REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: Pn-505/2020-39

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužiteljice ČI OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Mahmutović, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika BI OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Sandri Grgurić, odvjetnici u Trogiru, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 25. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice osobeno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 28. listopada 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Nalaže se tuženiku BI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da s naslova naknade štete isplati tužiteljici ČI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od =3.180,05 € (tritisuće stoosamdeset eura i 5 centi), uvećano za zakonske zatezne kamate koja na iznos od =3.011.91 € (tritisuće jedanaest eura i devedestjedan cent) teče od dana podnošenja tužbe, 27. 10. 2020 godine, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a (NN 78/15), a za razdoblje od 1.1.2023.g. do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st 2 ZOO-a, a na iznos od =168,14 € (stošezdesetosam eura i 14 centi), od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije svog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st 2 ZOO-a.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za više traženo u iznosu od 488,09 € (četiristoosamdesetosam eura i devet centi), koji iznos predstavlja razliku od dosuđenog iznosa (3.011,91 EUR) do zatraženog (3.500,00 EUR) sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za više traženo u iznosu od 831,86 € (osamstotridesetjedan euro i osamdesetšest centi), koji iznos predstavlja razliku od dosuđenog iznosa (168,14 EUR) do zatraženog (1.000,00 EUR) sa kamatom od dana presuđenja do isplate.

IV. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.521,59 € (tisućupetstodvadesetjedan euro i pedesetdevet centi) sve u roku od 15 dana, uvećan za zakonske zatezne kamate od dana presuđenja (28.listopada 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije svog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st 2 ZOO-a.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 27. listopada 2020. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete, navodeći u tužbi da je tuženik dana 16.4.2020 godine u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće TI i Č, na adresi [adresa], neovlašteno i bez ikakvog povoda ušao u dvorište kuće, nasrnuo na tužiteljicu, koja je tog momenta sjedila na stolici, uhvatio je za vrat, počeo stezati šal kojeg je tužiteljica imala omotanog oko vrata, zatim uhvatio za ramena podigao sa stolice i svom snagom gurao više od 10 metra, te je srušio na stepenice, još jednom jako pritisnuo ramena, a kojom prilikom je tužiteljici uz psovanje i prijetnje smrću nanio više teških tjelesnih ozljeda, oteo tužiteljici mobitel iz ruku i bacio ga na ulicu.

1.1.Nadalje, navodi se kako je predmetni događaj tužiteljica prijavila Policijskoj postaji Trogir, PU Splitsko dalmatinskoj, a o čemu je sastavljen i zapisnik o uredovanju – POTVRDA pod poslovnim brojem 511-12-33-1053/2020 od 6. listopada 2020 godine.

1.2. Nadalje u tužbi se navodi da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica zatražila medicinsku pomoć u Kliničkom bolničkom centru Split, Hitni kiruški prijem gdje da su joj utvrđene slijedeće smetnje: bolovi u vratu uz otežanu pokretljivost vrata, palpacija desnog ramena u predjelu akromiklaikularnog zgloba, bolnost palpacije desnog kuka.

1.3. Nadalje, da je nakon pregleda tužiteljica upućena na kućno liječenje i mirovanje, uz uputu o potrebi uzimanja analgetika i miorelaksana, kao i obvezno nošenje Shanzovog ovratnika, te sa obvezom kontrolnog pregleda kod neokirurga te traumatologa, a koji kontrolni pregledi da su se zbog tužiteljičinog sporog oporavka te konstantnih bolova nekoliko puta ponavljani. Da je zbog nastalih bolova tužiteljica bila prisiljena zatražiti i pomoć fizioterapeuta, čije usluge je zbog ograničenog kretanja – zbog COVID-a-19 bila prisiljena sama plaćati.

1.4. Nadalje se navodi da je tužiteljica od zadobivenih ozljeda trpjela bolove u vratu, desnom ramenu i desnoj nozi, te da je zbog navedenog događaja u konstantnom strahu, strepnji, zabrinutosti zbog ponovnog napada, ne može usnuti, da je sniženog raspoloženja.

1.5. Nadalje, da je tužiteljica zbog štetne radnje tuženika pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu, te da na ime neimovinske štetu zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica da je zbog štetnog događaja pretrpjela i fizičke bolove, duševne boli, jer joj je smanjena životna aktivnost, a da je pretrpjela i strah. Tužiteljica zbog pretrpljene neimovinske štete potražuje iznos od 30.000,00 kuna.

1.6. Nadalje, tužiteljica navodi da je pretrpjela i imovinsku štetu, a sve zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći u periodu dok je ista morala mirovati te nositi Shanzov ovratnik, kao i troškove lječenje u iznosu od 7.000,00 kuna. Tužiteljica da je u periodu od 16.4.2020 godine do 2.5.2020. godine kada je ovratnik nosila 24 sata dnevno, imala potrebu za tuđom njegom i pomoći od minimalno 2 sata dnevno. Navodi kako sudska praksa priznaje naknadu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 25,00 kuna po satu, tako da tužiteljica ima pravo na naknadu u iznosu od 850,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 28.9.2021. osporava navode iz tužbe i tužbenog zahtjev u dijelu koji su u suprotnosti sa odgovorom na tužbu. Potvrđuje navode da je dana 16. travnja 2020. među strankama došlo do sukoba, ali ne i da se događaj odigrao onako kako je to tužiteljica predstavila u tužbi.

2.1. Navodi kako je kritičnom prigodom tuženik, kako to inače čini, poslije ručka otišao na počinak, a da je tužiteljica došla u posjetu tuženikove svastike ĐI i njenog supruga DI koji imaju kuću u istom dvorištu. Tom prigodom da je tužiteljica tako glasno govorila da je probudila tuženika, kao što to čini već duže vremena namjerno, budući ju je tuženik već u par navrata na to upozoravao na što se ona naljutila i sada to čini svjesno da bi napakostila tuženiku. Navodi kako je i tom prigodom tuženik prvo usmeno upozorio, ali da se ona oglušila smijući mu se u lice, što da je tuženika jako uznemirilo, pa je tužiteljicu uhvatio za šal koji da je ona imala oko vrata i nadlakticu te je povukao prema izlazu iz dvorišta, a da mu nije poznato kako se i da li tom prigodom tužiteljica se ozlijedila.

2.2. Tuženik stavlja prigovor podijeljene odgovornosti budući je tužiteljica svojim namjernim glasnim razgovorom i smijući se tuženiku u lice, kao i svojim dosadašnjim sličnim ponašanjem doprinjela da se tuženik isprovocira i postupi onako kako je postupio. Glede visine štete tuženik ističe da je potraživanje tužiteljice previsoko i ne odgovara nastalim ozljedama. Nadalje osporava potraživanje za sve vidove štete.

3. Tužiteljica je nakon provedenih vještačenja precizirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 11. srpnja 2025.godine, kojem se tužena strana također protivila ističući i da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u tijeku postupka izveo sljedeće dokaze: pregledan je specijalistički nalaz KBC-a Split, Hitni kirurški prijem za ČI od dana 16.4.2020., radiološki nalaz KBC-a Split, Klinički zavod za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju za Katu Križan od dana 16.4.2020., specijalistički nalaz KBC-a Split, Zavoda za neurokirurgiju za Katu Križan od dana 23.4.2020., Pismeno s naslovom " ČI" obrta za usluge " [obrt]" od 15.9.2020., Dopis MUP-a, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, PP Trogir broj: 511-12-33-1053/20 od dana 6. listopada 2020. u privitku kojeg se nalazi Zapisnik i Potvrda o uredovanju policijskih službenika na dan 16. travnja 2020.g. upućen odvjetnici Ani Mahmutović, osobni zdravstveni karton pacijentice ČI za razdoblje od 17.4.2020. do 16.9.2020. specijalističke ordinacije obiteljske medicine Dr. ČIK, računi izdani od obrta " [obrt]", račun br. 36/ORD1/1 naslovljen na ČI izdan od specijalističke ordinacije obiteljske medicine dr. ČIK od dana 24.6.2020., računi za ČI izdani od KBC-a Split sa naznačenim datumima 16.4.2020., 23.4.2020. i 7.7.2020., e- zdravstveni karton tužiteljice, izveden je dokaz usmenim vještačenjem sudske vještakinje za ortopediju dr. med. Danči Tripalo, sudskog vještaku za neurokirurgiju dr.mr.sc. Mira Jurinovića i sudskog vještaka za psihijatriju dr. med Nikola Sikirica, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐI, DI, NI i ZI i saslušanjem parničnih stranaka.

5. Kao prvo valja kazati da je tužiteljica podneskom od dana 11. srpnja 2025. godine smanjila tužbeni zahtjev (početno postavljeni zahtjev je bio na ukupni iznos od 37.850,00 kuna, preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kuna iznosi 5.023,56 EUR), dok naknadno postavljen tužbeni zahtjev glasi na iznos od 4.500,00 EUR, te je smanjen dio zahtjeva u pogledu tijeka kamate na način da se sada potražuje kamata od podnošenja tužbe do isplate na iznos od 3.500,00 EUR (u početnom zahtjevu na iznos od 30.000,00 kuna zatražena je kamata od nastanka štetnog događaja), pa se u tom dijelu primjenjuju odredbe o djelomičnom povlačenju tužbe. Kako se tužena nije izričito očitovala o povlačenju tužbe (već se uopćeno pritivila preinaci tužbe), niti je posebno tražila troškove za povučeni dio tužbe, temeljem čl. 158. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud nije posebnim rješenjem odlučivao o navedenom djelomičnom povlačenju niti je tuženici dosudio trošak za povučeni dio. Valja kazati da je sud raspravnim rješenjem od 25. rujna 2025. godine, odlučivao o podnesku tužiteljice kao o preinaci tužbe, koju je dopustio, međutim sud nije vezan za svoja procesna rješenja koja se odnose na upravljanje parnicom (čl. 343.st.3. ZPP-a) pa u tom dijelu navedeno procesno rješenje nije od utjecaja na konačnu odluku. Nadalje, sudska praksa je već zauzela stav da je smanjenje tužbenog zahtjeva dispozicija tužitelja u postupku koja se ne smatra preinačenjem tužbe (čl. 191.st.3. ZPP-a) te da ju tužitelj može podnijeti bez prethodnog pristanka protivne strane - tuženika, tako da takvo raspolaganje tužitelja tužbenim zahtjevom ima značaj povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a, što znači da za dio koji je tužbeni zahtjev smanjen, isti više ne egzistira, nakon što je njegovo povlačenje učinjeno.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te zahtjev za naknadu imovinske štete, s tim da je valjalo raspraviti i tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti.

8. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je dana 16. travnja 2020. godine, u [adresa] u dvorištu obiteljske kuće TI i ĐI na adresi [adresa], došlo do fizičkog kontakta između tužiteljice i tuženika, o čemu je sastavljen zapisnik o uredovanju – potvrda PU Splitsko-dalmatinske, Policijska postaj Trogir, pod poslovnim brojem 511-12-33-1053/20, od dana 6. listopada 2020. godine

- da je u navedenom događaju tuženik tužiteljicu uhvatio za šal, koji je ona imala oko vrata i nadlakticu i povukao prema izlazu iz dvorišta (što tuženik navodi u odgovoru na tužbu).

9. Među strankama je sporno je li fizičkim kontaktom došlo do nastanka štetnog događaja, sporan je način nastanka štetnog događaja, tuženikova odgovornost za štetu, sporna je i visina štete, kao i podijeljena odgovornost tužiteljice (suodgovornost za štetni događaj).

10. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO), obzirom na trenutak nastanka štetnog događaja.

11. Odredbom čl 20. ZOO-a obveze nastaju na osnovu pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira, a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.

12. U konkretnom slučaju obvezni odnos između parničnih stranaka nastao je temeljem štetnog događaja od dana 16. travnja 2020. godine, a da se radi o štetnom događaju obrazlaže se u nastavku.

13. S obzirom da tuženik u odgovoru na tužbu iskazao da istom nije poznato je li tužiteljica tom prigodom ozljeđena, valjalo je u ovom postupku provesti dokaze na okolnosti je li fizički kontakt stranaka prouzročio tjelesne ozljede kod tužiteljice koje navodi u tužbi, kao i na okolnost odgovornost tuženika za prouzročenje tjelesnih ozljeda kod tužiteljice, a valjalo je utvrditi i o kojim se tjelesnim ozljedama radi.

14. Sud je u tom pogledu osim potvrde MUP RH-a, izveo dokaze po prijedlogu stranka u vidu personalnih dokaza saslušanjem svjedoka i saslušanjem parničnih stranaka, pregled medicinske dokumentacije i vještačenjem po sudskim vještacima ortopedu, neurokirurgu i psihijatru.

15. U svom iskazu svjedokinja ĐI, koja je bila prisutna samom događaju, navodi da nije točno vidjela je li tuženik odgurno tužiteljicu, uhvatio za šal, jer da joj je okrenuo leđa, ali da se ista jako uznemirila pri tom događaju, da tuženiku smeta što tužiteljica dolazi kod nje. Navodi da ne zna je li tužiteljica doživjela fizičku povredu, da je nakon tog događaja došla policija i hitna pomoć, da je tužiteljica nosila okovratnik, da nije vidjela da bi tužiteljica pala na pod, ali da je čula kada se vratila u kuću da se oni i dalje svađaju. Navodi da su tu bili prisutni NI i B njegova mama, TI, a to da je njen muž i ona. Nadalje, da Katina kuća graniči sa kućom njene sestre koja da je udana za tuženika. Navodi da se tuženik bunio na buku ili galamu i to i nju kao i na tužiteljicu, da ne zna je li tuženik navedene prigode išao spavati, a da one nisu govorile glasno niti galamile, da se se uglavnom družile u posljepodnevnim satima kada se ne spava, a nije joj poznato da tuženik ide u posljepodnevnim satima spavati.

16. U svom iskazu GI, koji je također bio prisutan samom događaju, navodi da su sjedili na terasi ispred njegove kuće, da su bili prisutni RI, B, njegova supruga i tužiteljica, da se okupili kao susjedi i pili kavu. Navodi da je došao tuženik i pozdravio se sa RI i otišao do tužiteljice te da ju je odveo iza kuće a na način da ju je uhvatio za ramena, a dok sam on digao, da je tuženik već bio zamakao iza kuće. Nakon toga da je otišao iza kuće da vidi što se događa i da je vidio a ČI sjedi/ leži, u nekakvom položaju između sjedenja i ležanja, a da tuženik ima njen mobitel u sebe, u ruci da ga je držao. Svjedok da ga je pitao ˝Što si to radio?˝, a onda da je ostavio taj mobitel na autu i otišao kući, da se sve odvijalo u sekundama, tako da ne zna je li netko od njih nešto tada govorio, ali da je i ranije bilo nekih prepirki, ali da ne zna zbog čega. Zna da je došla hitna pomoć prije policije, da je tužiteljica jako zbunjena, i sjeća se da joj je hitna pomoć pružala pomoć. Navodi da ne zna je li tuženik prijetio tužiteljici, da ju je povukao za ramena i odveo, da u njihovoj priči nije bilo smjeha ni galame, da je uvijek bila normalna priča.

17. U svom iskazu svjedok NI, koji je također bio prisutan događaju navodi da je to bilo ispred kuće GI, da su bili prisutni on njegova majka, TI, njegova supruga i ČI. Navodi da se sjeća da je to bilo u popodnevnim satima, negdje oko 5-6 sati. Oni da su se tu družili, pili su kavu. Navodi da je tada došao tuženik BI, da ga je pozdravio i da se obratio ČI rekavši joj: ˝Šta se dereš?˝, a ona da je njemu na to odgovorila: ˝Ja se ne derem, ja tako glasno pričam.˝ On da je njoj rekao da ne dolazi tu više, a ona da mu je odgovorila: ˝Nisam ja u tvojoj kući, ja sam došla kod TI i Č, oni da su se nastavili svađati možda nekakvu minutu, a onda da je tuženik nju podigao sa stolice i onda ju je gurnuo i da je ista pala na stepenicu. Navodi da je ona tada rekla da ima umjetni kuk i da ju boli taj kuk. On da je tada prišao tuženiku i rekao mu: ˝Daj nemoj više˝, da je podigao ČI sa poda i postavio je da sjedi na stolici. Navodi da se tužiteljičin mobitel našao na autu od TI, ali da se ne može svjetiti kako je on dospio uopće na auto, da tužiteljica nije imala nikakve prigovore prije na tuženika, ali da nakon ovog događaja sasvim je sigurno da oni više nisu u dobrim odnosima. Navodi da je policija prvo došla i da je ona pozvala hitnu pomoć, da je on pomagao tužiteljici kad je otišla na hitnu pomoć, te da ju je pričekao u autu dok je išla na policiju, da je tužiteljica imala longetu oko vrata, da je od stožera civilne zaštite zatražio odobrenje da može u slučaju da treba ići po ČI imati propusnicu jer da je to bilo vrijeme kada su bile na snazi mjere zbog Covida, tako da je tada tu propusnicu i dobio i da je s tom propussnicom mogao otići na hitnu pomoć. Navodi da se tužiteljica tužila na bolove u vratu, na kuku, i na rame. Nadalje da mu je poznato da je tuženik te prigode izjavio da mu smeta buka, galama, da su te kuće položene odmah jedna do druge, da zna da tuženik ima običaj spavati popodne.

18. U svom iskazu ZI, također prisutna samom događaju, navela je da bilo proljeće i vrijeme korone, da je to bilo kod susjeda GI, a da su bili prisutni Č, TI, T, njen sin i ona, da su bili na kavu. Kad je došao susjed BI (tuženik) da je su svi mislili da je i on došao na kavu, međutim on da je napao susjedu ČI. Zna da je kazao: ˝Ubit ću te, šta ti tu dolaziš˝, da se ne može sada sjetiti svih riječi i potom da ju je fizički napao na način da ju je odvukao sa zapadne strane kuće, a ona da je pritom govorila ˝Boli me kuk, imam umjetni kuk˝, oni da su svi ostali u šoku, iznenađeni nisu znali što se događa. Nadalje navodi da je on bacio njen mobitel na cestu i onda da ga je uzeo i stavio ga na auto od TI, da ista ne zna zašto bi on to uradio, da oni nisu imali nikakve posebne prepirke od ranije. Tužiteljica da je zvala policiju, a ona da je zvala hitnu. Zna da je hitna tužiteljicu odvezla u Split, a njen sin da je morao uzeti propusnicu jer da je to bilo vrijeme korone kako bi mogao otići po tužiteljicu u Split i on da je to i učinio. Ona da je sutradan vidjela da tužiteljica nosi ovratnik, i zna da joj je bilo sve pomodrilo, dio između vrata i ramena, i zna da je išla dosta na terapije, a na terapije da je išla u Okrug kod njezine doktorice. Navodi da je u tom događaju zatekla tužiteljicu nakon što ju je tuženik odvukao iza kuće, da je sjedila na jednoj stepenici, te da ju je njen sin podigao, a oni da su svi bili u šoku, nismo znali niti kako reagirati, tužiteljica da se sva tresla, da se tužiteljica dugo tužila na bolove. Nadalje, navodi da su tužiteljici u obavljanju poslova u kući, prvih par dana u tome pomagale ona i njena nevjesta, da su joj pomagali u kući i nosili su joj i hranu, 2-3 dana. Tužiteljica da živi sama u kući, a na katu da živi i njen bivši suprug.

19. U svom iskazu tužiteljica navodi da se predmetni događaj zbio 16.4.2020. godine, da je došla na kavu kod svoje susjede, gđe. ĐI, a GI da joj je muž, tamo da su bili ĐI, TI, susjed ZI i njegova mama ŠI, oni da su tu sjedili, pili kavu, pričali. Onda da je došao tuženik SI, uhvatio je za šal, rekao ˝Nećete vi tu dolazit, ubit ću te˝, gurao je nekih 8-10 metara, sve do vanjskog stubišta, srušio je tu, pritisnuo je na stepenice, otrgnuo joj mobitel iz ruke, ne zna gdje je on završio, a svi u tom trenutku da su bili šokirani. Onda da je došao TI sa štakama i rekao ˝Ile šta to radiš˝, a RI da je došao i pristupio, rekao tuženiku ˝Dosta je˝, a nju da je podigao na noge i vratio je da sjedne gdje i sjedila, na terasu. Posebno da se može sjetiti da joj je tuženik rekao ˝Ubit ću tebe i onoga tvoga što si ga zvala˝. RI da je vidio da je tuženik stavio njen mobitel na auto, pa da ga je uzeo i donio ga. Ona da je tada pozvala policiju, ona je obavljala određene informativne radnje, pa da je tako postavljala pitanja da li ću sa nekom kaznenom prijavom, međutim ja da sam bila vidno uzrujana, nisam mogla puno govoriti i onda da je policija rekla da bi trebalo pozvati hitnu pomoć. Hitna pomoć da je nakon toga stigla, dali su joj nešto za smirenje i otpremili je za KBC Split. U KBC Split da se zadržala neko vrijeme, otpuštena isti dan, to da je bila noć, a nakon toga da je stigla u policiju. U bolnici da su joj snimali rame, da je nosila ovratnik negdje otprilike 17 dana, da su joj dali lijekove za smirenje i rekli da pođe kod svoje doktorice. Navodi da je trpila bolove strašno u predjelu ramena, a da je trpila bolove i u nogama, kako ju je tuženik pogurao prema stepenicama. Njena doktorica opće prakse da joj je prepisala terapiju, uputila ju je kod fizioterapeuta, davala joj je uputnice, a da je bila kod fizioterapeuta II na Čiovu. U početku da je bila češće, a kasnije dva puta tjedno, a trajala je sigurno par mjeseci. Također da je išla i kod drugih doktora u Split, a sve to da ju je vozila njena susjeda, a prva tri dana nakon ovog događaja da su joj njene susjede pomagale u kući, donosile joj hranu, u tim prvim danima da nije mogla izaći iz kuće, teže da je obavljala poslove, a da je imala i strah, znam da je na vrata došla supruga od tuženika, zove se Đ, ali da nije htjela s njom razgovarati, nakon ovog događaja da nije htjela više s njima obavljati nikakvu komunikaciju, zna da ju je pitala da povuče sve ovo na sudu, ali da se ona odlučila da neće, jer u cijeloj toj situaciji da je prva napadnuta. Tužiteljica navodi da da su navedene prigode normalno govorili, da se nisu svađali ni galamili, niti povisivali nikakav glas, to da je inače bilo vrijeme korone, ona da bi kod svoje susjede uvijek dolazila i kartala, to je bila njena svakodnevnica, ona da je sa svojim susjedima u dobrim odnosima. Nadalje tužiteljica je iskazala da je tuženik napao vozača koji vozi goste i koji se tu jedne prigode zaustavio ispred njegove kuće, da je napao susjeda D, koji da su se svađali radi nekog zida, da je napao N da će joj vodu nasuti u gril, u dimnjak, pa da neće moći ložiti vatru, da je napao i njenog bivšeg muža prošle godine, da to sve zna iz pričanja po susjedstvu, navodi da nije podnijela kaznenu prijavu, prvo iz razloga što su isti susjedi, a drugo u tom trenutku da se i bojala misleći da će situacija bit još i gora. Nadalje, da ju je tuženik odmah napao, da nije bilo nekog prethodnog upozorenja. Navodi da ju je uhvatio za vrat, za ramena i tako ju je povukao. Navodi da je išla na preglede kod specijalista, da je to rame liječila, ali da i dan danas osjeća posljedice u tom dijelu ramena, da ne zna je li tuženik ima običaj spavati popodne, da je ova kuća od njene susjede položena odmah do kuće tuženika. Nadalje, da je neke situacije svađaja s drugim ljudima i sama vidjela.

20. U svom iskazu tuženik navodi da su on i tužiteljica bili u dobrim odnosima, dobri susjedi i da ne misli ništa loše o njoj kao o osobi, ona da je inače jedino samo malo brzopleta. On da je sam tužiteljicu upozoravao više puta da ne prolazi preko njegove ograde, ona kao da više to radi iz nekog inata. On da je rekao i svojoj svastiki ĐI, da je više ne zove kod sebe jer da kada se nađu one stvaraju buku, galamu, isto da je rekao i TI, na što da je kazao: ˝One imaju na to pravo˝. On da je te prigode spustio se do terase gdje da su oni svi sidili te da je mirno prišao tužiteljici i rekao joj:˝Kajo nemoj više dolaziti ovdje sa tom galamom˝, rekao joj da ide svojoj kući, ona da je reagirala na to kako je reagirala, da nije istina da ju je uhvatio za vrat, ona da je imala šal tada, da je uzeo šal, nije je potegnuo, i rekao joj: ˝Kajo molim te pođi kući˝, moguće da ju je uzeo za ruku i za šal, ali da je sigurno nije ozlijedio, u to da je siguran 100 posto, a da ni za ramena je nije uhvatio, samo je povukao za ruku, da nisu točni navodi da bi istu vukao 8-9 metara do stubišta Iza kuće gdje su oni sjedili da ima jedno 4 m do stubišta, a on da ju je doveo do tog dijela iza kuće, ona da je galamila, vrištala, i govorila di joj je telefon, ona da je telefon držala u ruci, a on je ispao iz futrole, on da je taj telefon uzeo kako ga ne bi netko zgazio i stavio ga na Božino auto, a kožnu futrolu da je dobacio do tužiteljice, a ona da je sama sjela na stepenice. Navodi da je nije gurao, a da je nije ni stisnuo onako kako je to tužiteljica izjavila. Nakon toga do njega da je došao TI i rekao:˝Što to radite, nije vam potrebno˝, a on da je rekao:˝Žena je toliko galamila i to baš kao da radi iz nekog inata˝, da nije istina da je rekao da će je ubiti, da je došla policija, da su tamo davali svoje izjave, da ne zna je li bi tužiteljica završila na hitnoj pomoći, da je to tek sutradan saznao kada je tužiteljica prošla, i tada da je ona zaobišla ovaj dio preko kojeg je inače prolazila, i onda da je vidio da ona ima ovratnik oko vrata, a to da mu je rekla i ĐI, svastika, da joj je taj dio gdje da ju je uhvatio sve poplavilo, da se vide i njegovi prsti, a da tužiteljicu nije uhvatio za taj dio tijela. Navodi da je tužiteljica više puta prošla preko njegovog dvorišta, on da je više puta govorio da tu ne prolazi, jer da preko tog dijela se inače mora zakoračit da se pređe jedna ograda. Jedne prigode da je tužiteljica zajedno sa nekim svojim gostima prelazila preko ovog dijela za koji da joj je prethodno govorio da tu ne prolazi. Navodi da je napao tužteljicu zato što inače tužiteljica galami kada se dovikuje sa susjedom. Također tužiteljica da sa baterijom po noći usmjerava tu bateriju prema njegovoj kući u dijelu gdje su njegovi gosti, i na taj način da ga uznemirava, a jedne prigode da ga je i poštrapala sa vodom sa gumom. Navodi da nije istina da se svađa sa drugim susjedima, da je navedne prigode kući ležao sam na kauču.

21. Slijedom navedenog, analizirajući sve prednje navedene dokaze uvažavajući da su iskazi svih svjedoka očevidaca suglasni i ničim proturječni, da svi potvrđuju da u opsanom događaju tuženik je ničim prethodno izazvan nasrnuo na tužiteljicu, da je tuženik uhvativši tužiteljicu prvo za šal potom, a potom za vrat i ramena, odgurnuvši je 8-10 metara i dovukavši je do vanjskog stubišta gdje je ista srušena na stubište stražnjeg dijela kuće, opisanim radnjama prouzročio lakšu tjelesnu ozljedu kod tužiteljice. Dakle u ovom postupku je izvedenim dokazima utvrđena uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede tužiteljice koje su kvalificirane od strane sudskih vještaka kao lakša tjelesna ozljeda. Naime, sud u potpunosti iskazuje povjerenje iskazima saslušanih svjedoka kao i iskazu tužiteljice, dok iskaz tuženika ocjenjuje u određenim djelovima potpuno neuvjerljiv, usmjeren da prikaže navedenu situaciju u svoju korist, odnosno da njegovo postupanje prema tužiteljici ima određeno opravdanje (galama, glasno pričanje od strane tužiteljice, od ranije tuženikova zabrana da prolazi preko ograde), a posebno je neuvjerljiv iskaz tuženika u dijelu kada kaže da je nije vukao, da je nije gurao ni stisnuo, a sve kako bi uvjerio sud da njegovo postupanje ne može uzrokovati tjelesnu ozljedu, ili kada navodi da tamo “gdje joj je poplavilo” da je nije uhvatio za taj dio tijela. Naime, sama činjenica da je navedenom događaju nazočila policija po pozivu tužiteljice kao i hitna pomoć, te da joj je pružena hitna pomoć istu večer, da je ista bila u stanju šoka i vidne uznemirenosti, kao i da su ostali očevici događaja bili uznemireni, da je tužiteljica već idućeg dana nosila sanchov ovratnik oko vrata, ukazuju i potvrđuju da je upravo opisani događaj iz tužbe prouzročio kod tužiteljice tjelesnu ozljedu, odnosno da je navedeni događaj kod tužiteljice prouzročio povredu njenog prava osobnosti.

22. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je tuženik isključivo odgovaran za štetu koja je nastala tužiteljici u predmetnom štetnog događaju. Ujedno valja kazati da analizom svih provedenih dokaza ovaj sud ne nalazi da bi tužiteljica u opisanom događaju na bilo kakav način bila suodgovorna, odnosno da bi bilo kojom radnjom ili gestom isprovocirala opisano postupanje tuženika. Nikakvi razlozi koje tuženik navodi u odgovoru na tužbu kao i svom iskazu “da je galamila, da glasno priča, da prolazi njegovom ogradom, unatoč njegovoj zabrani”, apsolutno nisu društveno, moralno niti zakonski prihvatljivi razlozi da se nekome nanese fizička povreda i bol i to na jedan ponižavajući način koji povređuje subjektivni integritet osobe. Dakle prigovor podijeljenje odgovornosti prema stavu suda potpuno je neutemeljen.

23. Radi utvrđenja visine naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela u ovom štetnom događaju to je provedeno vještačenje po vještacima ortopedu, neurokirurgu i psihijatru.

24. Iz usmenog nalaza i mišljenja od dana 10. lipnja 2025. godine, po vještaku za ortopediju i traumatologiju Danči Tripalo proizlazi da se tužiteljica javila na KBC Split i tužila se na bolove u vratu, na bolnost desnog ramena i desnog kuka, da je napravljen je RTG koji nije pokazao znakove prijeloma, da je uočen manji pomak zgloba između ključne kosti i lopatice, da je postavljen šancov ovratnik te da je preporučeno daljnje mirovanje. Nakon 7 dana tužiteljica da se javila na pregled neurokirurga koji je preporučio daljnje mirovanje i simptomatsku terapiju te fizikalnu terapiju po potrebi. Nadalje, da prema nalazu višeg fizioterapeuta se vidi da je obavljala fizikalnu terapiju od 22.5. -15.9.2020. g., te da je bilo 32 terapije. U nalazima iz opće prakse da se spominje tijekom liječenja da se tužiteljica žalila na bolove u predjelu vrata, da su joj ograničene kretnje u vratu, zatim da tužiteljica ima u predjelu desnog kuka ugrađenu protezu otprije, te da se i prije liječila zbog bolova u kralježnici, da nije imala sličnu ozljedu po štetnom događaju, da je pregledala tužiteljicu, te da je ustanovila manju ograničenost kretnji u vratu. Navodi da se radi o lakšim tjelesnim ozljedama koje su dovele do blažeg umanjenja kretnje u vratnoj kralježnici, što da će se očitovati u ulaganju napora u iznosu od 2 posto, a to da će se vidjeti kod svih težih tjelesnih radova, kod radova da je potrebno držati glavu u prisilnom položaju, pognuto ili zabačeno odostraga, te kod potrebe vršenja rotacije glave, najviše u prometu. Bolove jakog intenziteta da je tužiteljica imala prvih 8 sati, zatim srednjeg intenziteta još 6 dana, te slabog intenziteta 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć da je bila potreba za vrijeme nošenja ovratnika, a da je trajala prvi tjedan 2 sata dnevno i još jedan tjedan 1 sat dnevno. Drugo nemam što za izjaviti. Na upit je li bilo potrebno 32 terapije fizioterapeuta, navela je da ne može znati, ali da je ista imala i degenerativne promjene obzirom na svoju dob, a zbog kojih se liječila i prije. Nadalje istaknula je da je tužiteljica mogla svoja prava na fizioterapeuta ostvarivati i putem zdravstvenog osiguranja.

25. Iz usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka neurokirurga Mira Jurinovića proizlazi da je tužiteljica imala kontrolni neurokirurški pregled 7 dana nakon ozljeđivanja u kojem se bilježi da je nosila imobilizacijski okovratnik, te nadalje postoji preporuka uzimanja tableta protiv bolova po potrebi, mirovanje i da se uputi na fizikalno liječenje. Još postoji dokument u kojem se navodi da je višekratno provodila fizikalnu terapiju o čemu je svoje mišljenje iskazala vještakinja. Vještak se usuglasio sa procjenom bolova prvog dana u trajanju od 8 dana, zatim bolova u srednjem stupnju 7 dana, te bolova lakšeg intenziteta u trajanju od mjesec dana. Također se usuglasio sa procjenom tuđe pomoći i njege u prvom tjednu 2 sata u danu, a u drugom tjednu 1 sat u danu. Također je suglasan sa procjenom umanjenja životnih aktivnosti za 2 posto baš poradi ozljede koje je zadobila 16.4.2020. Navodi da je tužiteljica imala neugodnosti zbog ovog događaja, umjereni stresni događaj je bio nakon incidenta odvođenje na hitni kirurški prijem, potom je bila izložena rendgenskom zračenju, i da je bila nakon 7 dana na specijalističkom pregledu, da se javljala višekratno liječnici obiteljske medicine, da je odlazila na fizikalnu terapiju, a fizikalne terapije da su umjereno nelagodne. O privremenoj nesposobnosti tužiteljice za obavljanje svakodnevnih aktivnosti da je prvih 10 dana bila u punom obimu reduciranih životnih aktivnosti, a poslije toga još 15 dana u polovičnom obimu (50 posto). Konačno, ustaljeno stanje kod tužiteljice da je protekom 5 mjeseci od dana ozljede, odnosno kada je završena fizikalna terapija.

26. Iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Nikole Sikirice proizlazi da u spisu ne pronalazi nalaz koji bi upućivao na to da je kod tužiteljice kao posljedicu traumatskog događaja i njegovim zdravstvenim posljedicama došlo do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu da je normalno i psihološki razumljivo da osoba trpi određene neugodne emocionalne reakcije zbog samog traumatskog događaja i svih dijagnostično terapijskih procedura kao i samih zdravstvenih posljedica, navodi da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživila primarni strah u trajanju oko 1 minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od dva tjedna, te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od dva do tri mjeseca. Nadalje na upit je li umanjenje životnih aktivnosti koje je procijenjeno na 2 posto ima utjecaja na njene psihičke boli, a i obzirom na životnu dob tužiteljice, vještak navodi da s obzirom na praktički minimalno umanjenje životnih aktivnosti da će i neugodne emocionalne reakcije povodom tog umanjenja biti isto tako manjeg stupnja i mogu se povremeno očitovati u vidu blažeg sniženog raspoloženja i tjeskobe.

27. Odredbom čl. 1045. ZOO-a, propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

28. Odredbom čl 19.st.2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

29. Prema odredbi čl. 1100. st.1 ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

30. Nadalje, odredbom čl. 1095. st.1 ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

31. U ovom postupku nije sporno da je došlo do fizičkog kontakta između parničnih stranaka, te su u cijelosti neosnovani navodi tuženika da svojim fizičkim kontaktom nije nanio opisane ozljede tužiteljici, obzirom da je tu činjenicu sud utvrdio iz iskaza tužiteljice i svjedoka kojima je sud povjerovao, a takve tjelesne ozljede su potvrdili nalazi i mišljenja vještaka. Dakle tuženik je odgovoran za ozljede i posljedično za štetu koja je nastala tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je dužan istu i naknaditi sukladno naprijed citiranoj odredbi.

32. Tužiteljica ni tuženik nisu isticali relevantne primjedbe na dati nalaz i mišljenje vještaka. Stoga je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući je sačinjeno stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke. Naime, vještaci ortopedije/traumatologije, neurogirurgije i psihijatar su vrlo detaljno opisali sve ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih tjelesnih ozljeda i pretrpljenih boli te straha dana ocjena trajnih posljedica, slijedom čega su predmetna vještva u cijelosti objektivna i prihvatljiva.

33. U skladu s navedenom odredbom članka 1100. ZOO-a tužiteljici bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezin intenzitet i trajanje, nije neznatna. Također pravična novčana naknada zbog povrede prava na tjelesno zdravlje valja odrediti na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih, te na njezino osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

34. Valja kazati da odredbama ZOO-a propisana je objektivna koncepcija neimovinske štete u smislu da šteta nastaje samom povredom zaštićenog dobra tj. prava osobnosti, a subjektivni elementi povrede toga prava u području tjelesnog i duševnog zdravlja cijene se u vidu kvalifikatornih okolnosti, pri čemu je sud sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a dužan sagledati i vrednovati ukupnu težinu povrede prava osobnosti.

35. Navedeno znači da tužiteljica u postupku definira sve one činjenice koje upućuju na obujam povrede njezina prava osobnosti, odnosno kvalifikatorne okolnosti o kojima, zajedno sa ostalim okolnostima slučaja, ovisi visina naknade neimovinske štete i predlaže dokaze koji te činjenice potkrjepljuju.

36. U konkretnom slučaju tužiteljica je već u samoj tužbi za naknadu šete definirala kvalifikatorne okolnosti (fizičke i duševne boli, smanjenje životne aktivnosti i pretrpljeni strah), pa je sud pri odmjeravanju visine štete vezan tim činjeničnim supstratom i ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama koje tužiteljica nije iznijela.

37. Vještakinja za ortopediju/traumatologiju je istaknula da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi, da je trpila bolove u vratu, desnom ramenu i desnom kuku, da joj je postavljen šancov ovratnik, su povrede dovele do blažeg umanjenja kretnje u vratnoj kralježnici, a što će se očitovati u ulaganju napora u iznosu od 2%, a da će se to vidjeti kod svih težih tjelesnih radova, kod radova da je potrebno držati glavu u prisilnom položaju, pognuto ili zabačeno odostraga, te kod potrebe vršenja rotacije glave, najviše u prometu, bolove jakog intenziteta da je imala prvih 8 sati, srednjeg intenziteta još 6 dana, te slabog intenziteta 1 mjesec.

38. Vještak neurokirurg je istaknuo da se usaglašava sa procjenom bolova prvog dana u trajanju od 8 sati, bolova u srednjem stupnju 7 dana, te bolova lakšeg intenziteta u trajanju od mjesec dana, te je suglasan sa procjenom umanjenja životnih aktivnosti za 2%, te da je tužiteljica imala neugodnosti zbog događaja, umjereni stresni događaj da je bio odvođenje na hitni kirurški prijem, da je bila izložena rendgenskom zračenju, da je bila nakon sedam dana na specijalističkom pregledu, da se javljala višekratno liječnici obiteljske medicine, odlazila na fizikalne terapije, koje da su bile umjerno nelagodne.

39. Vještak psihijatar je istaknuo da je u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju oko 1 minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od dva tjedna, te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od dva do tri mjeseca, te da nije razvijen poseban psihijatrijski poremaćaj.

40. Cijeneći umanjenje životnih aktivnosti procjenjeno na 2%, posljedice koje je pretrpjela, te njihove brojne pojavne oblike i to kako u fizičkoj sferi života gdje je tužiteljica uslijed ozljede pretrpila nesporno fizičke boli te neugodnosti i nelagodu uslijed prijema na bolničko liječenje, pregleda i rendgenskog zračenja, specijalističkih pregleda i kontrola kod liječnika obiteljske medicine, nošenja schancovog ovratnika, fizikalnih terapija, pretrpljenog straha, to isto daje pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po tom kriteriju u iznosu od 398,17 EUR temeljem čl.1100. ZOO-a.

41. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih bolova tužiteljice, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede te sve aspekte liječenja, osobito činjenicu da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta prvih osam sati, srednjeg intenziteta ukupno 7 dana i slabog intenziteta ukupno mjesec dana, to sud smatra primjerenom naknadom za taj vid štete iznos od 553,22 EUR temeljem čl.1100. ZOO-a.

42. Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu da je tužiteljica opisanom tjelesnom nezgodom pretrpjela strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od dva tjedna, te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od dva do tri mjeseca, to sud smatra da tužitelju pripada iznos od 2.060,52 EUR temeljem čl.1100 ZOO-a.

43. Valja kazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka i 15. lipnja 2020.godine prihvatio pravno shvaćanje o izmjeni orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 29. studenog 2002.g. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, te da se ti iznosi primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu ZOO/05, dakle i na već pokrenute parnične postupke.

44. Slijedom navedenog, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema citiranoj odredbi čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje slučaj, povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene vidove neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi, dakle, fizičku bol, duševnu bol zbog umanjenja životne aktivnosti i strah, kao kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s drugim okolnostima iz čl. 1100. ZOO-a opravdavaju u konkretnom slučaju dosuđenje pravične novčane naknade u jednom iznosu.

45. Slijedom navedenog, tužiteljici bi pripadao iznos pravične novčane naknade za utvrđenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u jedinstvenom iznosu od 3.011,91 EUR, dok je za više zatražen iznos od 488,09 EUR sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate (razlika od dosuđenog iznosa od 3.011,91 EUR do zatraženih 3.500,00 EUR) valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.

46. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a sukladno kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim kao je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata koju propisuje odredba čl. 29 ZOO-a od podnošenja zahtjeva odnosno tužbe 27.listopada 2020. pa do isplate, sve kako je to tužiteljica preciziranim zahtjevom i zatražila.

47. Što se tiče naknade imovinske štete, ona je regulirana odredbom čl. 1095. st.1 ZOO-a gdje je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

48. Slijedom toga, iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme nošenja ovratnika, a trajala je prvi tjedan dva sata dnevno, i još jedan tjedan 1 sat dnevno, a vještak neurokirurgu se tome usuglasio. U konkretnom slučaju visinu sata pružene pomoći i njege od strane nestručne osobe potrebno je utvrditi prema neto cijeni rada koju u mjestu stanovanja tužiteljice naplaćuje ustanova za pružanje takve nemedicinske usluge pa tako primjerice cijena tuđe pomoći i njege po satu koliko priznaje Dom za starije i nemoćne "Lovret" iznosi 4,64 EUR. Stoga, sud je po slobodnoj ocjeni, imajući na umu mjesne prilike te vrste ozljeda, brzinu oporavka tužiteljice utvrdio primjerenim iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 97,44 EUR, a sukladno odredbi čl. 223 ZPP-a, dok je za više traženo valjalo odbiti zahtjev tužiteljice.Što se tiče početka tijeka zatezne kamate valja kazati da je već zauzet pravni stav da se visina imovinske štete na ime troškova tuđe njege i pomoći određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja u situaciji kada tužitelj nije predložio dokaze na okolnost da bi tako primljenu pomoć doista platio trećoj osobi, a jednako vrijedi i za troškove liječenja. Opseg naknade nenovčane imovinske štete, kao novčane obveze u smislu čl. 394.ZOO-a, može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti od trenutka nastanka štete, jer broj novčanih jedinica je određen tek presudom (broj potrebnih sati tuđe njege i pomoći i cijena sata).

49. Što se tiče troškova liječenja, tužiteljica je spis dostavila dokaz o zdravstvenom liječenju za koje je izvršila plaćanja i to račun Specijalističke oridinacije obiteljske medicine Dr. ČIK broj 36/ORD1/1 od 24. lipnja 2020. godine u iznosu od 350,00 kuna, račun uplatnicu KBC Split broj 281/20 od 16.travnja 2020. za iznos od 92,00 kuna, račun uplatnicu KBC Split, br.50 od 23.04.2020. za iznos od 25,00 kuna, račun uplatnicu za KBC Split br. 485/20 od 7.srpnja 2020. od 65,70 kuna, što sveukupno čini iznos od 532,70 kuna, a preračunato prema fiksnom nepromjenjivom tečaju konverzije ( 1 euro=7,53450 kuna) čini iznos od 70,70 EUR, koje troškove je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

50. Sveukupni trošak sa osnove tuđe pomoći i njege i troškova liječenja iznosi dakle 168,14 EUR, koliko je tuženik dužan naknaditi tužiteljici, sve kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

51. Što se tiče zdravstvenih troškova plaćanja fizikalne terapije koju je tužiteljica ostvarila kod privatne zdravstvene ustanove "Fizio tera" iz [adresa], o čemu je priložila u spis uplatnice kao dokaz plaćanja i ocjene njihove opravdanosti valja kazati da je tužiteljica bila upućena putem svoje liječnice obiteljske medicine na fizioterapiju, što znači da je ista takvu terapiju mogla obaviti u okviru i na teret sustava HZZO-a, a što ujedno potvrđuje i sudska vještakinja ortoped Danči Dripalo u svom nalazu i mišljenju, a osim toga vještakinja je i navela da je tužiteljica imala i degenerativne promjene od prije, pa da se radi o kombinaciji više faktora koji su bili potrebni za fizioterapiju. Osim toga tužiteljica nije dostavila sudu posebne dokaze na oklonost da ista nije mogla obaviti fizioterapiju unutar sustava HZZO-a, pozivajući se na situaciju Za 19 i ograničenog kretanja, međutim opće poznato je da su se u vrijeme pandemije izazvane korona virusom izdavale propusnice iz opravdanih razloga, pa slijedom navedenog tužiteljica nema pravo na naknadu navedenih troškova liječenja od tuženika.

52. Slijedom navedenog valjalo je odbiti u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno za iznos od 831,86 EUR sa kamatom od dana presuđenja do isplate (preko dosuđenog iznosa od 168,14 EUR do zatraženog iznosa od 1.000,00 EUR), kako je odlučeno u točki III. tužbenog zahtjeva.

53. Sud je na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u točki I., II. i III. izreke presude.

54. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1., čl. 155., te odredbi čl. 158. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje OT), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/21, 51/23) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine zahtjeva.

55. Tužiteljici koja je bila zastupana po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik da je u cijelosti uspjela u postupku priznao bi se sljedeći trošak: za sastav tužbe po 100 bodova (Tbr.7.t.1. OT), zastupanje na ročištima od dana 25.01.2022., 13.12.2023., 29.02.2024.,10.06.2025., 25.09.2025. sve u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9. t.1), za sastav podneska od 11.07.2025. po 100 bodova, prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, ukupno 700 bodova pretvoreno u eure daje iznos od iznos od 1.400,00 EUR. Navedenom iznosu treba pridodati iznos za provedena medicinska vještačenja u visini od 660,88 EUR, te trošak pristojbe na tužbu 56,41 EUR i za presudu 56,41 EUR što daje ukupan iznos od 2.173,70 EUR.

56. Uspjeh stranaka valjalo prosuđivati prema uspjehu u osnovu i visini postupka. Tužiteljica je u postupku u odnosu na osnov postigla uspjeh od 100%, a u visini uspjeh od 70 %, što sveukupno čini uspjeh od 85% od čega treba odbiti uspjeh tuženika od 15%, što bi značilo da je tužiteljičin uspjeh 70%, slijedom čega valjao je dosuditi trošak u tom omjeru u iznosu od 1.521,59 EUR, pa je sukladno tome valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke presude.

57. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11,78/15.,29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 28. listopada 2025.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice Ani Mahmutović, odvjetnici u Trogiru

- pun. tuženika Sandri Grgurić, odvjetnici u Trogiru

- spis