Poslovni broj:Pr-39/2025-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Cerovcu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radojica Vučković i Marko Cerovac iz Osijeka, protiv tuženika INA Maloprodajni servisi d.o.o. iz Zagreba, Barčićeva 9, OIB 88722350183, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Cerovca, odvjetnika iz Osijeka i punomoćnika tuženika Davora Petrovića, odvjetnika iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2020., kojom je tuženik otkazao pok. MA Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: MS-905510/19-4 s primjenom od 1. travnja 2019., nezakonita i nedopuštena.

II/ Utvrđuje se prestanak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019., s danom smrti pok. MA **.**.2021.

III/ Nalaže se tuženiku INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva 9, 10000 Zagreb da tužiteljici DA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici iza pok. MA, na ime naknade plaće za pok. MA za dio veljače, ožujak i dio travnja 2021., isplati iznos od 1.495,50 EUR-a (slovima: tisućučetiristodevedesetipeteuraipedesetcenti) bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. ožujka 2021., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023., do 29. prosinca 2023., po stopi koja je određena člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to tekućom:

-na iznos od 176,89 eur od dana 16. ožujka 2021. do isplate,

-na iznos od 707,55 eur od dana 16. travnja 2021. do isplate,

-na iznos od 611,06 eur od dana 16. svibnja 2021. do isplate,

sve u roku 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi kako je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2020., tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: MS-905510/19-4, s primjenom od 1. travnja 2019., zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Protiv citirane Odluke tužiteljica je uložila Zahtjev za zaštitu prava 14. siječnja 2021., koji je tuženik zaprimio 19. siječnja 2021., a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio u zakonskom roku. Pobijana odluka je nezakonita i nedopuštena. Za istaknuti je da oblik i forma odluke o redovitom otkazu ugovora o radu nije valjana. Iako je navedeno da se radi o Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu, iz same odluke, odnosno sadržaja odluke, proizlazi da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obzirom da se ugovor o radu otkazuje zbog navodno osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz razloga što je dana 2. rujna 2020., za vrijeme rada u popodnevnoj smjeni u unutarnjem prodajnom mjestu pušila električnu cigaretu. Za opisano ponašanje tuženik smatra da se radi o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa što bi značilo da tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu. Sukladno odredbi članka 116. stavak 2. Zakona o radu, Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Dakle, kako se navodni razlog činjenica koji po mišljenju tuženika pred stavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa dogodio dana 2. rujna 2020., a sama odluka o otkazu ugovora o radu donesena je 29. prosinca 2020,. očito je da je odluka donesena suprotno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi pa je i iz tog razloga otkaz nezakonit i nedopušten. Pored toga, za naglasiti je da opisano ponašanje tužiteljice nije i ne može se tumačiti kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa zbog koje bi se radnici mogao izvanredno otkazati ugovor o radu. Upitno je tumačenje i primjena odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, na koju tuženik ukazuje da je tužiteljica prekršila. Naime, citirana odredba se odnosi na zaštitu nepušača od duhanskog dima, a električne cigarete Iqos ne proizvode duhanski dim. No, pored navedenog, tužiteljica je prihvatila upozorenje poslodavca da ne smije niti te cigarete konzumirati, te nakon toga to više nije ni činila. Stoga je pobijanom odlukom tuženik kao poslodavac, pored toga što nije pravilno i svrhovito primijenio odredbu članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu, pogrešno primijenio i odredbu članka 119. stavak 1. Zakona o radu. Citiranom odredbom propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Dakle, tek u slučaju kada bi i da je tužiteljica nakon pisanog upozorenja poslodavca o mogućnosti otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze (konzumiranje cigareta na radnom mjestu) nastavila sa zabranjenim ponašanjem (što tužiteljica nije činila), poslodavac bi eventualno mogao otkazati ugovor o radu, ako bi za to imao opravdani razlog. Pozivanje tuženika na pisano upozorenje od 20. listopada 2020., na navodno kršenje radnih obveza od strane radnice, pored toga što sadržajno nije točno, ni ne može se primjenjivati i povezivati s povredom radnih obveza navodno počinjenom 2. rujna 2020. Čak i ako bi se smatralo da se radi o odluci o redovitom otkazu ugovora u radu, niti u tom slučaju nisu ispunjene pretpostavke niti je poštivana zakonska procedura za donošenje takve odluke od strane tuženika. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2020., kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: MS-905510/19-4 s primjenom od 1. travnja 2019.. godine nezakonita i nedopuštena, te se tuženik obvezuje vratiti tužiteljicu na rad i priznati joj sva prava iz radnog odnosa i po osnovi rada, a osnovom Ugovora o radu broj: MS-905510/19-4 s primjenom od 1. travnja 2019., uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Podneskom od 25. ožujka 2021., tužiteljica navodi da je od svoje liječnice saznala da je s danom 19. veljače 2021., odjavljena iz evidencija Mirovinskog i Zdravstvenog osiguranja, čime je zapravo prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika. Odjavu je izvršio tuženik kao poslodavac te tužiteljicu uopće nije obavijestio o istom. Tužiteljica se zbog teškog zdravstvenog stanja nalazi na bolovanju od dana 4. siječnja 2021., te je privremeno nesposobna za rad. Tužiteljici je pobijana Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uručena 12. siječnja 2021. Dakle, u vrijeme kada je tužiteljica primila Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, već se nalazila na bolovanju te je uredno tuženiku dostavljala doznake o bolovanju. U Odluci o otkazu navedeno je trajanje otkaznog roka od jedan mjesec i jedan tjedan, a koji rok počinje teći danom dostave Odluke. Sukladno odredbi članak 121. stavak 3. Zakona o radu, otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Unatoč toga, tuženik je tužiteljicu odjavio s Mirovinskog i Zdravstvenog osigurana te je na taj način počinio povredu citirane odredbe Zakona o radu. Iz navoda tužbe razvidna je vjerojatnost postojanja tražbine tužitelja. Pored toga, zbog gore opisanog postupanja i povrede izričite zakonske odredbe od strane tuženika, dolazi u opasnost sama egzistencija tužiteljice. Bez zdravstvenog osiguranja tužiteljica ne može preuzimati lijekove koji su joj nužni za liječenje, odnosno nema novčanih sredstava za podmirivanje troškova liječenja. Tužiteljica boluje od više vrsta karcinoma za što su terapije i lijekovi iznimno skupi. Stoga tužiteljica smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 346. Ovršnog zakona, te predlaže da sud temeljem odredbe članka 347. stavak 1. točka 10. Ovršnog zakona donese rješenje radi ostvarenja nenovčane tražbine tužitelja, svih prava koja proizlaze iz radnog odnosa, koja prava obuhvaćaju i pravo na Zdravstveno i Mirovinsko osiguranje, a koja prava su zbog nedopuštenog otkaza kao i zbog postupanja tuženika u vidu odjave tužiteljice sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, grubo i teško narušena, te predlaže donošenje privremene mjere privremenog vraćanja tužiteljice u radni odnos i ostvarivanja svih prava iz radnog odnosa uz plaćanje naknade za vrijeme radnog spora, te da ova privremena mjera traje najdulje do pravomoćnog okončanja parnice. Tužiteljica naglašava da je u međuvremenu dobila informacije da tuženik uopće nije otvorio bolovanje tužiteljici, iako mu je tužiteljica uredno dostavila sve doznake – izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad. Tužiteljica dostavlja i dodatnu medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno zdravstveno stanje tužiteljice kao i obračunsku listu iz koje je razvidno da tuženik uopće nije otvorio bolovanje za tužiteljicu. Zbog teškog zdravstvenog stanja tužiteljica je bila hospitalizirana u Kliničkom bolničkom centru Osijek, Zavod za onkologiju, u razdoblju od 8. ožujka 2021., do 21. ožujka 2021. , bez zdravstvenog osiguranja, a koje nema jer ju je poslodavac neopravdano odjavio za vrijeme trajanja nesposobnosti za rad, nema dovoljno novčanih sredstava za lijekove koji su joj potrebni pa samim time sam život tužiteljice dolazi u opasnost.

3. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-2297/2021-7, od 24. svibnja 2021., određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, s tim da će se postupak nastaviti kada nasljednici ili staratelj ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine, budući je punomoćnik tužiteljice na ročištu od 12. svibnja 2021., izjavio da je tužiteljica MA umrla, predlažući da sud službenim putem od Matičnog ureda Osijek pribavi Smrtni list za tužiteljicu, a sud je dopisom od 12. svibnja 2021., zatražio Smrtni list za tužiteljicu iz kojeg proizlazi da je tužiteljica umrla **.**.2021., u Đakovu.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti kao neosnovanim. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je predmetna odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena jer je, prema stavu tužiteljice, oblik i forma odluke o redovitom otkazu nevaljana, obzirom iz sadržaja odluke proizlazi da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu budući je isti ugovor otkazan zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Prema takvom stavu tužiteljice protekao je rok od 15 dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu pa je ista odluka nezakonita. Također, tužiteljica navodi i kako se opisano ponašanje tužiteljice u spornoj odluci (pušenje električne cigarete u poslovnom prostoru) ne može tumačiti kao osobito teška povreda iz radnog odnosa jer se odredba članka 57. stavak 1. Pravilnika o radu, odnosi na zaštitu nepušača od duhanskog dima, a električna cigareta ne proizvodi duhanski dim. Također, tužiteljica smatra da upozorenje radniku koje je tuženik dao tužiteljici nije od utjecaja jer je izdano 20. listopada 2020., a ukoliko bi se sporna odluka i smatrala odlukom o redovitom otkazu, tužiteljica je stava da nije poštivana zakonska procedura. Nadalje, tužiteljica je nakon podnošenja tužbe Podneskom od 25. ožujka 2021., podnijela Prijedlog za određivanje privremene mjere vraćanja u radni odnos i ostvarivanja svih prava iz radnog odnosa uz plaćanje naknade za vrijeme radnog spora. Obzirom je tužiteljica u međuvremenu preminula, sud je rješenjem od 24. svibnja 2021., odredio prekid postupka, te je tužiteljica predložila nastavak postupka u odnosu na njezinu nasljednicu kći DA. Tuženik prije svega ističe kako je smrću tužiteljice nastupio razlog iz članka 212. stavak 1. točka 1. ZPP-a, te se predlaže sudu donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak. Također, tuženik predlaže obustavu postupka i u odnosu na prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere, obzirom je postupanje po takvom prijedlogu nemoguće jer se radi o osobnom i nenasljedivom pravu. Podredno, ukoliko sud odredi nastavak postupka, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga kako slijedi. Prije svega tuženik ističe kako je neosnovan navod tužiteljice da je forma odluke o otkazu nevaljana, jer ista u cijelosti odgovara odredbama Zakona o radu. Ista je izdana u pisanom obliku, sadrži obrazloženje u kojem je detaljno opisano koje povrede radnog odnosa je tužiteljica počinila te sadrži sve odredbe u svezi s pravima radnice iz radnog odnosa za vrijeme otkaznog roka. Tuženik posebno dodaje da je odluka o otkazu valjana i iz razloga propisanih člankom 121. stavak 5. Zakona o radu, obzirom je tužiteljica u uvodnom dijelu sporne odluke oslobođena rada, slijedom čega otkazni rok teče i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Nadalje, tuženik ističe kako sadržaj sporne odluke također nije nezakonit, jer je tuženik obrazložio da je u pitanju osobito teška povreda iz radnog odnosa, a tuženik kao poslodavac ima diskrecijsko pravo odlučiti koju vrstu otkaza će obuhvatiti spornom odlukom. Ovdje nije u pitanju nikakva odluka o izvanrednom otkazu, sve iz razloga kako je i obrazloženo u samoj odluci. Radi se o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice. Tužiteljica je bila upozorena na istu povredu pisanim upozorenjem, a sve i kada bi to upozorenje bilo irelevantno za donošenje ove odluke o otkazu, kako to smatra tužiteljica, tuženik kao poslodavac može postupiti sukladno članku 119. stavak 1. Zakona o radu, odnosno nije dužan pisano upozoriti radnika na