Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-378/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IP, zbog kaznenog djela iz članka 281. stavka 1. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja K-319/2022-8, od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025., u prisutnosti okrivljenikovog branitelja, odvjetnika Sebastiana Miše,

p r e s u d i o  j e

Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu je, na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenika IP oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. i 2. KZ/11.

1.1. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 5. te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik IP, po svom branitelju Sebastijanu Miši, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miše&Pavić d.o.o. u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te je zamoljeno da se o terminu održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća izvijesti branitelja okrivljenika.

4. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sukladno odredbi članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu te okrivljenika IP za kojeg je njegov branitelj izjavio da je obaviješten o vremenu održavanja sjednice, međutim da na istu neće pristupiti, a u prisutnosti okrivljenikovog branitelja Sebastiana Miše, koji je na sjednici vijeća iznio najvažnije dijelove odgovora na žalbu državnog odvjetnika te je ustrajao u prijedlogu da se žalba odbije kao neosnovana.

6. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu je neosnovana.

7. S obzirom na to da se državni odvjetnik nije žalio zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, to je ovaj drugostupanjski sud, povodom njegove žalbe, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije našao da bi ista bila opterećena nekom od povreda zakona koje sadrži ta odredba.

8. U pogledu žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u svojoj žalbi opširno polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda kako u ovom postupku nije bilo na potpuno izvjestan i pouzdan način utvrđeno da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario zakonska obilježja kaznenog djela za koje se tereti te iznosi vlastitu analizu dokaza koji su izvedeni tijekom postupka interpretirajući ih na način koji ide u prilog donošenju osuđujuće presude, radi čega i predlaže da se prvostupanjska presuda ukine.

9. Međutim, suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je o svim svojim utvrđenjima te o konačnom zaključku u pogledu toga da u postupku nije bilo dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti dao iznimno detaljne, logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, što državni odvjetnik svojoj žalbom nije doveo u pitanje.

10. Naime, ne može se prihvatiti žalbeni navod da je okrivljenik trgovačko društvo [trgovačko društvo] osnovao isključivo iz razloga kako bi ubrzo prodao tvrtku nepoznatoj osobi, lažnog imena i prezimena EP i na taj način prikrio identitet osoba koje su se kasnije tom tvrtkom koristile kao paravanom za počinjenje prekršaja iz Zakona o trošarinama, krijumčarenjem tzv."patvorenog" goriva iz Republike Slovenije u Republiku Hrvatsku. Okolnost da nakon osnivanja sam okrivljenik nije ostvario poslovanje preko tog društva nema takav značaj kakav joj se pridaje u žalbi državnog odvjetnika, tako da navedena okolnost, sama za sebe, ne može biti neupitan dokaz u pravcu zaključka da je okrivljenik, već prilikom osnivanja tvrtke, imao za cilj da neke treće osobe, upravo preko navedenog društva, krijumčare gorivo.

10.1. Notorna je činjenica da se svakodnevno osniva veći broj trgovačkih društava, s različitim djelokrugom djelatnosti te da se, nakon određenog vremena, ta društva prodaju trećim osobama. Promjena imatelja poslovnih udjela društva međutim ne predstavlja neku nezakonitu djelatnost te ova okolnost uopće nije neuobičajena, kako se to na jedan način sugerira u žalbi državnog odvjetnika. Isto tako, "potpuna nezainteresiranost" za daljnje poslovanje tog društva od strane okrivljenika nije čudna ni na bilo koji način indikativna jer se postavlja logično pitanje zašto bi bilo tko, nakon što je svoje trgovačko društvo prodao nekom drugom, imao bilo kakvog interesa vezano za poslovanje društva čije poslovne udjele je prodao.

11. Nadalje, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije od utjecaja ni činjenica da su okrivljenik IP i svjedok RP o tome gdje su javnoj bilježnici PP potpisivali dokumentaciju o prijenosu poslovnih udjela sa IP na EP, različito iskazivali, kako međusobno, a isto tako i u odnosu na svjedokinju PP. Razlika u njihovim iskazima u tom dijelu, što se posebice apostrofira od strane državnog odvjetnika, također nema značaj kakav joj se pridaje u žalbi, pogotovo u situaciji kada je svjedok RP u svom iskazu jasno i nedvosmisleno kazao da je upravo on organizirao da se društvo [trgovačko društvo] prebaci na treću osobu, da okrivljenik tu osobu nije poznavao niti da je nosio ugovor o prijenosu poslovnih udjela u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Također, državni odvjetnik gubi iz vida i iskaz svjedokinje PP, koja je u to vrijeme bila javna bilježnica u Hrvatskoj Kostajnici te koja nema nikakvog razloga neistinito svjedočiti i sebe na taj način moguće izvrgnuti i kaznenom progonu, kako bi pogodovala bilo kome u ovom postupku pa tako ni okrivljeniku IP. Ta svjedokinja je potpuno jasno iskazala da je upravo RP bio taj koji je okrivljenog IP doveo u njen ured, najprije radi osnivanja, a potom i zbog prodaje poslovnih udjela trgovačkog društva [trgovačko društvo] te je izričito navela kako je, i kod osnivanja tog društva, a i kasnije kod prodaje poslovnih udjela, upravo ona dokumentaciju predala na Trgovački sud u Zagrebu, gdje je provedena najprije registracija osnivanja, a potom i prijenos poslovnih udjela društva, na koji način je u potpunosti pobila navode iz optužnice. Kod takvog izričitog i uvjerljivog iskaza imenovane svjedokinje, potpuno je nejasno na temelju čega državni odvjetnik opetovano u svojoj žalbi inzistira na tome da je upravo okrivljeni IP na Trgovačkom sudu u Zagrebu 11. studenog 2013. predao zahtjev za upis prijenosa poslovnih udjela u navedenom trgovačkom društvu, koji je u sudskom registru tu promjenu i proveo. O navedenom nikakvih dokaza u ovom postupku nije bilo i radi se o pukom nagađanju državnog odvjetnika, koje u cijelosti pobija iskaz svjedokinje PP.

12. U kontekstu ovih žalbenih navoda potrebno je kazati kako je prvostupanjski sud na iznimno detaljan način, vrlo logično i utemeljeno na analizi u postupku izvedenih dokaza, uvjerljivo obrazložio zbog čega drži da tri osnovne teze optužbe u ovom postupku nisu dokazane. Tako je u točki 21. obrazložio pitanje cilja ostvarenja trgovačkog društva ... od strane okrivljenika, odnosno zbog čega drži da nema dokaza da je to društvo osnovano kako bi bilo korišteno kao paravan za počinjenje prekršaja iz Zakona o trošarinama, pri čemu potpuno ispravno ukazuje na to kako je ugovor o zakupu skladišnog prostora u Donjoj Bisti od strane tog društva potpisan čak 3 godine nakon što je društvo osnovano te da je tek 4 godine nakon osnivanja tog društva po prvi puta pronađeno i oduzeto tzv. "patvoreno" gorivo. Nadalje, u točki 22. presude, prvostupanjski sud je dao logične i utemeljene razloge zbog čega smatra da tijekom postupka nije utvrđena ni dokazana teza da bi okrivljenik IP, u namjeri skrivanja identiteta osoba uključenih u počinjenje prekršaja, javnoj bilježnici PP nepoznatu mušku osobu lažno predstavio kao slovenskog državljanina HP, pri čemu potpuno ispravno ukazuje na to da je svjedok RP u svom iskazu jasno i izričito naveo kako okrivljenik nije znao s kim potpisuje ugovor o prijenosu poslovnih udjela, dok je svjedokinja PP isto tako jasno iskazala kao joj tu mušku osobu nije predstavio okrivljenik, a da je ona njezin identitet utvrđivala uvidom u osobnu iskaznicu, kod koje se fotografija nije razlikovala od izgleda osobe koja je pristupila u njen ured.

13. Isto tako, u točki 23., prvostupanjski sud je iznio argumentirane razloge zbog čega drži da ni treća teza optužnice, da bi upravo okrivljenik predao zahtjev za upis prijenosa poslovnih udjela u trgovačkom društvu [trgovačko društvo] nije dokazan, pri čemu osnovano posebno ističe iskaz svjedokinje PP, koja je nedvosmisleno iskazala da je, i kod osnivanja tog trgovačkog društva i kod prijenosa poslovnih udjela, upravo ona bila ta koja je potrebnu dokumentaciju dostavila trgovačkom društvu u Zagrebu.

14. U takvoj situaciji apsolutno je osnovan zaključak prvostupanjskog suda iz točke 25. pobijane presude, kako u ovom postupku nisu postojali dokazi koji bi na potpuno pouzdan i nedvojben način ukazivali na okrivljenika kao počinitelja kaznenog djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, a taj zaključak suda državni odvjetnik navodima svoje žalbe ni na koji način nije doveo u pitanje. Naime, postojanje kaznenog djela mora biti dokazano potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje te za osudu okrivljenika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je okrivljen, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno, kako je to potpuno ispravno zaključio prvostupanjski sud. U takvoj situaciji treba imati u vidu i odredbu članka 3. stavka 3. ZKP/08, prema kojoj je dvojbu oko postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela sud dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a iz koje odredbe proizlazi pravilo koje se odnosi na standard dokazivanja odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika, prema kojem se te činjenice (koje idu u prilog okrivljeniku) treba uzeti dokazanima i u situaciji kada su samo vjerojatne (dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje) pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije od postojanja činjenice koja mu ide u korist. Zbog navedenog, državni odvjetnik se neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Kod takvog stanja stvari, kada nisu ostvareni žalbeni navodi te kada ni ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 28. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić