REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1533/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja DEUTSCHE RENTENVERSICHERUNG BUND, 10709 Berlin, Ruhrstrasse 2, Savezna Republika Njemačka, OIB: 56636191454 ,kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri iz Zagreba, Đorđićeva 24, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 14.389,38 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. rujna 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave 28. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju DEUTSCHE RENTENVERSICHERUNG BUND Ruhrstrasse 2, 10709 Berlin, Savezna Republika Njemačka, OIB: 56636191454 iznos od 14.389,38 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 07. travnja 2017. godine do do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.085,57 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.377,76 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.125,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 07. travnja 2017. godine ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da se dana 07. kolovoza 2011. dogodila prometna nezgoda, na način da je MI upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je tada bilo osigurano kod tuženika policom obveznog auto osiguranja broj AO: 08100082691, radi neprilagođene brzine u lijevom zavoju izletio s vozilom na lijevu stranu kolnika, te udario u kameni zid od kojeg se odbio, te prednjim bočnim dijelom vozila naletio na pješake MIM i BI, koji su se kretali uz sjeverni rub kolnika, te je DI zadobio teške tjelesne ozljede, pa je stoga prevezen u bolnicu KB Split, a nadalje je nastavio liječenje u mjestu stanovanja, te da mu je radi djelomične nesposobnosti za rad od strane tužitelja određena renta koja počinje teći od 01. svibnja 2012., a da je tužitelj za razdoblje od 01. listopada 2015. – 31. prosinca 2016. isplatio na ime doprinosa iznos od 4.645,77 EUR-a, na ime rentnih davanja iznos od 9.080,67 EUR- a, te na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje iznos od 662,94 EUR-a, odnosno sveukupan iznos od 14.389,38 EUR-a, kao i da se pred ovim sudom već vodi postupak između istih stranaka pod posl. brojem: P-2225/2014 za prijašnje razdoblje isplate, a koji postupak je u tijeku, pa predlaže sudu donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda, spori nastanak štetnog događaja, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, spori aktivnu legitimaciju tužitelja, navodeći da tužitelj nije neposredno oštećena osoba, pasivnu legitimaciju, te ističe da sukladno čl. 27. Zakona o osiguranju u prometu društvo za osiguranje ne mora nadoknaditi štetu stranoj inozemnoj osobi koja obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, a tužitelj nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojoj aktivnoj legitimaciji, niti da bi DI bio njegov osiguranik, ističe i ističe prigovor pogrešne pasivne legitimacije sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09. i 75/09., 76/13. i 152/14; dalje: ZOOP), kao i da tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a, a koja odredba se u konkretnom slučaju treba primijeniti, budući da se ima primijeniti materijalno pravo Republike Hrvatske, obzirom da se prometna nezgoda dogodila u Republici Hrvatskoj. Nadalje, osporava da bi osiguranik tužitelja bio zaposlen u vrijeme štetnog događaja, spori odgovornost za predmetni štetni događaj, uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeđivanja ČI, te utuženih iznosa. Ističe i prigovor litispendencije, s obzirom da je JI tuženiku podnio zahtjev u kojem potražuje naknadu štete na ime izgubljene zarade, te osporava i utuženi tijek zakonskih kamata, budući da tuženik pravilnom primjenom odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne može pasti u zakašnjenje prije nego što je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama, te ujedno ističe i prigovor iscrpljenosti limita osiguranog iznosa po polici broj [broj police], pa slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je ustrajao kod navoda iznesenih u tužbi, te se protivio navodima tuženika, ističući kako je tužitelj njemačko društvo javnog prava, te je isto utemeljeno na Zakonu o konstituiranju od 29. prosinca 2004. kao sljednik Saveznog zavoda za osiguranje službenika konstituiranog na temelju Zakona o konstituiranju od 07. kolovoza 1953., odnosno da je tužitelj Njemačko rentno osiguranje savez i pravno utemeljeno društvo javnog prava, kao i se u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 3. i 8. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. godine, koju je ratificirala i Hrvatska, pa da je u ovim slučajevima mjerodavno unutarnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda, dakle, da je za rješavanje ovog postupka mjerodavno hrvatsko pravo, konkretno Zakon o obveznim odnosima, a prvo regresa tužitelja određuje se sukladno Ugovoru o socijalnom osiguranju sklopljenom između Republike Hrvatske Savezne Republike Njemačke objavljen u "Narodnim novinama" - međunarodni ugovori broj: 7/98, stupio na snagu 01. prosinca 1998., objavljen u „Narodnim novinama“ broj: 17/98. i to čl. 30. istog Ugovora, dakle po njemačkom pravu i to paragraf 823. – Građanskog zakonika Republike Njemačke, te paragraf 116. Socijalnog zakonika X. knjiga, koja se tiče dužnosti naknade štete i subrogacije prava, odnosno pravo tužitelja da od tuženika zahtijeva naknadu davanja koja je izvršio u korist svog osiguranika ČI, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu i istaknutih prigovora.

4. Prvenstveno glede istaknutog prigovora apsolutne nenadležnosti ovog suda, ovaj sud ističe slijedeće.

5. Odredba čl. 27. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP) propisuje da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

6. Nadalje, odredba čl. 52. st. 1. i 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj: 43/82 i 72/82, te "Narodne novine" broj: 53/91; dalje: ZRSZ) propisuje da u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako ta nadležnost postoji prema odredbama članka 46. i čl. od 50. do 52. ZRSZ-a ili ako je šteta nastala na teritoriju Republike Hrvatske, te da se odredba stavka 1. ovog članka primjenjuje i u sporovima protiv zajednice osiguranja imovine i osoba radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti te zajednice, a i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika, dok odredba čl. 46. ZRSZ-a propisuje da nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište, odnosno sjedište u [adresa].

7. Slijedom navedenog, obzirom da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju tužitelja kao stranog nositelja socijalnog osiguranja, s osnove doprinosa, rentnih davanja zbog djelomične nesposobnosti za rad i doprinosa za zdravstveno osiguranje koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku DI, protiv tuženika kao tuzemnog osiguratelja štetnika, povodom prometne nezgode koja se dogodila u Republici Hrvatskoj, a kako će to još nastavno biti obrazloženo, kao i da tuženik ima sjedište u [adresa], to je stoga sasvim razvidno da je neosnovan istaknuti prigovor tuženika apsolutne nenadležnosti.

8. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: preslika tužbe podnesene ovom sudu u predmetu posl. broj: P-2225/2014 (list 4. – 5. spisa), preslika dopisa Općinskog državnog odvjetništva Šibenik od 23. prosinca 2011. (list 6. spisa), presliku kaznene prijave od 31. kolovoza 2011. (list 7. – 8. spisa), presliku zapisnika o očevidu (list 9. – 13 . spisa), presliku službene bilješke o obavijesti ZI od 31. kolovoza 2011. (list 14. spisa), presliku prijavu povrede od 07. kolovoza 2011. (list 15. spisa), presliku situacijskog plana prometne nezgode (list 16. – 17. spisa), presliku nalaza i mišljenja defektologa (list 18. – 19. spisa), preslika rješenja o obustavi kaznenog postupka Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KMP-DO-23/12 od 19. ožujka 2012. (list 20. – 21. spisa), preslika dopisa Općinskog državnog odvjetništva Šibenik od 28. srpnja 2014. (list 22. spisa), presliku ovjerenog prijevoda obračuna isplata tužitelja regresa doprinosa, rentnih davanja i doprinosa za zdravstveno osiguranja DI za razdoblje od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2016. (list 23. – 26. spisa), presliku ovjerenog prijevoda obavijesti tužitelja o davanju iz zakonskog rentnog osiguranja DI za razdoblje od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2016. (list 33. – pozadina lista 35. spisa), presliku medicinske dokumentacije od **.**.2012. ČI (list 41. – 42. spisa), presliku tužbe podnesene ovom sudu u predmetu posl. broj: P-1870/2014 (list 43. – 44. spisa), presliku ovjerenog prijevoda zahtjeva za naknadu štete podnesen tuženiku 19. ožujka 2013. (list 48. – 51. spisa), presliku nalaza i mišljenja prometnog vještaka u ovosudnom predmetu posl. broj: P-2225/2014 (list 65. – 69. spisa), presliku ovjerenog prijevoda potvrde tužitelja o javno pravnoj sposobnosti od 24. svibnja 2017. (list 70. – 73. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 74. – 77., 162 . – 169., 296. – 311. spisa), presliku ovjerenog prijevoda paragrafa 823. Njemačkog građanskog zakonika (list 78. – 79. spisa), presliku ovjerenog prijevoda paragrafa 116. Njemačkog socijalnog zakonika, Deseta knjiga- SGB X (list 80. – 83. spisa), presliku ovjerenog prijevoda paragrafa 119. Njemačkog socijalnog zakonika, Deseta knjiga- SGB X (list 84. – 88. spisa), presliku ovjerenog prijevoda paragrafa 43. Njemačkog socijalnog zakonika, Šesta knjiga- SGB VI (list 89. – 92. spisa), presliku ovjerenog prijevoda paragrafa 5. Njemačkog socijalnog zakonika, Peta knjiga- SGB V (list 93. – 94. spisa), presliku ovjerenog prijevoda potvrde Zdravstvene blagajne München (AOK Bavarska) o članstvu ČI zdravstvenog i rentnog osiguranja (list 95. – 96. spisa), presliku ovjerenog prijevoda regresnog zahtjeva tužitelja (list 97. – 101. spisa), presliku ovjerenog prijevoda medicinske dokumentacije ČI (list 102. – 113. spisa), presliku ovjerenog prijevoda rješenja tužitelja o renti zbog djelomičnog smanjenja sposobnosti za rad DI od 07. travnja 2015. (list 114. - 115. spisa), presliku iskaza zamolbenog saslušanja svjedoka ZI dan u ovosudnom predmetu posl. br. P-2225/14 od 22. svibnja 2019. (list 126. - 128. spisa), presliku ovjerenog prijevoda iskaza zamolbenog saslušanja svjedoka ČI dan u ovosudnom predmetu posl. br. P-2225/14 od 29. svibnja 2019. (list 129. - 147. spisa), presliku nalaza i mišljenja prometnog vještaka u ovosudnom predmetu posl. broj: P-1870/2014 (list 151. – 157. spisa), presliku nalaza i mišljenja medicinskog vještaka u ovosudnom predmetu posl. broj: P- 2225/2014 (list 158. – 161. spisa), preslika dopisa Općinskog suda u Šibeniku od 26. listopada 2020. (list 182. spisa), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, zajedno s odgovorom Ministarstva pravosuđa Savezne Republike Njemačke o obavijesti o njemačkom pravu od 31. ožujka 2021. (list 219. – pozadina lista 231. spisa), presliku ovjerenog prijevoda Ministarstva pravosuđa Savezne Republike Njemačke o obavijesti o njemačkom pravu od 31. ožujka 2021. (list 236. – pozadina lista 285. spisa), presliku ovosudne presude posl. br. P-1870/14 od 21. prosinca 2021. (list 296. – 305. spisa), presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-437/22 od 09. veljače 2022. (list 306. – 311. spisa), presliku ovosudne presude posl. br. P-2225/2014 od 18. siječnja 2024. (list 404. – 419. spisa), presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1576/2024 od 24. travnja 2024. (list 422. – 428. spisa), sud je također izvršio uvid u presliku priklopljenog spisa Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KMP-DO-142/2011(list 196. spisa), te presliku priklopljenog ovosudnog posl. broj: P-2225/2014, kao i priklopljeni ovosudni spis P-1870/2014, te je na suglasan prijedlog stranaka koristio iskaz svjedoka ZI dan u predmetu koji se vodi pred ovim sudom poslovni broj: P- 2225/2014 (list 289. – 290. istog spisa), te je sud proveo dokaz zamolbenim saslušanjem svjedoka ČI putem Okružnog suda u Münchenu (list 357. – 361., 367. – 378. spisa), također na suglasan prijedlog stranaka, kao i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću (list 207. - 214. i list 313. – 314. spisa), medicinskim vještačenjem medicine rada po stalnom sudskom vještaku dr. med. Veroniki Laušin (list 389. - 392. i list 430. spisa), te dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 444. - 470. i list 478. – 479. spisa).

9. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog prometnog vještačenja, budući da je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića provedenog u ovom postupku, ovaj sud ocijenio kao stručan, jasan, detaljan, argumentiran i potpun, te u skladu s pravilima struke i znanosti, a kako će to nastavno još biti obrazloženo, kao i da je isti usmenim saslušanjem otklonio prigovore i primjedbe tužitelja pa da stoga nije bilo sumnje u pravilnost danog mišljenja, a posebice imajući u vidu da sud utvrđuje odgovornost za predmetni štetni događaj, a ne prometni vještak, pa bi provođenje novog prometnog vještačenja po drugom vještaku bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

11. Naime, predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja kao stranog, konkretno njemačkog nositelja socijalnog osiguranja za isplatu sveukupnog iznosa od 14.389,38 EUR-a s osnove socijalnog osiguranja isplaćenog osiguraniku tužitelja DI za razdoblje od 01. listopada 2015. – 31. prosinca 2016., i to iznos od 4.645,77 EUR-a, na ime doprinosa, iznos od 9.080,67 EUR-a na ime rentnih davanja, te iznos od 662,94 EUR-a na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje, radi djelomične nesposobnosti za rad, koja je nastupila kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 07. kolovoza 2011. koju je skrivio osiguranik tuženika.

12. Između stranaka su sporni primjena mjerodavnog prava, nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za nastali štetni događaj, uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeđivanja ČI, te njegove nastale djelomične nesposobnosti za rad, kao i utuženih iznosa, da li je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, iscrpljenost limita osiguranog iznosa po polici tuženika broj 08100082691, kao i početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, te su između stranaka sporan osnov i visina s obzirom na tuženikovu tvrdnju se ima promijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14; dalje: ZOOP). Ujedno, između stranaka je sporno da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te istaknuti prigovor litispendencije tuženika.

13. Glede istaknutog prigovora litispendencije, a na koji sud sukladno odredbi čl. 194. st. 4. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud ističe da je predmetni prigovor tuženika neosnovan.

14. Naime, tuženik ističe prigovor litispendencije, navodeći da je JI tuženiku podnio zahtjev u kojem potražuje naknadu štete na ime izgubljene zarade, međutim budući da iz prethodnog navedenog navoda tuženika i preslike ovjerenog prijevoda zahtjeva za naknadu štete podnesenog tuženiku 19. ožujka 2013. (list 48. – 51. spisa), na koji se tuženik poziva, proizlazi da se uopće ne radi o osiguraniku tužitelja DI, koji je predmet ovog postupka, dakle čak i kada bi parnica počela teći u odnosu na prethodno navedeni zahtjev, ovaj sud ističe da u pogledu istog, ne bi bili ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 194. st. 3. ZPP-a, budući da se ne bi radilo niti o istim strankama, dok uvidom u presliku priklopljenog ovosudnog spisa posl. broj: P-2225/2014, preslike tužbi podnesenih Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u predmetima poslovni broj: P-13546/19 i P-11003/23 (list 450. - 468. spisa), ovaj sud je utvrdio da se radi o zahtjevu između istih stranaka, kao i u ovoj pravnoj stvari, obzirom da se radi o regresnom zahtjevu također ovdje tužitelja kao stranog nositelja socijalnog osiguranja, s osnove doprinosa, rentnih davanja zbog djelomične nesposobnosti za rad i doprinosa za zdravstveno osiguranje koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku DI, protiv ovdje tuženika kao tuženika, međutim za drugo vremensko razdoblje od ovdje utuženog, pa da stoga ne postoji isti objektivni identitet spora.

15. Prvenstveno, budući da je tuženik osporio i nastanak štetnog događaja, te da se isti dogodio u Republici Hrvatskoj, kao i pasivnu legitimaciju, ovaj sud ističe da je uvidom u presliku priklopljenog spisa Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KMP-DO-142/2011(list 196. spisa), te presliku zapisnika o očevidu (list 9. – 13 . spisa), koji je javna isprava u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, a imajući u vidu da da tuženik niti ne tvrdi da je isti nepravilno sastavljen, niti da su u istome neistinito utvrđene činjenice, ovaj sud je utvrdio da se dana 07. kolovoza 2011. u Vodicama, kod sjeveroistočnog ugla dvorišnog zida Ulice Nikole Šubića Zrinskog kućni br. 2. u 01:02 sati, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja MIM kao pješak, koji je u istoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede, te koji je prevezan u KBC Split na daljnje liječenje, kao i da su također kao pješaci sudjelovali BIM, DIM geb. M i ČIM, kao i MI, kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je tada bilo osigurano kod tuženika policom obveznog auto osiguranja broj AO: 08100082691, koja polica osiguranja vrijedi do 28. lipnja 2012., dakle osiguranik tuženika, čime je sud utvrdio neosnovanim istaknuti prigovor tuženika pogrešne pasivne legitimacije, kao i istaknuti prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda, a kako je to već prethodno obrazloženo, obzirom da je vozilo koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi u kojoj nezgodi je ozlijeđen osiguranik tužitelja MIM, u trenutku štetnoga događaja bilo osigurano kod tuženika važećom policom obveznog auto osiguranja, kao i da se predmetna prometna nezgoda dogodila u Vodicama, Republika Hrvatska.

16. Nadalje, uvidom u ovjereni prijevod rješenja tužitelja o renti zbog djelomičnog smanjenja sposobnosti za rad DI od 07. travnja 2015. (list 114. - 115. spisa) i presliku ovjerenog prijevoda obavijesti tužitelja o davanju iz zakonskog rentnog osiguranja DI za razdoblje od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2016. (list 33. – pozadina lista 35. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tužitelj kao strani, konkretno njemački nositelj socijalnog osiguranja rješenjem priznao pravo svom osiguraniku DI (broj osiguranja 11260267C016) na rentu zbog djelomičnog smanjenja sposobnosti za privređivanje, odnosno za rad, te da tužitelj obavještava svog osiguranika ČI dana 27. ožujka 2017. da je isti primio davanje iz zakonskog rentnog osiguranja, tj., rentu zbog djelomično smanjene sposobnosti za rad u razdoblju od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2016., dakle u utuženom razdoblju, dok je uvidom u presliku ovjerenog prijevoda potvrde Zdravstvene blagajne München (AOK Bavarska) o članstvu ČI zdravstvenog i rentnog osiguranja (list 95. – 96. spisa), sud utvrdio da je osiguranik tužitelja DI rođen **.**.1967., br. zdravstvenog osiguranja H284383012., a br. rentnog osiguranja 11260267C016, od 01. studenoga 2009. pa nadalje, u radnom odnosu.

17. Budući da je tužitelj njemački nositelj socijalnog osiguranja, a tuženik tuzemno osiguravajuće društvo, dakle da se radi o sporu s međunarodnim elementom, glede primjene mjerodavnog prava u rubriciranoj pravnoj stvari, s obzirom na istaknute prigovore tuženika, kao i istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud ističe da s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (07. kolovoza 2011.) da su mjerodavne odredbe Ugovora o socijalnom osiguranju sklopljenom između Savezne Republike Njemačke i Republike Hrvatske („Narodne novine" - međunarodni ugovori broj: 7/98; dalje: MU), i to čl. 30. st. 1. MU-a, koji propisuje da ima li osoba koja prema pravnim propisima jedne države ugovornice treba dobiti nadoknadu za štetu nastalu na području suvereniteta druge države ugovornice, prema njezinim propisima, pravo na naknadu štete od treće osobe, tada pravo na nadoknadu prelazi na nositelja prve države ugovornice, prema pravnim propisima koji za njega vrijede, druga država ugovornica priznaje taj prijelaz, dok odredba čl. 30. st. 2. MU-a propisuje da ima li nositelj jedne države ugovornice prema njenim pravnim propisima izvorno pravo na naknadu štete od treće osobe, druga država ugovornica to priznaje. Dakle, navedena odredaba MU-a sadrži pravila za određivanje mjerodavnog prava za razrješenje ovog spora, a iz koje odredbe proizlazi da je za utvrđivanje prava regresa tužitelja kao njemačke osobe socijalnog osiguranja za isplaćene naknade štete oštećeniku, mjerodavno pravo Savezne Republike Njemačke, dok se pravo osiguranika oštećenog na području druge države ugovornice na naknadu štete ocjenjuje prema domaćem pravu. Prema shvaćanju ovog suda prelazak prava regresa na tužitelja ocjenjuje se prema njemačkom zakonu, odnosno prema odredbama paragrafa 116. st. 1. Socijalnog zakonika, Deseta knjiga (Sozialgesetbuch - SGB X) koji propisuje da zahtjev za naknadu štete koji se temelji na drugim zakonskim propisima prelazi na nositelja osiguranja ili nositelja socijalne pomoći ako ovaj na temelju štetnog događaja mora isplaćivati socijalna davanja koja služe otklanjanju štete iste vrste i koja se odnose na isto razdoblje, kao i naknada štete koju treba nadoknaditi štetnik, a da tu spadaju i doprinosi, koje treba plaćati od socijalnog davanja i doprinosi za zdravstveno osiguranje, koje bi trebalo plaćati za vrijeme trajanje prava na zahtjev na naknadu bolovanja, pa da stoga tužitelj ima pravo subrogacije, pravo regresom potraživati naknadu štete od odgovorne osobe (tuženika), slijedom čega postaje sasvim razvidno da je neosnovan istaknuti prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

18. Nadalje, budući da je ovaj sud utvrdio da se predmetna prometna nezgoda dogodila dana 07. kolovoza 2011. u Vodicama, dakle u Republici Hrvatskoj, to je stoga sukladno čl. 3. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. godine, koju je ratificirala i Republika Hrvatska, za štetu zbog prometne nezgode mjerodavno unutarnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda, to je za rješavanje pitanja ispunjenja pretpostavki za naknadu šteke u pogledu odgovornosti za predmetni štetni događaj, uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i ozljeđivanja osiguranika tužitelja, te nastalih troškova koji su predmet ovog postupka, a koji su također sporni između stranaka, mjerodavno hrvatsko pravo, odnosno u konkretnom slučaju Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05. i 41/08.; dalje: ZOO).

19. Uvidom u presliku priklopljenog spisa Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KMP-DO-142/2011 (list 196. spisa) i presliku rješenja o obustavi kaznenog postupka Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KMP-DO-23/12 od 19. ožujka 2012. (list 20. – 21. spisa), ovaj sud je utvrdio da protiv osiguranika tuženika ZI podnesena kaznena prijava radi osnovane sumnje da je isti počinio kazneno djelo iz čl. 272. st. 2. i 1. Kaznenog zakona, izazivanja prometne nezgode koja je predmet ovog postupka, u kojoj je osiguranik tužitelja DI, kao pješak zadobio teške tjelesne ozljede, te da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu donijelo rješenja o obustavi kaznenog postupka Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KMP-DO-23/12 od 19. ožujka 2012. protiv ZI, budući da vođenje kaznenog postupka prema ZI, tada mlađem punoljetniku, ne bi bilo svrhovito.

20. Uvidom u presliku zapisnika o očevidu (list 9. – 13 . spisa), sud je utvrdio da se predmetna prometna nezgoda dogodila 07. kolovoza 2011. u Vodicama, kod sjeveroistočnog ugla dvorišnog zida Ulice Nikole Šubića Zrinskog kućni br. 2. u 01:02 sati, dakle u naselju, da je širina kolnika 3,80 m, za kretanje vozila u oba smjera, nepregledan zavoj, pad u nagibu od 8%, bez prijelaza za pješake, da je bila noć i dobro osvijetljeno.

21. U iskazu danom u predmetu koji se vodi pred ovim sudom poslovni broj: P- 2225/2014 na ročištu održanom 22. svibnja 2019. svjedok MI (list 289. – 290. istog spisa), je iskazao da se sjeća prometne nezgode iz kolovoza 2011., da je do nesreće došlo tako što se on vraćao kući u večernjim satima u Vodice i nekih 100 m prije kuće da se dogodila nesreća na način kad se ulazi u tu ulicu da su zavoji, ulica je dosta uska, ne mogu proći dva auta, kada je ušao u zavoj, nepregledno je zbog zidova kuća, kada je izlazio iz zavoja, vidio je ljude, nekih otprilike 3 do 4 m ispred njega, bilo je 12 ljudi. Ne sjeća se brzine kojom se kretao, ali zna da je tu dozvoljena brzina od nekih 40 km/h, da je vidljivost bila takva da je bila noć, a ulične rasvjete nije bilo, te se u zavojima ne vidi što je ispred, tako da je njih uočio doslovno tek kad su bili ispred njega, kad je izlazio iz zavoja. Nije bilo znaka pješačkog prijelaza, nema kolnika niti ikakvih oznaka. Kad je vidio ljude reagirao je kočenjem, te kako je bio u zavoju lijeva zadnja strana auta je udarila u zid i tako se zaustavilo. Njih je bilo oko 12 i bili su po cijeloj cesti, razbježali su se, neki lijevo, neki desno, a on je udario jednog čovjeka koji se nije pomaknuo vjerojatno zbog straha, on je pao na auto koji ga odbacio neka 2 m ispred. Izašao je iz auta, zvali su hitnu, bio je prijatelj s njim pa je on zvao, iz auta je izvadio prvu pomoć, otišao je do čovjeka koji je ležao nepomično jer mu je tekla krv iz glave, tad je vidio još jednu ženu koja sjedi na podu i krvari joj noga, a nju je uhvatio branik auta, njoj je zamotao ranu s zavojem. Tada je došla hitna i policija, prvo hitna, zatim policija, dao je izjavu, puhao je alkotest koji je bio negativan. Ističe da je tu cesta široka oko 2,5 do 3 m, na dijelu gdje se dogodila prometna nesreća. Cesta je takva cijelim putem, osim na mjestima gdje su proširenja ljudima ispred kuća i kapija, pa se mogu mimoići dva automobila. U trenutku kad je ugledao grupu, odmah je stisnuo kočnicu, a kako je bio u okuci, auto je udarilo zadnjim krajem u zid kuće. Koliko se sjeća od oštećenja auta je bilo to da je bio zadnji branik odvaljen i razbijeno vjetrobransko staklo, a vozilo je bio osigurano kod Euroherc osiguranja. Nakon nesreće je poslao oca da vidi kako je ozlijeđeni čovjek, jer nije znao kako će na njega osobno reagirati, on je otišao tamo i pričao s ljudima, ozlijeđenog čovjeka su prebacili u bolnicu u Split, pa je dalje išao u Njemačku. Bio je i na sudu u Šibeniku, a nakon što mu je predočena službena bilješka RH, Ministarstva unutarnjih poslova, PP Šibenik, sastavljena u Šibeniku dana 31. kolovoza 2011. u kojoj je izjavio da se prebrzo kretao, ističe da se ne sjeća da je policiji dao izjavu da je prebrzo vozio, te da je tom prigodom bio pod iznimnim šokom, zbog prometne nesreće, da je na autu imao upaljena svjetla, da nije trubio jer mu je bilo primarno stisnut kočnicu, a da se gospodin kojeg je udario nalazio negdje po sredini, bliže desnoj strani.

22. U iskazu danom pred Okružnim suda u Münchenu dana 16. rujna 2022., kao zamolbenim sudom, svjedok DI (list 357. – 361., 367. – 378. spisa), je iskazao da su bili grupa od 12 pješaka, da na ulici nije bilo nogostupa, da je hodao rubom ulice, kao i ostali pješaci, da je vozač automobila krenuo prema njima, te da je jednostavno bio prebrz, da je zahvatio njegovu tadašnju djevojku, njegova sina i kćer jednog poznanika, zatim je odjednom iznenada skrenuo ulijevo, da je to bio pretjeran potez izbjegavanja, a da se onda zabio ravno u njega, u kojem trenutku je isti odletio u vjetrobransko staklo i s glavom udario u krov, da je letio 4 - 5 metara i izletio na ulicu, da su svi mislili da je mrtav, da je u trenutku naleta hodao desnom stranom ceste, gledano iz njegova smjera kretanja, da se sve dogodilo vrlo brzo, te da zbog posljedica nesreće nema dovoljno sjećanja iste, a da navedeno zna uglavnom od drugih svjedoka, budući da zbog nesreće ima značajne rupe u sjećanju, da ne zna na kojoj udaljenosti je prvi put vidio vozača, da je zadobio frakturu lubanje, ne osjeća više ni miris ni okus, te da zbog te nesreće nije mogao raditi, a da je prije nesreće radio kao stolarski majstor u stolariji Arge, puno radno vrijeme, te da prije nesreće nije imao nikakvih zdravstvenih ograničenja, da su ga s mjesta nesreće prevezli u bolnicu u Vodice, pa istog dana prebacili u bolnicu u Split, gdje je bio od 07.

– 11. kolovoza, a zatim da je po preporuci liječnika prebačen u Njemačku gdje je bio u bolnici u Münchenu od 10. do 19. kolovoza, uglavnom bez svijesti, da otada ne osjeća ni okus, ni miris, te da se njegova mentalna sposobnost očito smanjila, da je morao ponovno učiti govoriti, tek nakon godinu dana oporavka je počeo raditi po nekoliko sati, zatim se povećao obujam rada, ali da su ga na kraju poslali doma, da je radio kao ispomoć, da je bio zdravstveno osiguran kod AOK, da su oni platili troškove liječenja, a da je 2013. početkom godine radio po nekoliko sati, te budući da je mogao raditi samo pola radnog vremena da je dobio djelomičnu mirovinu zbog radne nesposobnosti, koju je primao od mirovinskog zavoda, njemačkog mirovinskog osiguranja, a da misli da će od ožujka 2021. primati punu mirovinu, da se to onda zove mirovina radi smanjenja radne sposobnosti, a što se godina tiče da još nije spreman za mirovnu.

23. Iskaz svjedoka ČI, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv, životan, logičan i vjerodostojan, budući da je navedeni iskaz u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis, te da isti nije osobno zainteresiran za uspjeh stanaka u sporu, budući da je njemu cijelosti isplaćen utuženi iznos, a kako će to još nastavno biti obrazloženo, dok je iskaz svjedoka ZI, ovaj sud prihvatio u većem dijelu kao vjerodostojan, izuzev u dijelu kojem isti iskazuje da se ne sjeća brzine kojom se kretao, ali da zna da je tu dozvoljena brzina od nekih 40 km/h, da ulične rasvjete nije bilo, a da se gospodin kojeg je udario nalazio negdje po sredini, bliže desnoj strani, budući da je navedeni dio iskaza svjedoka, nelogičan, neživotan te protivan materijalnoj dokumentaciji u spisu (zapisnik o očevidu), kao i iskazu svjedoka ČI, koji je sud u cijelosti prihvatio kao nepristran i vjerodostojan, pa da je stoga navedeni dio iskaza svjedoka ZI, usmjeren isključivo ka izbjegavanju vlastite odgovornosti za predmetni štetni događaj.

24. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Zvonka Ivašića (list 207. - 214. i list 313. – 314. spisa), a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, te na koji je tužitelj imao primjedbi, međutim koje primjedbe je vještak usmeno na ročištu otklonio, te ispravio pisani nalaz i mišljenje, proizlazi da je dana 07. kolovoza 2011. oko 01:00 sati, Ulice Nikole Šubića Zrinskog kod kućni br. 2, noć, dobra javna rasvjeta, na suhom kolniku širine 3,80 m, na kojem mjestu je ograničenje brzine 50 km/h, po dužini puta struganja lijeve bočne strane vozila osiguranika tuženika po kamenom – betonskom zidu s lijeve strane kolnika, kao i prevaljenom putu vozila nakon toga do mjesta zaustavljanja, proizlazi da se na mjestu početka prethodno opisanog struganja po kamenom – betonskom zidu vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od oko 41,70 km/h, te da je isti reagirao kočenjem prije mjesta započetog struganja po kameno – betonskom zidu na razmaku od oko 9,7 m, vremenski 0,8 sekundi, pri brzini kretanja od oko 43,5 km/h, da prema rasporedu oštećenja nastalih na vozilu osiguranika tuženika proizlazi da je isto naletjelo prednjom lijevom stranom na jednog ili više pješaka, pri čemu je jedan pješak koji je zadobio najteže povrede, nabačen na prednju lijevu stranu vozila osiguranika tuženika sve do prednjeg ruba krova vozila, što bi odgovaralo naletnoj brzini vozila, osiguranika tuženika od oko 41 – 42 km/h, kojom se brzinom vozilo osiguranika tuženika kretalo upravo na mjestu početka tragova struganja vozila osiguranika tuženika po kamenom – betonskom zidu, pa da je prema tome do naleta na pješake uslijedilo u zoni zamišljene lijeve polovice kolnika, u položaju vozila osiguranika tuženika prednjim lijevim dijelom uz kameno- betonsku ogradu, na mjestu početka tragova struganja vozila osiguranika tuženika po kamenom – betonskom zidu, a da je na način kako je to u konkretnom slučaju reagirao kočenjem osiguranik tuženika, isti imao prostora za izbjegavanje naleta na pješake od oko 8,8 m, na kojoj udaljenosti se osiguranik tuženika mogao zaustaviti intenzivnim kočenjem do brzine kretnja od 26 km/h. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je vidljivost na mjestu nesreće oko 20,6 m, na kojoj je udaljenosti osiguranik tuženika mogao intenzivnim kočenjem izbjeći nalet na pješake do brzine kretanja od 47 km/h, dakle da se nalet na pješake mogao izbjeći i pri brzini kojem se u konkretnom slučaju kretalo vozilo osiguranika tuženika, te obzirom da se vozilo osiguranika tuženika kretalo lijevim bokom u visini njemu lijevog ruba kolnika, proizlazi da je njegovo vozilo zauzimalo 1,7 m, pri čemu je za prolaz pješaka preostalo slobodnog kolnika u širini od 2,1 m, što znači da do nesreće ne bi došlo da su se pješaci kretali u koloni uz lijevi – zapadni rub kolnika, ali da nije moguće utvrditi način kako su se pješaci kretali prije štetnog događaja, a da su se pješaci, prema mjestu naleta na jednog ili više pješaka kretali uz lijevi rub kolnika, gledano iz pravca kretanja osiguranika tuženika, dakle da je osiguranik tuženik odmah kada je mogao uočiti pješake na kolniku, poduzeo kočenje, zaustavio bi se prije mjesta naleta, a da su se pješaci kretali uz lijevi rub kolnika, da bi osiguranik tuženika mogao proći bez kočenja pokraj njih.

25. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je do predmetnog štetnog događaja došlo na način da su se dana 07. kolovoza 2011. oko 01:00 sati u noći, Ulice Nikole Šubića Zrinskog kod kućni br. 2, dobra javna rasvjeta, na suhom kolniku širine 3,80 m, bez nogostupa, na kojem mjestu je ograničenje brzine 50 km/h, dakle na relativnom uskom kolniku, koji je predviđen za promet vozila u oba smjera, ali da se na istome ne mogu mimoići dva vozila, neposredno prije štetnog događaja pješaci, uključujući i osiguranika tužitelja kretali uz lijevi rub kolnika, gledano iz pravca kretanja vozila osiguranika tuženika, a da se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od oko 41,70 km/h iz suprotnog smjera pješaka, te da je isto naletjelo prednjom lijevom stranom vozila na osiguranika tužitelja koji je nabačen na prednju lijevu stranu vozila osiguranika tuženika sve do prednjeg ruba krova vozila, što bi odgovaralo naletnoj brzini vozila, osiguranika tuženika od oko 41 – 42 km/h, kao i da je osiguranik tuženika mogao izbjeći nalet na pješake do brzine kretanja od 47 km/h intenzivnim kočenjem, dakle da se nalet na pješake mogao izbjeći i pri brzini kojom se u konkretnom slučaju kretalo vozilo osiguranika tuženika, međutim da je na način kako je to u konkretnom slučaju, kočenjem reagirao osiguranik tuženika, isti imao prostora za izbjegavanje naleta na pješake od oko 8,8 m, na kojoj udaljenosti se osiguranik tuženika mogao zaustaviti intenzivnim kočenjem do brzine kretnja od 26 km/h, iz čega po mišljenju ovog suda, proizlazi da osiguranik tuženika u konkretnom slučaju nije reagirao intenzivnim kočenjem, kojim bi uspio izbjeći nalet na pješake, s obzirom na utvrđenu brzinu kretanja njegova vozila neposredno prije naleta na pješke od 41,70 km/h, već je isti reagirao intenzitetom kočenja koji nije bio dostatan za utvrđenu brzinu kretanja njegova vozila, neposredno prije naleta na osiguranika tužitelja koji se kretao uz lijevi rub kolnika, stoga ovaj sud drži da osiguranik tuženika, iako je upravljao vozilom ispod dozvoljene brzine kretanja vozila na mjestu štetnog događaja, u naselju (50 km/h), kao i brzinom uslijed koje bi se njegovo vozilo trebalo moći zaustaviti pred nekom preprekom da je reagirao intenzivnim kočenjem, ali imajući u vidu da je osiguranik tuženika u vrijeme štetnog događaja, bio mlađi punoljetnik, dakle da se radilo o vozaču s malo vozačkog iskustva, to isti očigledno, brzinu kretanja svoga vozila, nije prilagodio relativnom uskom kolniku namijenjenom za kretanje vozila u oba smjera, bez nogostupa, gdje se ne mogu mimoići dva vozila, odnosno da isti nije prilagodio brzinu kretanja svoga vozila niti svojim vozačkim sposobnostima, budući da je i stalni sudski vještak naveo da bi osiguranik tuženika mogao zaustaviti svoje vozilo i izbjeći pješake na način kako je to osiguranik tuženika u konkretnom slučaju reagirao kočenjem, da je isti vozio brzinom do 26 km/h, pa da je stoga osiguranik tuženika postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1., te čl. 197. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10. i 74/11.; dalje: ZSPC), te je isti isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja.

26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke, medicine rada dr. med. Veroniki Laušin (list 389. - 392. i list 430. spisa), koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, a na koji nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik u podnesku od 23. travnja 2024. (list 401. - 403. spisa) iznio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, međutim vještak je na ročištu dana 05. lipnja 2024. (list. 430. spisa) u cijelosti ostao pri svom nalazu i mišljenju, ovaj sud je utvrdio da je JIM doživio prometnu nezgodu kao pješak u naletu automobila u Vodicama dana 07. kolovoza 2011., da je zadobio teške tjelesne ozljede, koje samo rijetko ne ostavljaju neke trajne posljedice, da je obzirom na težinu utvrđenih ozljeda koje su primarno dijagnosticirane u Općoj bolnici Šibenik, s dijagnozama pri otpustu: contusio cerebri, SAH traumatica, fractura basseos cranii cum pneumocephalus et otohaemorrhagia, odmah uz stručno medicinsku pratnju prevezen u KBC Split, gdje mu je pružena odgovarajuća medicinska skrb na najvišoj razini, da je nakon četiri dana kliničke skrbi u KBC Split po odluci njegovog matičnog zdravstvenog osiguranja transportiran sanitetskim avionom, također uz stručnu medicinsku pratnju, te odmah istog dana zaprimljen na kliničko liječenje u Münchenu, a kako se radilo o ozljedama koje su neizvjesnog ishoda, na početku se provodilo liječenje u bolničkim uvjetima, a kasnije kombinirano bolničko liječenje, dnevna bolnica i ambulanto liječenje, te da je provedeno konzervativno liječenje. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja počeo raditi svoj posao relativno rano iza predmetnog štetnog događaja, u ograničenom vremenu, postupno povećavajući broj radnih sati dnevno (na početku po dva sata), iako liječenje još nije bilo završeno, odnosno stanje još nije bilo definitivno (postepeno profesionalno uključivanje u posao) pa da je očito primijenjen protokol uključivanja u poslovne aktivnosti kao dodatni stimulans, istovremeno prateći funkcionalne kapacitete i mogućnosti ispravnog izvršavanja radnih aktivnosti, a da je iz medicinske dokumentacije priložene u spis evidentirano koje su u ograničenom opsegu radne sposobnosti osiguranika tužitelja reducirane i koji su radni kapaciteti na dispoziciji u određenom vremenu iza doživljene traume u funkciji za obavljanje poslova, koje radio prije štetnog događaja, pa da su očito postojale „rupe“, nijeme zone, u razumijevanju poslovnih procesa koje je ranije, prije predmetnog štetnog događaja, rutinski, spontano obavljao, a koje tijekom povratka na posao nije sasvim razumijevao i koje nije mogao izvršavati, posebno su istaknuti problemi dosjećanja riječi, poremećaji razumijevanja teksta, redukcija osjeta okusa i mirisa, glavobolje, povremene vrtoglavice, pareza pogleda u lijevo, oštećenje fine motorike obje ruke, više desne, smanjena kognitivna izdržljivost, kao i smanjeni kapaciteti fizičke izdržljivosti, a obzirom na težinu povreda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, kao što je subarahnoidalno krvarenje, kontuzija (nagnječenje) mozga, prijelom baze lubanje, da je uobičajeno da postoje određene posljedice iza opisanih povreda, koje su u ovom slučaju takve da je oporavak zadovoljavajuće dobar, ali nepotpun, to jest da se nije postiglo stanje restitutio ad integrum, pa da slijedom navedenog, neupitno postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i uspostavljanja samo djelomične radne sposobnosti osiguranika tužitelja u utuženom razdoblju, kao i da su troškovi vezani uz provedenu zdravstvenu zaštitu u utuženom periodu u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi od dana 07. kolovoza 2011. godine, a što je i vidljivo iz vrste dijagnostičkih i terapijskih postupaka koji su provedeni i koji su vezani uz dijagnoze nastale u štetnom događaju i njihove posljedice, pa je sud ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor tuženika nepostojanja uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljeđivanja DI, te njegove djelomične nesposobnosti za rad, nastale kao posljedica prethodno opisanih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranika tuženika, kao i utuženih iznosa, odnosno iznosa s osnove socijalnog osiguranja isplaćenog osiguraniku tužitelja DI u razdoblju od 01. listopada 2015. – 31. prosinca 2016., radi djelomične nesposobnosti za rad, koja je nastupila kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 07. kolovoza 2011., koju je skrivio osiguranik tuženika.

27. Nadalje, uvidom u presliku ovjerenog prijevoda obračuna isplata tužitelja regresa doprinosa, rentnih davanja i doprinosa za zdravstveno osiguranja DI za razdoblje od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2016. (list 23. – 26. spisa) i presliku ovjerenog prijevoda obavijesti tužitelja o davanju iz zakonskog rentnog osiguranja DI za razdoblje od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2016. (list 33. – pozadina lista 35. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tužitelj kao njemački nositelj socijalnog osiguranja svom osiguraniku DI (broj osiguranja 11260267C016) u utuženom razdoblju od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2016., na ime doprinosa isplatio iznos od 4.645,77 EUR-a, a da je dana 27. ožujka 2017. tužitelj obavijestio svog osiguranika ČI da je isti primio davanje iz zakonskog rentnog osiguranja, tj., rentu zbog djelomično smanjene sposobnosti za rad u prethodno navedenom utuženom razdoblju i to iznos od 9.080,67 EUR-a na ime rentnih davanja, te iznos od 662,94 EUR-a na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje, dok je iz iskaza svjedoka ČI, a koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio ako vjerodostojan, kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, utvrdio da je osiguranik tužitelja potvrdio da isti prima rentu zbog djelomično smanjene sposobnosti za rad.

28. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 444. - 470. i list 478. – 479. spisa), koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, te na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, ovaj sud je utvrdio da je u periodu od 01. listopada 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine tužitelj svom osiguraniku isplatio 9.080,67 EUR-a po osnovi rente zbog djelomičnog smanjenja sposobnosti za rad, te da je tužitelj uplatio obvezne doprinose na ime rente i to 662,94 EUR-a po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje, kao i iznos od 4.645,77 EUR-a po osnovi doprinosa za mirovinsko osiguranje, dakle sud je utvrdio da je tužitelj platio utuženi iznos od 14.389,38 EUR-a, a koji je predmet ovog postupka. Ujedno, sud je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrdio da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja, osiguranik tuženika MI, koristio policu obveznog auto osiguranja tuženika broj 08100082691, važeću za razdoblje od 28. lipnja 2011. godine do 28. lipnja 2012. godine (list 449. spisa), po kojoj polici osiguranja, osigurana svota po štetnom događaju za osobe iznosi 464.529,83 EUR-a (protuvrijednost 3.500.000,00 HRK ), a za stvari 199.084,21 EUR-a (protuvrijednost 1.500.000,00 HRK), a da tužitelj s osnove predmetnog štetnog događaja od 07. kolovoza 2011. temeljem tužbi podnesenih Trgovačkom sudu u Zagrebu, koji predmeti se aktivno vode pred istim sudom pod poslovnim brojem: P-2225/2014 i P- 1533/2019, te temeljem tužbi podnesenih Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji predmeti se također aktivno vode pred istim sudom pod poslovnim brojem: P- 13546/2019 i P-11003/2023, potražuje od tuženika ukupan iznos 164.557,22 EUR-a i to za razdoblje od 18. rujna 2011. godine do 31. prosinca 2022. godine, dok je tuženik prethodno vodio spor s AOK BAYERN, kao tužiteljem u predmetu koji se vodio pred Trgovačkom sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1870/2014, temeljem koje pravomoćne sudske presude je tuženik 08. travnja 2022. godine primatelju AOK BAYERN isplatio ukupno 16.770,61 EUR-a, u dva navrata: iznos od 11.246,02 EUR na ime troškova liječenja (7.271,83 EUR-a) i kamata za razdoblje od 25. srpnja 2014. do 08. travnja 2022. (3.974,19 EUR-a) i iznos od 5.524,59 EUR-a na ime parničkih troškova (5.476,81 EUR-a) i kamata za razdoblje od 09. veljače 2022. do 08. travnja 2022. (47,78 EUR-a). Stoga je sud utvrdio da budući da osigurana svota po polici obveznog auto osiguranja broj 08100082691, važećoj u vrijeme štetnog događaja, sklopljenoj između ZI kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja, po štetnom događaju za osobe iznosi 464.529,83 EUR-a, a da je tuženik isplatio iznos od 11.246,02 EUR na ime troškova liječenja i kamata za razdoblje od 25. srpnja 2014. do 08. travnja 2022. primatelju AOK BAYERN (predmet koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 1870/2014), a da tužitelj u trenutno aktivnim sporovima pri Trgovačkom sudu u Zagrebu i Općinskom građanskom sudu u Zagrebu potražuje ukupan iznos od 164.557,22 EUR-a s naslova rente zbog djelomičnog smanjenja sposobnosti za rad i pripadajućih obveznih doprinosa, to osigurana svota po polici osiguranja obveznog auto osiguranja broj 08100082691, čak i u slučaju pozitivnog ishoda za tužitelja, ne bi bila do kraja iscrpljena, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor tuženika iscrpljenosti limita osiguranog iznosa po polici obveznog osiguranja tuženika broj 08100082691, kao i da tužitelj nije isplatio utuženi iznos.

29. Ujedno, obzirom da je između stranaka sporno da li se u konkretnom slučaju ima promijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14; dalje: ZOOP), ovaj sud ističe slijedeće.

30. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (07. kolovoza 2011.) i mjesto predmetnog štetnog događaja (Vodice), a kako je to već i prethodno obrazloženo, da je za utvrđivanje prava regresa tužitelja kao njemačke osobe socijalnog osiguranja za isplaćene naknade štete oštećeniku, mjerodavno pravo Savezne Republike Njemačke, dok se pravo osiguranika, oštećenog na području druge države ugovornice na naknadu štete ocjenjuje prema domaćem pravu, to se stoga u pogledu utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika kao obveznog osiguratelja štetnika, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju, riječ o obveznom osiguranju u prometu, po polici obveznog auto osiguranja broj 08100082691, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, konkretno Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14; dalje: ZOOP). (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev - 1005/2020 od 27. veljače 2024.)

31. Dakle, odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a, propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok odredba čl. 27. st. 2., 3., 4. ZOOP-a, propisuje da se stvarnom štetom u smislu st. 1. čl. 27. ZOOP-a smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, da se odredbe stavka 1., 2. i 3. čl. 27. ZOOP-a odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (čl. 27. st. 4. ZOOP-a).

32. Međutim, budući da se u konkretnom slučaju radi o regresnom zahtjevu tužitelja kao stranog, konkretno njemačkog nositelja socijalnog osiguranja za isplatu sveukupnog iznosa od 14.389,38 EUR-a s osnove socijalnog osiguranja isplaćenog osiguraniku tužitelja DI, i to iznos od 4.645,77 EUR-a, na ime doprinosa, iznos od 9.080,67 EUR-a na ime rentnih davanja zbog djelomične nesposobnosti za rad, te iznos od 662,94 EUR-a na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje, a sve radi djelomične nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja, kao posljedice ozljeda koje je isti zadobio u prometnoj nezgodi od 07. kolovoza 2011. koju je skrivio osiguranik tuženika, a da hrvatski pravni sustav ne poznaje institut rentnih davanja zbog djelomične nesposobnosti za rad, već poznaje samo obiteljsku i invalidsku mirovinu (čl. 27. st. 2., a u vezi čl. 27. st. 3. ZOOP-a), a što konkretno nije predmet ovog postupka, kao niti da nositelj socijalnog (mirovinskog) osiguranja, za vrijeme djelomične nesposobnosti za rad svog osiguranika isplaćuje doprinose i doprinose za zdravstveno osiguranje (čl. 27. st. 2. ZOOP-a), a da je tužitelj, kao njemački nositelj socijalnog osiguranja, na temelju njemačkog zakona i to paragrafa 43. st. 1. Socijalnog zakonika, Zakonsko rentno osiguranje, Šesta knjiga (Sozialgesetbuch - SGB VI), bio dužan ispuniti svoju zakonsku obvezu prema svom osiguraniku DI, a koju je tužitelj izvjesno ispunio, budući da je sud utvrdio da je tužitelj isplatio sveukupni utuženi iznos od 14.389,38 EUR-a, to navedena pravna praznina, po mišljenju ovog suda, ne smije biti na štetu tužitelja, koji sukladno paragrafu 116. st. 1. Socijalnog zakonika, Deseta knjiga (Sozialgesetbuch - SGB X), a u vezi čl. 30. st. 1. Ugovora o socijalnom osiguranju sklopljenom između Savezne Republike Njemačke i Republike Hrvatske („Narodne novine" - međunarodni ugovori broj: 7/98; dalje: MU), koji međunarodni ugovor čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, te je po pravnoj snazi iznad zakona (čl. 141. Ustav Republike Hrvatske) ima regresno pravo potraživati naknadu štete (socijalna davanja, doprinosi, te doprinosi za zdravstveno osiguranje) od tuženika, kao osiguratelja štetnika. S obzirom da odredba čl. 27. st. 4. ZOOP-a, propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. čl. 27. ZOOP-a odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, to je ovaj sud mišljenja da se u konkretnom slučaju analogno ima primijeniti odredba čl. 27. st. 2. ZOOP-a, koja se tiče drugih nužnih troškova, a pod koje troškove bi potpadali utuženi iznosi na ime rente zbog djelomične nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja, isplaćeni doprinosi i doprinosi za zdravstveno osiguranje, u sveukupnom iznosu od 14.389,38 EUR-a, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu nastalu tužitelju u smislu odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a, povodom predmetne prometne nezgode za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika, sukladno prethodnom utvrđenju ovog suda.

33. Vezano za istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja koje je predmet ovog postupka, sud ističe da budući da je predmet ovog postupka regresni zahtjev tužitelja, njemačkog nositelja socijalnog osiguranja za isplatu sveukupnog iznosa od 14.389,38 EUR-a s osnove socijalnog osiguranja isplaćenog osiguraniku tužitelja DI za razdoblje od 01. listopada 2015. – 31. prosinca 2016., sukladno Ugovoru o socijalnom osiguranju sklopljenom između Savezne Republike Njemačke i Republike Hrvatske („Narodne novine" - međunarodni ugovori broj: 7/98.), kojim međunarodnim ugovorom nije propisan rok zastare regresnog potraživanja, to potraživanje tužitelja prema tuženiku kao štetnikovu osiguratelju zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO-a, a početak zastarnog roka se računa od dana isplate tih troškova, pa obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 07. travnja 2017. godine (list 1. spisa), to postaje sasvim razvidno da je neosnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja.

34. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 30. st. 1. MU-a, paragrafa 116. st. 1. Socijalnog zakonika, Deseta knjiga (Sozialgesetbuch - SGB X), a u vezi, paragrafa 43. st. 1. Socijalnog zakonika, Zakonsko rentno osiguranje, Šesta knjiga (Sozialgesetbuch - SGB VI), te odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

35. Što se tiče spornog početka tijeka zakonskih zateznih kamata na regresnu tražbinu tužitelja, ovaj sud ističe da se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15.; dalje: ZOO), od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, (07. travnja 2017.), temeljem odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a, s obzirom da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja od tuženika kao osiguratelja štetnika po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u prometu, i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023.. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, budući da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja, te je stoga glede zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

36. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 14.389,38 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 02. lipnja 2017. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za sastav podneska od 09. lipnja 2017. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 19. lipnja 2017. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 08. lipnja 2018. u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 62,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 312,50 EUR-a, za sastav podneska od 14. lipnja 2018. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 06. listopada 2020. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 14. listopada 2020. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 09. studenoga 2020. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR- a, za sastav podneska od 17. svibnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za sastav podneska od 20. rujna 2021. u iznosu od 50,00 EUR- a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT- e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za sastav podneska od 23. rujna 2021. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 08. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 01. travnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za sastav podneska od 27. srpnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za sastav podneska od 24. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za sastav podneska od 27. veljače 2023. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za sastav podneska od 03. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 05. lipnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 12. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 24. rujna 2025. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT- e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95., 57/96., 137/02. i 125/11., 112/1.2, 157/13. i 110/15.) u iznosu od 193,11 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 190,35 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te naznačenoj vrijednosti predmeta spora, kao i trošak prijevoda dokumentacije priložene u spis s njemačkog na hrvatski jezik i obratno, po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik u sveukupnom iznosu od 682,86 EUR-a, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 305,26 EUR-a, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR-a, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 750,00 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 10.085,57 EUR-a.

37. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

38. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

39. Tužitelju nije priznat kao osnovan, zatraženi trošak sastav podneska od 02. lipnja 2017. u iznosu od 500,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, budući da se radi o podnesku iz Tbr. 8. t. 4. OT-e, trošak pristupa ročištu dana 08. lipnja 2018. u iznosu od 500,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT- a) što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e, te trošak sastava podnesaka od 01. travnja 2022., 24. listopada 2022., 27. veljače 2023. i 12. kolovoza 2025., za svaki podnesak u zatraženom iznosu od 500,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-a), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, budući da se radi o podnescima iz Tbr. 8. t. 3. OT-e. Tužitelju također nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 193,11 EUR-a, budući da pravilnom primjenom Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a, te naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 14.389,38 EUR-a, tužitelju pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu od 190,35 EUR-a. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 2.377,76 EUR-a, pa je pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

40. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude izreke presude.

41. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i u HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 28. listopada 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 8 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.