REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-679/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Tijani Kokić u pravnoj stvari tužiteljice mlt. UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici NT, mag. iur. zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 i po ocu i zakonskom zastupniku BT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici TT, odvjetnici u [adresa] protiv tužene ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Predragu Labanu, odvjetniku u [adresa] radi donošenja odluke o uzdržavanju, nakon održane glavne i tajne rasprave, zaključene dana 18. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika zz tužiteljice, odvjetnice TT i tužene osobno, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice tužiteljice i punomoćnika tužene, dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici mlt. UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.430,00 EUR na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 130,00 EUR od 01. travnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. svibnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. lipnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. srpnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. rujna 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. listopada 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. studenog 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. prosinca 2023. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01. siječnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 130,00 EUR od 01.veljače 2024. pa do isplate,

po stopi koja se do 30. prosinca 2023. određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na tekući račun oca i zakonskog zastupnika mlt. UT, ST, broj IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Erste&Steiermärkische Bank d.d., u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom zakonske zatezne kamate tekuće od 20.-tog u mjesecu do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec za cijelo razdoblje od 20. ožujka 2023. do 20. siječnja 2024. , kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica mlt. UT, rođena **.**.2009., zastupana po ocu i zakonskom zastupniku BT, podnijela je tužbu ovome sudu dana 04. lipnja 2024. sa zahtjevom da sud njezinu majku ET, u ovom postupku tuženu, obveže na isplatu uskraćenog uzdržavanja za razdoblje od 01. ožujka 2023. do 01. siječnja 2024. i to u iznosu od 130,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 1.430,00 EUR, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a koje je dospijeće označila sa 20. u mjesecu za tekući mjesec.

Svoj zahtjev temelje na činjenici da je u odluci o razvodu braka BT i ET bio odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 25.09.2018. temeljem kojeg je mlt. UT trebala stanovati sa majkom, a sa ocem ostvarivati osobne odnose te je otac bio obveznik plaćanja uzdržavanja za mlt. UT u iznosu od 700,00 kn mjesečno. Istim Planom bila su obuhvaćena i ostala zajednička djeca ET i BT, U i LT koji su u međuvremenu postali punoljetni.

Od 27. veljače 2023. mlt. UT stanuje sa ocem što je potvrđeno izmijenjenim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22.02.2024. te je u navedenom Planu utvrđena obveza majke djeteta doprinositi za istu iznos od 130,00 EUR mjesečno, počevši od veljače 2024., sa mjesečnim dospijećem do 20. u mjesecu za tekući mjesec. Kako je majka mlt. UT , temeljem zakona, postala obvezna doprinositi za njezino uzdržavanje od trenutka od kada UT sa njom ne stanuje u zajedničkom kućanstvu, dakle od 27.veljače 2023., to tužiteljica smatra da joj je majka dužna isplatiti uskraćeno uzdržavanje za period od kada je preselila ocu do odobrenja izmijenjenog Plana i to u iznosu od 130,00 EUR mjesečno kao iznosu koji je ET bila u mogućnosti plaćati, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Ujedno je zatražila i naknadu troška postupka.

2. Tužena ET u svom odgovoru na tužbu ( stranice 41-42 spisa) protivila se tužbenom zahtjevu u cijelosti jer iako je točno da u utuženom periodu tužiteljica nije stanovala sa tuženom, a prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz 2018. trebala je stanovati sa njom, tužena ističe kako je doprinosila za Lorenino uzdržavanje. Pri tom napominje kako u utuženom periodu nije postojala odluka temeljem koje bi ona bila obvezan doprinositi za Lorenino uzdržavanje no unatoč tome doprinosila je na različite načine te joj je kupovala odjeću i obuću za što je potrošila najmanje 400,00 EUR, za Lorenine potrebe i džeparac minimalno 500,00 EUR, za školske izlete cca 200,00 EUR dok joj je u jesen, prije početka školske godine 2023/20,00 EUR kupila školske potrepštine u iznosu od najmanje 100,00 EUR.

Također napominje kako je UT kod nje minimalno dva puta tjedno bila na ručku, a ponekad i na večeri te je i s te osnove doprinijela minimalno 350,00-400,00 EUR. Stoga smatra da ne duguje ništa s osnove uskraćenog uzdržavanja te je predložila odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a zatražila je i naknadu parničnog troška.

3. Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu , posl. broj: R1 Ob-644/2024-2 od 15. travnja 2024. odobrena izmjena Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22. veljače 2024. .

Također, nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju stanovala sa ocem, a ne sa majkom.

4. Među strankama je sporno je li tužena u utuženom razdoblju ( od 01. ožujka 2023. do 01. siječnja 2024. ) doprinosila za uzdržavanje mlt. tužiteljice i ako je u kojem iznosu. Sporna je i zatražena visina doprinosa za uzdržavanje.

5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju i to: rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu , posl. broj: R1 Ob- 293/18-3 od 06. prosinca 2018. ( stranice 6-7 spisa ), presliku presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, posl. broj: P ob-175/2020-8 od 26. veljače 2021. ( stranice 8-15 spisa ), presliku rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vrbovec od 10.11.2023. ( stranice 16-18 spisa ), presliku Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22.02.2024. ( list 19-23 spisa), presliku rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu , posl. broj: R1 Ob-644/2024-2 od 15. travnja 2024. ( stranice 24-26 spisa), presliku rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, posl. broj: KPz-DO-160/2023 od 2. travnja 2024. ( stranice 27-38 i 69-80 spisa), izjavu CT ( stranice 53-54 spisa), izjavu ST ( stranice 55-56 spisa), presliku rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vrbovec od 15.03.2023. ( stranice 57-59 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vrbovec od 23.10.2024. ( stranica 60 spisa ), presliku Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 25.09.2018. ( stranice 82-96 spisa ), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad ( u daljnjem tekstu HZSR ), Područnog ureda Vrbovec od 03.07.2025. ( list 110 i 119 spisa).

Proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužiteljice ST ( stranice 98-101 spisa ), tužene ET ( stranice 101-104 spisa ), svjedoka ĐT ( stranica 129 spisa ), svjedoka DT ( stranica 129 spisa ), svjedoka ŠT ( stranica 130 spisa ) i svjedoka CT ( stranice 130-131 spisa ).

6. Cijeneći svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, u skladu s čl.8 ZPP-a, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđujućem dijelu.

7. Sud je prvenstveno utvrđivao postoji li osnova na kojoj se temelji tužbeni zahtjev, odnosno je li tužena ET u razdoblju od 01. ožujka 2023. do 01. siječnja 2024. godine bila obvezna doprinositi za uzdržavanje mlt. UT, sve temeljem odredbe čl. 310.st.1. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ 103/15, 98/19, 156/23 – u daljnjem tekstu Obz ).

S obzirom među strankama nije niti sporno da mlt. UT faktički stanuje sa svojim ocem BT od 27. veljače 2023., iako je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi izmijenjen tek godinu dana kasnije 22.02.2024., to znači da tužena više nije od tada stanovala sa mlt. UT u zajedničkom kućanstvu te je postojala njezina obveza doprinositi za uzdržavanje mlt. UT.

Doprinos oca ST, sa kojim je UT živjela u utuženom razdoblju temelji se na čl.310.st.1. i st.2. Obz-.a.

Pri tom sud napominje kako za postojanje obveze uzdržavanja nije odlučno utvrđivanje iste sudskom odlukom jer se ta obveza temelji na zakonu i nastaje u onom času kada jedan ili oba roditelja ne stanuju više u zajedničkom kućanstvu sa djetetom kao primateljem uzdržavanja.

U odnosu na navode tužene te zakonskog zastupnika djeteta, o razlozima zbog kojih nisu utuženo razdoblje obuhvatili izmijenjenim Planom od 22.02.2024. sud napominje kako činjenica da ih stručni tim HZSR-a nije uputio u potrebu da isto obuhvate Planom, ne može ići na štetu djeteta u čiju korist se uzdržavanje plaća, odnosno čiji se redovni životni troškovi podmiruju tim iznosima.

Nadalje, iz rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vrbovec od 10.11.2023. ( stranice 16-18 spisa ), rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vrbovec od 15.03.2023. ( stranice 57-59 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vrbovec od 23.10.2024. ( stranica 60 spisa ) i izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad ( u daljnjem tekstu HZSR ), Područnog ureda Vrbovec od 03.07.2025. ( list 110 i 119 spisa) kao i iz iskaza tužene osobno ( stranice 101-104 spisa ), jasno proizlazi kako je u utuženom razdoblju mlt. UT stanovala sa ocem, a sa majkom je održavala osobne odnose bez prespavljivanja ili boravka tijekom vikenda.

Također, sud napominje kako izrazito konfliktni međusobni odnosi roditelja, nedostatak njihove međusobne komunikacije, propusti pri izvršavanju roditeljske skrbi oba roditelja zbog kojih im je HZSR, PU Vrbovec izricao mjere, kao i navod da otac mlt. UT, ST nije doprinosio redovno za njezino uzdržavanje dok je UT stanovala sa svojom majkom ET, ne utječu na obvezu ET doprinositi za uzdržavanje mlt. UT u utuženom razdoblju.

Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno postojanje obveze tužene ET doprinositi za uzdržavanje mlt UT u novčanom iznosu, u utuženom razdoblju, sve temeljem čl.310.st.1. i 309. Obz.

8. Kako je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva ( 130,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 1.430,00 EUR za 11 mjeseci) sud je temeljem dokaza provedenih u postupku utvrdio osnovanost predmetnog iznosa.

Uvidom u iskaz zakonskog zastupnika tužiteljice ST ( stranice 98-101 spisa ) i tužene ET ( stranice 101-104 spisa ), kao i u presliku Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22.02.2024. ( list 19-23 spisa) te presliku rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu , posl. broj: R1 Ob-644/2024-2 od 15. travnja 2024. ( stranice 24-26 spisa), sud je utvrdio kako je za razdoblje od veljače 2024. dogovoren iznos od 130,00 EUR mjesečno kao novčani doprinos tužene za uzdržavanje mlt. tužiteljice, a isti je postignut temeljem sporazuma oba roditelja mlt. tužiteljice te predstavlja neznatno veći iznos od polovice iznosa propisanog zakonskog minimalnog iznosa uzdržavanja djece dobi mlt. UT u 2024. godini koji je iznosio 252,56 EUR mjesečno ( NN 49/2024. ) , a u 2023. isti je iznosio 223,46 EUR ( NN 48/2023 ). S obzirom tužena ET nije dostavila dokaz o obvezi uzdržavanja više od jednog maloljetnog djeteta u utuženom razdoblju, sud nije niti utvrđivao redovne životne potrebe mlt. tužiteljice u tom periodu jer je sud, temeljem čl.288.st.1. i čl.314. Obz-a, dužan utvrditi obvezu uzdržavanja u zakonom propisanom minimalnom iznosu koji već i po svom nazivu daje jasno do znanja da su redovne životne potrebe maloljetne djece svakako veće od propisanog minimuma.

Sud nije vezan tužbenim zahtjevom u smislu njegove visine, no s obzirom na navode tužene o kupovini odjeće i obuće, plaćanju školske opreme, davanju džeparca i plaćanju školskog izleta, a što su potvrdili i saslušani svjedoci, sud je prihvatio navedene iskaze kao vjerodostojne.

Međutim, s obzirom tužena nije dostavila niti jedan konkretan dokaz o visini uzdržavanja koje je doprinosila u utuženom periodu i to ne novčano nego na drugačiji način, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev u postavljenom iznosu od 130,00 EUR mjesečno s obzirom da je to nešto veći iznos od polovice minimalnog zakonom propisanog iznosa, uzimajući kako je preostali iznos do punog iznosa minimalnog zakonom propisanog iznosa uzdržavanja doprinosila na drugačiji način ( kupovinom školski potrepština, plaćajući izlete, kupovinom odjeće i obuće ).

S obzirom je teret dokaza o mogućnostima plaćanja na tuženoj, sud ističe kako je sama tužena u svom iskazu navela kako je iznos od 130,00 EUR bio njezin prijedlog jer tada nije mogla doprinositi veći iznos, a nije dostavila niti isplatne liste plaća u utuženom razdoblju, niti pregled svog ekonomskog stanja.

S obzirom na sve naprijed navedeno, sud smatra kako je tužena bila u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. UT, u utuženom periodu, barem minimalni zakonom propisani iznos uzdržavanja za djecu Lorenine dobi i to iznos od 223,46 EUR mjesečno jer se isti može umanjiti samo do polovice u slučaju postojanja obveze uzdržavanja više od jednog maloljetnog djeteta.

međutim, sud je prihvatio iznos od zatraženih 130,00 EUR mjesečno, smatrajući kako je preostali novčani iznos do punog iznosa od 223,46 EUR tužena doprinijela kupujući UT potrepštine za školu te odjeću i obuću, plaćajući izlete i dajući joj džeparac.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je donio odluku u točci I. izreke ove presude, time da je dospijeće svakog mjesečnog iznosa uzdržavanja odredio sa zadnjim danom u mjesecu jer u utuženom razdoblju nije postojala niti odluka o obvezi tužene da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice, a nije postojao niti dogovor Loreninih roditelja o dospijeću obveze uzdržavanja koja je tek u izmijenjenom Planu određena sa

20. u mjesecu za tekući mjesec.

Navedenu odluku sud je donio temeljem čl.289.st. 2. Obz-a.

10. Oluku u točci II. izreke sud je donio odbivši tužbeni zahtjev za iznos kamata od zatraženog mjesečnog dospijeća 20. u mjesecu do dosuđenog posljednjeg dana u mjesecu, kao neosnovan.

11. S obzirom na izrazito konfliktan odnos Loreninih roditelja te njihove probleme u odnosu na roditeljske kompetencije zbog kojih im je HZSR, PU Vrbovec izricao stručne mjere nadzora i pomoći pri ostvarivanju roditeljske skrbi, a i s obzirom na povijest njihovih sporova oko obaveza uzdržavanja njihove zajedničke djece, kao i s obzirom na dob mlt. UT, sud je smatrao kako je istoj potrebno imenovati posebnog skrbnika temeljem čl.240.st.1. točke 8. Obz-a kako bi ista bila informirana o ovom postupku te joj je omogućeno iznošenje mišljenja, s obzirom sud nije bio siguran u takvo postupanje njezinog oca i zakonskog zastupnika i poremećen odnos sa majkom.

Posebna skrbnica informirala je mlt. UT i omogućila joj iznošenje mišljenja te je ujedno u cijelosti podržala podnesenu tužbu i tužbeni zahtjev.

12. Na temelju čl. 154.st. 1. ZPP tužiteljici, zastupanoj po zakonskom zastupniku, a on po odvjetniku, dosuđena je naknada zatraženog parničnog troška.

Tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 200 bodova temeljem Tbr 7/3 alineja 3. Trošak je odmjeren primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23), koji uključuje četiri radnje ( sastav tužbe od 04.06.2024.; sastav podneska od 11.09.2024.; zastupanje na roč. 09.10.2024. i sastav podneska od 24.10.2024. ). Nadalje, priznate su joj i daljnje radnje: sastav podneska od 10.12.2024. – 50 bodova, zastupanje na ročištu 01.04.2025. – 50 bodova, zastupanje na roč. 21.05.2025. – 50 bodova i zastupanje na roč. 18.09.2025. – 50 bodova. Stoga joj je priznat parnični trošak od ukupno 400 bodova.

Sud je ujedno priznao tužiteljici sastavljanje četiri obrazložena podneska dok joj nije priznao sastavljanje podnesaka kojima je dostavljala dokumentaciju postupajući po rješenjima suda, a koju je dokumentaciju trebala sama dostaviti po pravilu tereta dokazivanja.

Obzirom je vrijednost boda utvrđena u omjeru 1 bod = 2 EUR to navedeni iznos bodova predstavlja iznos od 800 EUR.

Na isti iznos priznat joj je i trošak PDV-a od 25 % koji iznosi 200 EUR te je stoga tužiteljici dosuđen ukupni trošak u iznosu od 1.000,00 EUR.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Sudac

Tijana Kokić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. posebnoj skrbnici tužiteljice

2. pun. zz tužitelja

3. pun. tuženika