Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj: Pn-205/2021-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice, ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj-Cafuta iz Garešnice, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude, sukladno članku 335. Zakona o parničnom postupku, dana 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba tužiteljice radi isplate naknade neimovinske štete za iznos od 2.264,91 € i naknade na ime tuđe pomoći za iznos od 148,65 €, kao i za zakonske zatezne kamate potraživane na te iznose.

i

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev kao osnovan, a koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužiteljici ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.017,39 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 23. studenog 2021. do 31. prosinca 2022, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužiteljici ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 47,78 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude tj. od 28. listopada 2025. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u rok od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za dosudu zakonskih zateznih kamata koje bi na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć iz toč. I. 2. Izreke ove odluke, tekle prije dana donošenja ove odluke odnosno za period od 23.11.2021. do 27.10.2025., kao neosnovan.

III. 1. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.103,84 €, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude tj. od 28. listopada 2025. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u rok od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđeni novčani iznos od 2.103,84 €, pa do ukupno potraživanih 4.782,48 eura, zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ED podnijela je po svojim punomoćnicima tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

2. U tužbi navodi kako se 8. travnja 2021. godine u 17:35 sati, na cesti Ladinec- Markovac, općina Sveti Ivan Žabno, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovala sa svojim osobnim automobilom marke ''Opel Zafira'' reg. oznaka [registarska oznaka], a za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Uslijed opisanog događaja, tužiteljica je zadobila neimovinsku štetu, odnosno tjelesne ozlijede i to istegnuće mekih česti vrata te nagnječenje lijeve strane prsnog koša uslijed kojeg ozljeđivanja je trpila fizičke bolove i strah, koje je intenzivno trpjela u trenutku nastanka štetnog događaja, ali i danima nakon ozljeđivanja. Nakon završetka liječenja tužiteljici su ostale posljedice i to: ograničenje pokreta vrata i bolovi u vratu pri dužem sjedenju i stajanju kao i aktivnostima u koje je uključen vrat, zbog čega se umara. Zbog navedenih posljedica navodi da otežano obavlja svakodnevne životne i radne aktivnosti, kao što su gledanje televizije, rad u vrtu, pranje suđa, rad na PC-u, dužoj vožnji autom i kuhanje pri čemu mora ulagati pojačan napor u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi pa zbog toga duševno pati, jer su joj upravo na opisan način smanjene životne aktivnosti. Osim fizičkih bolova, navodi da je trpjela i druge neugode kao što su mirovanje, nošenje ovratnika, uzimanje lijekova protiv bolova, fizikalna rehabilitacija i slično. Uslijed prethodno navedenog događaja pretrpjela je neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima i pripada joj pravična novčana naknada u iznosu od 39.065,00 kuna/ 5.184,82 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik joj je isplatio nesporan iznos neimovinske štete od 6.800,00 kuna/ 902,52 € pa umanjeno za taj iznos, tužiteljica potražuje još 32.265,00 kuna/ 4.282,30 €. Nadalje, navodi i da je pretrpjela imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege, jer joj je zbog psihofizičkog stanja u kojem se nalazila bila potrebna tuđa pomoć i njega, koju su joj pružali suprug ŠD i kćerka HD, pa smatra da joj po toj osnovi pripada iznos od 1.680,00 kuna/ 222,97 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a kako joj je tuženik isplatio nesporan iznos za tuđu pomoć od 200,00 kuna/ 26,54 € to još po toj osnovi potražuje1.480,00 kuna/ 196,43 €. Tužiteljica je tuženiku uputila odštetni zahtjev, odnosno zahtjev za mirno rješenje spora 2. srpnja 2021., no do istog nije došlo, a kako tuženik odbija tužiteljici dobrovoljno nadoknaditi štetu to onda tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu izreke prethodno navedene.

3. Tuženik u svome odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika. Čini nespornim da je tužiteljica kritične zgode zadobila tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi, a liječenje kojih je trajalo do 29. lipnja 2021. i u kojem periodu je kod tužiteljice postojalo privremeno oštećenje zdravlja, za koje smatra da nije ostavilo trajnih posljedica. Prema zadnjem nalazu tužiteljica je bila upućena na liječenje po fizijatru, ali nije bilo potrebe da ista nastavi liječenje, pa tuženik s obzirom na navedeno smatra, kako je tužbeni zahtjev postavljen nerealno visoko i kako isplaćeni iznos od 7.000,00 kuna/ 929,06 € predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti. Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer smatra da tužiteljica pokušava prikazati svoje zdravstveno stanje lošijim nego ono uistinu. Poziva se na primjenu općih pravila o popravljanju neimovinske štete sadržanih u Zakonu o obveznim odnosima i to u čl. 19., 1046. i 1100. Osporava se osnov i visina potraživanja na ime tuđe pomoći i njege, time da navodi kako nije sporno, da je tužiteljici bila potrebna pomoć, ali ne i njega. Ističe da tužiteljica neosnovano potražuje zatezne kamate na neimovinsku štetu od 2. srpnja 2021. obzirom da je pravo na kamate regulirano čl. 12. ZOOP citirajući ga u nastavku teksta i navodeći da ako procedura iz prethodno citiranog članka nije poštivana (neizvršenje isplate naknade štete u roku od 1-60 dana od primitka odštetnog zahtjeva) da se onda aktivira pravo na zateznu kamatu, a ako je sve ispoštovano da ne postoji obveza plaćanja zateznih kamata. Tuženik je 9. srpnja 2021. zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice i unutar roka od 60 dana ga obradio, dostavio obrazloženu ponudu te isplatio nesporan iznos naknade štete 8. rujna 2021. Kako je među strankama sporna visina štete koju će u konačnici utvrditi sud, smatra kako kamate mogu teći od donošenja prvostupanjske presude prilažući i praksu Županijskih sudova. Što se tiče tijeka kamata na tuđu pomoć i njegu ističe da iste teku od presuđenja s obzirom, da naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći predstavlja nenovčanu materijalnu štetu čiju visinu utvrđuje sud i da su onda njezina visina i opseg poznati tek u trenutku presuđenja. Zbog navedenog osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže sudu isti odbiti u cijelosti te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška.

4. Tužiteljica je 19.10.2022., nakon provedenog medicinskog vještačenja precizirala tužbeni zahtjev na način da je snizila tužbeni zahtjev, te potražuje iznos od 15.200,00 kuna/ 2.017,39 eura na ime naknade neimovinske štete te iznos od 360,00 kn/ 47,78 eura na ime naknade tuđe pomoći i njege zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za oba iznosa koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate. Tužitelj je u podnesku od 18.10.2022. koji je predan sudu putem e-komunikacije 19.10.2022. pogrešno konvertirao iznos iz kune u euro, pa je sud imajući u vidu kako se od 5. rujna 2022. fiksni tečaj konverzije isključivo primjenjivao prilikom dvojnog iskazivanja cijena i da je isti iznosio za 1 euro=7.53450 kn, sam izvršio ispravno konvertiranje zatraženih kunskih iznosa u iznose izražene u euru. Kako se tuženik nije dodatno očitovao na uređeni tužbeni zahtjev niti se istome protivio, to je sud imao smatrati, da je tuženik na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva pristao, pa je uzimajući u obzir čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku i prethodno navedeno, riješio kao u izreci rješenja.

5. Tužiteljica se po punomoćnicima dodatno očitovala podneskom od 30. lipnja 2023., navodeći kako je tužbeni zahtjev preciziran na način da je od zatraženih iznosa već oduzet iznos koji je tuženik isplatio tužiteljici kao nesporan dio, pa da preciziran iznos koji tužiteljica potražuje je umanjen za iznos od 7.000,00 kn/ 929,06 eura koji je tuženik uplatio tužiteljici na ime imovinske i neimovinske štete.

6. Radi utvrđenja spornih i za ovaj predmet odlučnih činjenica, sud je pročitao sve isprave priložene spisu i to: medicinsku dokumentaciju priloženu i potvrdu PP Križevci od 21. travnja 2021. priložene tužbi (list 7-20 spisa), u obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 30), u preslik zahtjeva za mirno rješenje spora (list 31-32), u interni nalog isplate štete (list 33), u medicinsku dokumentaciju Opće bolnice Bjelovar (list 48-62), medicinski karton tužiteljice vođen kod Ustanove za zdravstvenu skrb Feniks, Bjelovar (list 62-67), presliku spisa PP Križevci i CD medij sa fotografijama (list 70), preslik spisa Adriatic osiguranja (list 73-103), medicinski karton tužiteljice vođen kod dr. TD (list 186-228); proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulin, spec.ortopedu, pročitao nalaz i mišljenje vještaka (list 107-110) kao i dopunu nalaza i mišljenja (list 145, 246), iskaz vještaka dan na raspravi (list 160), saslušao tužiteljicu (list 104, 182) te svjedoke HD i ŠD (list 105- 106).

7. Ocjenom izvedenih dokaza na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je presudio kao u izreci, a iz sljedećih razloga.

8. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za naknadom nematerijalne štete koja je nastala uslijed štetnog događaja i to prometne nezgode od 8. travnja 2021. godine u kojoj je sudjelovala tužiteljica, kao i zahtjev za isplatom iznosa na ime tuđe pomoći i njege koja je tužiteljici bila potrebna nakon štetnog događaja.

9. Nije sporno, a kako to proizlazi i iz cjelokupno dostavljene dokumentacije PP Križevci (list 70), da se 8. travnja 2021. godine oko 17:35 sati na cesti D28 između Rovišća u smjeru mjesta Markovac-Križevački dogodila prometna nesreća koju je uzrokovao osiguranik tuženika te da je tužiteljica uslijed sudjelovanja u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je bila podvrgnuta liječenju i raznim specijalističkim pregledima te fizikalnim terapijama, u prilog kojima ide i dostavljena opsežna medicinska dokumentacija, te da je tijekom tog perioda tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć. Nesporno je i da je iznos od 7.000,00 kn/ 929,06 eura na ime neimovinske i imovinske štete isplaćen tužiteljici nakon štetnog događaja, a povodom odštetnog zahtjeva tužiteljice od 02.07.2021., prije podnesene tužbe.

10. Između stranaka spornom proizlazi visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan na ime neimovinske štete zbog pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha i umanjenja životne aktivnosti, te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege isplatiti još utuženi dio (razliku između isplaćenog i tužbom potraživanog iznosa).

11. Ispitana na raspravi od 5. srpnja 2022., tužiteljica ED izjavila je, da od predmetnog štetnog događaja i danas osjeća određene poteškoće kod gibanja glavom i podizanja tereta te osjeća glavobolje, jer je u prometnoj nezgodi zadobila ozljede prsnog koša i vrata zbog čega je provodila i fizikalne terapije u dva navrata. Navode tužiteljice da joj je nakon prometne nezgode bila potrebna tuđa pomoć i da su joj tu pomoć pružali ukućani, potvrdili su svjedoci HD i ŠD, kći i suprug tužiteljice ispitani 5. srpnja 2022. na raspravi. Oboje su u svojim iskazima naveli kako su tužiteljici pružali pomoć oko održavanja osobne higijene, pripreme obroka i održavanja kućanstva i da im za to nisu trebale stručne kvalifikacije. Svjedokinja HD navela je kako je u periodu od dva tjedna nakon prometne nesreće tužiteljici bila potrebna intenzivnija pomoć, a kasnije se ta pomoć smanjila, jer se i tužiteljica vratila na posao geronto domaćice, za koji je svjedok ŠD naveo da je sličan poslu, koji su on i kći obavljali za tužiteljicu u periodu oporavka, nadovezujući se na cijenu rada u nadnici koja je za 2021.godinu iznosila 30 kn/ 3,98€ po satu.

12. Na utvrđenje okolnosti trpljenja štete i određivanja njene visine iz predmetnog štetnog događaja sud je proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu, spec. ortopedu koji je u svome nalazu i mišljenju naveo, kako je tužiteljica u štetnom događaju od 8. travnja 2021. zadobila ozljedu vratne kralježnice za koju postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica i da je tužiteljica pritom provodila u potpunosti upute liječnika. Navodi, da iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti ili stanja koja bi bila od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu. Nakon provedenog adekvatnog liječenje, kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu kroničnih bolova u vratnoj kralježnici uz ograničenje opsega pokreta iste u lakom stupnju te u vidu parastezija koje se šire u desnu ruku, a sve u sklopu cerviko- cefaličkog i cerviko-brahijalnog kroničnog sindroma. Iz nalaza nadalje proizlazi, kako je tužiteljica u štetnom događaju doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 21 dan ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno (bolovi su izraženi u kumulativnom opsegu za cijeli tijek liječenja). Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici je bila potrebna u periodu imobilizacije ovratnikom, u trajanju od 3 tjedna. Tijekom prvih 7 dana tuđa pomoć tužiteljici je bila potrebna u opsegu od 2 sata dnevno, dok je u naredna dva tjedna tuđa pomoć tužiteljici bila potrebna u opsegu od 1 sata dnevno. Umanjenje opće životne aktivnosti i radne sposobnosti kod tužiteljice je zaostalo u opsegu od 5 %, a naruženje nije nastalo.

13. Punomoćnica tuženika prigovorila je na nalaz i mišljenje vještaka navodeći u bitnome kako je tužiteljica vještaku prešutjela postojanje tegoba od ranije i time dovela vještaka i sud u zabludu, jer je prešutjela da ima dugogodišnje tegobe zbog cervikalnog i cervikobrahijalnog sindroma, kao i da tužiteljica nije dostavila cjelokupni osobni zdravstveni karton već onaj koji se odnosi na period poslije prometne nezgode. Prigovara i da tužiteljica nije zadobila anatomsku ozljedu koja dovodi do trajnih posljedica i da samo trzajna ozljeda vratne kralježnice može ostaviti trajne posljedice, navodeći da tužiteljica ima urednu snagu i motoriku ruku, da su refleksi ruku uredni i da nema smetnji osjeta, a da povremene tegobe vratne kralježnice, kao i povremene trnce ima od ranije, a ne od nezgode. Zbog svega smatra i da su bolovi previsoko ocijenjeni i da tužiteljica nije zadobila tjelesnu ozljedu koja dovodi do bolova jakog i srednjeg intenziteta, jer tužiteljica nije imala prijelome niti operacijske zahvate pa nije jasno kako je vještak došao do svoje ocjene bolova. Navodi se i da je zaključak vještaka proturječan priloženoj dokumentaciji, prilažući usporedno i sudsku praksu s primjerima odmjerenih bolova. Zbog svega istaknutog smatra kako tužiteljica svjesno želi prikazati teže posljedice nego što one uistinu jesu.

14. U dopunskom očitovanju od 16. veljače 2022., nakon što je pribavljen zdravstveni karton tužiteljice, koji pokriva period od 5. lipnja 2002. do 13. listopada 2007. vještak doc. dr.sc. Mladen Miškulin je naveo kako u zdravstvenom kartonu, koji pokriva period od 5. lipnja 2002. do 13. listopada 2007., nema zapisa o bolestima i ozljedama koje bi bile od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu i da zbog svega navedenog ostaje pri nalazu i mišljenju iznesenom u vještvu. Dodatno ispitan i na raspravi 17. lipnja 2024. izjavio je kako u cijelosti ostaje pri svemu što je naveo u svome nalazu i mišljenju te njegovu očitovanju. Dodao je, da se ne može izjasniti zašto je liječnik cenzus smatrao, da je tužiteljica i prije štetnog događaja imala tegobe u smislu cervikalnog i cervikalnobrahijalnog sindroma obzirom da je i na tom ročištu ponovno pregledao karton liječnika opće prakse i jedini zapis koji je našao vezan je uz tegobe ramena pod šifrom N75. Smanjenje opće životne i radne sposobnosti od 5% procijenio je na temelju pregleda tužiteljice kod kojeg je pronašao ograničenje opsega pokreta vratne kralježnice, znakove kroničnih tegoba kao što su bolne točke u području između lopatica kao i terminalnu bolnost prilikom pokreta, koje tegobe najvjerojatnije ne bi bile evidentirane funkcijskim snimkama vratne kralježnice, dok EMG nalaz bi bio vjerojatno pozitivan u smislu kroničnih radikularnih tegoba. Pretpostavlja da tužiteljica nije radila EMG iz razloga što ju niti jedan liječnik koji ju je liječio nije uputio na navedenu pretragu. Glede ocjene bolova istaknuo je kako se tužiteljica prvih pet dana za redom javljala liječnicima i u 4 navrata tužila na bolove, posebice glavobolje, a ako se razmišlja o isključivom osjetu bola, vidljivo je da je ista liječena ukupno 8 mjeseci da je u tih 8 mjeseci osim bolova trpjela i nelagode zbog različitih terapeutskih i dijagnostičkih postupaka, što je sve uključeno u ocjenu bolova time da kako je već i naveo i u nalazu, bolovi nisu ocijenjeni kao 24-satni već su ocijenjeni kumulativno za cijeli tijek liječenja.

15. Tijekom postupka punomoćnica tuženika opetovano je prigovarala na izneseni nalaz vještaka navodeći kako i dalje nije priložen medicinski karton za period od 18. listopada 2007. do 27. prosinca 2021. kao niti za period od 8,5 mjeseci nakon prometne nezgode ustrajući u navodima, da je tužiteljica i prije prometne nezgode patila od cervikalnog i cevikobrahijalnog sindroma, pozivajući se na nalaz fizijatra od 17. ožujka 2021.godine, dodajući i kako tužiteljica, iako poslana na fizikalnu terapiju, istu nije provodila, pa je zbog svega istaknutog predlagala i provođenje novog medicinskog vještačenja. Pozvana dodatno se očitovati na okolnosti liječenja, tužiteljica je na raspravi od 28. listopada 2024. navela kako se sve do 2021. liječila kod dr. TD i da je nakon toga otišla kod dr. E i da se osim kod ovih doktorica nije liječila kod drugih doktora obiteljske medicine, time da se ona 2007. godine povremeno liječila kod tadašnje doktorice, a zašto o tome nema i pisanog traga, ne zna. Tužiteljica je navela da je ona 2007.godine imala problema s vratom i da je tada odradila terapiju, a kako joj je nakon toga bilo bolje, istu više nije provodila. Nakon prometne nezgode obavljala je terapije u više navrata, no kako joj se stanje pogoršalo završila je na injekcijama pa je terapije prekinula. Nakon što pribavljen je pribavljen zdravstveni karton i za period od 13. listopada 2007. do 28. srpnja 2024., medicinski vještak Mladen Miškulin, po izvršenom uvidu u isti, ostao je u cijelosti pri svome nalazu i mišljenju, navodeći kako iz dostavljenog kartona ne proizlazi da bi postojali zapisi o bolestima ili ozljedama koje bi bile od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu i da je vidljivo samo liječenje povodom ozljede u predmetnom štetnom događaju.

16. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama citiranih zakona. Sud je također prihvatio iskaze svjedoka HD i BD kao vjerodostojne i logične, koji s ostalim provedenim dokazima čine jednu logički zaokruženu cjelinu.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, kao i njegova dodatna očitovanja obzirom su isti sačinjeni na osnovi podataka spisa predmeta te izvršenom liječničkom pregledu tužiteljice, pa ga je sud ocijenio objektivnim, jasnim i preciznim, sačinjenim u skladu s pravilima struke. Sud smatra kako je vještak svojim očitovanjima uspješno otklonio iznesene prigovore tuženika, pa je nakon saslušanja vještaka i njegove naknadne dopune nalaza i mišljenja, odbijen prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja, kao neosnovan.

18. Odredbom članka 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Odredbom članka 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. kao i da se pod štetom smatra umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

20. Nadalje, odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Obzirom na prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, činjenicu da tijekom postupka stranke nisu dovele u pitanje stručnost i objektivnost prihvaćenog nalaza, nedvojbeno je utvrđeno, da je tužiteljica doista pretrpjela štetu u vidu fizičkih bolova, straha i da je kod iste ostalo trajno umanjenje životne aktivnosti, sve kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Isto tako, temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka kao i iskaza ispitanih svjedoka i same tužiteljice, nedvojbeno je kako je tužiteljici nastala šteta u vidu tuđe pomoći nemedicinskog osoblja, koju su tužiteljici pružali suprug i kći.

22. Imajući u vidu orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV- 47/2020-5 od 15. lipnja 2020. koji se primjenjuju i u predmetnom postupku, jer je na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da se promijenjeni orijentacijski kriteriji iz 2002. godine povećani za 50 % primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05, sud cijeni, a uvažavajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka vezano za duljinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova uslijed ozljeđivanja tužiteljice u štetnom događaju, da bi joj po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova pripadala pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 1.595,00 eura (na ime jakih fizičkih bolova koji su trajali 3 dana, pripadao bi iznos od 75,00 eura, na ime fizičkih bolova srednjeg intenziteta koji su trajali 10 dana po danu iznos od 47,00 eura, a za bolove slabijeg intenziteta koji su trajali 60 dana iznos od 15,00 eura po danu). Kod ocjene pravične naknade po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova sud je osobito cijenio okolnost kako je tužiteljica uslijed štetnog događaja i siline udarca zadobila natučenje prsišta i istegnuće vrata i bila je primorana nositi Shanzov ovratnik. Bila je podvrgnuta RTG obradi te je radi smanjenja bolova i glavobolje konzumirala analgetike. Isto tako, tužiteljica je nakon samog štetnog događaja još u nekoliko navrata bila primorana posjećivati liječnike i podvrgnuti se specijalističkim pregledima te u daljnjim mjesecima pridržavati se programa fizikalnih terapija.

23. Sud je također ocijenio da bi tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha opravdano pripadala pravična naknada u novčanom iznosu od 1.000,00 eura, ovo imajući u vidu trajanje i jačinu pretrpljenog straha opisanog u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka kao i način kako je tužiteljica proživljavala svoje liječenje, samu dinamiku štetnog događaja te kako se tužiteljica danas nosi s posljedicama štetnog događaja.

24. Uzimajući u obzir da je tužiteljica zatražila i naknadu duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužiteljice došlo do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti i radne sposobnosti u opsegu od 5% sud je mišljenja kako tužiteljici s te osnove pripada iznos od 800,00 eura, jer su posljedice ozljeda takve da tužiteljicu ograničavaju u svakodnevnim životnim aktivnostima zbog kojih mora paziti prilikom gibanja glavom i podizanja tereta, a radi se o osobi srednje životne dobi, koja je po zanimanju geronto domaćica, te treba obavljati fizički posao, a koja bi po redovnom tijeku stvari bila u mogućnosti obavljati dnevne aktivnosti bez ikakvih poteškoća.

25. Uslijed zadobivene tjelesne ozljede u predmetnom štetnom događaju tužiteljici je prema nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna samo tuđa pomoć koja predstavlja nenovčanu materijalnu štetu, pa joj i po toj osnovi pripada potraživana naknada štete, sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima u vezi s primjenom članka 223. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu mišljenje sudskog vještaka o tome da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć tijekom 3 tjedna u periodu imobilizacije ovratnikom i da joj je tijekom tjedan dana bila potreba pomoć od 2 sata dnevno, a u sljedeća 2 tjedna po 1 sat dnevno, koju pomoć su tužiteljici pružali suprug i kći oko svakodnevnih kućanskih poslova, održavanja higijene i odgoja maloljetnog djeteta, o čemu su iskazivali i navedeni svjedoci, sud je uvažavajući sudsku praksu i cijene rada ocijenio da bi tužiteljici po satu tuđe pomoći pripadala naknada od 30,00 kn/ 3,98 eura što bi ukupno predstavljalo iznos od ukupno 111,44 eura. Uzimajući u obzir već nesporno isplaćeni iznosa na ime naknade za tuđu pomoć i činjenicu da sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, u pogledu naknade za tuđu pomoć tužiteljici stoga pripada pravo na potraživani novčani iznos od 47,78 eura.

26. Kada se uzme u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako tužiteljici još pripada pravo naknade štete 3.395,00 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pa kada se navedeni iznos umanji za već isplaćeni iznos od 6.800,00 kuna/ 902,52 eura, tužiteljica osnovano potražuje isplatu iznosa od još 2.017,39 €, pri čemu se napominje da sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva i ne može suditi više od potraživanog. Na ime tuđe pomoći, kao oblika materijalne štete sud je tužiteljici dosudio potraživani iznos od 47,78 eura kako već prije objašnjeno u toč. 25. obrazloženja. Sud je kod dosude naknade štete imao u vidu cilj kojemu služi ta naknada, kao i činjenicu o tome da tužiteljica svojim zahtjevom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa naravi naknade štete i društvenom svrhom.

27. Na dosuđene novčane iznose naknade štete tužiteljica ima pravo i na zakonske zatezne kamate u smislu članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

28. Odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

29. Na temelju prethodno istaknutog, tužiteljici bi zatezne kamate pripadale na dosuđeni novčani iznos naknade neimovinske štete od dana kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice, odnosno od 9. srpnja 2021., no preciziranim tužbenim zahtjevom od 19. listopada 2022. tužiteljica zahtjeva tijek zateznih kamata od datuma podnošenja tužbe odnosno 23. studenog 2021., a kako sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, to je o istima odlučeno kao u točki I. izreke presude. Na dosuđenu naknadu imovinske štete koja predstavlja nenovčanu naknadu materijalne štete (naknada za tuđu pomoć) čiju visinu i vrijednost je sud utvrdio u vrijeme donošenja ove odluke, a uvažavajući pri tome i postojeću sudsku praksu kao i konačno postavljen tužbeni zahtjev, tužiteljici zakonske zatezne kamate pripadaju od dana donošenja odluke u ovome predmetu, a ne kako je to postavljeno tužbom i preciziranim tužbenim zahtjevom, pa je slijedom navedenog sud odlučio kao u točki II. izreke.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Obje strane tijekom postupka postavile su zahtjev za naknadu parničnih troškova. Tužiteljica je prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala naknadu štete u iznosu od 33.745,00 kn/ 4.478,73 eura. Nakon provedenog postupka, tužiteljici je dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 2.065,17 eura. Tužiteljica je sa osnovom svoga zahtjeva uspjela u cijelosti (100%), obzirom da je nesporno utvrđeno kako je za štetni događaj kriv osiguranik tuženika. Sa visinom zahtjeva tužiteljica je uspjela 46,11% pa njezin prosječan uspjeh u ovoj parnici iznosi 73,06 % , dok nasuprot tomu prosječan uspjeh tuženika u ovoj parnici iznosi 26,64 %. Kada se od prosječnog postotka uspjeha tužiteljice u parnici oduzme prosječan postotak uspjeha tuženika, preostaje postotak od 46,42 % koji postotak od njezinih ukupnih opravdanih parničnih troškova joj je dužan naknaditi tuženik. Tuženik je dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i to troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi. Sud je kao potrebne i opravdane troškove uzeo one koji se sastoje od: naknade za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška nagrade punomoćniku tužiteljice za zastupanje na ročištima održanima 15. svibnja 2022., 5. srpnja 2022., 17. lipnja 2024., 28. listopada 2024. i 16. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako održano ročište. Sud je kao potreban i opravdan trošak priznao i naknadu za sastav 4 obrazložena podneska i to za podnesak od 25. ožujka 2022., 20. listopada 2022, 10. srpnja 2023., te 4. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak. Za sastav podnesaka od 11. prosinca 2023. i 3. prosinca 2024. sud je priznao iznos od 50,00 eura za svaki podnesak tretirajući ih sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Za svaki prethodno zatraženi trošak, tužiteljici pripada i naknada PDV-a u iznosu od 25% koja iznosi 525,00 eura. Trošak pristojbe na tužbu iznosi 91,24 eura, a na presudu u iznosu od 67,10 eura i isto ulazi u opravdan trošak. Sud nije priznao zatraženu nagradu za sastav zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora, jer isto nije uvjet za podnošenje predmetne tužbe, time da je u mirnom postupku po zahtjevu punomoćnika tužiteljice istome već podmiren trošak od 1.500,00 kn. Od dakle ukupno priznatih opravdanih troškova u iznosu od 2.783,34 eura tuženik je dužan naknaditi 46,42% što iznosi 1.292,03 eura te u cijelosti trošak vještačenja od 811,81 eura koliko je vještaku stvarno i isplaćeno, jer ovaj trošak ne ovisi o uspjehu stranka u parnici. Dakle, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak od ukupno 2.103,84 eura, dok je preko toga iznosa do ukupno potraživanih 4.782,48 eura, zahtjev neosnovan. Nije priznat trošak sastava podneska od 28. travnja 2023. kao i podneska od 13. lipnja 2025. obzirom se radi o podnescima kojima punomoćnik tužiteljice moli sud za daljnja postupanja i koji prema mišljenju suda nisu bili potrebni, jer je sud kontinuirano vodio ovaj postupak, time da je na trajnost istoga utjecala sama tužiteljica (zdravstveni karton je pribavljan u više navrata).

31. Obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci

U Garešnici 28. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Dajana Gabud Jandoš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka.

DOSTAVITI:

-Tužiteljici po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić&Ružička&Cabadaj-Cafuta iz Garešnice

- Tuženiku po punomoćnici, odvjetnici Katarini Ileković iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba