Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-126/2025-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ABC, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ABC i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1193/2017 od 20. prosinca 2024., u sjednici održanoj 28. listopada 2025., u nazočnosti okrivljenikovog branitelja Josipa Giljanovića, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, tako da se okrivljenik ABC, za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 3. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 227. st. 3. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se presuda suda prvog stupnja i u odluci o sigurnosnoj mjeri, tako da se okrivljeniku ABC, temeljem čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11, izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

III. Odbija se žalba okrivljenika ABC kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika ABC, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 3. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 227. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine, po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 62. st. 2. točka 5. i čl. 69. st. 1. i 3. KZ/11 okrivljeniku ABC je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu izvan zatvorskog sustava koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude uz nadzor nadležnog tijela za probaciju i inače može najdulje trajati tri godine.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik ABC je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 998,97 eura, od čega se iznos od 99,54 eura odnosi na materijalni trošak toksikološke analize, iznos od 318,53 eura na trošak prometno-tehničkog vještačenja, iznos od 265,45 eura na trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 265,45 eura na trošak psihijatrijskog vještačenja, dok 50,00 eura predstavlja paušalnu svotu, s time što je navedeni iznos okrivljenik dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ABC, po branitelju Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (samo u odnosu na činjenice odlučne za izbor vrste i mjere kazne) te odluke o uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Branitelj okrivljenika je u svojoj žalbi zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

2.1. Žalbu protiv presude podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to samo u odnosu na činjenice odlučne za izbor vrste i mjere kazne te zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se presuda preinači u odluci o uvjetnoj osudi na način da se okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnio je okrivljenik ABC, po branitelju Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), održana u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika te u odsutnosti okrivljenika ABC kojem je poslana obavijest o sjednici vijeća, ali je okrivljenik nije predigao, dok je nazočni branitelj okrivljenika, Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, ustrajao kod navoda i prijedloga iz žalbe i odgovora na žalbu.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba okrivljenika ABC neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik ABC kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da presuda suda prvog stupnja, u pogledu izrečene uvjetne osude i stupnja krivnje, nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da nije valjano obrazložena.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu izrečene uvjetne osude i stupnja krivnje ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda u svim svojim dijelovima jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7.2. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje jer da odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o kazni nisu utvrđene i pravilno obrazložene, čime u biti pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, već drži da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice o kojima ovisi odluka o kazni.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-25, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, dok je žalba državnog odvjetnika kojom presudu suda prvog stupnja pobija zbog odluke o kazni osnovana.

9.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi kako sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije, nije u dovoljnoj mjeri vrednovao značaj otegotnih okolnosti koje se odnose na okrivljenikovu kaznenu i prekršajnu osuđivanost, a da je precijenio značaj olakotnih okolnosti koje se tiču okrivljenikovog priznanja djela i izraženog žaljenja, pa da je trebalo okrivljenika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora jer da bi se jedino takvom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

9.2. Okrivljenik u svojoj žalbi navodi da sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije, nije kao olakotne okolnosti vrednovao činjenicu njegove smanjene ubrojivosti te doprinosa žrtve, jer da je žrtva dobrovoljno sjela u automobil s alkoholiziranim vozačem čime je pristala na sve posljedice koje mogu zbog toga nastati te da nisu cijenjene osobne i imovinske prilike okrivljenika i činjenica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, zbog čega da je zbog niza olakotnih okolnosti trebalo primijeniti odredbe o ublažavanju kazne i okrivljeniku izreći kaznu zatvora u manjem trajanju i potom mu izrečenu kaznu zamijeniti radom za opće dobro ili mu izreći kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od jedne godine.

9.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, vodio računa o olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, pa je, kao olakotne okolnosti, cijenio priznanje djela, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, obećanje da više neće činiti kaznena djela, korektno držanje i protek vremena od predmetnog događaja, dok mu je, kao otegotne okolnosti, cijenio raniju kaznenu i prekršajnu kažnjavanost. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da je okrivljeniku trebalo, kao olakotnu okolnost, cijeniti i činjenicu što je bio sudionik Domovinskog rata i što je odlikovan, kao i njegove obiteljske i imovinske prilike, dok olakotnim ne treba cijeniti doprinos žrtve jer žrtva ničim nije doprinijela da okrivljenik počini kazneno djelo te ne treba olakotnim cijeniti niti okrivljenikovu smanjenu ubrojivost jer je riječ o smanjenoj ubrojivosti uslijed okrivljenikove alkoholiziranosti za koju je sam odgovoran.

9.4. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da sud prvog stupnja nije pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje, niti je dovoljno vodio računa da je okrivljenik do sada više puta osuđivan zbog raznih kaznenih i prekršajnih djela, tako da ranije osude i izrečene sankcije očito nisu postigle svrhu kažnjavanja i nisu okrivljenika odvratile od činjenja kaznenih djela, odnosno sud prvog stupnja je podcijenio značaj otegotnih okolnosti, tako da je kod takvog stanja stvari, i pored postojanja olakotnih okolnosti, okrivljeniku trebalo izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu.

9.5. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinači odluka o kazni na način da se okrivljenika ABC za predmetno kazneno djelo, za koje je proglašen krivim, osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

9.6. Sukladno navedenom, upravo se takva kazna ukazuje u cijelosti primjerenom i prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

10. Neosnovano se okrivljenik žali i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri navodeći da je ta mjera nepravilno izrečena, ali suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja pravilno odlučio da se okrivljeniku izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti jer je predmetno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a sudski vještak psihijatar dr. Časlav Lončar je u svom nalazu i mišljenju predložio da mu se izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, budući da postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, s čime se i sam okrivljenik složio.

10.1. Međutim, kako je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i kako je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, trebalo je preinačiti odluku o sigurnosnoj mjeri na način da se ista sada ima izvršiti u okviru zatvorskog sustava, na način kako je odlučeno u točci II. izreke ove presude.

11. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno je kao u izreci.

Split, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić