REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-5431/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NMK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po NM, službenoj osobi, radi oglašavanja rješenja ništavim, 28. listopada 2025,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2357, URBROJ: 251-02- 01/001-23-5 od 12. listopada 2023. i vraćanje predmeta na ponovni postupak pod točkom II. izreke tog rješenja, za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4797, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-8 od 31. kolovoza 2023. i oglašavanje ništavim rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4797, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 31. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/2357, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 12. listopada 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/4797, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-8 od 31. kolovoza 2023. (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke). Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za oglašavanje ništavima rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4797, URBROJ: 251- 09-22-1/004-23-2 od 31. ožujka 2023. (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška (točka II. izreke).
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za oglašavanje rješenja ništavim, pri čemu se poziva na članak 128. stavak 1. toč. 2. i 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP). Posebno ističe da nije postojala osnova da javnopravno tijelo pokrene postupak na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 25/22; dalje: Odluka/22) i da donese rješenje kojim se mijenja raniji pravomoćni upravni akt nakon 31. prosinca 2022. Predlaže poništiti osporeno rješenje i vratiti na ponovni postupak u dijelu koji se odnosi na točku II. izreke osporenog rješenja, poništiti prvostupanjsko rješenje i oglasiti ništavim citirano rješenje Grada Zagreba od 31. ožujka 2023.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu, kao i u kasnijim navodima, osporava navode tužiteljice i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev, pri čemu se poziva na stajališta izražena u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 23. listopada 2025.
6. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka proizlazi da su citiranim rješenjem Grada Zagreba od 31. ožujka 2023. zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/21-013/196, URBROJ: 251-21-21-1/009-21-2 od 18. ožujka 2021. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da je visina i prestanak prava usklađeno s člankom 3. i 4. Odluke/22. Protiv tog rješenja tužiteljica je podnijela zahtjev oglašavanje rješenja ništavim, pozivajući se na razlog iz članka 128. stavka 1. toč. 2. i 5. ZUP-a. Navedeni zahtjev je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a prigovor protiv tog rješenja odbijen je ovdje osporenim rješenjem tuženika.
7. Prema članku 128. stavku 1. ZUP-a rješenje će se oglasiti ništavim:
1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
8. Člankom 6. Oduke/22 propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te odluke, do 31. prosinca 2022.
9. Suprotno navodima tužiteljice, ispravno javnopravna tijela zaključuju da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oglašavanje rješenja ništavim iz razloga navedenih u članku 128. stavku 2. i 5. ZUP-a.
10. Za primjenu razloga ništavosti iz članka 128. stavka 2. ZUP-a podrazumijeva se da je rješenje doneseno u stvari o kojoj se uopće ne može odlučivati u upravnom postupku. Međutim, rješenje za koje se traži oglašavanje ništavim (citirano rješenje Grada Zagreba od 31. ožujka 2023.) doneseno je u upravnoj stvari o kojoj se odlučuje u upravnom postupku u smislu članka 2. stavka 1. ZUP-a. Naime, tim rješenjem je javnopravno tijelo u upravnom postupku riješilo o pravima tužiteljice u provedbi članka 6. Odluke/22 i to neposredno primjenjujući, između ostalog, opći akt lokalne jedinice (Odluku/22) kojim je uređeno odgovarajuće upravno područje (novčana naknada za roditelja odgojitelja). Stoga, nema mjesta primjeni članka 128. stavka 2. ZUP-a u odnosu na citirano rješenje Grada Zagreba od 31. ožujka 2023.
11. Razlog ništavosti iz članka 128. stavka 5. ZUP-a pretpostavlja da je riječ o upravnom postupku koji se pokreće na zahtjev stranke, a da je takav zahtjev izostao i da stranka niti naknadno nije pristala na rješenje doneseno u tom postupku. Međutim, u ovoj stvari citirano rješenje Grada Zagreba od 31. ožujka 2023. nije doneseno u upravnom postupku po zahtjevu stranke niti je za njegovo donošenje bio potreban zahtjev stranke, već je riječ o primjeni članka 6. Odluke/22 i pokretanju postupka po službenoj dužnosti. Na temelju navedenog članka prvostupanjsko javnopravno tijelo bilo je ovlašteno po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim će ranije doneseni pojedinačni akt (citirani zaključak Grada Zagreba od 1. rujna 2021.) uskladiti u pogledu visine i trajanja prava na novčanu pomoć s novim režimom iz Odluke/22. Stoga, nema mjesta primjeni članka 128. stavka 1. toč. 5. ZUP-a.
12. Napominje se da je samo pravo na novčanu pomoć tužiteljici bilo priznato na temelju općeg akta gradskog predstavničkog tijela, donesenog u okviru samoupravnog djelokruga lokalne jedinice (Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja, "Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18; dalje: Odluka/18), slijedom čega se intervencija u daljnje korištenje tog prava mogla pokrenuti jedino na temelju takvog akta (Odluka/22), koji je ocijenjen zakonitim i ustavnopravno prihvatljivim (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023.).
13. U odnosu na preostale navode tužiteljice (o povredi legitimnih očekivanja i nemogućnosti izmjene pravomoćnog akta nakon proteka rokova iz članka 131. ZUP- a, nedopuštenosti donošenja rješenja nakon 31. prosinca 2022.), ukazuje se da primjena članka 128. stavka 1. toč. 2. i 5. ZUP-a podrazumijeva postojanje točno određenih nedostataka i ograničena je na upravo te nedostatke, a za koje je naprijed obrazloženo iz kojih razloga nisu prisutni u slučaju tužiteljice. Svojim navodima tužiteljica sadržajno želi pod navedene zakonske odredbe podvesti neke druge (eventualne) nedostatke, koje je mogla isticati u redovnom pravnom lijeku protiv citiranog rješenja Grada Zagreba od 31. ožujka 2023. i čije bi se postojanje ispitivalo povodom tih pravnih lijekova. Primjerice, eventualna okolnost da je rješenje doneseno nakon proteka rokova iz članka 131. stavka 2. ZUP-a ne dovodi do ništavosti tog rješenja pozivom na članak 128. stavak 1. toč. 2. ZUP-a, već je riječ o (eventualnom) nedostatku koji se temelji na možebitno nepravilnoj primjeni članka 131. ZUP-a i kojeg treba isticati u redovnom pravnom lijeku protiv tog rješenja (uz napomenu da ovdje ionako nije riječ o primjeni članka 131. ZUP-a, jer se citiranim rješenjem Grada Zagreba od 31. ožujka 2023. nije interveniralo u nezakoniti akt na temelju članka 131. ZUP-a). Isto tako, ocjena (ne)dopuštenosti donošenja rješenja nakon 31. prosinca 2022. ne dovodi u pitanje to da je usklađivanje prava na novčanu naknadu roditelja odgojitelja s Odlukom/22 po svojoj naravi stvar o kojoj se rješava u upravnom postupku, kako je naprijed obrazloženo. Samo podredno se napominje kako je u sudskoj praksi otklonjen prigovor o prekluzivnosti roka iz članka 6. Odluke/22 (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-339/2025-2 od 20. svibnja 2025.).
14. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora s obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. tužiteljica po opunomoćeniku
2. tuženik
