Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-407/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BD, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika BD protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-735/2021- 24, od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika BD odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika BD, zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3., a kažnjivog po članku 278. stavku 3. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 56. KZ/11, prema okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti, ako isti, za vrijeme provjeravanja od 2 godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. – 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura / 500,00 kuna.

3. Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08, protiv okrivljenog BD je odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11, opisanog pod točkom 2. izreke presude. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškove kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio presude pali su na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv osuđujućeg dijela presude, žalbu je podnio okrivljeni BD, po svom branitelju Josipu Bažantu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Grubeša & partneri u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika "oslobodi odgovornosti", a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba okrivljenika BD je neosnovana.

8. Okrivljenik je u svojoj žalbi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako su razlozi o "bitnim" činjenicama izostali, odnosno isti da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, međutim, opisujući način na koji bi ta bitna povreda bila počinjena, okrivljenik iznosi razloge koji se suštinski odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će ti žalbeni navodi biti ocijenjeni u dijelu ostalih prigovora koje je okrivljenik iznio u sklopu te žalbene osnove. Okrivljenik nastavno ističe kako, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, odluke nacionalnih sudova moraju biti adekvatno utemeljene i obrazložene jer u suprotnom da nije uvažen temeljni zahtjev kaznenog pravosuđa, da optužba mora dokazati krivnju iznad razumne sumnje, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, međutim, suprotno žalbenim navodima, za navesti je kako je prvostupanjski sud o svim svojim zaključcima i utvrđenjima dao jasne i valjano obrazložene razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te su ranije izneseni žalbeni navodi u stvari paušalni i neobrazloženi i odnose se prvenstveno na nezadovoljstvo okrivljenika načinom na koji je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku, a ne na krucijalne nedostatke prvostupanjske presude, koji bi se mogli podvesti pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

9. Okrivljenik, nadalje, u žalbi ističe kako obrana optuženika nije obrazložena, da je sud nije adekvatno kritički analizirao i cijenio, međutim pri tome u potpunosti zanemaruje činjenicu da on tijekom postupka svoju obranu nije niti iznosio jer se branio šutnjom. Pravo je okrivljenika da se u postupku brani na način za koji smatra da je za njega najprikladniji i najučinkovitiji, međutim u situaciji kada se o krivnji očitovao na način da se ne smatra krivim te kada nije iznosio svoju obranu, ne može očekivati od suda da analizira obranu koju nije uopće iznio niti prigovore koji su navedeni u odgovoru na optužnicu. Prvostupanjski sud je ispravno negiranje krivnje okrivljenika tretirao kao protivljenje svim činjeničnim i pravnim navodima optužnice, a sve dokaze koji su tijekom postupka izvedeni sud je ogovarajuće analizirao i ocijenio, o čemu je iznio jasne i detaljne razloge, tako da su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu.

10. Isto tako, neosnovani su žalbeni prigovori okrivljenika da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio po uputi drugostupanjskog suda jer da nije izveo sve postupovne radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozoren u ukidnoj odluci, što da se posebno odnosi na čitanje iskaza svjedoka, unatoč suglasnosti stranaka. Uputa drugostupanjskog suda je glasila samo da se imaju ponovno izvesti svi dokazi koji su do sada izvedeni, što je prvostupanjski sud učinio. Iskazi svjedoka su u ponovljenom postupku pročitani na raspravi uz suglasnost stranaka, što je u potpunosti u suglasju s odredbom članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 te na opisani način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi.

10.1. Osim u pravcu žalbenih navoda okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je do obvezan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba, tako da se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

11. U pogledu žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik osporava zaključke prvostupanjskog suda u pogledu odlučnih činjenica, analizira iskaze svjedoka koji su tijekom postupka ispitani i dovodi ih u vezu sa svojom obranom u kojoj je negirao počinjenje kaznenog djela, interpretirajući ih na način kako to ide u prilog interesima obrane te zaključuje kako tijekom ovog postupka nije bilo na potpuno pouzdan i nedvojben način dokazano da je on počinio kazneno djelo za koje se tereti. U tom kontekstu ističe se kako okrivljenik nije imao motiva poslodavcu dati krivotvorenu diplomu te iskaze onih svjedoka koji su zaposlenici trgovačkog društva "[obrt] drži iskonstruiranima s ciljem da mu se ponovno uruči otkaz podmetanjem krivotvorene diplome.

11.1. Međutim, svojim žalbenim navodima okrivljenik nije s uspjehom osporio ključna utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni konačni zaključak o tome da je upravo on počinio ovo kazneno djelo, na način opisan u činjeničnom opisu izreke presude. Kako je već navedeno, prvostupanjski sud je o tome dao uvjerljive i logične razloge, koji u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje. Kod toga je za navesti kako, čak kada bi se mogla i prihvatiti insinuacija iz žalbe okrivljenika, da svi svjedoci koji su zaposleni u trgovačkom društvu "[obrt] neistinito iskazuju i njega ciljano lažno terete da je predao krivotvorenu diplomu iz koje neistinito proizlazi da bi on stekao zvanje diplomiranog inženjera strojarstva, uz njih postoji i još jedan svjedok, koji nema nikakve veze s navedenim trgovačkim društvom, a koji izrijekom navodi kako je upravo okrivljenik bio taj koji je donio krivotvorenu diplomu u HZMO, Ispostava Vrbovec, radi upisa stečenog obrazovanja u radnu knjižicu. Radi se o svjedokinji BDŽ, koja je u to vrijeme bila zaposlena na radnom mjestu voditeljice Ispostave Vrbovec, HZMO-a, koja je navela kako okrivljenika BD poznaje iz viđenja, kako je početkom prosinca 2016. upravo on došao i zatražio da mu se upiše stečeno obrazovanje i visoka stručna sprema te da joj je tom prilikom predao na uvid original diplome i kopiju, koju služba zadržava, koju je ona usporedila s originalom i potom postupila po istoj. Navedena svjedokinja je posebno istakla kako je sigurna da je upravo okrivljenik predao spornu diplomu i zatražio upis stečenog obrazovanja navedenog u toj diplomi, što mu ona međutim nije mogla odmah upisati, radi čega je ovjerenu kopiju poslala kolegama u središnjicu HZMO-a. Nakon nakon par dana, kolege iz središnjice da su joj elektronskom poštom dostavili uputu na koji način može u sustav unijeti visoku stručnu spremu okrivljeniku, što je ona i učinila i poslala kopiju diplome nadležnoj područnoj službi na pohranu. Isto tako ova svjedokinja je navela kako je upravo okrivljenik došao preuzeti potvrdu HZMO-a o upisu stručne spreme.

12. Imenovana svjedokinja doista nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika, a uz to ona nema nikakve veze ni s radnim mjestom okrivljenika, odnosno sudskim postupcima koji su pokretani između njega i poslodavca, a doista je teško za povjerovati da bi i ova svjedokinja bila u nekakvom dogovoru s okrivljenikovim poslodavcem, kako bi ga lažno teretila i pomogla društvu "[obrt] da mu uruči otkaz. Uz to, iskaz ove svjedokinje se u potpunosti uklapa u iskaz svjedokinje RD, koja je navela kako joj je sam okrivljenik na njeno traženje donio potvrdu HZMO-a, što se očito odnosi baš na onu potvrdu koju mu je 9. prosinca 2016. izdala svjedokinja RDŽ. Iz naprijed navedenog potpuno jasno proizlazi da je konstrukcija, koja se iznosi u žalbi o tome da su se svi urotili protiv okrivljenika kako bi dobio otkaz na radno mjesto, neodrživa i bez uporišta u provedenom dokaznom postupku. Okolnost da je okrivljenik sam došao u HZMO Ispostavu Vrbovec te uz predočenje diplome zatražio upis visoke stručne spreme u radnu knjižicu, odnosno računalni sustav HZMO-a, bez ikakve dvojbe upućuje na zaključak da je upravo on nabavio radi uporabe krivotvorenu diplomu Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, radi čega su se u njegovom postupanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 te ga je prvostupanjski sud osnovano, kao ubrojivog počinitelja, koji je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, koji je bio svjestan protupravnosti svog postupanja i kod nepostojanja ni jednog ispričavajućeg razloga, proglasio krivim.

13. Okrivljenik je u žalbi naveo da prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona, koju je pravno označio kao povredu iz članka 469. točke 1. ZKP/08, navodeći kako je sud propustio primijeniti procesno pravno pravilo "in dubio pro reo" i osloboditi okrivljenika optužbe, međutim, zbog naprijed navedenih razloga koji se odnose na utvrđenja suda u pogledu odlučnih činjenica, ovi žalbeni navodi okrivljenika su potpuno promašeni te prvostupanjski sud nije počinio ni povredu kaznenog zakona na koju se neosnovano upire žalbom, a ni bilo koju drugu povredu zakona na koju ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti.

14. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, okrivljenik u žalbi ističe kako je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci i uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od 2 godine neadekvatna težini inkriminiranog djela jer da sud nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti utvrđene na strani okrivljenika. U tom smislu da nije cijenjeno mišljenje psihijatrijskog vještaka u dijelu u kojem je naveo kako okrivljenik ima psihičkih poteškoća, koje su posljedica njegovog sudjelovanja u ratnim prilikama, nakon čega se kod njega razvila klinička slika PTSP-a kronične forme, s depresivnim epizodama, radi čega je bio liječen ambulantno i hospitalno u dnevnoj bolnici te uzima ordiniranu terapiju, kao i da je on bio prisiljen 15 godina na sudu dokazivati svoja prava iz radnog odnosa, a također i okolnost da je jedno od njegove djece oboljelo od leukemije.

15. Međutim, ni u ovom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika jer je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti na strani okrivljenika, koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, o čemu je u točki 20. dao uvjerljive razloge, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje. Naime, potpuno pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo odmjerio kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, koja je, kada se ima u vidu raspon propisane kazne zatvora za ovo djelo (6 mjeseci do 5 godina zatvora), očigledno odmjerena gotovo u razini posebnog minimuma propisanog zakonom te olakotne okolnosti koje okrivljenik posebice potencira u svojoj žalbi, doista nisu takve kvalitete da bi mogle dovesti do bilo kakvog blažeg kažnjavanja okrivljenika. S druge strane, sve olakotne okolnosti su u svom zbiru dovele do toga da je prvostupanjski sud ocijenio kako se svrha kažnjavanja može ostvariti i izricanjem uvjetne osude, kao svojevrsnim upozorenjem uz prijetnju kaznom te je upravo takvu kaznenopravnu sankciju izrekao okrivljeniku na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako on, u roku provjeravanja od 2 godine od pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovakva kaznenopravna sankcija je u potpunosti primjerena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika te će se i ovakvom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje. Stoga se okrivljeni neosnovano žali i zbog žalbene osnove odluke o kazni.

16. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 28. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić