REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-61/2019-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐDF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OPĆE BOLNICA PULA-OSPEDALE GENERALE DI POLA sa sjedištem u [adresa], OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula- Ospedale Generale di Pola sa sjedištem u [adresa], OIB: 16089706543, da isplati u roku od 15 dana tužiteljici ĐDF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.238,26 EUR (bruto), na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

- na iznos od 83,25 EUR od 16.04.2014. do isplate,

-na iznos od 223,82 EUR od 16.05.2014. do isplate,

-na iznos od 73,59 EUR od 16.06.2014. do isplate,

-na iznos od 187,31 EUR od 16.07.2014. do isplate,

-na iznos od 76,01 EUR od 16.08.2014. do isplate,

-na iznos od 537,69 EUR od 16.09.2014. do isplate,

-na iznos od 39,73 EUR od 16.10.2014. do isplate,

-na iznos od 133,02 EUR od 16.11.2014. do isplate,

-na iznos od 87,83 EUR od 16.12.2014. do isplate,

-na iznos od 210,02 EUR od 16.01.2015. do isplate,

-na iznos od 189,52 EUR od 16.02.2015. do isplate,

-na iznos od 58,27 EUR od 16.03.2015. do isplate,

-na iznos od 99,80 EUR od 16.04.2015. do isplate,

-na iznos od 122,45 EUR od 16.05.2015. do isplate,

-na iznos od 146,37 EUR od 16.06.2015. do isplate,

-na iznos od 219,56 EUR od 16.07.2015. do isplate,

-na iznos od 57,28 EUR od 16.08.2015. do isplate,

-na iznos od 136,75 EUR od 16.09.2015. do isplate,

-na iznos od 82,99 EUR od 16.10.2015. do isplate,

-na iznos od 85,16 EUR od 16.11.2015. do isplate,

-na iznos od 83,72 EUR od 16.12.2015. do isplate,

-na iznos od 81,84 EUR od 16.01.2016. do isplate,

-na iznos od 89,64 EUR od 16.02.2016. do isplate,

-na iznos od 22,41 EUR od 16.03.2016. do isplate,

-na iznos od 109,52 EUR od 16.04.2016. do isplate,

-na iznos od 115,13 EUR od 16.05.2016. do isplate,

-na iznos od 88,84 EUR od 16.06.2016. do isplate,

-na iznos od 128,13 EUR od 16.07.2016. do isplate,

-na iznos od 67,23 EUR od 16.08.2016. do isplate,

-na iznos od 89,48 EUR od 16.09.2016. do isplate,

-na iznos od 70,69 EUR od 16.10.2016. do isplate,

-na iznos od 112,05 EUR od 16.11.2016. do isplate,

-na iznos od 64,47 EUR od 16.12.2016. do isplate,

-na iznos od 64,47 EUR od 16.01.2017. do isplate,

-na iznos od 105,91 EUR od 16.02.2017. do isplate,

-na iznos od 79,56 EUR od 16.03.2017. do isplate,

-na iznos od 41,94 EUR od 16.04.2017. do isplate,

-na iznos od 81,90 EUR od 16.05.2017. do isplate,

-na iznos od 41,94 EUR od 16.06.2017. do isplate,

-na iznos od 99,99 EUR od 16.07.2017. do isplate,

-na iznos od 45,93 EUR od 16.08.2017. do isplate,

-na iznos od 33,51 EUR od 16.09.2017. do isplate,

-na iznos od 48,97 EUR od 16.10.2017. do isplate,

-na iznos od 44,72 EUR od 16.11.2017. do isplate,

-na iznos od 45,83 EUR od 16.12.2017. do isplate,

-na iznos od 48,01 EUR od 16.01.2018. do isplate,

-na iznos od 105,74 EUR od 16.02.2018. do isplate,

-na iznos od 50,41 EUR od 16.03.2018. do isplate,

-na iznos od 120,20 EUR od 16.04.2018. do isplate,

-na iznos od 132,10 EUR od 16.05.2018. do isplate,

-na iznos od 102,40 EUR od 16.06.2018. do isplate,

-na iznos od 144,02 EUR od 16.07.2018. do isplate,

-na iznos od 68,74 EUR od 16.08.2018. do isplate,

-na iznos od 112,54 EUR od 16.09.2018. do isplate,

-na iznos od 100,82 EUR od 16.10.2018. do isplate,

-na iznos od 124,26 EUR od 16.11.2018. do isplate,

-na iznos od 112,16 EUR od 16.12.2018. do isplate,

-na iznos od 144,69 EUR od 16.01.2019. do isplate,

-na iznos od 163,93 EUR od 16.02.2019. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.331,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od 3.199,08 eura, te dio tužiteljičinog zahtjeva za troškom do 3.644,31 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od 15. siječnja 2019. tužiteljica navodi da je zaposlenica tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijalist radiologije, da joj je rad, zbog prirode posla, bio organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima (subotom i nedjeljom), blagdanom, prekovremeno, da na temelju Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013., Dodatka I kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2015. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. Zakona o plaćama u javnim službama i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ima pravo na isplatu razlike plaće i naknade plaće počevši od 1. siječnja 2019. i to za sate prekovremenog rada koji nisu pravilno obračunati, a nakon provedenog financijskog vještačenja konačan tužbeni zahtjev postavlja podneskom od 9. lipnja 2025.

2. Odgovorom na tužbu od 5. ožujka 2019. tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da kao javna ustanova primjenjuje važeće propise o obračunu i isplati plaće, da se odluka o centraliziranom obračunu plaća i upravljanju ljudskim resursima (COP) odnosi na za sva tijela državne uprave pa i na tuženika, da je nalogom financijskoj agenciji da uspostavi centralizirani obračun plaća, upravlja kolektivnim i granskim ugovorima isključiva odgovornost za točnost i ažurnost svih podataka prenijeta na financijsku agenciju, da je Republika Hrvatska isključivo odgovorna za eventualni pogrešan obračun plaće jer tuženik zbog propisanog načina obračuna plaće nema mogućnost usklađenja ili mijenjana programa, već jedino unosi podatke o odrađenim satima, da je potrebno primijeniti zaključke zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora broj 148 i 153 sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. travnja 2021. te broj sati koje je djelatnik dužan odraditi u pojedinom mjesecu računati primjenjujući zaključak 148 od 01. srpnja 2015., a zaključak 153 od 21. prosinca 2015., smatra da potraživanje tužitelja ne postoji jer je u cijelosti poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju isplatu plaće, a tužiteljica pogrešno smatra da bi sati u dežurstvu, pripravnosti, na blagdane ili neradne dane bili prekovremeni rad te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužbeni zahtjev je novčano potraživanje iz radnog odnosa za koje tužitelj sukladno čl. 133. st.3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) izravno podnosi tužbu, nema obvezu prethodno tražiti zaštitu od poslodavca.

4. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik od 1. prosinca 2013. do dana podizanja tužbe (15. siječanj 2019.) pogrešno obračunava i isplaćuje plaću jer joj ne obračunava pravilno dodatke koji joj pripadaju temeljem Zakona o radu, Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (TKU) i to:

-pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada iz čl. 94. Zakona o radu;

-dodatak na posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU iz 2013. i čl. 55 KU iz 2018.;

-dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi čl. 59. a Dodatka I KU iz 2015. i čl. 57. KU iz 2018.;

-naknade plaće za godišnji odmor čl. 36. KU iz 2013. i čl. 34. KU iz 2018.;

-kao i sve te dodatke za sate odrađene u vrijeme prekovremenog rada.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u evidenciju prisutnosti na radu tužiteljice, platne liste, pročitani iskazi svjedoka ĐD, ID i OD iz postupka Pr-231/18, provedeno je financijsko vještačenje po Zorici Unukić (stranica 214,274,295,322,345 i 378)

5.1. ĐD iskazuje da se u kadrovskom odjelu u Registar zaposlenih u javnom sektoru unose podaci temeljem ugovora o radu, kolektivnog ugovora i uredbe, koeficijent, posebni dodaci za uvjete rada, dodaci za odgovornost i godine staža, dodaci za titulu i položajni dodaci, što je šira evidencija od Centralnog obračuna plaća, da primjerice pri unosu posebnih uvjeta rada, ukoliko je riječ o radu u operacijskoj sali sustav nudi postotak koji pripada za te uvjete rada temeljem kolektivnog ugovora i odnose se na cijeli sustav zdravstva u državi, dok ona može odabrati vrstu uvećanja, da nema utjecaj na dodatke koji će se prebaciti u sustav, osim kada sustav nudi opciju kada je riječ o radnicima na poliklinici i fizioterapeutima njima pripada pravo na povećanje od 15% s obzirom na radno mjesto, ali to im pripada ukoliko ne ostvaruju pravo na dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, pa tada neće dobiti 15% već 11% i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 8%, a kolektivni ugovor nudi drugu poziciju i za radno mjesto ravnateljice.

