REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: P-1890/2021-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja FT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Kruno Peronja i Vinko Radovani, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ad 1. PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Neno Rstić, odvjetnik u [adresa], ad 2. NATKO KOVAČEVIĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], Ulica Radoslava Lopašića 14, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Neno Rstić, odvjetnik u Zagrebu, ad 3. LT, [adresa], ad 4. COMPOSITIO GRUPA d.o.o.-u stečaju, OIB 05201313905, Traskošćanska ulica 28, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, ad 5. HT, [adresa], ad 6 MT, [adresa], radi pravo vlasništva nekretnine, nakon javno održane glavne rasprave, zaključene dana 23. listopada 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, uz objavu odluke 28. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

“Utvrđuje se da su na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], D.L. 12, obala, kuća i obala, površine 76 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je u suvlasništvu tužitelja i tuženika u suvlasničkim omjerima:

- tužitelj FT pok. F za 4/48 dijela + 1/24 dijela (ranije tuženici pod 1. i pod 2.)

- tuženik pod 4. COMPOSITIO GRUPA d.o.o. u stečaju za 12/48 dijela

- tuženik pod 5. HT za ½ od suvlasničkog dijela 65/258

- tuženik pod 6. MT za ½ od suvlasničkog dijela 65/258

- tuženik pod 5. HT za 64/258

- FTB za 1/8 dijela (pravni prednik tužena pod 3.),

temeljem Plana posebnih dijelova zgrade, Split, ožujak 2021.g., izrađenom od „UGRIN-ING“ d.o.o., Split, te temeljem Potvrde Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar, Klasa: 361- 08/21-07/12, Urbroj: 2181/1-11-01/5-21-3-MG, od 27.08.2021.g. (koji čine sastavni dio Presude), uspostavljene sljedeće samostalne uporabne cjeline:

- Poslovni prostor PP1, označen žutom bojom smješten u sjeverozapadnom dijelu stambeno poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 18,51 m2, a koji se sastoji od radno prodajnog dijela.

Suvlasnički dio poslovnog prostora PP1 u prizemlju stambeno-poslovne građevine iznosi 19/240 dijela,

- Poslovni prostor PP2, označen žutom bojom, smješten u središnjem dijelu stambeno poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 17,03 m2, a koji se sastoji od radnog prodajnog dijela i wc-a.

Suvlasnički dio poslovnog prostora PP2 u prizemlju stambeno-poslovne građevine iznosi 17/240 dijela,

- Poslovni prostor PP3, označen žutom bojom, smješten u sjeveroistočnom dijelu stambeno-poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 21,90 m2, a koji se sastoji od radnog prodajnog dijela i wc-a.

Suvlasnički dio poslovnog prostora PP3 u prizemlju stambeno-poslovne građevine iznosi 22/240 dijela,

- Stan S1, označen plavom bojom, smješten na I katu stambeno-poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 65,42 m2, a koji se sastoji od unutrašnjeg ulaznog stepeništa, dvije sobe, kupaonice, kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom.

Suvlasnički dio stana S1 na prvom katu stambeno-poslovne građevine iznosi 65/240 dijela,

- Stan S2, označen plavom bojom, smješten na II katu stambeno-poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 64,51 m2, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje s blagovaonicom, predsoblja, dvije sobe, radne sobe i kupaonice.

Suvlasnički dio stana S2 na drugom katu stambeno-poslovne građevine iznosi 64/240 dijela,

- Stan S3, označen zelenom bojom, smješten u potkrovlju stambeno-poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 63,51 m2, a koji se sastoji od hodnika, blagovaonicom s dnevnom boravkom, kuhinje, tri sobe i kupaonice.

Suvlasnički dio stana S3 u potkrovlju stambeno-poslovne građevine iznosi 53/240 dijela.

II. Nalaže se uspostava etažnog vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], D.L. 12, obala, kuća i obala, površine 76 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da se:

- suvlasnički dio tužitelja FT od 4/48 dijela predmetne nekretnine povezuje s posebnim dijelom - Poslovnim prostorom PP1 u prizemlju, označen žutom bojom smješten u sjeverozapadnom dijelu stambeno poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 18,51 m2, a koji se sastoji od radno prodajnog dijela.

Suvlasnički dio: 19/240 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1)

- suvlasnički dio tužitelja FT od 1/24 dijela predmetne nekretnine povezuje s posebnim dijelom - Poslovnim prostorom PP2 u prizemlju, označen žutom bojom, smješten u središnjem dijelu stambeno poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 17,03 m2, a koji se sastoji od radnog prodajnog dijela i wc-a.

Suvlasnički dio: 17/240 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2)

- suvlasnički dio FTB (pravni prednik tužena pod 3.) od 1/8 dijela predmetne nekretnine povezuje s posebnim dijelom - Poslovnim prostorom PP3 u prizemlju, označen žutom bojom, smješten u sjeveroistočnom dijelu stambeno poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 21,90 m2, a koji se sastoji od radnog prodajnog dijela i wc-a.

Suvlasnički dio: 22/240 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3)

- suvlasnički dio tuženika pod 4. COMPOSITIO GRUPA d.o.o. u stečaju od 12/48 dijela predmetne nekretnine povezuje s posebnim dijelom - Stanom S1, označen plavom bojom, smješten na I katu stambeno-poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 65,42 m2, a koji se sastoji od unutrašnjeg ulaznog stepeništa, dvije sobe, kupaonice, kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom.

Suvlasnički dio: 65/240 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4)

- suvlasnički dio tuženika pod 5. i tuženika pod 6., svaki za po ½ suvlasničkog dijela 65/258 predmetne nekretnine povezuje s posebnim dijelom - Stanom S2, označen plavom bojom, smješten na II katu stambeno-poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 64,51 m2, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje s blagovaonicom, predsoblja, dvije sobe, radne sobe i kupaonice.

Suvlasnički dio: 64/240 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5)

- suvlasnički dio tuženika pod 5. od 64/258 dijela predmetne nekretnine povezuje se s posebnim dijelom - Stanom S3, označen zelenom bojom, smješten u potkrovlju stambeno-poslovne građevine, ukupne netto korisne površine 63,51 m2, a koji se sastoji od hodnika, blagovaonicom s dnevnom boravkom, kuhinje, tri sobe i kupaonice.

Suvlasnički dio: 53/240 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6)

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Stari Grad, Općinski sud u Splitu, da po pravomoćnosti ove Presude, izvrši upis posebnih dijelova nekretnine (etažiranje) označene kao č. zgr. [katastarska čestica], D.L. 12, obala, kuća i obala, površine 76 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama, sukladno točkama 1. i 2. izreke ove Presude.“

IV. Nalaže se tužitelju tuženiku COMPOSITIO GRUPA d.o.o.-u stečaju, OIB 05201313905, Traskošćanska ulica 28, 10000 Zagreb naknaditi parnični trošak u iznosu od 225,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku dana 13. svibnja 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika navodeći kako zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju glede prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Da predmetna čest. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u naravi predstavlja stambeno – poslovnu zgradu koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina i to od tri poslovna prostora u prizemlju te zgrade, jednog dvosobnog stana na prvom katu, jednog dvosobnog stana na drugom katu, te trosobnog stana na trećem katu - potkrovlju predmetne zgrade. Tužitelj da je isključivi i stvarni vlasnik poslovnog prostora netto površine 18,51 m2 koji zauzima sjeverozapadni dio površine prizemlja i predstavlja 19/240 dijela cjeline predmetne zgrade (u Planu posebnih dijelova zgrade „Split, ožujak 2021. god.“ izrađenom od „UGRIN-ING“ d.o.o. Split označen kao Poslovni prostor PR PP1 žute boje). Da su tužena ad 1. PT i tuženik ad 2. Natko Kovačević stvarni suvlasnici, svaki od njih za po 1/2 dijela cjeline, poslovnog prostora netto površine 17,03 m2 koji zauzima središnju površinu prizemlja i predstavlja 17/240 dijela cjeline predmetne zgrade (u Planu posebnih dijelova zgrade „Split, ožujak 2021. god.“ izrađenom od „UGRIN-ING“ d.o.o. Split označen kao Poslovni prostor PR PP2 žute boje). Da je tužena ad 3. LT isključiva i stvarna vlasnica poslovnog prostora netto površine 21,90 m2 koji zauzima krajnju sjeveroistočnu površinu prizemlja i predstavlja 22/240 dijela 3 cjeline predmetne zgrade (u Planu posebnih dijelova zgrade „Split, ožujak 2021. god.“ izrađenom od „UGRIN-ING“ d.o.o. Split označen kao – Poslovni prostor PR PP3 žute boje). Da je tuženik ad 4. COMPOSITIO GRUPA d.o.o. - u stečaju je isključivi i stvarni vlasnik dvosobnog stana netto površine 65,42 m2 koji zauzima cijelu površinu 1. (prvog) kata i predstavlja 65/240 dijela cjeline predmetne zgrade (u Planu posebnih dijelova zgrade „Split, ožujak 2021. god.“ izrađenom od „UGRIN-ING“ d.o.o. Split označen kao Stan I S1 - dvosobni – plave boje). Da je tuženik ad 5. HT i tuženik ad 6. MT su stvarni suvlasnici i to svaki za po 1/2 dijela cjeline, dvosobnog stana netto površine 64,51 m2 koji zauzima cijelu površinu 2. (drugog) kata i predstavlja 64/240 dijela cjeline predmetne zgrade (u Planu posebnih dijelova zgrade „Split, ožujak 2021. god.“ izrađenom od „UGRIN-ING“ d.o.o. Split označen kao Stan II S2 - dvosobni – plave boje). Da je tuženik ad 5. HT isključivi i stvarni vlasnik trosobnog stana netto površine 63,51 m2 koji zauzima cijelu površinu 3. (trećeg) kata i predstavlja 53/240 dijela cjeline predmetne zgrade (u Planu posebnih dijelova zgrade „Split, ožujak 2021. god.“ izrađenom od „UGRIN-ING“ d.o.o. Split označen kao Stan III S3 - trosobni – zelene boje). Tužitelje je nadalje naveo kao poslovni prostor netto površine 18,51 m2 koji zauzima sjeverozapadni dio površine prizemlja, i predstavlja 19/240 dijela cjeline predmetne zgrade, tužitelj da je, zajedno sa poslovnim prostorom položenim u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stekao temeljem Ugovora o prodaji od 7. lipnja 2001. godine kojeg je kao kupac zaključio s prodavateljem Sunčani Hvar d.d., u tom trenutku izvanknjižnim vlasnikom. Sunčani Hvar d.d. da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu broj P-4359/15 od 24. travnja 2015. godine utvrđen vlasnikom gore navedenih poslovnih prostora, a u predmetnom postupku da je ovdje tužitelj sudjelovao kao umješač na strani tužitelja Sunčani Hvar d.d.. Međutim, citirana presuda da nije bila podobna za upis u zemljišnu knjigu obzirom da izreka iste nije sadržavala suvlasnički dio koji je neodvojivo povezan s posebnim dijelovima

- predmetnim poslovnim prostorima pa je zemljišnoknjižno stanje glede istih ostalo nesređeno. Tužitelj da je u međuvremenu sredio zemljišnoknjižno stanje poslovnog prostora položenog u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na okolnost pasivne legitimacije tužitelj je u spis dostavio dokaze. Podneskom od dana 03. i 07. listopada 2025. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, budući da je od dana podnošenja tužbe došlo do promjena u odnosu na suvlasnike u svezi predmetne nekretnine.

2.Tužba je uredno s prilozima dostavljena tuženicima, te su tuženici ad 1. i ad .2 u podnesku od dana 18. kolovoza 2021. godine naveli kako se ne protive tužbenom zahtjevu jer i sami imaju pravni interes da se upišu kao suvlasnici nekretnine, međutim isti nisu izričito priznali tužbu. Tuženik ad. 4 u odgovoru na tužbu od dana 12. listopada 2021. godine je naveo kako opreza radi ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik ad 3. nije odgovorio na tužbu. Tuženik ad 5. je priznao uređenu tužbu i tužbeni zahtjev, dok je tuženik ad 6 priznao tužbeni zahtjev, ali nije priznao tužbu i tužbeni zahtjev koji je uređen podnescima od dana 03. i 07. listopada 2025. godine. Ističe se da iako su neki od tuženika odgovorili na tužbu, u odgovoru nisu predlagali nikakve dokaze za svoje tvrdnje.

3. Na okolnost pasivne legitimacije tuženika ad 1. i ad 2., kao pravnih sljednika odnosno isključivih nasljednika pokojnog ĐT, tužitelj je dostavio rješenje o nasljeđivanju Javne bilježnice Mirjane Trkman Pajić, Zagreb, broj O- 2166/13 (UPP-OS-26/13) od 20. veljače 2014. godine. Na okolnost pasivne legitimacije tuženika ad 5. i ad 6., kao pravnih sljednika odnosno isključivih nasljednika pokojnog RT, tužitelj je dostavio rješenje o nasljeđivanju Javne bilježnice Jadranke Plenković, broj O.1738/2018-11 (UPP/OS-76/2018-9) od 13. studenog 2018. godine. Na okolnost isključivog vlasništva tuženika ad 5. BT u odnosu na trosobni stan položen na 3. (trećem) katu se uz prethodno navedeno rješenje o nasljeđivanju tužitelj je dostavio i presudu zbog ogluhe.

4. Prije svega, u odnosu na zahtjev tužitelja da se utvrdi pitanje vlasništva u predmetnom postupku za istaknuti je kako spisu prileži Ugovor o prodaji od 7. lipnja 2001. godine zaključen između Sunčanog Hvara d.d. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, a koji ugovorom se odnosi na poslovni prostor položen u prizemlju zgrade oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Također, spisu prileži i pravomoćna presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj 84P-4359/15 od 24. travnja 2015. godine kojom je tužitelj Sunčani Hvar d.d. uz sudjelovanje FT, ovdje tužitelja, kao umješača na strani tužitelja Sunčani Hvar d.d. utvrđen vlasnikom predmetnog poslovnog prostora. Međutim, budući da je tužitelj odustao od svih daljnjih dokaza uključujući i dokaz provođenja očevida, to je razvidno kako iz navedenih priložnih isprava se ne može utvrditi vlasništvo na predmetnoj nekretnini ( točka I. izreke), pa je stoga u odnosu na točku I. izreke tužba odbijena. Naime,u odnosu na navedeno sud je primjenom odredbe članka 221.a . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22 i 114/22 , 155/23- dalje:), dalje: ZPP, primijenio pravilo o teretu dokazivanja. Također se ističe kako sud nije mogao ni donijeti presudu na temelju priznanja u odnosu na tuženika HT, ( budući da je on jedini izričito priznao uređenu tužbu i tužbeni zahtjev, a u odnosu na točku I. i II.izreke) i to stoga što se sudska praksa već izjasnila o tome da i kod utvrđenja prava vlasništva i kod uspostave etažnog vlasništva bi svi tuženici bi i nužni suparničari. Također se ističe kako sukladno stanju u spisu se nisu ostvarili uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na tuženika LT,te se ujedno napominje da su se kojim slučajem i ostvarili uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na tuženika LT ista se sukladno pravilu o nužnim suparničarima u ovom slučaju ne bi ni mogla donijeti.

5.Predmet spora jest zahtjev utvrđenje prava vlasništva, te uspostava etažnog vlasništva.

6.Tijekom postupka u dokazne svrhe sud je pregledao: izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, elaborat „Ugrin-ing“ d.o.o., od ožujka 2021 godine, Ugovor o prodaji sklopljen dana 07. lipnja 2021. godine između Sunčani Hvar d.d. i FT, Presudu poslovnog broja P- 4359/15 od dana 24. travnja 2015., Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐT poslovni broj O- 2166/13, Rješenje o nasljeđivanju iza pok. RT poslovni broj O- 1738/ 2018- 11, Presudu zbog ogluhe poslovni broj P- 636/20 od dana 12. siječnja 2021. godine, Potvrdu Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje od dana 27. kolovoza 2021. godine Klada 361-08/21-07/12, Ur.broj 2181/1-11-01/5-21-3 –MG. od ostalih dokaza tužitelj je odustao, a tuženici nisu dokaze ni predlagali.

7. U nastavku postupka sud je izveo dokaz pregledom cjelokupnog spisa.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije pravno osnovan.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

Pregledom e-izvatka iz zemljišne knjige za utuženu nekretninu utvrđeno je kako su kao vlasnici upisani tuženici, te osim njih temeljem UGOVORA O KUPOPRODAJI OV- 2816/2024 **.**.2024. FTB, OIB: [osobni identifikacijski broj],

[adresa], te temeljem UGOVORA O KUPOPRODAJI OV- 4300/2024 15.10.2024 PALIĆ SLAVICA, OIB: 11689242329, BANATSKA ULICA 25, 10000 [adresa]. Iz navedenog slijedi kako su tuženici ad.1, ad 2 i ad. 3 tijekom ovog postupka prodali dijelove predmetne nekretnine čiji su oni bili suvlasnici.

10. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravnima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 14 6/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZV) uređena su pitanja uspostave i upisa posebnih dijelova zgrade (etažiranje) nekretnine.

11. Naime, postojanje suvlasništva na nekretnini je osnovna pretpostavka za uspostavu određenoga posebnoga dijela, jer onaj tko nije suvlasnik, ne može biti ni etažni vlasnik. Nadalje, vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine može biti uspostavljeno samo na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je barem toliko velik da odgovara odnosno korisne vrijednosti toga samostalnog dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (odgovarajući suvlasnički dio). Odredbom članka 72 stavak 1 ZV-a propisano je da se vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, a prema stavku 2 istog članka, vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine upisuje se u vlasničkom listu na suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasništvo posebnoga dijela, uz navođenje posebnoga dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se proteže, a na posjedovni list se stavlja natpis;"Etažno vlasništvo". Nadalje, prema odredbi članka 73 stavak 1 ZV-a vlasništvo posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine. Prema tome, svaki suvlasnik koji hoće na svom suvlasničkom dijelu utemeljiti etažno vlasništvo, mora zatražiti suglasnost ostalih suvlasnika. Moguće je da takva suglasnost suvlasnika izostane, kao što je slučaj u predmetnom postupku. U takvoj situaciji, kad suvlasnici uskrate svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio nekretnine, ZV-om nije predviđena mogućnost da se odlukom suda naloži suvlasnicima davanje takve suglasnosti.

Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na uspostavu etažnog vlasništva utužene nekretnine ( točka II. izreke). Iako ZV izričito ne propisuje, ukoliko suvlasnik ne dobije od ostalih suvlasnika suglasnost za etažiranje, isti ima mogućnost pokrenuti postupak u kojemu će sud utvrditi je li moguće na određenom suvlasničkom dijelu uspostaviti etažno vlasništvo i u tom smislu treba da je postavljen tužbeni zahtjev, da bi u parnici bila donesena takva odluka, prethodni uvjet je pravomoćnost sudske odluke o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, kako je propisano odredbom članka 73 stavak 5 ZV-a. Ovu odluku o utvrđivanju korisnih vrijednosti donosi izvanparnični sud po pravilima propisanim u članku 74 ZV-a. Prema tome, prije donošenja odluke u ovoj parnici, trebalo je da je donesena i da je postala pravomoćna odluka izvanparničnog suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti stana te drugih prostorija.

12. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi kako se tuženik ad. 4 u svom odgovoru na tužbu istoj protivio, tuženica ad. 3 odgovor na tužbu nije podnijela, a tuženici ad. 1 i ad. 2 su naveli kako se istoj ne protive, ali nisu izričito priznali tužbeni zahtjev, tuženik ad. 5 tužbu priznao, a tuženik ad. 6 je priznao ranije postavljen tužbeni zahtjev, ali nije priznao uređeni tužbeni zahtjev. Shodno navedenom razvidno je kako tuženici nisu dali svoj pristanak niti izričitu suglasnost za uspostavu etažnog vlasništva ( osim tuženika ad 5.), a kako tužitelj nije u spis dostavio pravomoćnu sudsku odluku o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije, te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, to je očito kako je tužbeni zahtjev neosnovan i u odnosu na točku II.

Naime, budući da prijedlog tužitelja ne sadrži pravomoćnu odluku o utvrđivanju korisnih vrijednosti stana, odnosno druge prostorije, te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, niti ispravu suvlasnika kojom bi se zamijenila pravomoćna odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti, bez koje se u smislu članka 73. st. 5. ne može uspostaviti vlasništvo posebnog dijela, to je razvidno kako je tužbu trebalo odbiti. Prema tome, da bi se uspostavilo vlasništvo posebnog dijela nekretnine moraju biti ispunjene sve opće i posebne pretpostavke iz odredbi čl. 71. do 75. ZVDSP-a, i to kod uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine na temelju zahtjeva suvlasnika s odgovarajućim suvlasničkim dijelom: zahtjev suvlasnika nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, pisana suglasnost svih suvlasnika, odnosno pravomoćna sudska odluka koja zamjenjuje suglasnost svih suvlasnika, potvrda nadležnog tijela da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina, te pravomoćna odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti. Navedeno je u skladu sa stavom kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u rješenju broj: Rev x- 1060/2012-2 od 30. lipnja 2020., kao i u rješenju broj: Rev-1050/2023-2 od 24. travnja 2024.

13. U konkretnom slučaju, stranke se nisu usuglasile o načinu uspostave vlasništva na točno određenom posebnom dijelu nekretnine, štoviše tuženik ad. 4 se izričito usprotivio tužbi., pa stoga iako je tužitelja u spis dostavio potvrdu nadležnog tijela iz čl. 73. st. 3. ZVDSP-a., razvidno je kako je tužbu i o ovom dijelu trebalo odbiti. O navedenom se već izjasnila i sudska praksa kao i ( Gž- 203/25-2).

14. Nadalje, tijekom postupka došlo je o promjene u odnosu na suvlasnike predmetne nekretnine, odnosno tuženici ad 1., ad. 2 i ad. 3 su prodali svoj suvlasnički dio.

15. Prema odredbi članka 195. ZPP-a, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Naime, otuđenje stvari o kojoj teče parnica iako u procesnopravnom smislu ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno ista je od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika. U konkretnoj procesnoj situaciji, tuženici su prodali svoje suvlasničke dijelove predmetne nekretnine trećoj osobi. Stoga bi okolnost da su tuženici prodali svoje suvlasniče dijelove predmetne nekretnine, odnosno da je prestalo njihovo pravo vlasništva na toj nekretnini od bitnog je utjecaja za odluku o samoj stvari. Iz odredbe članka 195. stavka 1. i 2. ZPP-a proizlazi da navedenom odredbom nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla na temelju kojeg je izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica za vrijeme trajanja parnice, odnosno da otuđenje predmeta spora nije djelotvorno na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice. Naime, postoje stavovi sudova da materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Drugim riječima time što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnicu ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, u sudskoj praksi je postojao stav kako će sud će u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama, ali će odbiti tužbeni zahtjev. Pravno shvaćanje izraženo u točkama 11. i 12. u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom rješenju poslovni broj Rev-x 843/14-2 u od 9. prosinca 2014. Također postoji i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19) održanoj 21. listopada 2019. prema kojem „kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz članka 162. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada članak 195. stavka 1. ZPP isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe“ kao i pravna shvaćanja revizijskog suda izražena u odlukama Rev 2028/2016-3 od 18. prosinca 2019. i Rev 2756/2016-2 od 11. siječnja 2022. o tome da otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica, nema bezuvjetan učinak prestanka pasivne legitimacije tuženika. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) održane 14. rujna 2020 otuđenje stvari ili prava tijekom parničnog postupka ne sprječava dovršetak parnice među istim strankama (čl. 195. st. 1. ZPP), ali ima materijalnopravne posljedice na ishod parnice. Pravna norma sprječava prestanak legitimacije za vođenje postupka zbog otuđenja stvari ili prava tijekom parnice, kako bi se spriječile zloupotrebe. Međutim, za donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, osim u slučaju kada je otuđenje izvršeno od strane tužitelja tijekom parnice. U tom slučaju, primjenjuje se stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Ovo pravno shvaćanje ima za cilj spriječiti zloupotrebe i osigurati načela savjesnosti i poštenja u parničnom postupku. Prema čl. 195. st. 1. ZPP ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Ovom odredbom propisano je da otuđenje stvari i prava o kojem teče parnica nema one pravne učinke koje bi imalo da je do otuđenja došlo prije pokretanja parničnog postupka, a cilj te odredbe, jest, prije svega, sprječavanje zloupotreba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici (tako i u Rev- 2028/2016-3 od 18. prosinca 2019.). Nadalje, na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10, zauzeto je pravno shvaćanje prema kojemu: "Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."Pravno shvaćanje s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) koja je održana 14. rujna 2020., broj: Su-IV-47/2020- 7 nije primjenjivo u ovom konkretnom slučaju jer se ono odnosi na drugačiju pravnu situaciju. Naime, to pravno shvaćanje se odnosi na slučaj kada je tužitelj tijekom parnice otuđio predmet spora, dok su u ovom konkretnom slučaju tuženici, a ne tužitelj otuđio predmet spora. U ovom konkretnom slučaju bilo bi primjenjivo pravno shvaćanje zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10 prema kojem bi bilo mjerodavno stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je kako bi se spriječile moguće zloupotrebe u parničnim postupcima ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja.

16. Stoga u situaciji kad su tuženici raspolagali svojim suvlasničkim dijelom nekretnine tijekom parničnog postupka kojim tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva te nekretnine u cilju otežanja tužiteljeve procesne pozicije valja primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19- 10 prema kojem je mjerodavno stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, osim ako je do otuđenja nekretnine došlo između tuženih strana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-453/2023-2 od 6. veljače 2024.)

17. Dakle u konkretnom situaciji ovaj sud je sukladno stanju u spisu utvrdio sve činjenice, a budući da je tužitelj odustao od svih dokaza odlučeno je kao u izreci. Naime, sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na točku I. primjenom pravila tereta dokazivanja, dok je tužbu u odnosu na točku II., odnosno uspostavu etažnog vlasništva odbio iz razloga nedostatka suglasnost svih suvlasnika tj. nedostatka pravomoćne odluke izvanparničnog suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti stana te drugih prostorija.

18. Nadalje, nužni suparničari su svi upisani suvlasnici nekretnine koji moraju sudjelovati u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, jer samo u odnosu na njih može sud donijeti odluku o razvrgnuću. Bez sudjelovanja svih suvlasnika ne može doći do pravno valjanog razvrgnuća, jer odluka ne bi imala utjecaja na suvlasničke dijelove onih koji nisu sudjelovali. (Gž- 262/2023-3) 19. Odredbama čl. 47. st. 1. ZV-a propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno i to mu pravo ne zastarijeva. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018. br. Su IV-148/2018 suvlasnici u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina jedinstveni su i nužni suparničari, te se samo u odnosu na suvlasnike koji sudjeluju u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina može donijeti odluka kojom se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina. Jedinstveni su suparničari koji procesnopravni pojam definira članak 201. ZPP. Tom zakonskom odredbom propisano je da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. U odnosu na jedinstvene suparničare donosi se jedinstvena odluka te jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tužbeni zahtjev. Nužno suparničarstvo, koje je uvijek jedinstveno, postoji u situaciji kada po prirodi stvari, odnos može biti utvrđen samo u korist svih odnosno, protiv svih. Njegova karakteristika jeste obligatornost, a uvjetovano je materijalnopravnim odnosom, pa ne samo da se mora donijeti jedna jedinstvena odluka nego u parnici kao procesnopravnom odnosu moraju i sudjelovati svi sudionici materijalnopravnog odnosa te se oni smatraju jednom strankom u pogledu posljedica radnji koje poduzimaju. ( Gž- 1468/24-2)

20. Kako jedinstveni i nužni suparničari ne mogu samostalno priznati tužbeni zahtjev kao što je to učinio tuženik HT koji zajedno sa ostalim tuženicima predstavlja jednu stranku, ovaj sud ne može u odnosu na njega donijeti presudu na temelju priznanja.

20. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, i i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te obuhvaća obistinjenje trošak odgovora na tužbu tuženiku ad. 4, u iznosu od 100 bodova, budući da istog zastupa odvjetnik i budući da je jedino taj trošak i naveden u odgovoru na tužbu, uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura na koji iznos je dodan trošak 25% PDV-a, ukupno iznosi 225,00 eura. Ostali trošak nije popisan.

U Starom Gradu, 27. listopada 2025.

S U T K I N J A:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužitelju po punomoćnicima

2. tuženiku ad 1 i ad 2.po punomoćniku, ad 3. osobno, ad 4 po stečajnom upravitelju i po punomoćniku, ad 5 i ad 6 osobno

3. u spisu