Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -2540/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Borisu Mimica, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao punomoćnik zastupa odvjetnik Bojan Zustović, Franine i Jurine 7, Pazin, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d. d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg kao punomoćnica zastupa odvjetnica Maja Čuljak, Ribnjak 40, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P- 620/2020-54 od 08. kolovoza 2025., dana 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom VI. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-620/2020-54 od 08. kolovoza 2025., u dijelu kojem tužitelju nisu priznati troškovi postupka i sudi se:

"Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju i daljnje troškove postupka u iznosu od 375,00 eura (pored dosuđenog iznosa od 2.496,64 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (8. kolovoza 2025.) do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 150,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Utvrđuju se ništetnim u ugovoru o kreditu br. 9011703700 od 21. srpnja 2006., koji je solemniziran 24. srpnja 2006. pod brojem OU-878/06 kod javnog bilježnika Tanje Ferenc u Poreču – Parenzo:

Poslovni broj: Gž:2540/2025-2

– odredba iz t. 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF),

– odredba iz t. 4. st. 2. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u

CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom),

– odredba iz t. 5. st. 2. kojom je propisano da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

Banke važeće na dan plaćanja kamate,

– odredba iz t. 6. 2. u dijelu u kojem je propisano da se mjesečni anuiteti plaćaju u CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.814,21 euro (dvije tisuće osamsto četrnaest eura i dvadeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku:

– na iznos 1,76 eura od 31. listopada 2006. do isplate,

– na iznos 1,37 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,

– na iznos 4,04 eura od 31. listopada 2008. do isplate,

– na iznos 2,96 eura od 30. studenog 2008. do isplate,

– na iznos 3,50 eura od 31. prosinca 2008. do isplate,

– na iznos 17,16 eura od 31. siječnja 2009. do isplate,

– na iznos 17,45 eura od 28. veljače 2009. do isplate,

– na iznos 10,54 eura od 31. ožujka 2009. do isplate,

– na iznos 11,22 eura od 30. travnja 2009. do isplate,

– na iznos 11,38 eura od 31. svibnja 2009. do isplate,

– na iznos 9,41 euro od 30. lipnja 2009. do isplate,

– na iznos 10,09 eura od 31. srpnja 2009. do isplate,

– na iznos 9,50 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate,

– na iznos 9,29 eura od 30. rujna 2009. do isplate,

– na iznos 7,65 eura od 31. listopada 2009. do isplate,

– na iznos 10,38 eura od 30. studenog 2009. do isplate,

– na iznos 11,70 eura od 31. prosinca 2009. do isplate,

– na iznos 15,04 eura od 31. siječnja 2010. do isplate,

– na iznos 16,91 euro od 28. veljače 2010. do isplate,

– na iznos 20,94 eura od 31. ožujka 2010. do isplate,

– na iznos 20,97 eura od 30. travnja 2010. do isplate,

– na iznos 26,68 eura od 31. svibnja 2010. do isplate,

– na iznos 29,31 euro od 30. lipnja 2010. do isplate,

– na iznos 31,89 eura od 31. srpnja 2010. do isplate,

– na iznos 38,86 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate,

– na iznos 39,28 eura od 30. rujna 2010. do isplate,

– na iznos 40,61 euro od 31. listopada 2010. do isplate,

– na iznos 38,73 eura od 30. studenog 2010. do isplate,

– na iznos 54,71 euro od 31. prosinca 2010. do isplate,

– na iznos 51,77 eura od 31. siječnja 2011. do isplate,

– na iznos 52,38 eura od 28. veljače 2011. do isplate,

– na iznos 55,23 eura od 31. ožujka 2011. do isplate,

– na iznos 52,14 eura od 30. travnja 2011. do isplate,

– na iznos 58,57 eura od 31. svibnja 2011. do isplate,

– na iznos 69,95 eura od 30. lipnja 2011. do isplate,

– na iznos 83,39 eura od 31. srpnja 2011. do isplate,

– na iznos 92,08 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,

– na iznos 75,04 eura od 30. rujna 2011. do isplate,

Poslovni broj: Gž:2540/2025-2

– na iznos 64,80 eura od 31. listopada 2011. do isplate,

– na iznos 67,28 eura od 30. studenog 2011. do isplate,

– na iznos 71,98 eura od 31. prosinca 2011. do isplate,

– na iznos 76,48 eura od 31. siječnja 2012. do isplate,

– na iznos 77,11 eura od 29. veljače 2012. do isplate,

– na iznos 75,54 eura od 31. ožujka 2012. do isplate,

– na iznos 75,68 eura od 30. travnja 2012. do isplate,

– na iznos 78,25 eura od 31. svibnja 2012. do isplate,

– na iznos 77,81 euro od 30. lipnja 2012. do isplate,

– na iznos 75,93 eura od 31. srpnja 2012. do isplate,

– na iznos 74,19 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,

– na iznos 69,38 eura od 30. rujna 2012. do isplate,

– na iznos 75,85 eura od 31. listopada 2012. do isplate,

– na iznos 76,51 euro od 30. studenog 2012. do isplate,

– na iznos 75,89 eura od 31. prosinca 2012. do isplate,

– na iznos 68,21 euro od 31. siječnja 2013. do isplate,

– na iznos 71,76 eura od 28. veljače 2013. do isplate,

– na iznos 74,36 eura od 31. ožujka 2013. do isplate,

– na iznos 75,84 eura od 30. travnja 2013. pa do isplate,

– na iznos 68,95 eura od 31. svibnja 2013. pa do isplate,

– na iznos 67,53 eura od 30. lipnja 2013. do isplate,

– na iznos 67,98 eura od 31. srpnja 2013. do isplate,

– na iznos 93,02 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate ,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. po stopi 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu se odbija.

IV. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 2.494,64 eura (dvije tisuće četiristo devedeset četiri eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim

Poslovni broj: Gž:2540/2025-2

kamatama koje na taj iznos teku od 8. kolovoza 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

VI. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka se odbija.

VII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom VI. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka zbog žalbenog razloga iz odredi članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 82/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu pobijano rješenje preinači u skladu s žalbenim navodima, te joj se priznaju troškovi sastavljanja žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP.)

6. Odredbom članka 167. st. 1. ZPP-a propisano je kako se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

7. Kako se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem u smislu odredbe članka 129. stavak 5. ZPP-a, te kako tužitelj u žalbi ne osporava odluku o glavnoj stvar, to je valjalo smatrati žalbu tužitelja kao žalbu na rješenje.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju kojeg zastupa odvjetnik na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.,126/22 i 138/23 dalje: Tarifa) priznat parnični trošak u iznosu od 2.494,64 eura.

9. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

10. Na temelju Tbr 9. točka 1. Tarife za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč 1., 3., 6. i 7. Tarife, dok za sva ostala ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima ili se prije raspravljanja o glavnoj stvari, postupak završio povlačenjem tužbe ili prigovora, presudom na osnovi priznanja i osnovi izostanka - 50% nagrade iz Tbr. 7. toč 1., 3., 6. i 7. Tarife (Tbr 9. točka 2. Tarife).

Poslovni broj: Gž:2540/2025-2

10.1. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud sukladno navedenoj odredbi Tbr 9. točka 2. Tarife priznao tužitelju troškove pristupa na ročište od 03. veljače 2021., i 08. travnja 2022 u visini od 100 eura obzirom da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

10.2. Međutim na ročištu od 04. ožujka 2021., prvostupanjski sud proveo je raspravu u nazočnosti uredno pozvanih stranaka, i zaključio je prethodni postupak, pa je istom suprotno stajalištu prvostupanjskog suda valjalo u smislu Tbr 9. točka 1. Tarife priznati troškove tog pristupa u visini od 200 eura, umjesto dosuđenih 100 eura.

11. U ovoj fazi postupka i sporno je pripada li tužitelju pravo na trošak za sastavljanje podneska od 09. veljače 2021., kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu, zatim podneska od 17. lipnja 2022., kojim se tužitelj očitovao na istaknuti prigovor prijeboja, te konačno sporno je pripada li tužitelju pravo na trošak za sastavljanje podneska od 25. siječnja 2023., kojim se tužitelj očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, a sve prema Tbr. 8. točki 1. Tarife ili pak ne obzirom na to da je prvostupanjski sud ovo traženje tužitelja odbio kao neosnovano, očito smatrajući da se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

12. Zatraženi trošak podneska tužitelja od 09. veljače 2021.kojim se očituje o navodima odgovora na tužbu tuženika, pravilno je odbijen, pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a, jer navedeni trošak i po mišljenju ovog suda nije bio nužan za vođenje postupka budući se radilo o podnesku kojim se nepotrebno stvaraju uvećani troškovi postupka. Ovo iz razloga, što nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu kojim se načelno osporavaju navodi iz podneska.

12.1. Isto tako tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 17. lipnja 2022., kojim se tužitelj očitovao na istaknuti prigovor prijeboja jer nije bio potreban za vođenje spora u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, a u ostalom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u njemu sadržane navode tužitelj mogao iznijeti na ročištu, pa mu ne pripada pravo na naknadu.

13. Prema odredbi Tbr. 8. 1. OT-a za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku stranci se priznaje nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. 2.

13.1. Međutim, u konkretnom slučaju, sadržaj podneska od 25. siječnja 2023., kojim se tužitelj očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, valjalo je sukladno navedenoj odredbi Tbr 8. točka 1. Tarife suprotno stajalištu prvostupanjskog suda priznati u visini od 200 eura uvećano za pripadajući PDV.

14. Budući je tužitelj dijelom uspio sa žalbom to je imajući u vidu visinu predmeta spora koji se pobija valjalo temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP u vezi s Tbr. 10. točka 5. Tarife priznati troškove drugostupanjskog postupka za sastavljanje žalbe u iznosu od 150,00 eura.

Poslovni broj: Gž:2540/2025-2

15. S obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 28. listopada 2025.

Sudac:

Boris Mimica