REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1210/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku, Park kralja Petra Krešimira IV br. 1/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, kojeg zastupa NP, službena osoba, radi obnove postupka, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22-01/397, URBROJ: 513-04-24-2 od 05. rujna 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-01/22-18/149, URBROJ: 513- 02-7056/31-22-8 od 15. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je osporavanim rješenjem, KLASA: UP/II-471-01/22-01/397, URBROJ: 513-04-24-2 od 05. rujna 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-01/22-18/149, URBROJ: 513-02-7056/31- 22-8 od 15. studenog 2022., kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka po rješenju Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-01/22-18/149, URBROJ: 513-02-7056/31-22-4 od 26. travnja 2022. (dalje: rješenje o oduzimanju).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja zbog povreda pravila postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da u oba osporavana rješenja izostaje potpuno i jasno obrazloženje o provedenom testu razmjernosti, o eventualno ispunjenim pretpostavkama za obnovom upravnog postupka, te o utvrđenom činjeničnom stanju kao i razlozima o odlučnim činjenicama, dakle da su povrijeđene odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je zanemaren ustavni zahtjev za postizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite imovinskih prava vlasnika vozila, što je dovelo do povrede prava vlasništva zajamčenog čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, te da se porezna tijela nisu upuštala u razmatranje i ispitivanje zaštite pojedinačnih imovinskih prava vlasnika vozila, u odnosu na kojega nije utvrđen doprinos ili nezakonito postupanje. Predlaže da (o navedenim okolnostima) sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja. Osporava stav poreznih tijela da bi se radnje sa sitno rezanim duhanom trebalo smatrati osobito otegotnim, kao i da bi imala (u tom smislu) "sva obilježja krijumčarenja opojnih droga", jer je konzumacija duhana dopuštena uz određene pretpostavke. Poziva se na sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ekscesivnom formalizmu (odluka br. U-Ill-5989/2013 od 9. veljače 2016.) i ističe da pravna sigurnost zajedno s načelom supremacije prava podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije, uvažavajući specifične okolnosti slučaja. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da sud naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi specificirani trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4.1. Sud je održao raspravu 14. listopada 2025., primjenom članka 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 24/36 – dalje: ZUS) u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, GP, odvjetničke vježbenice u uredu opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom članka 91. stavak 3. ZUS-a. Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja izjavila je da joj nije poznato je li tužitelj namirio trošarinski dug niti je li u objektivnoj mogućnosti namiriti isti.

4.3. Primjenom odredbe članka 93. stavka 2. ZUS-a, kao članka 8. ZUS-a, sud je odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja tužitelja na tužbene okolnosti, obzirom da navedeni dokaz nije relevantan u utvrđenju osporavanih činjenica.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je tužitelj 26. listopada 2022. prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za obnovu pravomoćno okončanog upravnog postupka u kojemu je doneseno rješenje o oduzimanju, kojim je od tužitelja, kao poreznog dužnika, oduzeto osobno motorno vozilo marka/tip/model CITROEN C5, 2.0 HDI, god. proizvodnje 2012., broj šasije; VF7RDRHHACL514404, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

8. U prijedlogu za obnovu tužitelj se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-926/2020 od 13. srpnja 2022., u smislu stava Ustavnog suda da prilikom donošenja osporavane odluke (oduzimanja vozila od strane treće osobe; u drugoj upravnoj stvari) nije razmatran konkretan slučaj u smislu postizanja razumnog odnosa između mjere koju su primijenila nadležna tijela da bi postigla legitiman cilj, u kontekstu općeg interesa i zaštite prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva.

9. Stoga bi se prijedlog tužitelja mogao smatrati prijedlogom u smislu članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 – dalje. ZUP), što niti tužitelj ne specificira u prijedlogu za obnovu. Ukoliko bi se prijedlog tužitelja smatrao prijedlogom iz članka 123. stavka 2. toč. 3. ZUP-a valja istaknuti da se rješenje o oduzimanju nije temeljilo na prethodnom pitanju o kojemu je nadležni sud ili javnopravno tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

10. Dakle, u odnosu na odredbu članka 123. stavak 2. toč. 3. ZUP-a nije učinjen vjerojatnim razlog obnove (odredba članka 126. stavak 1. ZUP-a).

11. Prema odredbi članka 126. stavak 2. ZUP-a ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni (pravodobnost, prijedlog izjavljen od ovlaštene osobe, okolnost obnove učinjena vjerojatnom), nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

12. Odredbom članka 122. stavak 1. Zakona o trošarinama ("Narodne novine" br. 106/18., 121/19., 144/21. – dalje: Zakon) propisano je ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, Carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja, uključujući i oduzimanje i prodaju motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva koji su bili predmet nadzora ili provjere prema odredbama ovoga Zakona.

13. Nadalje, odredbom članka 122. stavka 2. Zakona, između ostaloga, propisano je da se postojanjem opasnosti iz stavka 1. ovoga članka osobito smatra okolnost: 1. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa; 2. da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate; 3. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga ili osoba čija financijska sposobnost ne pruža dostatno jamstvo izvjesnosti naplate trošarinskog duga.

14. Člankom 122. stavcima 6. - 11. Zakona propisano je: da, kada se nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine utvrdi da trošarina nije plaćena, dug će se naplatiti iz instrumenta osiguranja, a ako instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, carinski ured će rješenjem o izvršenju trajno oduzeti predmete i sredstva iz stavka 1. toga članka i odrediti njihovu prodaju; sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja i prodajom predmeta i sredstava iz stavka 1. istoga članka raspoređuju se tako da se najprije naplaćuju kamate i troškovi odnosnog postupka (troškovi prikupljanja, čuvanja i prodaje), a nakon toga iznos dužne trošarine, čime se dug s osnove trošarine smatra ugašenim u dijelu prihoda ostvarenog prodajom. Ako sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja ili prodajom nisu dostatna za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, za nenaplaćeni dio će se provesti postupak prisilne naplate prema propisima za prisilnu naplatu javnih davanja; Ako su sredstva ostvarena prodajom veća od potrebnih sredstava za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, nakon naplate ostatak sredstava se vraća osobi od koje su prodani predmeti i sredstva bili oduzeti; troškove u vezi s prikupljanjem, čuvanjem i održavanjem predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka snosi vlasnik odnosno dužnik; predmeti i sredstva oduzet će se i kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala. Oduzimanje predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete osobe od koje su ti predmeti i sredstva oduzeti.

15. Nadalje, odredba članka 127. stavak 1. Zakona propisuje da se glede žalbenog postupka, postupka obnove, zastare, obračunavanja, naplate, povrata trošarine i poreznog nadzora primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje porezni postupak.

16. Odredbom članka 4. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. dalje: OPZ) propisano je da ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, na postupanje poreznih tijela primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.

17. Stoga je u odnosu na prijedlog za obnovu valjalo primijeniti odredbe ZUP-a.

18. U postupku u povodu izjavljenog prijedloga za obnovu utvrđeno je:

- da je Područni carinski ured Osijek, rješenjem KLASA: UP/I-471-01/22-18/149, URBROJ: 513-02-7056/31-22-2 od 22. veljače 2022. (ovršno 05. travnja 2022.) obvezao tužitelja kao poreznog obveznika na plaćanje iznosa od 190.245,40 kn (iznos od 186.663,00 kn na ime trošarine na sitno rezani duhan za pušenje kao duhansku prerađevinu i zakonske zatezne kamate u iznosu od 3.582,40 kn), te je utvrđeno da ako porezni obveznik ne izvrši uplatu po ovom rješenju u propisanom roku, naplata će se izvršiti trajnim oduzimanjem i prodajom osobnog motornog vozila marke/tip/model CITROEN C5 2.0 HDI kao mjera izrečena radi osiguranja naplate trošarinskog duga. Naime, 09. veljače 2022. Središnji ured CURH, Sektor za mobilne jedinice, Područna jedinica - Služba za mobilne jedinice Rijeka donijela je, radi osiguranja naplate trošarinskog duga, rješenje KLASA: UP/I-471-01/21-18/914; URBROJ: 513-02- 1974/35-21-1 od 04. studenog 2021. kojim se određuje zadržavanje prethodno citiranog osobnog motornog vozila, u vlasništvu RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], jer je isto korišteno od strane tužitelja kao poreznog obveznika za nezakonito postupanje s trošarinskim proizvodima odnosno za prijevoz i posjedovanje ukupno 217,050 kg sitno rezanog duhana bez duhanskih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske na koji nije obračunata i plaćena trošarina i čije se puštanje u potrošnju, kupnja i posjedovanje smatra protuzakonitim, do okončanja postupka obračuna i naplate trošarinskog duga;

- da tužitelj (nesporno) nije podmirio nastali dug što je utvrđeno uvidom u Informacijski sustav Carinske uprave - porezno knjigovodstvo, aplikaciju Uvid u stanje računa poreznog obveznika (na dan 14. studenog 2022. tužitelj na ime trošarine na duhanske prerađevine po citiranom rješenju od 22. veljače 2022. duguje i nadalje ukupno 197.587,54 kn dospjelog trošarinskog duga;

- da tužitelj nije niti podnio primjereni instrument osiguranja plaćanja u iznosu pripadajućeg trošarinskog duga;

- da je u svrhu naplate predmetnog duga Područni carinski ured Osijek, Služba za financije donijela rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke na temelju ovršne isprave KLASA: UP/l-415- 02/22-15/379; URBROJ: 513-02-7010/26-22-1 od 17. svibnja 2022. (izvršno 24. svibnja 2022.) koje je dostavljeno u Financijsku agenciju 02. lipnja 2022., te je iz Očevidnika o redoslijedu plaćanja za tužitelja kao ovršenika razvidno da je navedeno rješenje o ovrsi 13. u redoslijedu plaćanja;

- provjerama u evidencijama kojima raspolaže Služba za financije PCU Osijek, utvrđeno je da tužitelj ne raspolaže ikakvim pokretninama i/ili nepokretnom imovinom kao niti aktivnim računom kod poslovne banke.

18.2. Stoga je predmetno oduzeto motorno vozilo prodano najboljem ponuđaču (fizičkoj osobi za ukupan iznos od 44.550,00 kn, od čega je na račun Državnog proračuna uplaćen iznos od 44.350,00 kn, a trošak javne prodaje u paušalnom iznosu od 200,00 kn uplaćen je na račun PCU Rijeka, što proizlazi iz Zapisnika o IV. javnoj prodaji pisanim ponudama, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: 415-01/21- 02/1000; URBROJ: 513-02-6003/11-22-19 od 07. studenog 2022.

19. Valja naglasiti da su prije donošenja rješenja o oduzimanju utvrđene objektivne zapreke naplati trošarinskog duga na strani tužitelja.

20. Dakle i nakon predmetne prodaje, na temelju uvida u Informacijski sustav Carinske uprave - porezno knjigovodstvo, aplikaciju Uvid u stanje računa poreznog obveznika utvrđeno je da na dan 15. studenog 2022. tužitelj nije izvršio niti jednu uplatu na ime predmetne trošarine na duhanske prerađevine, što tužitelj i ne osporava.

21. Prvostupanjsko tijelo provelo je postupak obnove u kojemu je razmatran konkretan slučaj s ciljem da se utvrdi je li postignut razuman odnos između izrečene mjere trajnog oduzimanja motornog vozila koje je poslužilo za neposredno izvršenje kažnjive radnje i vlasništva nad vozilom, te je utvrdilo da je izricanjem navedene mjere postignut legitiman cilj u općem interesu države utemeljen na pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske, sadržan u odredbama važećeg Zakona.

22. Porezna tijela smatraju da količina nezakonitog činjeničnog supstrata i težina protupravnog postupanja počinitelja sadržana u konkretnom slučaju odgovara izrečenoj mjeri kojom nije povrijeđeno pravo vlasništva nad vozilom, odnosno da je navedena mjera apsolutno razmjerna nastaloj šteti prema Državnom proračunu Republike Hrvatske, te se zasniva na odredbama Zakona. Porezna tijela također su kao element procjene uzela i činjenicu da nezakonite radnje sa sitno rezanim duhanom treba smatrati osobito otegotnim budući da se u konkretnom slučaju radi o počinjenju kažnjivog djela očite društvene opasnosti kojim se izravno podriva stabilnost i temeljni smisao uređenja sustava trošarinskog oporezivanja s izravnim društveno štetnim konzekvencama za stabilnost ukupnog poreznog sustava Republike Hrvatske: porezna evazija širih razmjera, protupravno postupanje s očitim društveno štetnim značenjem i posljedicama, čime se izravno i dubinski potkopava pravni poredak Republike Hrvatske, financijska stabilnost cijele države, te ugrožava financiranje javnih potreba, a time i funkcioniranje društva u cjelini.

23. Sud ne nalazi da bi porezna tijela potpuno poistovjetila sva obilježja nezakonite radnje sa sitno rezanim duhanom za pušenje (i duhanom u listu kao duhanskom sirovinom) sa krijumčarenjem opojnih droga, već se ocjena temelji na istovjetnoj visokoj razini protupravnog postupanja počinitelja u oba primjera, dok je evazivni učinak citiranih radnji tužitelja tumačen samo u okviru njegovog postupanja.

24. Sud zaključuje da je ponašanje tužitelja ispunjavalo sva tri kriterija iz članka 122. stavka 2. toč. 3. Zakona, odnosno: riječ je o osobi koja je teže kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa; zbog visine trošarinskog duga opravdano se očekuje otežano izvršenje naplate; riječ je o poreznom obvezniku koji ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga ili osobi čija financijska sposobnost ne pruža dostatno jamstvo izvjesnosti naplate trošarinskog duga.

25. Sud ocjenjuje da je u ovoj upravnoj stvari sporno je li porezno tijelo bilo ovlašteno privremeno oduzeti motorno vozilo koje je korišteno za prijevoz i krijumčarenje trošarinskih proizvoda, a koje vozilo nije vlasništvo trošarinskog obveznika, odnosno je li u provedenom postupku proveden test razmjernosti u užem smislu kako ga tumači Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06. - u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i razmjernost svrsi iz članka 122. stavaka 1. Zakona.

26. Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-926/2020 od 13. srpnja 2022. proizlazi stav: Da bi oduzimanje imovine bilo opravdano pod uvjetima iz članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola broj: 1 uz Konvenciju, dostatno je da bude ispunjen zahtjev iz tih odredaba i da nadležna državna tijela postignu pravednu ravnotežu između interesa države i pogođenog vlasnika (…) Nadalje Ustavni sud ocjenjuje da bi propust nadležnih tijela da pri donošenju odluke o oduzimanju teretnog vozila od prvotužitelja (prijevoznika i vlasnika teretnog vozila) utvrde pravičan odnos ravnoteže uzimajući u obzir stajališta Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava doveo do povrede prava vlasništva zajamčenog člankom 48. stavkom 1. Ustava u njegovom proceduralnom aspektu.

27. Tzv. treće (ustavno) pravilo o kontroli korištenja imovine uvijek treba tumačiti u svjetlu općeg jamstva vlasništva propisanog u članku 48. stavku 1. Ustava i u prvoj rečenici stavka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, odnosno mora postojati razuman odnos između mjere koju su nadležna tijela primijenila da bi postigla legitimni cilj u općem interesu i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje njegovog vlasništva. Stoga je odlučno je li postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite prava vlasništva. Da bi oduzimanje i prodaja konkretnog vozila od te treće osobe kao vlasnika koji nije trošarinski dužnik bilo opravdano pod uvjetima iz članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju, potrebno je postići pravednu ravnotežu između interesa države i pogođenog vlasnika.

28. Iz cjelokupnog provedenog postupka proizlazi da su prvostupanjsko tijelo kao i tuženik dokazali postojanje pretpostavki iz članka 122. stavak 1. i stavak 2. Zakona, te da u ovoj upravnoj stvari, postoji razuman odnos između mjere koju su nadležna tijela primijenila da bi postigla legitimni cilj u općem interesu i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje njegovog vlasništva, kako to propisuje Ustav Republike Hrvatske kao i Protokol broj 1 uz Konvenciju, te koji razuman odnos je potpuno i iscrpno obrazložen u obrazloženju prvostupanjskog rješenja (i prethodno iznesen u obrazloženju ove presude), a koji se, sažeto, odnosi na postojanje pretpostavki iz članka 122. stavka 2. Zakona na strani tužitelja, težinu počinjenog djela, imovinsku korist koja bi bila ostvarena kao i činjenicu evazije poreza sa svim njegovim neminovnim posljedicama za državni proračun.

29. Stoga sud, uzevši u obzir specifičnost ove upravne stvari, kao i mjerodavnu odredbu članka 122. Zakona smatra da je zadržavanje predmetnog vozila bilo razmjerno svrsi koja se želi postići navedenom mjerom.

30. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe materijalnog prava, sud je utvrdio da je tuženik na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te je dakle, zakonitim rješenjem odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Sud također smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a.

31. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, te je sud primjenom članka 116. stavak 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

32. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je isti u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Osijeku 28. listopada 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku