Poslovni broj: Us I-3443/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Spomenke Đurđević, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZG, državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave zaključen istog dana, 28. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/5874, Urbroj: 511-01-212-25-3 od 27. kolovoza 2025. godine.

II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III) Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec iz Zagreba, Bukovačka cesta 51, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 27. listopada 2025. godine. godine iznos od 500,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/5874, Urbroj: 511-01-212-25-3 od 27. kolovoza 2025. godine odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio ZG, rođen **.**.2002. u mjestu Malgobek, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći kako pobijano rješenje je u cijelosti nezakonito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, bitna povreda postupovnih pravila, a uslijed čega i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja o odbacivanju naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u bitnome je zaključeno, da tužiteljev naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu nije dopušten, navodeći da u konkretnom slučaju: tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojoj je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu, u naknadnom zahtjevu nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a koje bi bile od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, pa je naknadni zahtjev odbačen sukladno čl. 43 st. 2 u vezi članka 47 st. 6 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti doneseno osporavano rješenje. Suprotno ocjeni tuženika, tužitelj je pri naknadnom zahtjevu naveo nove relevantne činjenice koje iz opravdanih razloga nije mogao iznijeti ranije. Naime, u upravnom sporu povodom ranijeg zahtjeva, rasprava je zaključena 07.03.2025. godine, a presuda je donesena je 04.04.2025, te u tom sporu nije mogao iznijeti činjenice niti priložiti dokaze koje je primio 10.07.2025. godine. Navedeno je relevantno jer zajedno sa ranije iznesenim činjenicama i dokazima dokazuje postojanje opasnosti u slučaju povratka. Suprotno utvrđenju u osporenom rješenju, iz same predmetne poruke Gosuslugi registra kojom se tužitelja upućuje na vojni registar poziva vidljivo je da je ona poslana 10.07.2025 godine, te se navedeno ne svodi samo na njegovu tvrdnju. Navedena poruka potvrđuje ranije tvrdnje tužitelja u pogledu vojnih poziva upućenih njemu, a koje pogrešno nisu smatrane relevantnim. Tužitelj smatra da ga je trebalo, u skladu s načelom utvrđenja materijalne istine, a posebice i s obzirom na odredbe o „sur place“ izbjeglici, pozvati za razjašnjenje ili dopunu zahtjeva, što nije učinjeno, čime su povrijeđena njegova prava. Prema čl. 24 st. 1 toč. 1 ZMPZ, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla.

Obveza utvrđenja svih relevantnih činjenica proizlazi iz odredbe članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (načelo materijalne istine) a nije uzeta u obzir niti odredba čl. 24 ZMPZ (načelo „sur place“) te nisu ispitane okolnosti aktualnog stanja u zemlji podrijetla koja se ne može smatrati sigurnom u smislu čl. 44. st. 1 ZMPZ. Tuženik nije utvrdio nikakve činjenice u odnosu na aktualno stanje u zemlji podrijetla, u odnosu na činjenice koje je naveo tužitelj - ispitivanje povratnika od strane FSB-a i izloženost prisilnom slanju u rat s Ukrajinom neovisno o dobi, formalnim uvjetima za vojnu obvezu, formalnostima pozivanja i (ne)postojanju prethodnog vojnog iskustva. Sve navedeno tuženi je bio utvrditi i ocijeniti po službenoj dužnosti, obzirom na zakonske pretpostavke za „sur place” izbjeglicu.

Slijedom toga, uslijed pogrešne primjene odnosno neprimjene odredaba: čl. 8 (načelo utvrđivanja materijalne istine) Zakona o općem upravnom postupku (Nar.nov. 47/09) ( u nastavku. ZUP) i čl. 9 st. 2 ZUP (potreba savjesne i brižljive ocjene svih dokaza) čl. 28 ZMPZ (procjena činjenica i okolnosti), čl. 28 st. 2 toč. 3 ZMPZ (uvažavanje položaja i osobnih okolnosti) i čl. 29 ZMPZ (blagodat sumnje o vjerodostojnosti iskaza) čl. 43 i 47 (odbacivanje zahtjeva) i pogrešne ocjene i neocjene dokaza i pogrešne procjene okolnosti relevantnih za ocjenu dopuštenosti i osnovanosti zahtjeva i nepravilno su primijenjene odnosno nisu primijenjene materijalnopravne odredbe i to: čl. 20. 21, 22, 23, 25, 26. i 27. ZMPZ u pogledu postojanja uvjeta za odobrenje azila ili supsidijarne zaštite, a što je bitno utjecalo na donošenje nezakonite i nepravilne odluke, koja se ovom tužbom pobija.

Zaključno predlaže poništiti osporavano rješenje.

3.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tužitelj podnosi tužbu protiv pobijanog rješenja kao nezakonito te ga pobija u cijelosti jer krši njegovo pravo. Tuženik odbija kao netočne ove navode tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine14, broj: 70/15, 127/17, 33/23. i 17/25) i Zakona o strancima („Narodne novine44, broj:133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

Tužitelj u svojoj tužbi navodi da tuženik nije uvažio da je tužitelj pri naknadnom zahtjevu iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a koje bi bile od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Napominju da je tužitelj dostavio presliku iz mobitela o vojnoj registraciji bez datuma, a koja je po njegovoj izjavi dostavljena 10.7.2025., što se ne može smatrati relevantnim dokazom jer ne potvrđuje tužiteljev iskaz. Budući da tužitelj nije svoj naknadni zahtjev potkrijepio dokumentacijom koja se odnosi osobno na njega nego je dostavio presliku članka s wikipedije koja govori o mobilizaciji u Rusiji, u konkretnom slučaju nije moguće uzeti u obzir odredbu čl. 24. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (načelo „sur place44). Utvrđeno je da ne postoji osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde zbog događaja koji su se dogodili nakon što je tužitelj napustio zemlju podrijetla ili aktivnosti tužitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavlja izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla; ili ako je tužitelj podnio naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tužitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.

Mole da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjskom odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od kolovoza 2020. godine.

Tuženik smatra da je tužba neosnovana te predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 27. listopada 2025. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog tumača za ruski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja koji je iskazao kako je on pozvan na služenje vojnog roka i po zakonu Ruske Federacije poziv nema više rok trajanja te je 27.9.2025. potvrđeno da je 135.000 ljudi pozvano na služenje vojnog roka. Iz njegove regije su prošle godine na služenje vojnog roka prema službenim podacima pozvali 60.000 ljudi i on ima 23 godine te njegovo godište spada u brzo pozivanje na služenje vojnog roka. To znači da ću biti pozvan na ratište u Ukrajinu, odnosno to proizlazi iz poziva na vojni rok. On također ima i potvrde o tome da nema nikakvih psihičkih problema koji bi utjecali na njegovo služenje vojnog roka kao i potvrdu da nema nikakvih problema vezano za baratanje oružjem. 2022. godine je imao malu odgodu služenja vojnog roka međutim nakon tog datuma je više nisu produžili.

Na pitanje opunomoćenice tužitelja može li pokazati i objasniti ono što je naveo u naknadnom zahtjevu o porukama koje je primio uz služenje vojnog roka GOS usluge navodi da poruke koje je primio 10.7. što je vidljivo iz slike na mobitelu koje je pokazao sudu.

Na pitanje opunomoćenice tužitelja može li pristupiti tom vojnom registru i portalu navodi da se spajana aplikaciju GOSUSLUGI međutim ista se ne otvara. Na pitanje opunomoćenice tuženika može li prevesti puni naziv imena i prezimena na pozivu na mobitelu navodi da je na moj portal koji je pod mojim imenom i prezimenom su poslali upis podataka u registar vojne evidencije i tu je navedeno moje ime RG.

6. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/5874, Urbroj: 511-01-212-25-3 od 27. kolooza 2025. godine Sud je utvrdio da je istim odbačen kao nedopušten naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio ZG, rođen **.**.2002. u mjestu Malgobek, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, s obrazloženjem kako je ZG (u daljnjem tekstu: tražitelj) je dana 20.8.2025. godine podnio naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41 (u daljnjem tekstu: Prihvatilište). Tražitelj je izjavio daje razlog podnošenja naknadnog zahtjeva što je dobio informaciju sa raznih web stranica da nema mobilizacije, ali je u stvarnosti drugačija situacija, prisiljava se ljude da potpišu ugovor za odlazak na ratište. Tražitelj je prilikom podnošenja naknadnoga zahtjeva priložio presliku „Obavijest o upisu u vojni registar" u kojoj nije navedeno puno tražiteljevo ime i prezime već je navedeno sljedeće: „ ŽG, za dobivanje informacija o vojnoj registraciji, zatražite izvadak iz Registra vojne registracije svom osobnom računu u Registru poziva". Druga preslika je članak s wikipedije koja govori o mobilizaciji u Rusiji. Evidentno je da priloženo ne sadrži nove relevantne činjenice i dokaze koji bi bili od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Tražitelj je izjavio da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla sigurno bio pozvan na služenje vojnoga roka jer nema nikakvih ograničenja ili bi bio „kažnjen" dolaskom u Ingušetiju ili na bilo koji aerodrom u Ruskoj Federaciji.

Naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu nije dopušten.

S obzirom da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza u njegovu obrazloženju, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, izvršenje uvid u spis predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/6189.

Utvrđeno je da tražitelj prilikom prvog postupka naveo da je zemlju podrijetla napustio 28.3.2023. godine zbog mobilizacije. Tražitelj nije želio ići na ratište u Ukrajinu jer ne može i ne želi ubijati ljude. Izjavio je daje dobio dva poziva za služenje vojnoga roka. Misli daje jedan poziv dobio u siječnju 2023. godine, a drugi ubrzo nakon prvoga. Tražiteljev iskaz nije se smatrao uvjerljivim, budući da mu vojni poziv nije uručen osobno zbog čega kod njega ne postoji odgovornost zbog neodazivanja vojnom pozivu, te mu je u vrijeme, za koje je navodio da je vojni obveznik, izdana putovnica s kojom je bez ikakvih ograničenja legalno napustio Rusku Federaciju. Slijedom navedenog doneseno je rješenje, KLASA: UP/I-216-03/23-06/6189, URBROJ: 511- 01-212-23-8 od 27.12.2023. godine kojim se odbija zahtjev sukladno čl. 38. st. 1. t. 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a isto je postalo izvršno 29.7.2025. godine. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us 1-521/2024-10 od 4.4.2025. godine, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje naprijed navedenog rješenja te je Sud utvrdio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja, jer tužiteljev iskaz u upravnom postupku nije ocijenjen vjerodostojnim budući da je tražitelj izjavio da mu je izdana putovnica s kojom je legalno napustio zemlju podrijetla nakon što su mu, prema njegovim navodima, uručeni vojni pozivi. Slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu se ističe da kod tražitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja niti opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.

Ocjenjujući činjenice iznijete u naknadnom zahtjevu KLASA: UP/I-216-03/25- 06/5874, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 20.8.2025. godine, a u vezi s činjenicama i dokazima u prijašnjem zahtjevu utvrđeno je da tražitelj nije iznio relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje budući daje naveo daje razlog podnošenja naknadnog zahtjeva taj što je dobio informaciju sa raznih web stranica da nema mobilizacije, ali je u stvarnosti drugačija situacija, prisiljava se ljude da potpišu ugovor za odlazak na ratište. Dostavio je presliku članka iz wikipedije koji se ne odnosi osobno na njega, a preslika iz mobitela o vojnoj registraciji nema datum, već je po njegovoj izjavi dostavljena 10.7.2025. godine.

Tražitelj je izjavio da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla sigurno bio pozvan na služenje vojnoga roka jer nema nikakvih ograničenja ili bi bio ,,kažnjen“ dolaskom na bilo koji aerodrom u Ruskoj Federaciji. U naknadnom zahtjevu tražitelj nije iznio nikakve nove okolnosti ni činjenice koje su se dogodile nakon izvrsnosti prethodnog zahtjeva, a relevantne su za ovaj zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Procjenom naknadnog zahtjeva ocijenjeno je da izjava tražitelja ne sadržava nove, relevantne činjenice i dokaze koji bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojom je njegov prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen kao neosnovan, podnio nedopušteni naknadni zahtjev u kojem nije iznio nove, relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, ovo Ministarstvo je temeljem članka 43. stavka 2, u svezi članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti riješilo kao u izreci rješenja.

7. Sukladno članku 47. stavku 1. točki 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona.

8. Sukladno stavku 3. istog članka, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvrsnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

9. Sukladno stavku 4. istog članka, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

10. Stavak 6. istog članka propisuje da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavku 3. i 4. toga članka.

11. Člankom 43. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadi zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

12. Prema ocjeni suda, osporavanim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je tuženik valjano obrazložio sve razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite odnosno valjano je obrazložio sve razloge zbog kojih je utvrdio da naknadni zahtjev koji mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Naime, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Procjenom naknadnog zahtjeva ocijenjeno je da izjava tražitelja ne sadržava nove, relevantne činjenice i dokaze koji bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojom je njegov prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen kao neosnovan, podnio nedopušteni naknadni zahtjev u kojem nije iznio nove, relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

13. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

15. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.) i zastupanje na ročištu 27. listopada 2025. godine od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.), pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR a kako je odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis