REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1686/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HHR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB 69693144506, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Kneza Branimira 1, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4826/2023-2 od 3. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2662/2022-10 od 25. listopada 2023., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima od 1. do 4. se odbija.
II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje pod brojem 5. se odbacuje.
III Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4826/2023-2 od 3. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2662/2022-10 od 25. listopada 2023., i to pozivajući se na odredbu čl. 385.a. st. 1. alineja druga Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), navodeći da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom da postoje oprečna pravna shvaćanja prvostupanjskih sudova i drugostupanjskog suda i postavlja pet pitanja, navodeći kao razlog važnosti prvostupanjsku odluku, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2022, kojom da je presuđeno kao i u predmetnoj prvostupanjskoj odluci.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti kao nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije, uz naknadu mu troška sastava odgovora.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja pod brojevima od 1. do 4. nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za drvnu masu koja je porušena prije donošenja prvostupanjskog rješenja o povratu, a zatečena je na stovarištu u trenutku donošenja navedenih rješenja. Pritom nije sporna visina potraživanja odnosno dobit koju je ostvario tuženik (po odbitku svih troškova eksploatacije i prodaje) i ista prema sporazumnom utvrđenju stranaka iznosi 3.438.226,35 kn / 456.331,06 EUR, već je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu za stabla koja su porušena prije donošenja prvostupanjskog rješenja o povratu.
3.2. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, imajući u vidu odredbe čl. 2. st. 3. te čl. 9. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZVDSP), ocijenio da odredbu čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'', broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/2001, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 - dalje u tekstu: Zakon o naknadi) treba tumačiti na način da stabla koja su odsječena prije donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva nisu sastavni dio nekretnine koja se kao predmet naknade daje prijašnjem vlasniku. Prvostupanjski sud je ocijenio da rješenja kojima je odlučeno o naknadi za oduzetu imovinu imaju konstitutivni karakter i tek donošenjem tih rješenja tužitelj je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama što znači da je tuženik kao javni šumoposjednik sve do trenutka donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva imao pravo gospodariti predmetnim šumama i šumskim zemljištima sukladno Zakonu o šumama (''Narodne novine'', broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20 i 101/23), a što podrazumijeva i ubiranje plodova, odnosno sječu stabala u skladu s mjerodavnim propisima i planovima. Budući da posječena stabla više nisu sastavni dio nekretnine na kojoj su izrasla, neovisno o tome gdje se takva drvna masa nalazi, sud prvog stupnja smatra da tužitelj nema pravo na naknadu za stabla koja su posječena prije donošenja prvostupanjskoga rješenja kojima je utvrđeno njegovo pravo vlasništva.
3.3. Drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja točno navodi da se prema čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja, međutim da u okolnostima kada je Hrvatskim šumama d.o.o. poznato odnosno moralo biti poznato još od 2014. da je u tijeku postupak za povrat imovine sukladno Zakonu o naknadi, s obzirom da je izvršena zabilježba postupka povrata u zemljišnim knjigama, ocjenjuje da tumačenje suda prvog stupnja predstavlja pretjerani formalizam koji je narušio pravičnost predmetnog postupka, a time doveo i do povrede prava na pošteno suđenje čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97 - dalje u tekstu: Konvencija) i povrede prava vlasništva iz čl. 49. st. 1. Ustava RH i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Drugostupanjski sud smatra da je tuženik dužan, primjenom odredbe čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi u svezi s čl. 29. st.1. i 49. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Konvencije i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, naknaditi vrijednost stabala posječenih u tužiteljevim šumama, neovisno o tome što više nisu bili trajno spojeni s nekretninom.
4. Prema ocjeni revizijskog suda postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni obzirom polaze od toga kao da je drugostupanjski sud isključio primjenu odredbe čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi, međutim drugostupanjski sud to nije učinio, već se pozvao na navedenu odredbu (točka 10.6. drugostupanjske presude) i istu povezao s odredbama Ustava RH (čl. 29. st. 1. i 49. st. 1.) i Konvencije (čl. 6.).
4.1. Prema ocjeni revizijskog suda podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije nije u skladu s odredbom čl. 385. st. 1. alineja druga ZPP, jer se u prijedlogu navodi da postoje potpuno oprečna pravna shvaćanja prvostupanjskih sudova i drugostupanjskog suda, što nije razlog za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije obzirom treba biti riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena. Tako se podnositelj kao na razlog važnosti poziva na odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2022, međutim prvostupanjska odluka nije odgovarajući razlog važnosti predviđen odredbom čl. 385.a ZPP.
4.2. Obzirom u ovoj pravnoj stvari u odnosu na postavljena pravna pitanja pod brojevima od 1. do 4. nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. odlučeno kao u izreci pod točkom I.
5. Vezano uz pravno pitanje pod brojem 5., prema ocjeni revizijskog suda tuženik nije jasno naznačio razlog važnosti postavljenog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
5.1. Obzirom u ovoj pravnoj stvari u odnosu na postavljeno pravno pitanje pod brojem 5. nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom II.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