kršenje obveza iz radnog odnosa ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tužiteljica je pušenjem električne cigarete na radnom mjestu počinila prekršila obveze iz radnog odnosa propisane, kako je i u spornoj odluci navedeno, slijedećih internih akata: Zakona o zaštiti na radu u kojem je u članku 57. stavak 1. propisano da je Poslodavac obvezan provoditi zaštitu nepušača od djelovanja dima duhanskih i srodnih proizvoda, biljnih proizvoda za pušenje te para elektroničkih cigareta te je stavkom 3. propisano da je zabranjeno pušenje duhanskih i srodnih proizvoda, elektroničkih cigareta i biljnih proizvoda za pušenje na radnom mjestu; Odluke o zaštiti nepušača u radnim prostorijama i prostorima Usluge kupcima i maloprodaje, oznaka 50000230-123/018, kao i Odluke o zaštiti nepušača u radnim prostorijama i prostorima INA-Maloprodajnih servisa u kojima je u članku 1. propisano da se zabranjuje pušenje duhanskih i srodnih proizvoda, biljnih proizvoda i upotreba elektroničkih cigareta s nikotinskim punjenjem ili bez nikotinskog punjenja u svim zatvorenim objektima i prostorima u kojima rade i borave radnici Usluge kupcima i maloprodaje; Postupka kvalitete usluge na maloprodajnim mjestima oznaka RET1_INA9 koji u točci 2.9. Kvaliteta usluge, između ostalog propisuje da je zabranjeno pušenje u maloprodajnim mjestima, odnosno da radnicima nije dozvoljena konzumacija duhanskih i ostalih proizvoda; Kataloga poslova i radnih mjesta u INA Maloprodajni servisi d.o.o., u kojem je kao glavna odgovornost i zadatak radnog mjesta prodavača navedeno obavljanje poslova sukladno propisanim procedurama, uputama, aktima i preporučenoj praksi iz područja zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša čime je radnica počinila povrede iz članka 111. Pravilnika o radu tuženika, među ostalim, povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisa o zaštiti od požara zbog čega je nastupila ili je mogla nastupiti šteta. Naime, tuženik, kao i sva ostala društva u INA Grupi, bave se prodajom naftnih derivata i srodnih proizvoda visoke zapaljivosti pri čemu je radnik koji radi na radnom mjestu prodavača posebno educiran za rad i poznato mu je da postoji visoka opasnost za izazivanje požara u slučaju korištenja zapaljivih tvari ili uređaja, obzirom je u pitanju radno mjesto s posebnim uvjetima zbog prodaje i rukovanja naftnim derivatima i posudama pod tlakom. Tužiteljica je dakle, iako je bila educirana o protokolima rada na benzinskoj postaji, koristila zapaljivi uređaj na takvom mjestu čime je tuženik, sve i da se prethodno upozorenje ne uzme u obzir, imao razloga ne upozoriti radnicu na počinjenje povreda iz radnog odnosa imajući u vidu navedene okolnosti, a obzirom na sve opisane okolnosti, tuženik je donio odluku o otkazu koja je zakonita i valjana u cijelosti. U tom smislu tuženik nastavno navodi da nije točan navod tužiteljice iz tužbe kako je propisana samo zaštita od duhanskog dima, jer je iz citiranih odredbi vidljivo da su u pitanju cigarete, duhanski dim, ali i srodni proizvodi (Iqos uređaj koji je koristila tužiteljica samo i isključivo koristi duhanski proizvod-cigarete HEETS na kojima je jasno naznačeno da se radi o duhanskom proizvodu). Dakle, zabrana se odnosi na pušenje svih tih i takvih proizvoda bez obzira je li duhanski dim nusproizvod ili nije. Nadalje, takvo ponašanje tužiteljice ne samo da je prije svega opasno po život na mjestu na kojem su uskladišteni visoko zapaljivi proizvodi, već implicira i prekršajnu odgovornost tuženika kao poslodavca i imatelja takvih proizvoda zbog nepridržavanja propisa o zaštiti na radu i zaštiti od požara u kojem slučaju bi mu mogla biti izrečena i novčana kazna ili druga sankcija koja bi imala izuzetan utjecaj na poslovanje tuženika. Imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, tuženik je osnovano donio osporavanu odluku o otkazu tužiteljice i ista je zakonita i valjana. Slijedom svega navedenog tuženik prije svega predlaže, obzirom na smrt tužiteljice, donijeti rješenje o obustavi postupka, podredno, ukoliko sud odredi nastavak postupka, predlaže se po okončanju dokaznog postupka odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja od isplate.

5. Očitujući se na odgovor na tužbu pravni slijednik tužiteljice smatra navode tuženika iz podneska od 7. lipnja 2021., u cijelosti neosnovanima. Suprotno navodima tuženika, nisu nastupili razlozi za obustavu postupka. Naime, pok. MA je kao tužiteljica tražila utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, kao i priznanje svih prava iz radnog odnosa i po osnovi rada. Među tim pravima nalaze se i imovinska potraživanja (naknada plaće), a koja prava su nasljediva te sada tužiteljica ima pravo potraživati ista kao i pravni interes za nastavak ove parnice. Dakle, ne radi se o osobnom i nenasljedivom pravu kako to navodi tuženik. Iz pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu može se zaključiti da je radnici 20. listopada 2020., uručeno nekakvo pisano upozorenje zbog kršenja radnih obveza dana 25. rujna 2020., (navodno zbog nesavjesnog, nepravovremenog i nemarnog izvršavanja radnih zadataka, dužnost korektnog i ljubaznog odnosa prema kupcima te profesionalno vođenje komunikacije i pružanje kvalitetne usluge kupcima). Dakle, citirano upozorenje se uopće ne odnosi na događaj od 2. rujna 2020., odnosno ne radi se o upozorenju zbog pušenje električne cigare, a što navodno predstavlja razlog za otkaz. Čak i kada bi se radilo o upozorenju koje se odnosi na događaj od 2. rujna 2020., tek u slučaju da je radnica poslije toga nastavila s takvim ponašanjem, a što nije, ta povreda bi eventualno mogla biti razlog za otkaz. Dakle, prije otkazivanja ugovora o radu, radnica nije bila pisano upozorena na povredu obveza iz radnog odnosa koja je navodno razlog otkaza (pušenje el. cigarete na radnom mjestu), a što je poslodavac bio dužan učiniti sukladno odredbi članka 119. stavak 1. Zakona o radu. Nejasni su i međusobno proturječni navodi tuženika gdje navodi da je radnica bila upozorena na „istu povredu“ pisanim upozorenjem (iako nigdje ne prilaže dokaz o navodnom upozorenju) dok u nastavku tuženik tvrdi da nije bio dužan upozoriti radnicu na kršenje obveza jer postoje opravdane okolnosti. Očito je da tuženik nije pisano upozorio radnicu na navodno kršenje radnih obveza za dan 2. rujna 2020. (pušenje Iqosa), a suprotno navodima tuženika, ne postoje opravdane okolnosti zbog kojih bi bio oslobođen obveze upozorenja radnice na počinjenje povrede iz radnog odnosa. Dakle, kako poslodavac nije upozorio radnicu na povredu obveza iz radnog odnosa očito je da nije ispunjena nužna pretpostavka određena člankom 119. stavak 1. Zakona o radu za otkazivanje ugovora o radu. Za naglasiti je da, nakon događaja od 2. rujna 2020., radnica više nikada nije konzumirala električne ili druge cigarete na radnom mjestu, niti je ikada bila upozorena od strane poslodavca na isto. Indikativno je da zbog događaja od 2. rujna 2020., (konzumiranja el. cigare), tuženik tek 29. prosinca 2020., odnosno gotovo četiri mjeseca nakon spornog događaja, otkazuje ugovor o radu. Isto ukazuje na to da je tuženik imao namjeru na bilo koji način dati otkaz radnici i da zapravo taj događaj uopće nije razlog otkaza. Radnica nikada prije događaja od 2. rujna 2020., a niti nakon tog događa nije konzumirala el. cigarete na radnom mjestu niti ju je poslodavac ikada upozorio ili opomenuo, a što ne spori niti sam poslodavac. Pored navedenog, konzumiranje el. cigarete u jednom navratu tijekom 15 godina rada kod poslodavca ne predstavlja i zasigurno ne može predstavljati dovoljan razlog za otkaz ugovora o radu. Iz navoda tuženika razvidno je da isti uopće ne spori da je u pitanju „osobito teška povreda iz radnog odnosa“ iako je takvo shvaćanje tuženika krajnje diskutabilno budući se opisani događaj ne može podvesti pod nekakvu tešku povredu iz radnog odnosa, posebice ne onu koja bi predstavljala osnovu za otkaz. Ukoliko se radi o osobito teškoj povredi iz radnog odnosa, a kako to navodi i sam tuženik, tada je tuženik radnici morao uručiti izvanredni otkaz ugovora o radu. Zbog smrti MA, prednice sada tužiteljice DA, tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2020., kojom je tuženik otkazao pok. MA Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: MS-905510/19-4 s primjenom od 1. travnja 2019., nezakonita i nedopuštena, te se utvrđuje da je prestanak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019., s danom smrti pok. MA **.**.2021., te da se naloži tuženiku da tužiteljici, kao nasljednici iza pok. MA, na ime naknade plaće za pok. MA za dio veljače, ožujak i dio travnja 2021., isplati iznos od 11.267,88 kn/1.495,50 EUR-a bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

6. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Pr-2297/2021-17, od 14. veljače 2025., određen je nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari, DA kao pravna slijednica iza pok. MA je preuzela postupak.

7. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 29. prosinca 2020.; Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 14. siječnja 2021., s povratnicom; Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad Dom zdravlja Osječko- baranjske županije, datum početka privremene nesposobnosti po određenoj dijagnozi 4. siječnja 2021.; medicinsku dokumentaciju na ime pok. MA; obračunsku listu za veljaču 2021., na ime MA; Smrtni list na ime MA, Upravnog odjela za opću upravu od 14. svibnja 2021.; Rješenje o nasljeđivanju iza pok. MA, Javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka od 22. prosinca 2021., poslovni broj O-1478/2021-4, UPP/OS-88/21-4, kojim je nasljednicom iz pok. MA proglašena DA, kćerka ostaviteljice, u cijelosti; Pravilnik o radu INA-Maloprodajni servisi; Katalog poslova i radnih mjesta u IMS d.o.o.; Odluku o zaštiti nepušača u radnim prostorijama i prostorima, usluge kupcima i maloprodaje od studenog 2018.; i saslušao svjedoke SA i NA na ročištu od 24. rujna 2025.

8. Iz iskaza svjedoka SA slijedi da je u to vrijeme bio Regionalni voditelj maloprodaje grupe Osijek, a sada je Direktor regije. Sada pokojna MA dobila je otkaz negdje u rujnu 2020., iz razloga što je pušila električnu cigaretu na poslu, kraj pulta, odnosno u unutrašnjim prostorima benzinske postaje, a što se vidjelo na video nadzoru. Svjedok nije bio prisutan tom događaju. Misli da mu je taj događaj prenio tadašnji voditelj lokacije, ali se s obzirom na protok vremena se ne sjeća. MA je konstantno pušila e-cigaretu te je u nekoliko navrata usmeno upozorena od voditelja UA, a koliko mu je poznato nije bilo pisanih opomena, ali je imala opomena, a ne zna u kojem periodu. MA je bila educirana o pravilima ponašanja na benzinskim crpkama i upoznata sa internim pravilima tuženika vezano za sigurnost rada radnika. Strogo je zabranjeno pušenje unutar i izvan objekta. Nema u pogledu zaštite na radu i sigurnosti, razlike između obične cigarete i električne upravo zbog aspekta zapaljenja. Misli da je pokojna dobila otkaz neposredno nakon tog događaja ali da poslodavcu zbog toga nije nastala šteta. Svjedok misli da MA prije tog događaja nije osobno vidio da puši, iako je ista djelatnik tuženika od negdje 2006.-2007. godine.

9. Iz iskaza svjedoka NA slijedi da je u to vrijeme bio Direktor regije kada je sada pokojna MA dobila otkaz zbog pušenja e-cigarete na radnom mjestu, a o čemu ga je izvijestio Regionalni voditelj maloprodaje SA. Koliko se sjeća SA je o tome događaju izvijestio centralu u Zagrebu i nakon toga je Direktor prodaje operative PA donio odluku o otkazu, a nakon savjetovanja sa ljudskim resursima i pravnicima. Nije mu poznato da li je MA ranije pušila e-cigaretu na radnom mjestu, niti mu je poznato da li je dobivala pisane opomene. MA je bila educirana o pravilima ponašanja na benzinskim crpkama i upoznata sa internim pravilima tuženika vezano za sigurnost rada radnika, a strogo je zabranjeno pušenje unutar i izvan objekta.

10. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka SA i NA, budući isti nemaju neposrednih saznanja vezano za događaje od 2. rujna 2020., i otkaz ugovora o radu, niti im je poznato je li sada pok. MA dobivala pisane opomene vezano za pušenje E-cigarete.

11. Člankom 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.), propisano je da poslodavac može otkazati Ugovor o radu ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdanog razloga u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

12. Člankom 116. stavak 2. istog zakona, propisano je da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

13. Člankom 119. istog zakona, propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja, uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14. Člankom 57. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018.), propisano je da je zabranjeno pušenje duhanskih i drugih proizvoda, električnih cigareta i biljnih proizvoda za pušenje na mjestu rada.

15. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je sada pok. MA otkazan Ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2020., zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a Ugovor o radu prestaje istekom ugovornog roka od jedan mjesec i jedan tjedan, koji počinje teći danom dostave ove odluke, te na zahtjev poslodavca radnica prestaje raditi i nije dužna dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka te tijekom tog razdoblja ima pravo na isplatu naknade plaće i priznanje ostalih prava kao da je radila, osim prava na naknadu za trošak prijevoza na posao i s posla, uz obrazloženje da je dana 2. rujna 2020., u popodnevnoj smjeni na svom radnom mjestu, točnije u unutarnjem prodajnom prostoru, pušila električnu cigaretu – Iqos. Sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu, radnica je pozvana na iznošenje obrane koju je iznijela u pisanoj formi, navodeći da je uporaba Iqosa dozvoljena u zatvorenim prostorijama, kafićima i bolnicama jer nema otvoren plamen, te da nije razmišljala da nije dozvoljena na maloprodajnom mjestu, međutim poslodavac ne može prihvatiti obranu radnika jer je postupajući na opisan način prekršila odredbe Zakona o zaštiti na radu, propisane u članku 57. stavak 1. i 3. istog zakona, kao i Odluke o zaštiti nepušača u radnim prostorijama i prostorima usluge kupcima i maloprodaje i Odluke o zaštiti nepušača u radnim prostorijama i prostorima INA Maloprodajnih servisa, iz članka 1. i članka 4. istih Odluka, te je navedenim postupcima počinila teške povrede obveza iz radnog odnosa navedene u članku 111. Pravilnika o radu INA Maloprodajnih servisa. Tužiteljici je Odluka o redovnom otkazu Ugovora o radu uručena 12. siječnja 2021., kada se već nalazila na bolovanju od 4. siječnja 2021., te je uredno tuženiku dostavljala doznake o bolovanju.

16. Protiv navedene Odluke MA je dana 14. siječnja 2021., podnijela Zahtjev za zaštitu prava, budući je ista nezakonita i nedopuštena, jer opisano ponašanje radnice nije i ne može se tumačiti kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa zbog kojeg bi se radnici mogao izvanredno otkazati Ugovor o radu. Navedeni Zahtjev je tuženik zaprimio 19. siječnja 2021.

17. Uvidom u Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad utvrđeno je da se tužiteljica zbog teškog zdravstvenog stanja nalazila na bolovanju od 4. siječnja 2021., da je bila privremeno nesposobna za rad, a sukladno odredbi članka 121. stavak 3. Zakona o radu otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, no tuženik je tužiteljicu odjavio s Mirovinskog i Zdravstvenog osiguranja te je na taj način postupio suprotno odredbi članka 121. stavak 3. Zakona o radu, zbog čega je tužiteljica predložila određivanje privremene mjere privremenog vraćanja u radni odnos i ostvarivanja svih prava iz radnog odnosa uz plaćanje naknade za vrijeme radnog spora. O istom zahtjevu od 25. ožujka 2021. i 8. travnja 2021., nije donesena odluka, budući je MA preminula **.**.2021.

18. Budući je tužiteljica MA preminula dana **.**.2021., rješenjem ovog suda broj Pr-2297/2021-7, od 24. svibnja 2021., određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, te je nakon pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka, određen nastavak postupka, a tužiteljica DA, kći ostaviteljice, kao jedina nasljednica je preuzela ovaj postupak, predlažući donošenje presude pobliže opisane u izreci presude.

19. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 119. Zakona o radu, da je predniku tužiteljice otkazan Ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu od 29. prosinca 2020., zbog osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa, no iz obrazloženja odluke proizlazi da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obzirom da se ugovor o radu otkazuje zbog osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa, iz razloga što je dana 2. rujna 2020., za vrijeme rada u popodnevnoj smjeni, u unutarnjem prodajnom mjestu pušila električnu cigaretu, a sukladno odredbi članka 116. stavak 2. Zakona o radu, Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a za navesti je da se pisano upozorenje uručeno prednici tužiteljice 20. listopada 2020., zbog kršenja radnih obveza dana 25. rujna 2020., ne odnosi na događaj od 2. rujna 2020., odnosno ne radi se o upozorenju zbog pušenja električne cigarete, a što je predstavljalo razlog za otkaz, stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan, za utvrđenjem da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2020., nezakonita i nedopuštena, sve pobliže opisano pod I/izreke presude, kao i tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se utvrđuje prestanak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019., s danom smrti pok. MA **.**.2021., sve pobliže opisano pod II/izreke presude, kao i tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici kao nasljednici iza pok. MA na ime naknade plaće za dio veljače, ožujak i dio travnja 2021., isplati iznos od 1.495,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve pobliže opisano pod III/izreke presude, stoga odluka kao pod I, II i III/izreke presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP).

21. Tužitelju je priznat trošak sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 14. siječnja 2021., u iznosu od 200,00 eura, sastava tužbe od 11. veljače 2021., iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 25. ožujka 2021., 8. travnja 2021., i 7. studenog 2022., iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, zastupanja na ročištima od 12. svibnja 2021., 16. lipnja 2025., i 24. rujna 2025., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 400,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

U Osijeku, dana 28. listopada 2025.

SUTKINJA

Lidija Šmit

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika