Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-63/2023-5

U I M E  R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽT, zbog kaznenog djela iz članka 141. stavka 1. ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1173/2020-65 od 28. studenog 2022., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija je žalba optužene ŽT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08-22), stavljena je izvan snage presuda tog suda poslovnog broja K-1173/2020 od 3. srpnja 2020. kojom je izdan kazneni nalog protiv ŽT.

1.1. Potom je optužena ŽT proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11 i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, nakon čega joj je, na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti, ako optuženica u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08-22 naloženo je optuženici naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08-22 u iznosu paušalne svote od 500,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela optužena ŽT po branitelju Karlu Radoševiću, odvjetniku u Jastrebarskom, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno "primijenjenog materijalnog prava", pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ju se oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08- 22, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koji je nakon obavljenog uvida vraćen ovom sudu.

5. Žalba optužene ŽT nije osnovana.

6. Optuženica pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju nalazi u tome što u prvostupanjskoj presudi o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Tako posebice se u žalbi ističe kako je u jedanaestom odlomku obrazloženja prvostupanjske presude navedeno kako je "materijalna dokumentacija prihvaćena kao istinita i vjerodostojna i da je oštećena potvrdila da su to poruke koje joj je slao okrivljenik", iako u trećem odlomku obrazloženja prvostupanjske presude se ne navodi da bi se u dokazne svrhe pregledale ikakve poruke koje bi optuženica slala žrtvi. Na ovaj način pobija se prvostupanjska presuda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-22.

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presude u povodu istaknuti žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-22, a na koju optuženica u žalbi sasvim neosnovano ukazuje. Naime, prvostupanjski sud je o svim odlučnim činjenicama dao jasne i neproturječne razloge, izreka prvostupanjske presude je jasna i razumljiva, u suglasju sa svojim razlozima te o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava.

6.2. Nadalje, točno je ono što se u žalbi ističe, kako u jedanaestom odlomku obrazloženja presude stoji da je „materijalna dokumentacija prihvaćena kao istinita i vjerodostojna, oštećena je potvrdila da su to poruke koje joj je slao okrivljenik, a isto ni okrivljenik nije demantirao, ne ukazujući na sumnju u vjerodostojnost istih". Međutim očito je da se radi o grešci u pisanju, koja ipak nije dovela do takve proturječnosti u razlozima presude da se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati.

7. Optuženica u žalbi navodi i to kako dostavljena prvostupanjska presuda ne sadrži pouku o pravnom lijeku, ali pri tome pravno ne označava o kojoj bi se to povredi zakona radilo. No, kako je taj žalbeni navod iznesen u dijelu žalbe koji se odnosi na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zaključuje se kako takvim navodima optuženica smjera na to da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u svezi s člankom 458. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08-22. Optuženica je u zakonskom roku od 15 dana dostavila žalbu na prvostupanjsku presudu pa se ne može se govoriti da bi takav propust prvostupanjskog suda prilikom donošenja presude utjecao ili mogao utjecati na presudu.

8. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu u žalbi se ističe kako je optuženica s žrtvama sklopila ugovor o najmu stana i da je u tom ugovoru naznačeno kako ga može otkazati bez obrazloženja, s otkaznim rokom od 30 dana, da je optuženica dva mjeseca prije inkriminiranog događaja usmeno raskinula ugovor o najmu stana, tako da se u njezinom postupanju nisu ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 141. stavka 1. KZ/11. Posebno se ističe kako je optuženica postupala u cilju zaštite svoje imovine, u skladu s odredbama ugovora o najmu stana, sprječavajući nastanak štete koja je i nastala zbog nezakonitog korištenja njezinog stana od strane osoba koje za to nisu imale zakonske osnove.

8.1. Protivno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoja utvrđenja u presudi je dao iznimno detaljne, logične razloge, koje kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, poglavito zbog toga što imaju potporu u stanju spisa. Prvostupanjski sud je ispravno prihvatio iskaz žrtve ĆT i njezine majke IT, koje u bitnim i odlučnim okolnostima istovjetno opisuju na koji način je optuženica došla u stan u [adresa] na adresi [adresa], na devetom katu i na silu iz stana doslovno iznijela IT, kao i dio njezinih stvari, a potom promijenila bravu na vratima stana. Iz iskaza svjedokinje žrtve ĆT proizlazi kako je stan na navedenoj adresi u vlasništvu optužene ŽT i da je s njom sklopila ugovor o najmu 3. veljače 2019. gdje je tu živjela s majkom, da joj optuženica nikada nije kazala kako otkazuje navedeni ugovor, već da se njihova komunikacija neposredno pred inkriminirani događaj odvijala samo na okolnosti plaćanja dospjelih rata najamnine.

8.2. Stoga nema nikakve dvojbe kako je optužena ŽT nasilnim putem i bez ovlaštenja najmoprimca žrtve ĆT, ulaskom u stan koji je bio u najmu navedene žrtve, iznošenjem njezin stvari izvan stana, mijenjanjem brave na ulaznim vratim, povrijedila nepovredivost njezinog doma, čime su se u njezinom ponašanju ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 141. stavka 1. KZ/11.

8.3. Isto tako je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženica bila svjesna svojeg djela, svjesna da je stan u najmu žrtve ĆT, koji je tada predstavljao njezin dom, i da ne može ulaziti u tuđi dom nasilnim putem te je bila svjesna da se radi o ulasku u tuđi dom protivno volji ovlaštene osobe odnosno najmoprimca ĆT, na koji način su ostvarena i subjektivna obilježja tog kaznenog djela.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud utemeljeno je primijenio kazneni zakon kada je optuženicu za kazneno djelo iz članka 141. stavka 1. KZ/11 proglasio krivom, zbog čega ne stoji ni žalba zbog povrede kaznenog zakona, a koju na pogrešan način optuženica označava kao "pogrešnu primjenu materijalnog prava".

10. Iako se presuda ne pobija zbog odluke o uvjetnoj osudi, a optuženica je podnijela žalbu zbog žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, tako prema članku 478. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) smatra se kako žalba optuženice u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi.

10.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu ovaj sud je zaključio kako je prvostupanjski sud, odlučujući o vrsti i mjeri kazne, pravilno ocijenio stupanj krivnje optuženice, svrhu kažnjavanja, osobito jačinu ugrožavanja odnosno povredu zaštićenog dobra te pobude zbog kojih je optuženica počinila kazneno djelo. Tako je ispravno, kao olakotne okolnosti, optuženici cijenjeno dosadašnja neosuđivanost za kaznena djela, činjenica da je majka maloljetnog djeteta o kojem skrbi, ali isto tako i okolnosti koje su prethodile počinjenju kaznenog djela i to u tome što žrtva, kao najmoprimka, nije uredno izvršavala svoje obveze iz ugovora o najmu. Nekih posebno otegotnih okolnosti prvostupanjski sud sasvim ispravno nije utvrdio.

10.2. I ovaj drugostupanjski sud smatra kako, cijeneći sve utvrđene okolnosti, način počinjenja i težinu djela, posljedicu koja je nastupila uslijed počinjenja kaznenog djela te zakonski okvir za odmjeravanje kazne iz članka 141. stavka 1. KZ/11, ispravno je optuženicu osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci. Međutim okolnost što optuženica do sada nije osuđivana ukazuje na to kako kazneno djelo predstavlja samo eksces u njezinom ponašanju, a ne uobičajeni obrazac ponašanja pa je za postizanje svrhe kažnjavanja sasvim dostatno optuženici izreći uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 1 godine. Na ovaj način izrečena uvjetna osuda i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postići će svrhu kažnjavanja i djelovat će na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i u smislu generalne prevencije djelovat će i na druge da shvate neprihvatljivost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja počinitelja kaznenih djela, a sve kako je to i propisano u članku 41. KZ/11.

11. Budući da nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, a žalba optuženice je neosnovana, to ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.

Split, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj