Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita

Poslovni broj: Povrv-109/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Libukom Jurdani d.o.o., Jurdani, Jurdani 50b, OIB: 77671806963, zastupan po pun. iz OD Stanić i partneri iz Rijeke, protiv tuženika TD Kamelija upravljanje d.o.o., [adresa], OIB: 02550803927, zastupan po pun. Filipu Lisac, odvj. iz Opatije, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana dana 25. rujna 2025. godine ,u nazočnosti zam.pun.tužitelja Nade Badurina odvjetnice iz Rijeke i odsutnosti pun.tuženika, objavljena dana 28.listopada 2025.,temeljem odredbe članka 451 st.3 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja i održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anđelka Smojver-Bašić iz Rijeke, posl. br. Ovrv- 4701/2021 od 2.2.2022., te se nalaže tuženiku KAMELIJA UPRAVLJANJE d.o.o., [adresa], 51410 Opatija, OIB: 02550803927, da tužitelju LIBUKOM JURDANI d.o.o., Jurdani 50/b, 51213 Jurdani, OIB: 77671806963, naknadi novčanu tražbinu u iznosu glavnice od 78,87 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća i to:

- na iznos od 14,85 EUR od dana 13.10.2020. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 13.11.2020. do isplate ,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 13.12.2020. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 13.1.2021. do isplate ,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 13.2.2021. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku, da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 305,58 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na ovršni trošak od 29,04 EUR od 3. veljače 2022. do isplate, a na parnični trošak u iznosu od 276,54 EUR od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, temeljem kojeg je javni bilježnik Anđelka Smojver – Bašić, iz Rijeke, donijela Rješenje o ovrsi 2. veljače 2022. pod posl. brojem Ovrv-4701/21, na koje rješenje je tuženik po punomoćniku pravovremeno izjavio prigovor, stoga je isto rješenje stavljeno izvan snage, i sud je postupio kao po prigovoru povodom platnog naloga.

2. Uvidom u prigovor tuženika, sud utvrđuje da tuženik navodi, da Rješenje o ovrsi nije na zakonu osnovano, da isprava na temelju koje je doneseno Rješenje o ovrsi, nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, da iz priložene isprave nije razvidan osnov na temelju kojeg bi ovršenik mogao utvrditi što je predmet obveze i o kojoj se obvezi radi, kao i opseg i vrijeme ispunjenja obveze, da iz Izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga nije razvidan novčani iznos koji predstavlja potraživanje ovrhovoditelja, niti je navedena valuta, i da isprava kao takva nije podobna za donošenje rješenja o ovrsi, osporava se postojanje bilo kakvog dospjelog potraživanja i da bi bio korisnik bilo kakvih komunalnih usluga, ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije,promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

3. Tužitelj je podneskom od 28. travnja 2022. precizirao tužbeni zahtjev i navodi ,da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o pružanju usluga objedinjene naplate zaključen između Komunalac d.o.o. Jurdani i Liburnijske vode d.o.o. iz Ičića kao naručitelja, i Libukom Jurdani d.o.o. kao davatelja usluge koji ugovor je zaključen 4. siječnja 2016., da je člankom 10 ugovoreno, da je tužitelj za Komunalac d.o.o. i Liburnijske vode d.o.o. ovlašten vršiti uslugu prisilne naplate potraživanja, koje potraživanje ta društva imaju prema trećim osobama, za usluge koje su im ta društva pružila,da je čl. 11. ugovora regulirano, da usluga prisilne naplate podrazumijeva pokretanje i vođenje ovršnih i parničkih postupaka radi naplate troškova, pa je tužitelj ovlašten voditi i predmetni postupak kako bi naplatio potraživanje koje Komunalac d.o.o. ima prema tuženiku, da se osnova potraživanja temelji na odredbama Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21) odredbama Odluke Grada [adresa] o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, i usluge povezane s tom javnom uslugom (Službene novine PGŽ 29/19). Tužitelj dalje u istom podnesku navodi, da tuženik ima sjedište na adresi [adresa] u [adresa] na koju adresu je tužitelj dostavio tuženiku utužene račune, prema čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom i čl. 4. st. 2. Odluke Grada [adresa] o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom, korisnik usluge može biti korisnik (Posjednik) cijele nekretnine, ili njezinog posebnog dijela kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnina obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarnog korisnika nekretnine, a da je Trgovačko društvo Opatija 21 d.o.o. vlasnik i zakupodavac predmetnog poslovnog prostora obavijestio tužitelja, da je poslovni prostor zakupoprimca odvjetnika Filipa Lisac dano na korištenje u podzakup društvu Kamelija upravljanje d.o.o., da je tužitelj dostavio na uvid ugovor o zakupu s naznakom „Ugovor odvjetnik Lisac 2“,koji se odnosi na poslovni prostor Kamelija upravljanje. Tužitelj navodi da vlasnik i zakupodavac nekretnine društvo Opatija 21 d.o.o. je obavijestilo tužitelja o činjenici da je obveza plaćanja komunalnih usluga prenesena na tuženika, pa da je razvidno, da je tuženik korisnik posebnog dijela nekretnine, odnosno predmetnog poslovnog prostora i da je na tuženika prenesena obveza plaćanja javne usluge što je zavedeno u poslovnim knjigama tužitelja. Tužitelj navodi, da tuženik nema samo prijavljeno sjedište društva na predmetnoj adresi potrošnje, već da tuženik poslovni prostor u istinu i koristi za obavljanje djelatnosti, a da je to vidljivo iz novinskog članka Fiuman.hr u kojem na trećoj stranici prikazuje, gdje točno obavlja svoju djelatnost, što znači da osim korištenja predmetnog poslovnog prostora, koristi i javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada na adresi potrošnje, a da je tablicu o pravnim osobama korisnicima poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa],dostavio vlasnik poslovnog prostora, Opatija 21 d.o.o.,i iste dostavio Komunalcu Opatija i tužitelju, da tužitelj visinu dospjelog potraživanja dokazuje priloženim računima za komunalne usluge,a Izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava, sukladno odredbi čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, jer je u istoj ispravi naznačen vjerovnik i dužnik, premet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, obveza se uvijek ispunjava u valuti Republike Hrvatske, osporava se prigovor zastare kao neosnovan, jer da prema odredbi čl. 228. Zakona o obveznim odnosima, međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, zastarijevaju za 3 godine, zastara teče od dospijeća svakog utuženog računa koji su dospjeli tijekom 2020. i u siječnju i veljači 2021., prijedlog za ovrhu podnesen je 31. prosinca 2021. pa da je neosnovan prigovor zastare, stoga se predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

4. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio i objavio presudu pod posl. br. Povrv- 137/22-18 od 23. srpnja 2024. kojom je usvojio tužbeni zahtjev, međutim ŽS u Osijeku Rješenjem posl. br. Gž-72/25-2 7. svibnja 2025., ukinuo je presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje, jer,da se ne može prihvatiti tvrdanja suda prvog stupnja, da se smatra, da je sklopljenog Ugovor o korištenju javne usluge, s obzirom da je tuženik vratio nepotpisanu izjavu,niti se može prihvatiti takva tvrdnja , da je tuženik koristio nekretninu, uz čije korištenje nastaje potreba prikupljanja komunalnog otpada, dalje se navodi, da je tumačene suda prvog stupnja iz sadržaja odredbe čl. 31. st. 2. Odluke nerazumljivo i nelogično, da je obrazloženje suda prvog stupnja suprotno utvrđenju i sadržaju isprava i provedenih dokaza, da iz premeta spisa nije vidljivo, da je tuženik na bilo koji način u poslovnom odnosu s tužiteljem, ili vlasnikom nekretnine, da odnos između zakupca HO i tuženika kao podzakupca je njihov interni odnos i nije poznato što je ugovoreno glede plaćanja odvoza komunalnog otpada, dok je iz Ugovora o zakupu s odvjetnikom HO, ugovoreno, da on plaća tu uslugu, a da naš pravni sustav ne poznaje institut ugovaranja na teret treće osobe, odnosno, da nije dopušteno da ugovaratelji dogovore nešto na teret treće osobe, koja nije sudionik ugovora, niti je dopušteno da treću osobu na nešto obvezuju, da vlasnik nekretnine nije mogao bez dopuštenja i pristanka tuženika kao treće osobe, koja nije stranka ugovora o zakupu ,navesti da se tuženika zavede kao korisnika i obveznika plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada, niti postoji dokaz kojim bi vlasnik nekretnine prenio na tuženika obvezu plaćanja javne usluge u smislu odredbe čl. st 2. Odluke, niti je tužitelj dokazao da je tuženiku dostavio spremnike, odnosno vrećice za otpad, da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te da će u ponovljenom postupku utvrditi da li je tužbeni zahtjev osnovan ili nije uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. U ponovljenom sudskom postupku uz suglasan prijedlog pun. stranaka , sud je izvršio uvid u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 9 ovršnog spisa), uvid u presliku Ugovora o pružanju usluga objedinjene napate (list 48-53 spisa), uvid u Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane sa tom javnom uslugom (list 54-58 spisa), izvadak iz sudskog registra za TD Kamelija upravljanje d.o.o., iz kojeg je razvidno, da je sjedište tvrtke na adresi u [adresa] (list 59-60 spisa), uvid u e-mail korespondenciju vezano za dostavu informacija o zakupcima poslovnih prostora u sportskoj dvorani Marino Cvetković (list 6164 spisa), uvid u ugovor o zakupu poslovnog prostora od 22. studenog 2017. sklopljen između Opatija 21 d.o.o. i odvjetnika Filipa Lisac (list 65-68 spisa), uvid u presliku utuženih računa (list 76-80 spisa), uvid u dopis o povratu zaprimljenih izjava u kojem TD Kamelija upravljanje d.o.o., navodi ,da nije korisnik javne usluge u smislu čl. 4 Odluke (list 106- 107 spisa), uvid u odobrenje za stornirani račun broj 2238415-089015-00546 (list 108-109 spisa), iz kojeg je vidljivo da je Libukom Jurdani d.o.o. odobrio tuženiku storno iznos od 894,96 HRK za račun 2238415-089015-00546,iz listopada 2019., jer poslovni subjekt nije imao sklopljen ugovor o korištenju javne usluge u tome periodu, koji račun nije predmet ovog spora, stoga ga sud nije cijenio relevantnim za utvrđenje osnovanosti činjenica ove tužbe i tužbenog zahtjeva. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku na temelju izvoda iz poslovnih knjiga po računima za period listopad 2020 do veljače 2021.,na istom ročištu uz suglasan prijedlog pun. stranaka, pročitani su iskazi svjedoka TO i HOZ (151-153spisa).