5.2. ID iskazuje da na obračunu plaća radi od kolovoza 2018. na način da GD u kadrovskoj unosi u sustav parametre, koeficijent, uvjete rada i slično, a ona iz sustava povlači podatke kada otvara obradu plaća u Centralnom obračunu plaća - COP-u, da se obračun obavlja po podacima o radnom vremenu iz evidencija koje dostavljaju odgovorni na odjelima, da kadrovska služba unosi podatke vezane za osobu koeficijent, uvjete rada, a njena služba unosi radne sate iz evidencije po odjelima, podatke o bolovanju, razlike zbog promjene položaja ili uvjeta rada, da nema utjecaj na visinu plaće koja se dodaje vezano za rad subotom, prekovremeni rad, nedjeljom, rad blagdanima, jer je to determinirano u samom COP-u, sustav prepoznaje i obračunava što je rad obavljen na blagdane ili prekovremeni rad.

5.3. OD iskazuje da je u stalnom radnom odnosu kod tuženika od 2002., da od kolovoza 2013. radi na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja za ekonomske i financijske poslove, da nema greške u obračunu plaća niti postoji greška u samom sustavu COP-a kojeg su preuzeli u lipnju 2014., da su ranije imali svoj program koji je sadržavao algoritme za obračun plaća, a danas ga koriste zajedno s COP-om jer iz njega crpe podatke o prisutnosti na radu koja je bitna za izračun stvarno odrađenih sati i da li odrađeni subotom, nedjeljom, noću ili u prekovremenom radu.

5.4. Vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zorici Unukić, dipl.oec. je provedeno radi utvrđenja da li su za prekovremene sate isplaćeni dodaci za uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknada za slobodan dan nakon dežurstva subotom, nedjeljom ili blagdanom i naknada za rad po pozivu u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. siječnja 2019. Prema osnovnom vještačenu od 26. svibnja 2020. sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 88/2013, čl. 37 i 53, NN 143/2013, čl. 36. i 51. i NN 29/2019, čl. 34 i 49. Zakona o radu NN 49/09, 61/11, 82/12, 93/14, čl. 60 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 136/2002, NN 112/2005, NN 59/2006, NN 55/2008, NN 74/2011, NN 130/2011, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. siječnja 2019., tužiteljica bi, da je vođena evidencija sati rada na način da je prikazan puni mjesečni fond sati (umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati te efektivnih sati – sati koje je tužiteljica morala odraditi u redovnom radu) te obračun prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, bruto plaća bi za prekovremeni rad bila veća za 52.274,87 kuna, a za godišnji odmor 37.170,05 kuna, ukupno bi joj trebalo biti više plaćeno 89.444,93 kuna.

5.4.1. Dopunom od 15. kolovoza 2021. (stranica 274) uzeti su obzir podaci da je 19. lipnja 2014. i 5. kolovoza 2015. tužiteljica koristila godišnji odmor, da COP za lipanj 2014. nije prikazao 24 isplaćena prekovremena sata, te je obračun naknade za godišnji odmor izvršen prema tromjesečnom prosjeku te bi tužiteljici za dodatak za otežane uvjete rada i liječnički dodatak trebala biti isplaćena bruto plaća veća za 48.036,45 kuna za prekovremeni rad i 10.666,53 kuna naknade godišnji odmor, ukupno 58.702,98 kuna.

5.4.2. Dopunom od 7. travnja 2024. (stranica 295) uvažen je stav Vrhovnog suda RH o primjeni zaključka broj 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od prosinca 2013. do 20. prosinca 2015. i zaključka broj 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do siječnja 2019. i utvrđeno da bi tužiteljica primila veću bruto plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 502,71 eura, neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 4.727,04 eura te razliku naknade za godišnji odmor 1.304,47 eura, odnosno ukupno 6.534,22 eura.

5.4.3. Dopunom od 6. listopada 2024. (stranica 322) uvažavajući primjedbe tuženika, primjenjujući stav Vrhovnog suda, a bez primjene dodatka za uvjete rada i liječnički dodatak na prekovremeni rad vještak zaključuje da bi tužiteljica primila veću bruto plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 502,71 eura, naknadu za godišnji odmor 692,92 eura, ukupno 1.195,63 eura.

5.4.4. Dopunom od 6. ožujka 2025. (stranica 345) uvažavajući primjedbu tuženika o načinu obračuna razlike naknade za godišnji odmor vještak je sačinio tri varijante ali bi po svakoj tužiteljici trebala biti isplaćena veća bruto plaća u razdoblju od prosinca 2013. do siječnja 2019. U prvoj varijanti primjenom zaključka 148 do 20. prosinca 2015., zaključka 153 od 20. prosinca do kraja utuženog razdoblja na način da je fond sati jednak za sve djelatnike ukupna razlika iznosi 7.504,03 eura (prekovremeni rad (neobračunati sati) 1.447,10 eura, neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 4.928,42 eura i razliku naknade za godišnji odmor 1.128,51 eura). U drugoj varijanti primjenom zaključka 148 do 20. prosinca 2015. te zaključka 153 od 20. prosinca do kraja utuženog razdoblja na način kako ih tumači VSRH ukupna razlika iznosi 6.238,26 eura (prekovremeni rad (neobračunati sati) 502,71 eura, neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 4.726,95 eura i razlika naknade za godišnji odmor 1.008.60 eura). U trećoj varijanti primjenom zaključka 148 do 20. prosinca 2015. te zaključka 153 od 20. prosinca do kraja utuženog razdoblja bez obračunatih dodataka na prekovremeni rad (primjena Dodatka III) ukupna razlika iznosi 893,62 eura (prekovremeni rad (neobračunati sati) 502,71 eura i razlika naknade za godišnji odmor 390,91 eura).

5.4.5. U usmenom očitovanju na glavnoj raspravi od 16. rujna 2025. vještakinja ostaje kod pisanog nalaza s tim da očitovanje od 6. ožujka 2025. ispravlja u dijelu u kojem se poziva na tabele broj 3, 3b i 3c jer treba ispravno stajati 3a i 3b u kojoj je izvršen izračun bez primjene Dodatka III, na prekovremeni rad nisu obračunati dodaci za liječnički dodatak i dodatak za uvjete rada, koji se prema Kolektivnom ugovoru primjenjuje od travnja 2020.

6. Prema članku 90. stavak 1. Zakona o radu poslodavac je dužan radniku obračunavati i isplaćivati plaću u iznosu utvrđenom propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom i ugovorom o radu, a prema članku 94. radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

7. Prema članku 45. Kolektivnog ugovora iz 2018. koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. plaću radnika čini osnovna plaća (umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža) i dodaci na osnovnu plaću (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća).

Prema članku 57. i 58. Kolektivnog ugovora iz 2018. radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja doktori medicine i doktori dentalne medicine zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, dok svi zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće

Prema članku 55. Kolektivnog ugovora iz 2018. radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, kao liječnik specijalist u jedinici intenzivnog liječenja (2/3 radnog vremena) ili kao liječnik specijalist anesteziologije i reanimatologije (2/3 radnog vremena u operacijskoj dvorani) ima pravo na dodatak na plaću od 25%. Prema članku 34. st. 2. Kolektivnog ugovora iz 2018. radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Prema članku 50. Kolektivnog ugovora iz 2018. sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prema članku 49. st. 1. Kolektivnog ugovora iz 2018. osnovna plaća radniku uvećat će se: za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Smjenski rad je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom mjeseca ili rad radnika koji mijenja smjene ili obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca ili rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, odnosno tjedan dana u mjesecu obavlja rad u drugoj smjeni. Radom u turnusu smatra se rad prema utvrđenom rasporedu radnog vremena poslodavca koji radnik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12 – 24 – 12 – 48. Uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10% utvrđuje se za efektivno odrađene sate od 14 do 22 sata. Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to za 1 sat prekovremenog rada odobriti 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana, sukladno mogućnostima organizacije rada. Dodaci iz stavka 1. (uvećanja osnovne plaće) i stavka 8. (uvećanje od 150%) međusobno se ne isključuju.

8.1. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je na 23. sjednici održanoj 01. srpnja 2015. zbog velikog broja upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan dalo općenito tumačenje u zaključku broj 148 koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu ili pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

8.2. Zajedničko povjerenstvo je na 26. sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo 153. zaključak koji glasi: „Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dam, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21,48 i 148.“

8.3. Zaključak broj 153 se razlikuje od Zaključka br.148 jer redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema zaključku 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Blagdani su razlika ali u oba tumačenja umnožak radnih dana s 8 sati čini mjesečni fond radnih sati.

8.4. Zajedničko povjerenstvo je na 30 sjednici 12. travnja 2017. donijelo zaključak broj 169 koji glasi: „Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“ Tumačenje broj 148, članka 51. stavka 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 01. prosinca 2013. a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, se primjenjuje od njegova stupanja na snagu, dok se tumačenje broj 153 prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati primjenjuje od 21. prosinca 2015.

9. Budući da je u utuženom periodu tužiteljica radila na radnom mjestu liječnika, da se na radnika treba primijeniti najpovoljnije pravo kojim se uređuje neko pravo iz radnog odnosa, a uzimajući u obzir odredbe Kolektivnog ugovora, zaključke zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odredbe Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na obračun plaće za redovan i prekovremeni rad u uvećanom iznosu, primjenjujući brojčane parametre predviđene za pojedini dodatak.

Tužiteljica obavlja jednake poslove za vrijeme redovnog i prekovremenog rada te joj za isti rad pripadaju sva prava/dodaci koja uvećavaju osnovnu plaću neovisno da li radi u redovnom radu ili prekovremeno što je izraženo u stajalištu VIII sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda od 9. prosinca 2019.: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

Sud nije prihvatio varijantu izračuna bez dodataka na prekovremeni rad jer Zaključak sjednice Vrhovnog suda RH obvezuje, a Dodatak III KU je stupio na snagu u travnju 2020.

10. Prihvaćajući u cijelosti tumačenja kolektivnog ugovora dana od strane zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU sud smatra da tužiteljici pripadaju razlike u obračunu plaće jer redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti bez obzira da li rade u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti zbog čega sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i treba biti plaćeno kao prekovremeni rad sa svim dodacima i uvećanjima pri čemu rad tužiteljice ne smatra radom u turnusima.

11. Sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom da tužba podnesena 21. siječnja 2019. obuhvaća najstarije mjesečno potraživanje dospjelo 16. travnja 2014. prigovor zastare nije osnovan.

12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022,114/2022. i 155/2023.) kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos pa je to i naznačeno u izreci presude.

13. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu razlike bruto plaće sa zateznim kamatama prema članku 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) koje teku od dana dospijeća, 16-tog u mjesecu, dan nakon isplate plaće za rad izvršen u prethodnom mjesecu koji je prema ugovoru o radu najkasnije 15-ti dan u mjesecu, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer tužitelj nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće.

Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u skladu s člankom 15. stavkom 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i člankom 17. stavkom 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14.) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća i naknada koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa ti porezi dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće zbog čega na taj iznos ne teče sporedno potraživanje.

14. Zatezna kamata određena je u skladu s člankom s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

15. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja od 331,81 eura i nagrade punomoćniku, u okviru postavljenog zahtjeva, za sastav tužbe, podneska od 16. lipnja 2020., 22. rujna 2021., 15. svibnja 2024., 9. lipnja 2025.zastupanja na ročištu 19. rujna 2019., 5. studenog 2020., 22. svibnja 2024.,26. lipnja i 16. rujna 2025., po 100 bodova, ukupno 1000 bodova, što primjenom Tbr. 52.st.3. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 2.000,00 eura.

Tužiteljici nije priznat trošak nagrade punomoćniku za sastav podneska od 21. svibnja 2019. kojim se očituje o dostavljenoj dokumentaciji, 26. studenog 2019. kojim se očituje o zadaći vještaka, zastupanja na ročištima 1. travnja, 21. svibnja 2019. koji nisu održana, podneska 11. studenog 2024.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer je tužiteljica uspjela u ovome postupku u cijelosti. Sud je na zahtjev tužiteljice u skladu s čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Prema članku 11. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa, dok prema čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Prema čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama pristojbu koju bi trebala platiti stranka oslobođena plaćanja pristojbe, platiti će stranka koja nije oslobođena plaćanja u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

U Puli 28. listopada 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pisano, u 3 (tri) istovjetna primjera, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćnici tužiteljice Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici iz Zagreba

2. punomoćnici tuženika Tei Tončić, odvjetnici iz Pule

3. Poreznoj upravi - po pravomoćnosti