Poslovni broj: P-7759/2024-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupan po opunomoćeniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Jasminki Trubelja, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. listopada 2025., u prisutnosti Marije Jurković, odvj. vježbenice kod odvj. Dražana Crnkovića i odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tužene, dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-13574/2006. od 28. veljače 2006..

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 189,60 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 10,57 EUR od 2. srpnja 2004.,

- na iznos od 14,20 EUR od 2. kolovoza 2004.,

- na iznos od 12,00 EUR od 2. rujna 2004.,

- na iznos od 6,94 EUR od 2. listopada 2004.,

- na iznos od 12,11 EUR od 2. studenog 2004.,

- na iznos od 13,32 EUR od 2. prosinca 2004.,

- na iznos od 15,97 EUR od 3. siječnja 2005.,

- na iznos od 13,32 EUR od 2. veljače 2005.,

- na iznos od 12,99 EUR od 2. ožujka 2005.,

- na iznos od 13,32 EUR od 2. travnja 2005.,

- na iznos od 10,90 EUR od 2. svibnja 2005.,

- na iznos od 16,08 EUR od 2. lipnja 2005.,

- na iznos od 12,44 EUR od 2. srpnja 2005.,

- na iznos od 14,98 EUR od 2. kolovoza 2005.,

- na iznos od 10,46 EUR od 2. rujna 2005. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 154,20 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužena u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 23. siječnja 2006. Općinski sud u Zagrebu izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvd-13574/2006. dana 28. veljače 2006., kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 189,62 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 30,19 EUR, uz naknadu troška ovršnog postupka.

2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od lipnja 2004. do kolovoza 2005..

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tužena je podnijela prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome osporava bilo kakvo potraživanje od ovrhovoditelja, ističe prigovor zastare te postavlja pitanje pravne sigurnosti tužene budući joj je rješenje o ovrsi dostavljeno sa zakašnjenjem od 18 godina.

4. Povodom prigovora tužene, rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvd- 13574/2006-29 od 2. srpnja 2024., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OZ).

5. Tužitelj u podnesku od 4. travnja 2024. ističe da je tužena kod tužitelja evidentirana kao potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge isporuke vode na adresi u [adresa] te navodi da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan budući je tužena sklopila s tužiteljem Sporazume o priznanju i obročnoj otplati duga koji se odnose i na utuženo potraživanje. Stoga ustraje kod tužbenog zahtjeva odnosno predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi održati na snazi u dijelu kojim je tuženoj naloženo tužitelju isplatiti iznos od 189,60 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 10,57 EUR od 2. srpnja 2004., na iznos od 14,20 EUR od 2. kolovoza 2004., na iznos od 12,00 EUR od 2. rujna 2004., na iznos od 6,94 EUR od 2. listopada 2004., na iznos od 12,11 EUR od 2. studenog 2004., na iznos od 13,32 EUR od 2. prosinca 2004., na iznos od 15,97 EUR od 3. siječnja 2005., na iznos od 13,32 EUR od 2. veljače 2005., na iznos od 12,99 EUR od 2. ožujka 2005., na iznos od 13,32 EUR od 2. travnja 2005., na iznos od 10,90 EUR od 2. svibnja 2005., na iznos od 16,08 EUR od 2. lipnja 2005., na iznos od 12,44 EUR od 2. srpnja 2005., na iznos od 14,98 EUR od 2. kolovoza 2005., na iznos od 10,46 EUR od 2. rujna 2005. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

6. U tijeku postupka izvođenje dokaza sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan 31. prosinca 2005. (list 2 spisa), prijepis utuženih računa (listovi 59 do 72 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 73 do 75 spisa), matične evidencije (list 76, 77 i 82 spisa), uvid u kupca i mjerno mjesto (list 78 do 80 spisa), evidenciju popisa stanova (list 81 spisa), potpisnu listu suvlasnika (list 83 spisa), Međuvlasnički ugovor za zgradu [adresa] (list 84 spisa), Ugovor o očitanju internih impulsnih vodomjera (list 86 i 87 spisa), ZK izvadak (list 90 do 94 spisa), Sporazum o priznanju i obročnoj otplati duga od 17. svibnja 2007. (list 96 spisa), Sporazum o priznanju i obročnoj otplati duga od 3. siječnja 2011. (list 98 spisa), Smjernice za dobavu vode iz javnog vodovoda "Vodovoda Grada Zagreba" (list 100 do 120 spisa), Odluku o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (list 121 i 122 spisa).

7. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) te je utvrđeno da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Kako se konačno postavljeni tužbeni zahtjev razlikuje od iznosa iz platnog naloga, to je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-13574/2006. od 28. veljače 2006. kao pod točkom I izreke presude, a temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom stambenom prostoru u [adresa], sistemski broj objekta 06148840 za razdoblje od lipnja 2004. do kolovoza 2005.

10. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje vodne usluge i naknade, a također nije sporno da je tužena vlasnik odnosno korisnik stambenog prostora na adresi u [adresa] odnosno korisnica usluge tužitelja. Vlasništvo stambenog prostora tužene na adresi u [adresa] proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (list 90 do 94 spisa)

11. Uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan 31. prosinca 2005. te prijepise utuženih računa sud je utvrdio da se utuženo potraživanje odnosi na dospjele mjesečne obroke za pružene vodne usluge i naknade na adresi u [adresa], za koje postoji nepodmireno dugovanje za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 189,60 EUR.

12. Nadalje je uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan 31. prosinca 2005. te prijepise računa, utvrđena visina naknade pruženih vodnih usluga i naknada te datumi dospijeća za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju.

13. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud polazi od čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03.) kojim je propisano da opskrba pitkom vodom ulazi u komunalne djelatnosti, dok je čl. 20. st. 2. istog zakona propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, dakle tužitelj, te je čl. 20. st. 5. istog zakona propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Slijedom navedenih odredbi, a obzirom je sud uvidom u Izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrdio da je upravo tužena bila prijavljena kod tužitelja kao korisnik komunalne usluge opskrbe pitkom vodom kao vlasnik odnosno korisnik nekretnine na navedenoj adresi, a koju činjenicu ni sama tužena ne spori. Točkom 2.5.-1. Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda utvrđeno je da se potrošak vode mjeri vodomjerom, a uvidom u čl. 11. Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik broj 4/2003., dalje: Odluke) utvrđeno je da se u višestambenim zgradama u kojima nisu ugrađeni sekundarni vodomjeri za pojedine stanove i poslovne prostore količina vode utvrđuje prema očitanju glavnog vodomjera i ista se raspoređuje na pojedine potrošače prema broju prijavljenih osoba kod svakog potrošača. Slijedom navedenih odredbi, a obzirom je sud uvidom u Izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrdio da je tužena bila korisnik komunalne usluge opskrbe pitkom vodom, sud je utvrdio postojanje pravnog osnova tužbenog zahtjeva.

14. Visina utuženog potraživanja u ukupnom iznosu od 189,60 EUR utvrđena je iz priložene ovjerovljene preslike Izvadka iz poslovnih knjiga te prijepisa utuženih računa iz kojih je razvidno da je tužena u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga dugovala tužitelju iznos od ukupno 189,60 EUR na ime duga za pruženu uslugu opskrbe pitkom vodom za razdoblje od mjeseca lipnja 2004 do kolovoza 2005.

15. Nadalje čl. 16. Odluke propisano je da naknadu za komunalnu uslugu potrošač plaća na temelju računa isporučitelja usluge koji se ispostavlja petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju potrošača.

16. Odredbom čl. čl. 20. Odluke propisano je da potrošač ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok naplate računa koji se podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa. Isporučitelj je dužan u roku od 10 dana ispitati osnovanost prigovora te dati pisani odgovor na njega,

17. Uzimajući u obzir da tužena tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je podnijela prigovor na utužene račune iz kojeg bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode u njenom kućanstvu, a da je tijekom postupka utvrđeno da su tuženoj ispostavljani utuženi računi sukladno citiranim odredbama, to je sud primjenom odredbe čl. 16. Odluke utvrdio visinu obračunate isporučene i potrošene vode za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje na osnovu Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa računa kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ-a.

18. Nadalje, izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. OZ-a i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

19. Odlučujući o prigovoru zastare tužene, sud je polazio od odredbe čl. 240. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da se zastara prekida kad dužnik prizna dug. Uvidom u Sporazum o priznanju i obročnoj otplati duga od 17. svibnja 2007. (list 96 spisa) utvrđeno je da je navedenim sporazumom tužena priznala dugovanje koje ima prema tužitelju u ukupnom iznosu kako je isti utužen, uvećano za troškove postupka (glavnica u iznosu od 1.656,11 kn/219,80 EUR te trošak u iznosu od 120,00 kn/15,93 EUR, odnosno ukupno 1.776,11 kn/235,73 EUR). Budući je tužena priznanjem duga prekinula zastaru, a člankom 245. stavak 2. ZOO-a propisano je da zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja, prigovor zastare u cijelosti je neosnovan.

20. U odnosu na navode tužene da je dovedena u pitanje pravna sigurnost iste budući joj je rješenje o ovrsi dostavljeno sa zakašnjenjem od 18 godina, valja naglasiti kako tuženoj kao obvezniku plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu uslugu opskrbe vodom budući je vlasnik/korisnik predmetne nekretnine, nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna naknada za vodovodne usluge i usluge opskrbe vodom naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko račune ili u ovom slučaju rješenje o ovrsi nije zaprimila, to je ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je ista imala mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi. Time sud navode tužene o tome kako joj je rješenje o ovrsi dostavljeno sa zakašnjenjem smatra u cijelosti paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje obveze podmirenja predmetnog dugovanja, a osobito kada se uzme u obzir i činjenica da je tužena u nekoliko navrata potpisivala Sporazume o priznanju i obročnoj otplati duga s tužiteljem.

21. S obzirom da tužena tijekom postupka nije podnijela sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirila naknadu za isporučenu uslugu opskrbom pitkom vodom za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istog, s time da način obračuna naknade nije osporen po tuženoj, to je tužena u obvezi podmiriti predmetno potraživanje u ukupnom iznosu od 189,60 EUR.

22. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 189,60 EUR tekuće od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog utuženog računa, a koji dan je sud utvrdio uvidom u iste, pa do isplate, a kako je tijek istih određen toč. II. izreke presude, sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO, a s obzirom da tužena nije podmirila utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

23. Obzirom na navedena utvrđenja, sud druge izvedene dokaze i navode stranaka tijekom postupka nije posebno cijenio ni obrazlagao, budući da se odnose na činjenice koje pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 9. i 342. st. 1. te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tuženoj je naložena isplata iznosa od 189,60 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

25. Kako se postupak, povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15. i 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa). Naime, stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.". Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tužitelju je priznat trošak sastavljanja podneska od 4. travnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te trošak pristupa na ročište dana 7. listopada 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) 25 bodova za svako, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 125,00 EUR. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP) kao i trošak određen rješenjem o ovrsi u iznosu od 15,93 EUR. Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su tužitelju na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate.

26. Tužitelju kao potreban sukladno čl. 155. ZPP-a nije priznat trošak ostalih podnesaka koje je zatražio, kao ni trošak sastava žalbe od 15. veljače 2024. budući je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-364/2024-2 od 11. ožujka 2024. odbijen zahtjev istoga za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

27. Odluka o trošku tuženoj temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 158. st. 2. ZPP-a.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III i IV izreke presude.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku po punomoćniku