6. Uvidom u račune za razdoblje od rujna 2020. do siječnja 2021.,prema kojima tužitelj potražuje naknadu i koji su evidentirani u izvodu iz poslovnih knjiga, sud utvrđuje, da se odnose na odvoz komunalnog otpada – obvezna minimalna javna usluga na adresi [adresa] u [adresa] (1032197) VIasnik, Kamelija upravljanje d.o.o. u mjesečnim iznosima od 111,87 HRK, dok iz izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, sud utvrđuje, da izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sadrži brojeve utuženih računa, iznos duga po utuženim računima i datum dospijeća, kao i datum izdavanja svakog utuženog računa, za fiksni dio za komunalnu uslugu,dakle,sadrži sve elemente propisane odredbom čl.31 Ovršnog zakona,koji definira vjerodostojnu ispravu.

7. Iz iskaza svjedoka TO, u bitnome proizlazi, da radi na poslovima voditelja Odjela objekata i komercijale u TD Opatija 21 d.o.o., poznato mu je da TD Opatija 21 d.o.o. ima zaključena dva ugovora o zakupu poslovnog prostora, radi se o dva različita uredska prostora u Dvorani Marino Cvetković na adresi [adresa], nema saznanja da li neki dio prostora koristi TD Kamelija upravljanje d.o.o., poznato mu je da se odvjetniku Filipu Lisac šalju računi i za jedan i za drugi poslovni prostor, s time, da za jedan prostor po ugovoru, ispostavljaju se računi za zakup, režijske troškove i čišćenje zajedničkih dijelova, a po drugom ugovoru, ispostavljaju se računi za zakup i režijski troškovi, po njegovom saznanju odvoz komunalnog otpada nije konzumiran u tim računima, znade ,da svaki zakupac zna, da mora s pružateljem usluga odvoza komunalnog otpada zaključiti ugovor, odnosno plaćati odvoz komunalnog otpada,da TD Opatija 21. d.o.o. plaća dvije fiksne i varijabilne naknade za odvoz komunalnog otpada, za dio poslovnog prostora koji se koristi kao sportska dvorana i za drugi dio koji oni koriste za urede,da je 2021. godine dostavljao Libukom-u Jurdani podatak o zakupoprimcima poslovnih prostora, ali se detalja ne sjeća, u to vrijeme tek se zaposlio i radio po uputama nadređenih. Iz iskaza svjedokinje DO u bitnome proizlazi, da radi na poslovima rukovoditelja financija, računovodstva i naplate kod tužitelja, poznato joj je , da dvorana Marino Cvetković, odnosno Opatija 21 d.o.o., plaća odvoz komunalnog otpada za svoj dio, za sportsku dvoranu i za svoje poslovne prostore, a svaki poslovni prostor plaća odvoz komunalnog otpada za svoj dio, tuženiku ispostavljaju račune temeljem obavijesti dobivene od strane Opatija 21 d.o.o.,a i uvidom u sudski registar ,da je utvrđeno , da na toj adresi [adresa] poslovni prostor ima TD Kamelija upravljanje d.o.o.,stoga je tuženiku izdan račun za fiksni dio naknade a varijabilni dio računa ,plaća se,za slučaj da se odvozi komunalni otpad.

8. Na temelju ocjene provedenih dokaza,svakog posebno i svih zajedno,sud utvrđuje,da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu. Ovo utvrđenje sud temelji na slijedećim utvrđenim činjenicama:Uvidom u naprijed cit. Odluku, sud utvrđuje, da je čl. 4 Odluke, regulirano, da je vlasnik cijele nekretnine ili njezinog djela korisnik javne usluge i korisnik je prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada, kao i usluga koje su povezane s tom javnom uslugom na području Grada Opatije, uz čije korištenje nekretnine nastaje potreba prikupljanja biorazgradivog i miješanog otpada. Temeljem čl. 17 st. 1 cit. Odluke, ukupna cijena javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada predstavlja zbroj cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene zbrinjavanja predane količine otpada po volumenu, dok je čl. 22 cit. Odluke, regulirano, da cijenu obveze minimalne javne usluge određuje davatelj usluge jednom godišnje, što predstavlja fiksni iznos ukupne cijene javne usluge. Tuženik spori, da bi zaključio Ugovor o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada s tužiteljem, jer, da je izvijestio tužitelja, dopisom od 25. rujna 2019., da TD Kamelija Upravljanje d.o.o., nije korisnik javne usluge i da stoga vraća tužitelju nepotpisanu izjavu o načinu korištenja javne usluge. Međutim,Čl. 70 st. 4.t.5 Zakona o gospodarenju otpadom(Zakon),propisano je,da je korisnik javne usluge dužan platiti davatelju usluge, cijenu javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. Čl.78 st.1.t.2 cit. Zakona,regulirano je,da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljen ,prilikom prvog korištenja javne usluge u slučaju da korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge potpisanu izjavu o korištenju. U konkretnom slučaju, što proizlazi i iz sukladnih iskaza saslušanih svjedoka LO i DO, čije iskaze sud cijeni istinitim,jer imaju neposredna saznanja o načinu rada davatelja usluge,svjedoci su sukladno iskazali ,da je svaki korisnik poslovnog prostora u obvezi plaćati uslugu za odvoz komunalnog otpada,ukoliko isto ne plaća vlasnik prostora,pa je tako svjedoku TO poznato ,da je TD Opatija 21 d.o.o. kao vlasnik nekretnine, tužitelju dostavio dva Ugovora o zakupu,koji su sklopljeni sa Odvjetnikom Filipom Lisac za dva poslovna prostora, uz napomenu , da se Ugovor s naznakom „ odvjetnik Lisac 2“ odnosi na poslovni prostor "Kamelija upravljanje d.o.o.,.Iskaz ovog svjedoka potkrijepljen je i mail korespodencijom između njega (svjedoka) i DO,od 16.2.2021.,u kojem ,TD Opatija 21 d.o.o. kao zakupodavac,izvještava Libukom Jurdani d.o.o.,o zakupcu poslovnog prostora i da ugovor –odvjetnik Lisac 2,odnosi se na poslovni prostor „Kamelija upravljanje“, Prema odredbi čl. 31 st. 2 naprijed cit.Odluke, ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim, kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu, ili prilikom prvog korištenja javne usluge u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu,ili ako je zaprimio spremnike ili vrećice za primopredaju komunalnog otpada,što upućuje na zaključak,da se ugovor može smatrati sklopljenim i kad nije data izjava od strane korisnika usluge ili /i kad nije zaprimio vrećice za primopredaju,ali je ostvario na predmetnoj nekretnini prvo korištenje javne usluge. Iz svega naprijed navedenog i obrazloženog,sud je stava,da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer,tuženik, kao razlog zbog kojeg smatra da nije dužan podmiriti utužene račune, navodi, da ne postoji ugovor kojim je vlasnik nekretnine prenio na tuženika obvezu plaćanja javne usluge, niti, da je tuženik pristao da se na njega prenese obveza plaćanja javne usluge,jer iz naprijed cit. odredbe čl.31.st.2 cit. Odluke,proizlaze i drugi načini utvrđenja ,kada se smatra da je ugovor o korištenju javne usluge zaključen. Između stranaka nije sporno, a što je utvrđeno i uvidom u Izvod iz registra Trgovačkog suda u Rijeci,(list 59 i 60 spisa ),da tuženik ima prijavljeno sjedište u [adresa] na adresi [adresa],na koju adresu su i dostavljani utuženi računi i tuženik nije osporio,da ne posluje na navedenoj adresi,pa kroz primjenu naprijed cit. odredbi Zakona o gospodarenju otpadom, a i prema odredbi čl.30 st.10 t.2, naprijed cit. Odluke,davatelj usluge može koristiti podatke o primatelju usluge i kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik,ukoliko se korisnici usluge tome ne protive i ne zaduže vlastite pojedinačne spremnike ili vrećice,što upućuje na zaključak,da se usluga može koristiti i na način,da korisnici imaju zajednički spremnik,a ne samo da osobno moraju zadužiti spremnik ili vrećicu ,pa su stoga u obvezi i platiti korištenje usluge. Kako tužitelj navodi,da ovom tužbom potražuje po utuženim računima samo paušalnu naknadu s osnova pružanja javne komunalne usluge,za koje je po stavu suda dokazao osnovanost činjenica u tužbi i tz.,iz razloga već naprijed obrazloženog, a i prema recentnoj sudskoj praksi (presuda Žup. suda u Vukovaru posl. br. Gž-820/2022), sama okolnost da tuženik sa vlasnikom nekretnine nema zaključen pisani Ugovor kojim je na njega prenesena obveza plaćanja javne usluge, s obzirom, da ne spori da je korisnik predmetne nekretnine, ne može biti činjenica zbog koje bi bio oslobođen obveze plaćanja nastalih troškova odvoza komunalnog otpada, jer uslugu koristi kao potrošač i korisnik.

9. Neosnovan je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer uvidom u Ugovor o pružanju usluga objedinjene naplate ,sud utvrđuje,da je tužitelj na temelju čl. 10 i 11 Ugovora o pružanju usluga objedinjene naplate sklopljen između naručitelja usluge TD Komunalac d.o.o. i Liburnijske vode d.o.o. i davatelja usluge Libukom Jurdani d.o.o., dana 4. siječnja 2016., ovlašten izvršavati prisilnu naplatu potraživanja za naručitelja usluga.

10.Neosnovan je prigovor zastare tražbine,jer, prema odredbi čl. 232 st. 1 t. 1 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), tražbina naknade za isporučenu vodu, održavanje čistoće kad je isporuka obavljena za potrebe kućanstva, zastarijeva za 1 godinu, a kako se tuženik nalazi u posjedu i zakupu poslovnog prostora, stoga ne bi bila primjenjiva cit. zakonska odredba o jednogodišnjem roku zastare,već je potrebno primijeniti zakonsku odredbu čl.226 st.1 ZOO-a, koja regulira trogodišnji rok zastare od dospjelosti tražbine za sva povremena davanja,odnosno tražbine koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima.

11. Cijeneći sve naprijed izneseno, sud je stava, da je tužitelj dokazao činjenice koje bi bile stvarna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva, stoga je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, sve kroz primjenu odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a, jer je cit. odredbom regulirano, da u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

12. Sud je tužitelju na tako dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog utuženog iznosa do isplate, kroz primjenu odredbe čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, koja odredba regulira, da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a.

13. Na temelju svega iznesenog sud je presudio kao u izreci.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 i 155 ZPP-a. Odredbom čl. 154 st, 1 ZPP-a, normirano je, da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je odredbom čl. 155 ZPP-a, propisano, da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 225 spisa, za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR, Tbr. 7/9 i 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tarifa), uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 25,00 kn, te trošak pristojbe na presudu od 13,27 EUR, Tbr.2/1 Tarife sudskih pristojbi, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 138,27 EUR. Sud je isti iznos troška od 138,27 eur priznao tužitelju i za postupak u spis Povrv-137/22, odnosno za sve pravne radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku. Sud je priznao tužitelju i ovršni trošak u vidu sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 24,89 EUR s uključenim PDV-om, javnobilježničke nagrade od 4,15 EUR s uključenim PDV-om, odnosno ukupan trošak postupka u iznosu od 305,58 EUR.

15. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu na trošak, i to na ovršni trošak tekuću od 3. veljače 2022., a na parnični trošak tekuću od presuđenja do isplate, sve kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

Opatija, 28. listopada 2025.

Sudac:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene