog, ali i objektivne okolnosti koje su pratile njegovo sklapanje. Tuženik također uz sve gore navedene prigovore ističe i prigovor zastare u cijelosti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Zbog navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 27. listopada 2024. i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 3.251,43 eura.

4. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 3.400,00 eura, nakon provedenog vještačenja je tužbeni zahtjev uređen na iznos od 3.251,43 eura, dakle tužba je povučena u iznosu od 148,57 eura, tuženik se nije protivio povlačenju tužbe u tom dijelu i sud je u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje-ZPP-a).

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 9. listopada 2007. iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora na iznos od 16.081,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje motocikla (str. 5 do 9 spisa). Iz otplatne tablice je vidljivo da je bila predviđa ista rata otplate kredita (str. 11 spisa), a iz pregleda uplata po kreditu vidljive su iste (str. 13 spisa) i vještak je te podatke koristila za potrebe vještačenja. Saslušan je tužitelj kao strana u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirna Tot Nužda.

5.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je sklopio Ugovor o kreditu 9. listopada 2007. s tuženikom za kupnju motocikla Yamaha, na iznos od 16.081,62 CHF, taj kredit je otplaćen u cijelosti, nije bio u konverziji. Zaključio je taj ugovor u banci. U autokući, kada je bio, rekli su da ode kod tuženika, tamo je kontaktirao s gospođom Nadom, ne sjeća se prezimena, ona je bila zadužena za te auto kredite i ona mu je rekla da je najbolje podići kredit u CHF, da je najpovoljniji i onda je pristao na to, zaključio je Ugovor u CHF. Sam je vraćao sve rate kredite. Kada je došlo do povećanja rata, nije bio kod tuženika, nije to pokušavao riješiti s tuženikom. Koristio je motocikl za osobne potrebe. Elektrotehničar je, radio je 2007. u građevinskoj firmi, bio je na radu u Njemačkoj, a sada radi u OPG-u. Nikada nije imao obrt, niti je bio vlasnik tvrtke ili trgovačkog društva. Nikada nije obavljao vodeće upravljačke pozicije niti bio direktor društva. Kreditom nije adaptirao nekretnini, nego je kupio motocikl motocikl nikada nije bio predmetnom niti najma, niti zakupa. Kredit je sam plaćao. Ugovor o kreditu je pročitao prije potpisivanja, najvažnije mu je bilo kolika će biti rata i koliki je iznos kredita. Nitko ga nije upozorio na rizik sklapanja tog kredita. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete. Nitko ga nije upozorio na mogućnost povećanja tečaja, nego su mu čak rekli da je to stabilna valuta. Nitko mu nije objasnio parametre kako se formira kamatna stopa, osobni bankar ga nije upozorio da HNB ne štiti tečaj CHF na način na koji prati tečaj eura.

5.2. Vještak Mirna Tot Nužda je u nalazu i mišljenju navela da je tužitelj zbog promjene tečaja CHF za vrijeme otplate kredita više platio 3.251,43 EUR. U izračunu nisu utvrđeni iznosi manje plaćenog jer je za vrijeme otplate kredita tečaj po kojem su se otplaćivali anuiteti bio konstantno veći od tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 3.251,43 EUR, a manje je plaćeno zbog promjene tečaja 0,00 EUR.

5.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka. Vještak se na prigovore tuženika očitovala podneskom od 22. travnja 2025. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio. Ovaj sud posebno napominje da tužitelj potražuje isplatu po preplati po valutnoj klauzuli, pa pitanje da li je bilo pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi i negativne razlike u svezi iste i nije bitno za odluku u ovom predmetu.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su Ugovor o kreditu od 9. listopada 2007. zaključili tužitelj kao korisnika kredita i tuženik kao kreditor na iznos od 16.081,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnje motocikla,

- je kredit otplaćen u cijelosti,

- kredit nije bio u konverziji

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

8. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa.

9. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

10. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

11. Potraživanje tužitelja s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. (kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF) pa stoga nije nastupila zastara potraživanja isplate preplaćenih anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, jer je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je postupak u tom dijelu pokrenut dana 16.svibnja 2023. podnošenjem tužbe ovome sudu. Na temelju čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

13. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe valutnoj klauzuli premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

14. Tuženik je kao banka kreditor je bio dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi valutnoj klauzuli što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

15. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju valutnu klauzulu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka

16. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

17. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu kupnje automobila koji je koristio za osobne potrebe. U tom dijelu su je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je iskaz tužitelja logičan i uvjerljiv. Podređenost tužitelja proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

18. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom.

18.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1.OT). Priznat je trošak sastava podneska od 7. kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podnesaka od 17.kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 15. veljače 2024. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 9.t.5. OT), trošak sastava podneska od 9. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 5. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak sastava podneska od 17. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8.t.3.OT), trošak pristupa ročištu od 12. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.3.OT),trošak sastava podneska tužitelja od 2. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), trošak pristupa ročištu održanom 4. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak pristupa ročištu 28. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), predujma za vještačenje je uplaćen u iznosu od 400,00 eura, i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 40,23 eura. Ukupno je priznat trošak u iznosu od 2.240,23 eura.

19. Zatezna kamata na troškove postupka teče od 28. listopada 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

20. Pristojbu na presudu tužitelj nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužitelj nije dužan platiti pristojbu.

21. Prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te djelomično i sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška i sud je i odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

22. Tuženik je u podnesku od 14.listopada 2025. naveo da ostaje kod istaknutog prigovora prijeboja iako osnove za isti nema. Budući da sam tuženik je naveo, što je nesporno da nema osnove za prijeboj jer je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kao nesporno da tijekom otplate kredita nije bilo negativnih razlika te je sud u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja i odbacio prijedlog prijeboja kao neosnovan.

23. Tuženik je u podnesku od 25.rujna 2023. predložio saslušanje svjedoka BO, osobnog bankara, na adresi tuženika – str.73 spisa, sud je na pripremnom ročištu i usvojio taj dokazni prijedlog, sud je dva puta bio postao poziv svjedoku i vratila se je bila dostava 13. lipnja 2024. sa naznakom da je ista odselila sa te adrese (dostavljeno je na adresu koju je dostavio tuženik) i 11. rujna 2024. da je ista "obaviještena, nije podigla pošiljku". Na ročištu održanom kod ovog suda 12.studenog 2024. sud je o istom izvjestio punomoćnika tuženika i sud je naveo da tuženik je u obvezi u roku od 8 dana dostaviti sudu točnu adresu navedenog svjedoka. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka nije dostavio točnu adresu navedenog svjedoka, pa se smatra da je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka.

Slavonski Brod, 28. listopada 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.